Futura 043

8/16/2019 Futura 043

http://slidepdf.com/reader/full/futura-043 1/148

25,00 kn • 570 SIT Broj 43

znanstvena fantastika & fantasy

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


?UTUitAznanstvena fantastika & fantasy

DO SVOG PRIMJERKA FUTURE PO NAJPOVOLJNIJOJ

CIJENI!PRETPLATNI POPUST/UŠTEDA IZNOSI O A O / OD PRODAJ NE CIJENE NA KIOSKU / 0

6 BROJEVA- 99,00 kn 12 BROJEVA-198,00 knU p latu iz vršiti op ćo m iliposebnom up la tn ico m Z A Pna žiro račun3 0 1 0 1 - 6 0 1 - 1 5 7 1 8 1 ,poziv na broj 9901 .

Ko p iju u p latn ic e šaliite uzispunjeni kupon na adresu:B A K A L d .o .o . , B o s a n s k a 10, 1 0 00 0 Z A G R E B .

f P R E T PL AT N I K U P O N

■Ime i prezime:

Adresa:

Grad:

I P retp laćuje m se na:| 6 12brojeva F U T U R E |

_ _ J

8/16/2019 Futura 043


t § * «5 F IP

B I B L I O T E K A

FUTURA Ukol iko s te p ropusti l i neki od već objavl jenih brojeva FUTURE, ovo je prava pr igo da da ih nabavi te .Naručen i s tari brojevi FUTURE i sporuču ju se pou zećem (o tkupnina) po cijeni od 12,00 KUNA po pr im jerku + PTT t roškovi .

Narudžbe na adresu

BAKAL d.o.o.,Bosanska 10, jt10000 ZAGREB K U l i

Te l e f o n s k e n a r u d ž b e : 0 1 / 4 3 2 - 5 3 7

8/16/2019 Futura 043


FUTURAm je s e č n ik z a zn a n s t v en u

b e l e t r i s t i k u i f a n t a s t i k uG odište V broj 5svibanj 1996.UKUPNi BROJ: 43ISSN 1330- 5115

NAKLADNIK:Bakal d.o.o..Bosanska 10, 10000 Zag reb

Za nakladnika:Bojan Krstić, dipl. ing.direktor

UREDNIK(domaći prilozi &lektura)K r st o A . M a ž u r a n i ć

UREDNIK(Inozemni prilozi)M i h a e l a Ve l i n a

A d resa ured ništva:Branimirova 25, 10000 Zagreb Tel.: 01/429-703 Fax.: 01/432-537

TISAK: TARGA,Zagreb

Svi prilozi ©F UTURA 1996.A utorska p rav a v raćen avlasnic ima. N en aru čen ipriloz i se ne v raćaju .

Naslovnica:

K a r lo G a l e t a ,©1996.

Mišljenjem br. 532-03-1/92-01MINISTARSTVA KULTURE I

PROSVJETE REPUBLIKEHRVATSKE, pd 13. listopada1992., književni časopis FUTURAoslobođen je plaćanja osnovnog iposebnog poreza na promet.

SADRŽAJKristine Kathryn RuschSAMO POVRŠINSKI...............10

James Patrick Kelly

STAKLENI OBLAK..................25John Kessel

OSVAJAČI..................................65Gardner Dozois

JEDNU ZA PUT........................87

Milena BeniniDJECA VJEČNOSTII KAOSA (II DIO).....................92Kolumne:GLAMBRLJA, BOOKSHOP, FILM, ITD.

BakalP U B L I C AT I O N 1 9 9 6 .

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 om otna s t ranica 10 5 0,- K UNA 1/1 unutarnja stranica 6 0 0 ,- K UNA1/2 unutarnja s t ranica 3 5 0 ,- K UNA1/3 unutarnja s t ranica 3 0 0 ,- K UNA

8/16/2019 Futura 043


Š t o v a n i Futu r i ča r i :

Mi — tojest vi, štovani F uturičari, i MBU (moja beznačajnost urednik) — imamo zajedničku tajnu.Točnije rečeno, imamo lozinku pokojoj se možemo raspoznati. Kad seizgovori ta lozinka, samo mi znamoo čemu je riječ, a tko ne zna, samim tim je razotkriven kao SharonStone u nekim filmovima pa se vidi da je uljez, špija, i bezveznjak ko

ji ne čita FUTURU. To je jako važno!(Pokušajte: kad slijedeći put u

petak 13. u mrklome mraku u ponoćna osamljenu mjestu s nezgodnom reputacijom susretnete neznanca, recite “OnofrigoprijezorijeG rizo lompritovarikovetov ić” . Dogodit će vam se jedna od tri stvari: 1. Nez nanac će s olakšanjemreći “Oh, i vi čitate G lambrlju?” . O nda otiđite u najbližu birtiju i popijtepo Nescafe uzdravlje vašeg MBU.2. Nez nanac će, čuvši nerazumljive mu, misteriozne i kobne riječi, vrišteći od užasa pobjeći g lavom bez obzira. 3. Neznanac će

zbunjeno pitati “ Ha? T ko?” U tomslučaju vi pobjegnite glavom bezobzira vrišteći od užasa. (U petak13. čovjek može u mraku u ponoćsresti svakakve tipove na osamljenu

mjestu s nezgodnom reputacijom.)Sličnu je stvar opisao lsaac Asi-

mov u jednome od svojih čuveniheseja u F&SFu koje je pisao redovito svaki mjesec bez iznimke punih trideset i toliko g odina, a u ko

jima je razg labao o svim mogućimi nemog ućim temama iz svih mogućih i nemo gućih g rana znanosti, od sociologije i povijesti do kvantne fizike i astronomije. Dakle, u

jednome od tih eseja je ustvrdio daima nepog rešiv test za otkrivanje jeli njegov sug ovornik zaista kemičarili se takvim samo pravi. Taj test jeengleska riječ unionized. Svaki će

je običan čovjek izgovoriti o tprilike“junjenajzd” , što znači, otprilike,“sindikaliz iran” . Kemičar će, naprotiv, tu riječizg ovoriti “anajenajz d” ,što znači “ ne- ioniziran” . Ha!

Jeste li kad pomislili kako je naj-besmisleniji teve- novinarski poteztražiti izjavu za teve od nogometnogtrenera? Pazite, treneru je posaoda zna što je felša, što je dupli pas

(nogometni dupli pas, naravno, neneki Fifi s osam nogu, dvije glave idva repa: evo vam jošjednog “uni-

onizeda”), a što tunel i oksford, njegov je posao da oc ijeni hoće li mumlađahni junior O nofrigo prijezo ri

je G rizolompritovarikovetovićjednoga dana biti korisniji kao lijevi

8/16/2019 Futura 043


FUTURA 43 5

half ili kao desno krilo, Ili pak tomemladiću valja blago o bjasniti kakobi mu bilo bolje da ide igrati biljar.Najbriljantniji trener ne mora nužno znati izreći suvislu rečenicu zateve, kao što ni teve- brbljavc imanije posao pucati — i pogoditi! —

jedanaesterce i centar-šuteve.I zato se povremeno organizi

raju neke utakmice (tipa “debeli imršav i”) kao zabavni ha- ha- špe-ktakl. Nije mi jasno, zašto se pak,naprotiv, izjave od nogometnih trenera tretiraju kao nešto oz biljno ,kao nešto što je vrijedno čuti?

Glumcu gluma, a pijevcu pjevanje. O liveru Kviskotečnom bla-bla, a _____ _ (upišite ime) org aniziranje veznog a reda.

