ARBEITSKÄMPFE IN SERBIEN: AUF DER SUCHE

2
ARBEITSKÄMPFE IN SERBIEN: AUF DER SUCHE NACH ALTERNATIVEN ZUR NEOLIBERALEN WELTORDNUNG Od početka 90-ih godina, ljudi u Srbiji, prvo zbog rata i embarga, a potom zbog neoliberalne i neoko- lonijalne politike privatizacije, doživljavaju neviđenu deindustrijalizaciju zemlje i uništavanje osnova egzistencije bezbroj radnika. Već 2007. godine, nakon čitavog talasa sukoba, borba zapos- lenih farmaceutske fabrike „Jugoremedija“ u Zrenja- ninu bila je jedna od retkih borbi koja se završila uspešno. Nakon zauzimanja fabrike i uvođenja samoupravljanja, predstavništvo zaposlenih je 2009. godine, tokom zaoštravanja privredne krize u čitavom svijetu, počelo da radi na stvaranju novog, nezavisnog radničkog pokreta. Jugoremedija je dio „Koordinacionog komiteta radničkog otpora u Srbiji“, kojem trenutno pripada i sedam drugih fabri- ka koje se djelimično nalaze u štrajku. Tokom 2009. godine mnogi radnički kolektivi počeli su da se bore za svoja prava. Borba 1523 člana „Udruženja tekstilnih radnika Tekstilnog kombinata RAŠKA“ u Novom Pazaru sigurno je najpoznatija izvan granica zemlje. Nakon bezuspešnog štrajka (glađu) i akcije vlastitog osakaćivanja njihovog predsednika – odsekao je svoj mali prst – jedna od parola borbenih kolektiva glasi: „Pokrenuti Srbiju malim prstom“. Šta radnike u bivšoj Jugoslaviji podstiče na tako drastične borbene mjere? Koje su njihove brige i nade na licu mjesta? Šta njima treba i kako i čime mi na Zapadu možemo solidarno da doprinesemo njiho- voj borbi – koja je takođe i naša? Ova i mnoga druga pitanja navela su nas da pozovemo Senadu Rebronju i Zorana Bulatovića, vodeće predstavnike „Udruženja tekstilnih radnika“ iz Novog Pazara, Branislava Markuša, predstavnika farmaceutske fabrike „Jugore- medija“ i aktiviste koordinacionog komiteta na ovaj niz manifestacija u njemačkom govornom području. Učesnici: Zoran Bulatović: predsjednik „Udruženja tekstilnih radnika Novog Pazara, Sjenice i Tutina“, 50 godina, od 1985. – 1993. bio zaposlen u Tekstilnom kombinatu RAŠKA. Tokom jedne od radničkih borbi 2009. godine odrezao svoj mali prst. Senada Rebronja: zamjenica „Udruženja tekstilnih radnika Novog Pazara, Sjenice i Tutina“. 46 godine, samohrana majka tri djeteta. Radila 25 godina u kom- binatu RAŠKA. Branislav Markuš: radnik u farmaceutskoj fabrici „Jugoromedija“ u Zrenjaninu (Vojvodina). Aktivista u „Koordinacionom komitetu radničkog otpora u Srbiji“. VERANSTALTUNGSREIHE RADNIČKE BORBE U SRBIJI: U POTRAZI ZA ALTERNATIVOM SVETSKOM PROJEKTU NEOLIBERALIZMA MANIFESTACIJE

Transcript of ARBEITSKÄMPFE IN SERBIEN: AUF DER SUCHE

ARBEITSKÄMPFEIN SERBIEN:

AUF DER SUCHENACH ALTERNATIVEN

ZUR NEOLIBERALENWELTORDNUNG

Od početka 90-ih godina, ljudi u Srbiji, prvo zbog rata i embarga, a potom zbog neoliberalne i neoko-lonijalne politike privatizacije, doživljavaju neviđenu deindustrijalizaciju zemlje i uništavanje osnova egzistencije bezbroj radnika. Već 2007. godine, nakon čitavog talasa sukoba, borba zapos-lenih farmaceutske fabrike „Jugoremedija“ u Zrenja-ninu bila je jedna od retkih borbi koja se završila uspešno. Nakon zauzimanja fabrike i uvođenja samoupravljanja, predstavništvo zaposlenih je 2009. godine, tokom zaoštravanja privredne krize u čitavom svijetu, počelo da radi na stvaranju novog, nezavisnog radničkog pokreta. Jugoremedija je dio „Koordinacionog komiteta radničkog otpora u Srbiji“, kojem trenutno pripada i sedam drugih fabri-ka koje se djelimično nalaze u štrajku.Tokom 2009. godine mnogi radnički kolektivi počeli su da se bore za svoja prava. Borba 1523 člana „Udruženja tekstilnih radnika Tekstilnog kombinata RAŠKA“ u Novom Pazaru sigurno je najpoznatija izvan granica zemlje. Nakon bezuspešnog štrajka (glađu) i akcije vlastitog osakaćivanja njihovog predsednika – odsekao je svoj mali prst – jedna od parola borbenih kolektiva glasi: „Pokrenuti Srbiju malim prstom“.

Šta radnike u bivšoj Jugoslaviji podstiče na tako drastične borbene mjere? Koje su njihove brige i

nade na licu mjesta? Šta njima treba i kako i čime mi na Zapadu možemo solidarno da doprinesemo njiho-voj borbi – koja je takođe i naša? Ova i mnoga druga pitanja navela su nas da pozovemo Senadu Rebronju i Zorana Bulatovića, vodeće predstavnike „Udruženja tekstilnih radnika“ iz Novog Pazara, Branislava Markuša, predstavnika farmaceutske fabrike „Jugore-medija“ i aktiviste koordinacionog komiteta na ovaj niz manifestacija u njemačkom govornom području.

Učesnici:Zoran Bulatović: predsjednik „Udruženja tekstilnih radnika Novog Pazara, Sjenice i Tutina“, 50 godina, od 1985. – 1993. bio zaposlen u Tekstilnom kombinatu RAŠKA. Tokom jedne od radničkih borbi 2009. godine odrezao svoj mali prst.Senada Rebronja: zamjenica „Udruženja tekstilnih radnika Novog Pazara, Sjenice i Tutina“. 46 godine, samohrana majka tri djeteta. Radila 25 godina u kom-binatu RAŠKA.Branislav Markuš: radnik u farmaceutskoj fabrici „Jugoromedija“ u Zrenjaninu (Vojvodina). Aktivista u „Koordinacionom komitetu radničkog otpora u Srbiji“.

VERANSTALTUNGSREIHE

RADNIČKE BORBEU SRBIJI:U POTRAZI ZAALTERNATIVOM SVETSKOM PROJEKTUNEOLIBERALIZMA

MANIFESTACIJE

Seit Beginn der 90er Jahre erleben die Menschen in Serbien zuerst durch Krieg und Embargo und anschließend durch die neoliberale und neokoloni-ale Privatisierungspolitik eine beispiellose Deindus-trialisierung des Landes und damit die Vernichtung der Existenzgrundlage unzähliger ArbeiterInnen.Bereits 2007, nach einer Welle von Auseinanderset-zungen, endete der Kampf der Belegschaft des pharmazeutischen Betriebes „Jugoremedija“ in Zrenjanin als einer der wenigen Kämpfe erfolgreich. Nach der Besetzung des Betriebs und der Errich-tung der Selbstverwaltung ging die Belegschafts-vertetung im Jahr 2009 im Zuge der weltweiten Verschärfung der Wirtschaftskrise daran, den Aufbau einer neuen, unabhängigen ArbeiterInnen-bewegung mitzugestalten. Jugoremedija ist Teil des „Koordinationskomitees für den ArbeiterInnenwi-derstand in Serbien“, dem derzeit noch weitere sieben zum Teil im Streik stehende Betriebe ange-hören.2009 begannen eine Unzahl von ArbeiterInnenkol-lektiven selbstermächtigt um ihre Rechte zu kämp-fen. Der Kampf der 1523 Mitglieder des „Textilarbei-terInnenverbandes des Textilkombinats RASKA“ in Novi Pazar ist dabei wohl der über die Landesgren-zen hinaus bekannteste. Nach erfolglosen (Hunger-)streiks und der Selbstverstümmelungsak-tion ihres Vorsitzenden - er schnitt sich den kleinen Finger ab - heißt seither eine der Parolen von kämp-

fenden Kollektiven: „Serbien mit dem kleinen Finger bewegen“Was bewegt die ArbeiterInnen in ehemaliges Jugos-lawien zu drastischen Kampfmaßnahmen? Welche sind die Sorgen und Ho�nungen vor Ort? Was brau-chen sie und womit und wie können wir im Westen zu ihrem Kampf - der auch unserer ist- einen solidari-schen Beitrag leisten? Diese und viele andere Fragen haben uns bewogen, Senada Rebronja und Zoran Bulatovic die führende VetreterInnen des „Textilarbei-terInnenverbandes“ aus Novi Pazar und Branislav Markus, einen Vertreter der Pharmaziefabrik „Jugore-media“ und Aktivisten des Koordinationskomitees auf diese Veranstaltungsreise im deutschsprachigen Raum einzuladen.

Personenvorstellung:Zoran Bulatovic: Vorsitzender der „Vereinigung der TextilarbeiterInnen von Novi Pazar, Sjenica und Tutin“, 50 Jahre, war von 1985 – 1993 beim Textilkombinat RASKA beschäftigt. Schnitt sich im Zuge eines Arbeitskampfes 2009 den kleinen Finger ab.Senada Rebronja: Stellvertretende Vorsitzende der „Vereinigung der TextilarbeiterInnen von Novi Pazar, Sjenica und Tutin“. 46 Jahre, alleinerziehende Mutter von drei Kindern. Senada arbeitete 25 Jahre bei RASKA.Branislav Markuš: 46 Jahre, Arbeiter in der pharma-zeutischen Fabrik „Jugoromedija“ in Zrenjanin (Vojvodina). Aktivist im „Koordinationskomitee für den ArbeiterInnenwiderstand in Serbien“

Termine / Datumi:

28.02.2010 in Wien im Restaurant Lazar, 1150, Vogelweidplatz 4, 16.00 Uhr

02.03.2010 in Berlin im Haus der Demokratie, Greifswalderstr.4, 19.00 Uhr

03.03.2010 in Hamburg im Curiohaus, Rothenbaumchaussee 15, Hofdurch-gang, 18.30 Uhr

04.03.2010 in Bremen im Konsul-Hackfeld-Haus, Birkenstraße 34, 19.00 Uhr

05.03.2010 in Zürich im Volkshaus, Grüner Saal, 19.00 Uhr

06.03.2010 in Bellinzona/Tessin anläßlich des 2.Jahrestages des Besetzungsstreiks Besetzungsstreik bei O�cina

08.03.2010 in Wien im Ega, 1060 Wien, Windmühlgasse 26, 19 :00 Uhr

Spendenkonto: Broj računa za dobrovoljne priloge: DFA Konto-Nr.: 92093867 PSK BLZ 60 000 Verwendungszweck: Arbeitskämpfe in Serbien Svrha uplate: Radničke borbe u Srbiji

Kontakt:Solidarität mit den Arbeitskämpfen in eXYugo. Stiftgasse 8 1070 [email protected]