Nije li slično s uvodnicima u časopisima?

Pisci pišu, urednic i uređuju, ačitatelji (tako se bar pisci i urednici nadaju) čitaju. I to je to. Svak’radi svoj posao, sv ak’ zadovoljan.Eh, katkada ipak urednik ima potrebu nešto reći čitateljima, na p ri

mjer, rastumačiti zašto je časopisposkupio, ili zašto je u prošlomebroju b ilo tako puno tipfelera, i takve (službene) stvari. Bilo bi nespretno svakome čitatelju napisati pismo (a tko će znati sve adrese!?),štoviše, bilo bi i skupo (kolike bi tobile poštarine)...

...i tako nastade Uvodnik. Uostalom, urednik je tu Bogibatina,može u svoj časo pis uvaljati štohoće, pa čak i svoje v lastito mudrovanje.

Tu sad počinje nevolja.Nap isavši jedan Uvo dnik, pa

drugi, upao je našurednik u rutinu,u naviku. Što li će čitatelji pomisliti ako u trećem broju nema Uvodnika? A što tek vlasnik časopisa? “Ja te plaćam, a ti, lijenčina

jedna, ne pišešUvodnik!” Kao da je urednički posao pisati Uvodnik(zvuči poznato, ne? Ionako kažu,tko zna, piše, a tko ne zna, uređuje).

Pa se onda urednik preznojava i zdušno piše U vodnike i kadima što reći i kad nema, a čitateljito jednako zdušno ne čitaju. Još

je gore ako urednik povjeruje da je Neobranjivi Majsto r Pera (modernije: šrajbmašine, jošmoderni

je: zaslona i tip kovnice) i Nep ogrešivi Arbitar Po Pitanju Svega, pabez samokontrole i srama mudru

je o stvarima u koje se uopće ne razumije. Pa se joščudi kad čuje prigušeni smijeh iza leđa kad je međukolegama...

To je to.U F 6 je bio red da vam se pred

stavim i najavim. (Prvi put sam vam,takoreći, došao u kuću, bilo je pristojno reći “ Dobar dan, ja sam taj-itaj” .) U F7 sam imao za reći parslužbenih stvari. Također u F8 i F9,ali baši ne sasvim. Bilo je tu većiponešto rutine i navike (vidi gore).O nda je opet b ilo bona fide u dva-

tri slijedeća broja, a onda je došlaF13, i “melankolija”.

Vic je u tome, da tada nisam imao ništa za reći službeno, a nisamhtio zlorabiti Bog ibatinski položaj

8/16/2019 Futura 043


6 FUTURA 43

pa da bla- blajem bez veze i sro-zavam si reputac iju. I tako je išlo,

neki put kratko, reda radi, neki putčetiri stranice, kad bi me hapalainspiracija. Umišljam si, da mi je uspjelo iz bjeći prig ušeni smijeh izaleđa (vidi gore).

Nu dobro, povremena pohvalausmeno ili u pismu svakako mi jebila draga. Hvala vam.

A onda, u očajničkoj želji da sene izrodim u MUBU (moja umišljena beznačajnost urednik) u F28 samse dosjetio inspiraciji! Ha! FUTURA je najbolja, FUTURA je drugačija, zašto bi uopće morala imatiUvodnik? Tojest, zašto bi se uvodnik morao zvati Uvodnik? Z ar sa

mo zato jer svi drug i časopisi ima ju Uvodnik? Ali, njih uređuju sitnečinovničke dušice s crnim glotom

do laktova... A vašMUB U je gla-mbrlja, čudo prirode...

I sad, evo kako su se stvari čudno i koincidentno posložile:

Ako ste u F42 pročitali ono što

nitko ne čita, tj. Impressum, vidjeliste, da F UTURA više nema Glod-ura, nego Dišu i dva obična Ura.(Za svaki slučaj, ako netko nije sku-žio: G lodur je, onako u struci, Gl. i od. ur.) Ako je većDioklecijan, lukavi Dalmoš, mog ao podijeliti Rimsko carstvo, z ašto ne bismo i mi,

malo- maturantski Zago rci, mogliFUTURU? (Nu, dobro, MBU bašinije pravi Zago rec nego dotepe-nec, ali nećemo sad cjepidlačiti regionalno, ne?)Sad se vidi, kako je lukavo bilo

ukinuti Uvodnik u FUTURI! Sad biF U T U RA morala imati U vo dnik i

Uvodnic u (što bi, sudeći po onihnekoliko Mihaelinih inspiracija, počevši u F13, bio veliki dobitak —ali ona je skromna, ili si ne želi naglavu natrpati stalnu obvezu), pabi s vremenom nastalo, makar i nehotično, natjecanje u mud roslovlju. Pa bismo cijeli mjesec razbijali

glavu kako natpuc ati “ sup arn ički”Uvodni/k —cu pa ne bismo stigliuređivati... Šala mala.

Bilježim se sa štovanjem, i rukoljub damama,

i poz dravite mi gosp. Grizolom-pritovarikovetov ića ( Frigija za pri

jatelje) kad ga sretnete,

vidimo se u Zlatnom kokotu,Ka Mažuranić

P.S. Žalopojka.Ovo pišem jošu travnju, u pred

zadnjem tjednu travnja.SFerin odbor za dodjelu nag

rada “SF era” većje obavio svoj po

sao. I sad sam se htio ponašatižurnalistički, za dobrobit F uturiča-ra, pa sam zamolio neka mi kažudobitnike.

A oni mi kažu ne, dog ovorili smose da to ostane striktna tajna dodod jele na SFerakonu. Ali, kažem

ja, pa o stat će tajna. F43 izlazi tek

u svibnju, dva tiedna nakon SFe-rako na. ne? Ili se bojišda će bitiko u Večernjaku, gdje su ob javiliizjavu čovjeka koji je pog inuo pri

je neg o što je mogao dati tu istuiz javu? Ili ćete se jošu zadnji čas

8/16/2019 Futura 043


FUTURA 43 7

predomisliti? Mislim... u čemu je

štos? Ne, ne, kažu mi, nije to, nego, dogovorili smo se. Tajna.

I sad se pitam. Iz broja u brojg romog lasno reklamiram SFera-kon, onako iz esefične solidarnosti, u krajnjoj liniji bez naplate (badava reklamiranje, ne?) a kad treba

vratiti uslugu... Da ni ne povlačimpitanje kako bi SFeri moglo biti zanimljivo da ta obavijest iziđe u javnost što ranije — u žanrovskoj publikaciji.Ovako, F uturićari će čitati o “SFe-rama” u F44 pretkraj lipnja. A onda će to biti lanjski snijeg...

Nek’ budem proklet, rekli bi Amerikanci. Uvaljajte me u brašno, jaja

i mrvice i pohajte u vrelom ulju, rekao bi George u Crnoj guji. Život

je pun iznenađenja, rekla bi Krs-tina baka. Naravno, BBBoss nijerekao ništa takvo ga. Da je gledaoDisneyevog Kralja lava toliko putkao ja, bio bi rekao: “Pa, oprosti što ne skačem u zrak od veselja.

Bole me križa, znaš."A o čemu se radi?O ANKETI, naravno. Nakon pri

stiglih stotinjak odgovora BBBo ss je bio sretan k’o malo dijete, cvrkućući izjave tipa: “Vi’š ti to, kak je Futuričarima stalo da nam pomognu da FUTURU učinimo još bo

ljom." Nako n dvjesto, posred čelamu se urezala mala bora, a šefovske su okice svako malo bacale zabrinut pogled na crvenu mapu ko

ja je izg ledala kao da je u osmommjesecu trudnoće. Nakon tristo je

naglo izgubio ključod Bakalovogpoštanskog sandučića i eto, joj, baš

šteta, ali sigurno ionako više neće

biti odgovora na anketu. Nakon če-tiristo me većpočeo gledati popri

jeko, a njeg ov je pog led jasno govorio: ti i tvoje glupe ideje o anketi i besplatnom posebnom broju FUTURE. Nakon petsto mu je proradiočir, a svaka je stanica njegovog ti

je la vrištala: Jel’ ti znaš kolko bu

to koštalo? Ha? Ha? Misliš da bu

nam TARGA badava tiskala taj posebni broj?

Nepotrebno je reći da sad višeni ne razgovara sa mnom. Što imasvoje prednosti, doduše, ali o tomećemo tek kad budem sigurna da

je odlučio prestati čitati moje Riječi urednice. Ziher je ziher. Ne grizimuku... ups!... ruku koja te hrani, itako to. P oruka c ijele o ve priče

je st: PROSIM, NEMOJTE VIŠE SLATI ODGOVORE NA A NKETU

8/16/2019 Futura 043


8 FUTURA 43

Imajte milosti. Tužan je to prizor v id jeti Bad Blue Bossa kako beživotno

sjedi u stolcu, polusklopljenih očiju istaklastog pogleda, poput tragičnežrtve CC- muhe (ili C- muhe- muhe?),i tek mu se povremeno tržne lijevanoga (kao da će krenuti na ZAP),a u pravilnim razmacima od 47 minuta iz njega provali vapaj: “Nemam novaca!!!” (koji, doduše, zvuči

više kao: “ Nenanonana!!!” jer nijelako biti elokventan dok cuclašGa-stale ili sodu bikarbonu).

Da se nadovežem na Glambr-Iju — kako bi bilo da i BBBossa

proglasimo urednikom, pa da organiziramo igru detekcije? K’o uKviskoteci.Osoba A: “Ja sam urednik Future.”Osoba B: “Ja sam urednik Future.”O soba C: “A ‘ko sam onda ja?”

Mihaela Velina

P.S. I kaj sad moram BBBossa

zvati gospon direktor? Ili ga mogui dalje iza leđa zvati BIBA (Bog IBatinA)?

TKO IZDA TAJ JE HOBIST (BIBA!)Naoko neobičan naslov ove moje pisanije ima vrlo proz aično značenje: HOBI ST — TO SAM JA!Prije kojih mjesec dana u toku malo poduže rasprave o uređivanju i funkc ioniranju FUTURE kao časopisa spec ifične književne SF&F provenijencije, Krsto

je ispalio od ličnu tezu kako sam ja zapravo hobist (nije našao odg ovarajuću“novo hrvaticu” za rječcu hobis t), jerboeto neki od tog časopisa i žive, pa gadoživljavaju ozbiljno, a ja se eto u igrisvojom ig račkom ponašam neozbiljno

— potcjenjujem važnost prisutnosti FAN-DO MA na stranicama FUTURE i ograničavam kojekakve eskapade smišljene za dobrobit nam časopisa. Tako ja u svojoj igriispadoh sebičan i neozbiljan (vratite mi

moje igračke... itd) tj. pravi HOBIST.O.K. rekoh ja. Ako sam hobist onda bibilo u redu da se tako počnem i ponašati. Od sada, umjesto da pokude, dubioze i pokoja pohvala za hobi zvanFUTURA nepravedno po hrptenjači od

vale MUBU- a Krstu, dog ovorili smo se (Me, My self & I - čitaj hobist)da se tajteret “bratski” (hm hm...) raspodijeli.E, pa sad, ako pažljivo čitate svoj p rimjerak FUTURE, u prošlom broju mogliste primijetiti i neke hobističke preinakeu impresumu. Krsto A. Mažuranićvišenije MUBU GLODUR (čitaj glavni i odgovorni urednik). Ogovornost za sve pala

je na leđa hobisti oliti meni. Izbor, prijevod i uređivanje inozemnih pripovjet-ki ostalo je na Mihaeli, pa je njeno preimenovanje s UREDNIKA (u sjeni) naUREDNIKA odgovornog za inozemne prilogesamo potvrda činjeničnog stan

ja. MUBU- u Krsti kao istinskom FAN- ute zagriženom promicatelju domaće SFriječi, Fandoma, konvenc ija i svehrvat-

ske SF uljudbe dopalo je mjesto UREDNIKA (domaći prilozi)i lektora — poslovi koje je i do sada obavljao.Moram priznati da je Krsto posvema upravu kad tvrdi da nisam naklonjen FAN-DOMU, glambrljanju o konvencijama i

8/16/2019 Futura 043


FUTURA 43 9

velikom SF bratstvu — ja bi kao hobistsamo htio čitati dobar SF &F .Moji argumenti su vrlo jednostavni:fanovi imaju FANZINE. U njima sve pišešto bi oni htjeli čitati. Krsto je puno viševremena i truda posvetio pokretanju, organiziranju i oživljavanju domaćih fanzi-na, konvenc ijama i predavanjima o SF- u(Najbolja videoteka na svijetu), poticanjudomaćih autora i promov iranju njihovihradova (za što je uostalom i nagrađen naovogodišnjem SFERAKONU — Nagradom za životno djelo),nego što je to s pozicije MUBU- a učinio za FUTURU.Ne že

Piše i riše:

Nino Kune iá s

m

aJPEVCTAKOtARHpf f f

S U P E R -S v jF E R - Í / E V A P to n v

N E W P í i J iV o «Č OVJEKA-

( J Z M ' - &

f V t ® •

jfiAR H J FuJAS

<SRuM _

H«6 5' ^ T( fu t> •

¿CAT i '* 6*'T t w p .

Z B O IH K .

lim negirati njegov doprinos FUTURI,ali budimo iskreni — Krsto je prvenstveno FAN i posao vezan uz domaću SFscenu ( i FANDO M) je go tovo smisao

njeg ova života.Šaljući nam odg ovore na anketu u iznimno velikom broju pokazali ste da vam

je stalo da F UTURA bude bolja i jača, postali ste tako uz mene (hobistu), zahvalju

jući vašim odgovorima i sugestijama, ho-

bisti i vi.

Nadam se da će vam ovaj našzajednički hobi jošdugo vremena biti zabavani zanimljiv. Hvala vam,

Hobist Bojan

č e s t i ta h !!!.. r a s t u r a o

< 1 ć » A ti#

8/16/2019 Futura 043


Kristine Kathryn Rusch jed na je od ‘novijih’ pisaca na sceni (tj. pojavila se u zadnjih desetak godina), autorica je popriličnog broja

rom ana (njen me roman “Alien Influences” cijelu noć držao budnom; prava poslastica, vjerujte), a njezine su se brojne pripovijetke pojavile na stranicama svih renom iranih s f& f časopisa, kao i u brojnim antologijama. Također je i dobitnica nagrade John W. Campbell.

Već i to bi bilo dovoljno za ‘uiow!’, a ka d se k tome doda jo š i činjenica da je od 1991. godine K K Rusch urednica ( i to vrlo uspješna) časopisa “F& SF ” — za što j e prošle godine dobila nagradu HUGO kao naibolii profesionalni urednik — čovjeku ponestane usklika.

Pred vama je pripovijetka u kojoj nam pokazuje da ima još stvari, pored ljepote, koje su ‘duboke koliko i koža’, tojest površinske.

Kristine Kathryn Rusch

samo površinskiIzvornik: “Skin Deep”, 1988

Prijevod: M ihaela Velina

Još palačinki, Coline?”Cullaene spusti pogled na svoj prazan tanjur, da ne bi morao sresti oči gospođe Fielding. Uporaba njegovogaliasa ju

tros g a je smetala više no inače.“Hvala, ne bih, gospo. Već sam pojeo toliko da ću puknuti. Još

jedan zalogaj i Jared će me m orati odnijeti na njivu.”Gospođa Fielding dobaci pogled svome suprugu. Jared je sa zadnjim komadom palačinke otirao javorov sirup s tanju ra.

“U ovako hladno jutro trebao bi jesti više,” reče ona, uzevši Cu-llaeneov tanjur i stavivši ga u sterilizator. “Dobro bi ti došlo malosala da te ugrije.”

8/16/2019 Futura 043


SAMO POVRŠINSKI 11

Cullaene prijeđe rukom po izra stu kose na skalpu. Ne uzeti pa lačinke i treći put očito je bila pogreška, ali kad bi sad zatražio još,samo bi pogoršao stvar. M orat će se pripaziti o statak dana.

Jared ubaci u usta zalogaj s kojeg je kapalo. Naceri se i slegneramenima, pokazavši glavom prema leđima svoje žene. Cullaene jeshvatio gestu. J are d ju je ponovio nekoliko puta tijekom ovog tjedna,koliko je on radio za njih. Farmer je znao da njegova žena ponekad previše navaljuje, ali bio je uvjeren da je to dobronamjerno.

“Onda još malo kave?” upita gospođa Fielding. Buljila je u nj kaoda čeka novu pogrešku.

“Prosim .” Cullaene joj pruži svoju šalicu. Mrzio je tu st ra nu te kućinu koju su kolonisti ispijali na litre. Pekla mu je grlo i nelagodno

bučkala u želucu. Ali nije se usudio to reći.Gospođa Fielding m u natoči kavu, a C ullaene nevoljko otpije gu

tljaj taman kad je u kuhinju ušla Lucy. Djevojčica je cijelo vrijemenavlačila ves tu preko suknje. Skliznula je na svoje mjesto za stolomi protrljala oči nadlanicom.

“Kasniš, mlada gospodično,” reče njen otac blago.Lucy kimne. Gurne tanjur i osloni oba lakta na stol. “Mislim da

dan as neću ići, ta ta .”“Ići?” usklikne gospođa Fielding. “Naravno da ćeš ići. Tri godine

nisi izosta la niti jednom. Ne možeš sad to pokvariti—”“Pusti je na miru, E lsie,” reče Jared . “Zar ne vidiš da se ne osjeća

dobro?”Djevojčičina koža bijaše bijela, a ruke su joj drhtale. Cullaene se

nam ršti. Ju tros g a je činila nervoznim. Da nije znao tko su joj roditelji, rekao bi da djevojka prolazi kroz svoju prvu Promjenu. Ali kolonisti imaju stotine bolesti sa simptomima poput njenih. A mala bijaše dovoljno sta ra za početak puberteta . Možda će dobiti prvumenstruaciju.

Očito je gospođa Fielding pomislila isto, jer položila je dlan načelo svoje kćeri. “Pa, nem aš te m epe raturu ,” reče ona. A onda se njen pogled sretne s Cullaeneovim . “Zašto vi m uškarci ne odete svojim poslom? Danas im ate mnogo toga za obaviti.”

Cullaene odmakne stolac, sretan što može na stolu ostaviti nepo- pijenu šalicu kave. On navuče debelu jaknu koju je bio prebacio preko naslona, pa iziđe kroz stražnja vrata. Jared mu se pridruži natrijemu. “Misliš da bismo mogli dovršiti oranje?”

Cullaene kimne. Ogroman je stroj čučao na poluizoranoj njivi poput zaspala čudovišta . Za nekoliko će se m inuta Cullaene uspeti u

8/16/2019 Futura 043


12 KRISTINE KATHRYN RUSCH

kabinu, osjećajući kako te neobične, strane poluge podrhtavaju podnjegovim p rstima. Ja re d mu je bio rekao da je stroj sta r i osjetljiv,

ali da im mora potrajati još barem tri godine — po kolonističkomračun an ju — ili će sjetvu morati obavljati ručno. Na planetu još nije bilo nikakve industrije. Jedini način da se popravi pokvarena oprem a bijaše d a je se pošalje na Zemlju, a to je predugo trajalo.

Taman kad je Cullaene krenuo prem a njivi, na sletište se spustiokamion. On nastavi hodati, kao da se dolazak drugih njega ne tiče,ali znao je da dolaze vidjeti njega. Fieldingovi su rijetko im ali posjetitelje.

“Coline!” zvao ga je Jared. Cullaene zastane, pokušavajući suz biti paniku. Ovaj pu t je bio neoprezan. Stvari su se dogodile prebrzo.On se zapita što će kolonisti učiniti. Hoće li ga baciti u zatvor, ili ćega ozlijediti? Hoće li mu dati šansu da im sve objasni, pa ga onda pustiti?

Tri kolonista, dva m uška rca ije dna žena, stajali su ispred vozila.Ja red ih je pokušavao povesti prema kući.

“Naći ćemo se unutra ,” dovikne mu Cullaene. Na tre nu tak se po

igravao mišlju da pobjegne. On se zagleda preko širokog pojasa tekobrađene zemlje, prema šumi i brdima iza nje. Negdje tamo mogao bi pronaći enklavu svojih ljudi, grupu N apuštenih koji se nisu asimilirali, ali šanse za to bijahu male. Njegov je narod uvijek preživljavao tako da se prilagodi. Grupe Napuštenih svake su godine bivale sve manje.

On protrlja dlanom o dlan. Kad bi barem mogao na s a t vremena prekinuti ovo samo-nametnuto suzdržavanje , legao bi u polje i pok

rio se blatom. Onda bi njegova koža bila gla tka i sjajna poput krznaJaredovih mačića. Ali sad mu je suzdržavanje bilo potrebnije no ikad. On se čvršće ogrne jaknom , pa opet uđe u kuhinju.

Mogao je čuti glasove gospođe Fielding i Lucy, u žučnoj rasprav i,kako dopiru odozgo iz sobe. Jared je već bio pritisnuo puce na starom aparatu za kavu, koji je cvilio u znak protesta. Troje je posjetitelja sjedilo za stolom, žena na Cullaeneovu mjestu, a svo se trojeokrenulo prem a njemu kad je ušao.

On kimne i sjedne pored sterilizatora. Vrućina mu izazove peckanje u leđima, a neobičan kut nagiba natjera ga da se osjeća poputstranca u kuhinji u kojoj je objedovao svaki dan već više od tjedandana. Posjetitelji su ga gledali istim onim hladnim pogledom kakav

je već bio vidio na licima ljudi u gradu.“Ovo je Colin,” reče Ja red. “On rad i za mene.”

8/16/2019 Futura 043


SAMO POVRŠINSKI 13

Cullaene opet kimne. Jared mu nije predstavio posjetitelje, a Cu-llaene se zap ita je li to bilo namjerno.

“Željeli bismo ti postaviti nekoliko p itan ja o teb i,” reče žena. N agnula se naprijed dok je govorila, a Cullaene primijeti da su joj očiintenzivno plave.

“Smijem li pitati zašto?”Jaredova je ru ka drh tala dok je na takao kavu. “Coline, to je uobi

čajeno ovdje—”“Ne,” prekine ga žena. “Nije uobičajeno. Razgovaramo sa stran

cima. Sigurna sam d a je tvoj najam nik čuo za umorstvo.”

Cullaene se lecne. Prihvatio je šalicu koju mu je Jared pružio,osjećajući olakšanje rad i činjenice da m u ru ka nije d rhtala . “Ne, n isam čuo.”

“U ovoj kući ne razgovaramo o takvim stvarima, Marlene,” rečeJared ženi.

Šalice su zveckale u nastaloj tišini, dok je Jared posluživao svenazočne. Stariji od dvojice muškaraca, naslonjen na zid iza stola, pričeka dok Jared nije završio, pa tek onda progovori.

“To je naše prvo umorstvo uovoj koloniji, i radi se o jezivom slučaju. U rijeci, tamo pored grebena, pronašli smo ljudsku kožu kako pluta u vodi. Isprva smo mislili da se radi o cijelome tije lu, je r ju jevoda napunila kao što bi ispunila vreću. Većina kose bijaše na mjestu, kose tako crne da je, kad se osušila, izgledala gotovo plavom.

Nismo mogli naći nikakvu odjeću—”“—niti ikakve kosti, kad smo već kod toga,” doda drugi.“Točno,” nastavi prvi. “Utroba je izvađena. Pretražili smo oko

linu tražeći o statak tijela, ali našli smo samo krv n a grebenu .”“Mnogo krvi,” reče Marlene. “Kao da su mu oderali kožu dok je

još bio živ.”Cullaene je morao omotati prste oko šalice da ih održi toplima.

Nije bio dovoljno oprezan. Stvari su se bile dogodile tako brzo da nijeimao vremena otići dublje u šumu. On osjeti kako mu se strah, koji

je dotad drhtao na dnu njegova želuca, sad obavija oko srca.“Pa ispitujete sve strance provjeravajući je li netko od njih to

mogao učiniti.” Govorio je kao d a je više znatiželjan no pres trašen .Marlene kimne. Ona prijeđe dugim prstima kroz kosu, mičući

sve pramenove s lica.“Nisam nikoga ubio,” reče Cullaene. “Odgovorit ću na sva pitanja."Postavljali su mu oprezna, detaljna p itan ja o njegovu životu prije

dolaska u njihovu koloniju, a on im je jednako oprezno odgovarao,

8/16/2019 Futura 043



trudeći se da njegovi odgovori budu što bliže istini. Rekao im je d a je prva kolonija s kojom je bio sletjela na tlo nepogodno za obrađivanje.

Kolonisti su se pokušali p rehran iti lovom, čak su i podnijeli zahtjevza izdavanje rud arske dozvole, ali niš ta nije uspijevalo. Na koncu sevećina njih vratila na Zemlju. On je ostao, putujući od obitelji doobitelji, radeći svakakve poslove dok je pokušavao naći mjesto gdje

bi se skrasio. Dok je govorio, povremeno bi ubacio kakav detalj osebi, nadajući se da će ti škrti opisi stvari osobne prirode obeshrabriti daljnje ispitivanje. Rekao im je za Johansenove s čijom se kćerigotovo bio oženio, za Casselove koji su ga naučili kako se obrađuju

polja, za Slingerove koji su ga njegovali sve dok nije ozdravio od teške bolesti. Cullaene im je rekao za svako mjesto na kojemu je ikada bio — osim za ono koje ih je zanim alo, osim za šum u koja je graničilas Fieldingovom farmom.

Govorio je blagim tonom kakvog su Zem ljani cijenili. I prom atrao je Jaredovo lice, znajući da će — ako pogriješi u nečemu — Jared biti prvi koji će shvatiti da on nije, da nikad nije ni bio, kolonist. Ja red jena ovome p lane tu živio već pe tnaes t godina. Jednom mu je rekao da

je Lucy, prem da nahoče, prvi član kolonije koji je rođen na ovome planetu.Povjerenje u Jaredovim očima nije se povuklo niti na trenutak.

Cullaene se malo opusti. Ako ga Ja red ne prepozna, neće ga nitko.“Kažu d a je to način na koji domoroci ubijaju,” reče M arlene kad

je Cullaene završio. “Č uli smo priče iz drugih kolonija, priče o tijelima — i ljudskim i riiam ejskim — nađenim na ovakav način.”

Cullaene shvati da ga ona još uvijek ispituje. “Nikad prije nisam

čuo za ovakav način um orstva.”Ona kimne. I kao u odgovor na neki nevidljivi šlagvort, svo trojeustadoše. I Jared ustane. “Mislite li da bi u ovome području moglo

još biti Riiamea?”“Vrlo vjerojatno,” reče Marlene. “S obzirom da živite tako blizu

šumi, ne bi bilo loše da poduzm ete posebne mjere opreza.”“Da.” Jaredov pogled preleti preko dobro opskrbljenog stalka s

oružjem. “To i nam jeravam .”

Muškarci kimnuše u znak odobravanja, pa krenuše prema vratima. Marlene se okrene prema Cullaeneu. “Hvala vam za suradnju,” reče ona. “Obavijestit ćemo vas ako budemo imali još pitanja.”

Cullaene ustane, namjeravajući poći van zajedno s njima, ali Jared ga zaustavi. “Dovrši svoju kavu. Imamo vremena kasnije otićina polje.”

8/16/2019 Futura 043


SAMO POVRŠINSKI 15

Nakon što su izišli, Cullaene uzme svoju šalicu i sjedne na svojemjesto za stolom. Lucy i njena m ajka još uvijek su se raspravlja le na

katu. On iskoristi priliku da se dobro počeše po rukama. Vrućina jesamo pogoršavala suhoću kože.On se upita je li bio uvjerljiv. Ono troje su izgledali kao da su već

donijeli odluku o tome što se dogodilo. Umorstvo. On odmahne glavom.

Gore na katu se zalupiše vrata, a rasprava postane mnogo glasnija. Cullaene pogleda kroz prozor pored sterilizatora. Jared je jošuvijek razgovarao s troje posjetitelja. Cullaene se nadao da će oni

uskoro otići. A onda bi on možda mogao porazgovarati s Jaredom,objasniti mu najbolje što može zašto više ne može ostati ovdje.“Kamo ideš?” zaviče gospođa Fielding. U njen se glas uvukla no

ta panike.“Dalje od tebe!” Lucy je zvučala kao d a je na ru bu suza. Cullaene

je mogao čuti njene trčeće korake na stubam a. Iznenada, koraci sezaustaviše. “Ne! Miči se od mene! Treba mi vrem ena da razm islim.”

“Ne možeš razmišljati! Moramo otkriti što nije u redu!”

“Sve je u redu!”“ L u c y - ”“Priđi mi još samo jedan korak bliže i kunem ti se da ću otići!”

Lucy uđe u kuhinju, natraške, zalupi vratima i nasloni se na njih.Tek je onda prim ijetila C ullaenea, a sva borbenost nap us ti joj lice.

“Koliko si dugo ovdje?” prošapće ona.On izlije svoju sad već hladnu kavu u recik lator koji su postavili

za nj. “Neću niš ta reći tvome ocu, ako te to brine. Č ak ni ne znam

oko čega ste se svađale.”U sterilizatoru više nije bilo mjesta, pa on ostavi šalicu poredsićušnog pročišćivača vode. Lucy prim akne stolicu, koja zaškripi podnjom k ad je sjela. Cullaene baci još jedan pogled kroz prozor. Č inilose da se Ja re d i njegovi posjetitelji prepiru.

Sto će ako zaključe da je on ipak kriv? Nije mogao nestati. Imalisu njegov opis koji mogu poslati drugim kolonijama. Mogao bi potražiti Napuštene, ali čak da ih i nađe, možda ga ne bi htjeli primiti.Cijeli je svoj život živio s kolonistima. Izgledao je ljudsk i, a ponekadse čak tako i osjećao.

Nešto zazveči iza njega. Cullaene se okrene na vrijeme da bi vidio Lucy kako posrće preko stolice, mičući se od prevrnutog aparataza kavu. Kava se slijevala niza zid, a steriliza tor je siktao. On se okrene prem a njoj, makne stolicu i odvede je u sigurniji ugao kuhinje.

8/16/2019 Futura 043



“Jesi li dobro?” upita je.Ona kimne. A iz oka joj klizne suza. “Valjda ga nisam dovoljno

čvrsto primila.”“Zašto ne sjedneš? Ja ću počistiti—” Cullaene zastane kad mu je

Lucyna suza kapnula na dlan. Kap bijaše teška i prošarana crvenim. Gledao je kako ostavlja ružičast trag za sobom dok je klizila snjegove kože na pod. Polako, on pogleda u njene prestrašene oči. Iznjih je prijetilo još krvav ih suza. On obriše jednu s njenih trepavica i protrlja je među prstim a.

Odjednom, ona se pokuša odmaknuti što dalje od njega, ali on

pojača stisak na njenoj nadlaktici i zavrne rukav njene veste. Okozapešća i lakta koža je visjela u naborima. On joj nježno dotaknezapešće i primijeti d a je i znoj iz njenih pora obojen krvlju.

“Kako dugo?” prošapće on. “Kako dugo ti se već to događa?”Suze su sad već tekle slobodnije. Izgledalo je kao da krvari iz

očiju. “Od jučer ujutro.”On odmahne glavom. “Moralo je početi prije toga. M orala si im ati

gadan svrbež. Poput svraba .”“Prije tjedan dana.”On joj pusti ruku. Jadna mala. Tjedan dana toga, a da joj nitko

nije mogao ništa reći. Sad je već sigurno boli. Bol i slabost m ora dasu gotovo nepodnošljivi.

“Sto je to?” Glas joj bijaše ispun jen strahom .Cullaene se zagleda u nju, osjećajući kako ga obuzima sav užas.

Njega su od rođenja priprem ali za Promjenu, ali Lucy je m islila d a jeljudsko biće. I odjednom on opet pogledom potraži Jareda vani u

dvorištu. Jareda, koji je bio pronašao nahoče i uzeo je u kuću ni ne pokušavajući saznati išta o obliku života koji je odgajao. Jareda, koji je pretpostavio d a je dije te ljudsko samo zato što je tako izgledalo.

Ona je trlja la zapešće. Koža je već bila toliko labava da p ritisaknjegove ruke nije ostavio ni traga n a njoj.

“To je norm alno,” reče on. “To se zove Promjena. Prvi pu t — prvi pu t može biti bolno, ali ja ti mogu pomoći da prođeš kroz to.”

Istog trena, on požali što je izrekao te riječi. Ako joj pomogne,

m ora t će ostati. Upravo se spremao proturiječiti samome sebi ka d suse vrata kuhinje zatvorila za gospođom Fielding.Ona pogleda prolivenu kavu, pa ovješenu kožu na Lucynoj ruci.

S tarija se žena doimala uplašenom i ranjivom. Ona ispruži ruk e prem a svojoj kćeri, a li Lucy se nije ni pomakla. “Bolesna je ,” reče gospođa Fielding.

8/16/2019 Futura 043


SAMO POVRŠINSKI 17

“Bolesna?” Cullaene si dopusati mali ironični osmijeh. Ovi ljudinisu shvaćali što su učinili Lucy. “Kako znate? Nikad prije niste vid

je li n išta slično, zar ne?”Gospođa Fielding pocrveni. “A jesi li ti?”“Naravno da jesam. To je posve normalna pojava kod odraslog

Riiamea.”“I ti bi joj znao pomoći? Nada u njenu glasu priguši nešto od njegova bijesa. Vjerojatno bi

mogao gospođi Fielding vjerovati dovoljno da joj povjeri svoju tajnu. Nije im ala nikog drugog kome bi se u ovome trenutku mogla okre

nuti. “Znao sam pomoći sebi.”“Ti si Riiame?” šapne ona. Iznenada joj iz lica nestane sva boja.“Oh, moj Bože!”

Cullaene osjeti kako ga prolaze trnci. Donio je krivu odluku. Pri je no što ju je mogao zaustaviti, ona je već širom otvorila v ra ta kojasu vodila na trijem. “Jarede!” pozove ona. “Ulazi ovamo, smjesta!Colin — Colin kaže d a je Riiame!”

Cullaene se ukoči. Nije moguće da to govori. Ne sad. Ne sad kad

se njena kći sprema proći kroz jedno od najbolnijih životnih iskustava posve nepripremljena. Lucy ga je sad treba la. Njena joj majkanije mogla pomoći, niti su to mogli drugi kolonisti. Ako pokušajuzaustaviti krvarenje, to će je ubiti.

Donio je svoju odluku. On zgrabi Lucy i prebaci je preko ram ena,horizontalno, poput okovratnika, držeći je za ruke i noge svojim rukam a. O timala se i ud arala ga. Gospođa Fielding počne vr išta ti. Cullaene pu sti Lucyne noge na tre nutak dovoljno dugo da otvori vra ta,a onda iziđe u predvorje. Lucy se ukopala stopalima u pod, prisiljavajući ga da je vuče za sobom. On na stav i prem a prednjim v ratim a.Stigavši do njih, otvori ih naglim pokretom ruke i istrči u hladno

jutro.Lucy se već gotovo oslobodila njegovog stiska. On je još jednom

prebaci preko ram ena i uspije je opet uhvatiti za koljena. Koža je pucala tamo gdje bi je dotakao. Za njima će ostati trag krvi.

Djevojčica bijaše toliko prestrašena da nije ni pokušavala vrištati. Sad ga udari u bok, pa se nagne naprijed i i ugrize ga. Bol gagotovo natje ra d a je ispusti. On pojača stisak.

“Pokušavam ti pomoći,” reče on. “Presta ni.”Ona se prestane opirati i opusti se u njegovim rukama. Cullaene

shvati da počinje mrziti Fieldingove. Zar nisu znali da će biti pitanja? Možda bi Promjenu mogli objasniti kao neku bolest, ali što bi se

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


SAMO POVRŠINSKI 19

“Ne, nisi.” On je spusti dolje, ali i dalje je čvrsto držeći za zapešća. Vesta i suknja bijahu joj pokriveni krvlju. “Ali rođena si ovdje.

Jesi li ikad vidjela da se nekome događa nešto slično?”On uhvati labavi nabor kože i podigne ga. Začuo se usisavajućzvuk kad se koža odvojila od zida krvi. Lucy mu se pokuša ist rgnut iiz stiska. On je privuče bliže. “Nažalost, ti vjeruješ da si ljudsko bićei da si prva koja to prolazi. J a sam jedini koji ti može pomoći. J a samRiiame. Isto se dogodilo i meni.”

“Ne izgledaš kao Riiame.”On se suzdrži od oštra odgovora. Toliko toga nije znala. Riiamei

su mogli mijenjati oblik. Roditelji su birali oblik svoje djece prilikomnjihova rođenja. Njegovi su roditelji gledali dovoljno daleko u budućnost da su mu dali ljudski oblik. Očigledno — i njezini. Ali ona jedosad vidjela samo N apuštene koji su zadržali oblik lovaca koji sunekoć živjeli u šumama ovoga planeta.

Sumom se prolomi povik. Lucy se okrene prem a izvoru zvuka, aliCullaene je prodrma, želeći opet privući njenu pažnju. “Ja sam Riiame,” reče. “Prijatelji tvog oca tvrde da su ovdje pronašli leš. Ali to

uopće nije bio leš. Bila je to moja koža. Upravo sam prošao kroz Promjenu. Odbacio sam svoju staru kužu, baš kao što ti sad odbacuješsvoju. A onda sam došao na farm u tvog oca u potrazi za poslom.”

“Ne vjerujem ti,” reče ona.“Lucy, krvariš kroz svaku poru na svome tijelu. Koža ti je mloha

va i labava. Osjećaš se kao da plutaš unutar sebe same. Uspaničilasi se kad si ju tros vidjela obrise svog tijela na p lahti ocrtane krvlju,zar ne? A tvoja m ajka — i ona je primijetila, nije li?”

Lucy kimne.“Moraš mi vjerovati jer će za nekoliko sati krvi nestati, a kožakoju sad im aš zalijepit će se za kožu ispod nje a ti ćeš ostati ružn a ideformirana. S vremenom će gornja koža početi truliti. Želiš li da tise to dogodi?”

Niz Lucyn obraz klizne krvava suza. “Ne,” šapne ona.“Okej.” Cullaene si nije mogao dopustiti da osjeti olakšanje. Iz

šume je dopiralo neprirodno šuškanje. “Morat ćeš ovdje ostaviti od

jeću. Potom idi do ruba grebena, is tegni ruke iznad glave da nateg-neš kožu što je više moguće, pa skoči u rijeku. Sigurno je, ne brini,na ovom je m jestu rijeka jako duboka. Č im budeš mogla na svakomcentimetru kože osjetiti ledenu hladnoću rijeke, isplivaj, iziđi naobalu i umotaj se u blato. To će spriječiti ponovnu pojavu svrbeža.”

S trah na njenu licu ga uznemiri. “Hoćeš reći da se moram svući?”

8/16/2019 Futura 043



On suspregne f rustrac iju koju je osjećao. Nisu imali vrem ena boriti se s ljudskim tabuima. “Da. Ili se stara koža neće odvojiti.”

Iznenada , on ugleda bljesak u šumi ispod njih. Izgledalo je poputcijevi toplinske puške. Obuzme ga pan ika. Zašto risk ira život pomažući ovom djetetu? Č im se uspne na greben, njen će ga otac ubiti.Cullaene pusti Lucyna zapešća. Neka mala pobjegne ako želi. Onneće dopustiti da ga ubiju. Ne još.

Ali na njegovo iznenađenja, Lucy nije pobjegla. Okrenula mu jeleđa i polako svukla vestu preko glave. A onda je skliznula iz ostatk a odjeće i otišla do ru ba litice. Cullaene je znao da ona trenutno nine može osjetiti hladnoću. Koža joj bijaše predaleko od završetakaživaca.

Dosegla je rub grebena, a njeni su se nožni prs ti tako čvrsto obavijali oko kamena kao što su se prsti njenih ruku ranije zabijali unjegovo meso. Onda se ona okrene prem a njemu. “Ne mogu,” reče.

Bila je tako blizu. Cullaene je mogao vidjeti krv kako se krećeispod stare kože, pokušavajući je cijelu odvojiti. “Moraš,” odgovorion, stojeći u sjeni. “Skoči!”

Lucy pogleda u rijeku ispod sebe, a tijelom joj prođe d rhtaj. Onaodm ahne glavom.

“Hoćeš—” Cullaene se zaustavi. Ako iziđe na otvoreno, ubit ćega. A onda se na trenutak zagleda u Lucy, osjećajući kako se njegovaodluka topi. “Hoćeš li da ti pomognem?”

Mogao je vidjeti strah i bespomoćnost kako joj se miješaju nalicu. Nije bila sigurna što će on učiniti, ali željela mu je vjerovati.Odjednom, ona odlučno podigne bradu. “Da,” reče tiho.

Cullaeneove se ruke ohladiše. “Okej. Učinit ću to brzo. Prići ću tis leđa i gu rnuti te u rijeku. Ispruži nožne prs te i padaj ravno. Rijeka

je duboka i sporo se kreće. Bit ćeš dobro.”Lucy kimne, gledajući ravno p reda se. On žurno iziđe iz zaklona i

zgrabi je oko struka, osjećajući kako krv uzmiče pod dodirom njegovih prstiju. Zastane na trenutak, znajući da Jared i njegovi pratitelji neće pucati dok on drži djevojčicu u rukama.

“Ispruži prste,” reče on i gu rne je.Mogao je osjetiti kako mu zrak prolazi kroz prste kad je Lucy

pala. Iznenada, bijeli vrući bljesak ubode ga u bok, i on zatetura zanjom, okrećući se i okrećući u ledenom zraku. Pao je na trbuh u gustu, ledenu vodu, osjećajući kako mu se zrak izbija iz pluća. Cullaene je znao da bi trebao os tati pod vodom i otplivati daleko od obale,ali trebalo mu je zraka. On se probije do površine, uvjeren da će

8/16/2019 Futura 043


SAMO POVRŠINSKI 21

um rijeti prije no što izroni. Č inilo m u se da to tra je zauvijek, aliiznenada je bio vani, plutajući na površini rijeke, gladno gutajući

zrak u p razna pluća.Pored njega je p lutala Lucyna koža, a on osjeti trenu tak trijum fa

prije nego što je ugledao cijev Jaredove puške uperenu u sebe.“Iziđi,” reče farmer kroz stisnute zube. “Iziđi i reci mi što si uči

nio s ostatkom nje prije no što posve izgubim glavu.”Cullaene je još uvijek mogao zaroniti i pokušati pobjeći, ali ka

kve kor isti od toga? Još barem deset godina neće uspjeti p rom ijeniti pigmentaciju svoje kože, a kad bi i uspio otplivati izvan dometa njihovih pušaka, uvijek bi morao bježati.

S dva velika zamaha, Cullaene dopliva do obale, pa se izvuče izvode. Drhtao je. Bilo je hladno, prehladno da bi itko stajao mokar pored rijeke. Začin iz vode iritirao je suhoću njegove nove kože.

Pored Jareda je stajala Marlene s puškom u ruci, a dvojica sum ušk araca upravo izlazila iz šume.

“Gdje je ostatak nje?” upita Jared. Ruka mu se tresla. “Na gre benu?”

Cullaene odmahne glavom. Mogao je izbiti Ja redu pušku iz rukei pobjeći, ali nije mogao podnijeti tugu i poraz n a licu čovjeka s kojimse bio sprijateljio.

“Izići će iz vode za koju minutu.”“Lažeš!” zavrišti Jared, a Cullaene šokirano shvati da čovjek sa

mo što nije skrenuo s uma.“Ne, doista.” Cullaene je oklijevao na trenutak. Nije želio umri

jeti samo zato da bi očuvao tajnu svog naroda. Riiame su se uvijek prilagođavali. Prilagodit će se i ovaj put. “Ona je Riiame. Znate to.Ovo je normalno za nas.”

“Ona je moja kći!”“Ne, nije. Ne može biti. Ovo se ne događa ljudim a.”Pljusak vode s rijeke privuče mu pažnju. Lucy se izvlačila iz vode

nekoliko koraka niže od njih. Koža joj bijaše svježa, ru žičasta i čista,a s njene se ćelave glave odbijalo sunčevo svjetlo. Sklupčala se ufetalni položaj i počela se ljuljati.

Cullaene krene prema njoj, ali Jared ga zgrabi. Cullaene se poku ša o trgnu ti njegovu stisku , ali Jare d bijaše prejak.

“Još nije gotova,” reče Cullaene.M arlene im je p rišla. “Pus ti ga, Jare de .”“Ubio mi je kćer.” Jaredov se st isak pojača.“Ne, nije. Eno je tam o.”

8/16/2019 Futura 043



Jared nije ni pogledao. “To nije moja Lucy.”Cullaene proguta slinu. Srce mu je nabijalo u grlu. Trebao je po

bjeći kad je imao priliku. Sad će ga Jared ubiti.“To je Lucy,” reče Marlene odlučno. “Pusti ga, Jarede. Mora joj

pomoći.”Jared pogleda djevojčicu koja se ljuljala na rubu rijeke. Njegov

stisak popusti, i ruke napokon padoše. Cullaene zakorači dva koraka un atrag, trljajući nadlaktice. U glavi mu se vrtjelo od olakšanja.

M arlene je obgrlila Jared a, kao da m u ni ona nije vjerovala. P rom atra la je C ullaenea kao da želi vidjeti što će slijedeće učiniti. Ako pokuša pobjeći, ona će nahuškati ostalu dvojicu na njega. Polako, onse okrene od njih i krene prem a Lucy.

“Trebaš blato, Lucy,” reče, vukući je više na obalu. Dopustila mu je d a je um ota u bla to kao u čahuru. Kad je gotovo završio oblaganje bla tom, on pogleda na čovjeka iza sebe.

Ja red je bio ispustio pušku i sad je buljio u Lucynu kožu koja je p lutala niz rijeku. M arlene je još uvijek držala svoju pušku, ali oči joj bijahu na Jaredu, a ne Cullaeneu.

“Je li ona Riiame?” upita ona Jareda.Farmer odmahne glavom. “Mislio sam da je ljudsko biće!” reče

on. A onda povisi glas, kao da želi da ga i Cullaene čuje. “Mislio samdaje ljudsko biće!”

Cullaene zagrabi šaku blata i počne ga razmazivati po Lucynulicu. Ona je zatvorila oči i ležala vrlo mirno. Trebat će joj vremenada se oporavi od šoka.

“Mislio sam da je žele ubiti,” reče Jared slomljeno. “Njih je bilodvoje, a ona tako m ala i mislio sam d a je žele ubiti.” Glas mu pukne.“Pa sam ja ubio n jih.”

Cullaeneovi se prsti smrznuše na Lucynu obrazu. Jared je bioubio Lucyne roditelje zato jer nisu izgledali ljudski. Cullaene zagra bi još b la ta i nastavi raditi. Nadao se da će m u dopustiti da ode kadzavrši s ovim.Namazao je cijelo djevojčičino lice. Bio je vrlo prestra šen. Sto će sad? Da ode s Lucy i da pokuša dijete uvjeriti da uopćenije ljudsko? On se okrene prem a Ja redu. “Sto ćete učiniti s Lucy?”

“Hoće li ona biti dobro?”Cullaene se na trenutak zagleda u Jareda. Iz farmerova je lica

nestala svaka trunčica boje, a izgledao je kao da će svakog trenazaplakati. Jared je napokon shvatio što je bio učinio.

“Trebala bi bit i,” reče Cullaene. “Ali netko joj m ora ovo objasniti.Dogodit će se opet. A ima tu i drugih stvari.”

8/16/2019 Futura 043


SAMO POVRŠINSKI 23

On zastane, sjetivši se svoje propale veze s ljudskom ženom. Nakoncu su se njihova tijela pokazala nekompatibilnima. On nije zaista bio ljudsko biće, premda bijaše lako zaboraviti na tu činjenicu.Samo je izgledao ljudski.

“Druge stvari?”“Teške stvari.” Cullaene opet zadrhti. Razboljet će se od ove mo

kre odjeće. “Ako želite, odvest ču je sa sobom. O nda više nećete im atinikakve brige s njom.”

“Ne.” Ja re d posegne rukom da dotakne oblik obložen blatom, alinjegova je ru ka zastala iznad čahure, n ikad je zapravo ne dotaknuvši. “Ona je m oja kći. Odgojio sam je. Ne mogu je samo p ust iti da odei nestan e.”

Cullaene proguta slinu. Nije shvaćao ova stvorenja. Ubijali su Napuštene ni ne trepnuvši, sijali strah i mržnju na Riiamee, a onda bez razm išljanja nude da jednu od njih drže u svom domu.

“To što su našli, to je bila tvoja koža, zar ne?” upita Jared. “Istase stvar nedavno dogodila tebi.”

Cullaene kimne. Mišići mu bijah u napeti. Nije bio siguran što ćeJa re d učiniti.

“Zašto nam nisi rekao?”Cullaene ga pogleda na tre nu tak . Zato što je, poželi m u reći, žena

koju sam volio vrisnula i pljunula na mene kad sam joj rekao. Zatošto me jed an farm er gotovo ubio sjekirom. Zato što se tvoja v rs ta nezna suočiti s ničim što je drugačije, čak i onda kad stevi tuđinci nanovome planetu.

“Nisam mislio da ćete razum jeti,” reče. Iznenada, on zgrabi Jare-dovu ruku i položi je n a stvrdnuto b lato na Lucynu ram enu . A ondaustane. Mora biti još Napuštenih u ovim šumama. Naći će ih — akoga Ja re d prije toga ne ubije. On počne hodati.

“Coline,” počne Jared, ali Cullaene se nije zaustavljao. Marlenemu pritrči i zgrabi ga za ruku. Cullaene je ošine pogledom, ali nijega puštala. Bio je previše uplašen da bi je udario, previše uplašen da

joj se pokuša istrgnuti iz stiska. Ako g a je prim ila za ruku, možda gaipak neće ubiti.

Ona rastvori Cullaeneovu košulju i pogleda ranu nastalu pucnjem iz toplinskog pištolja. Koža bijaše spržena i mjehurasta, a Cullaene iznenada shva ti koliko ga boli.

“Možemo li se mi pobrinuti za to?” upita ona.“Pitate li me za dopuštenje?” Cullaene je jedva prikrivao sarka

zam u glasu.

8/16/2019 Futura 043



“Ne.” Žena spusti pogled i duboko pocrveni, onako kako to čineneka ljudska bića kad osjećaju najdublji stid. “Pitala sam znamo li

to učiniti.”Cullaene se opusti dovoljno da se uspije nasmiješiti. “Znate.”“Onda,” reče ona, “smijemo li ti pomoći?”Cullaene kimne. Dopusti joj da ga povede natrag do Jareda. Ja

red je buljio u svoju kćer, puštajući da mu suze kapaju na čahu ru od bla ta .

“Uskoro je možete izvući iz čah ure,” reče Cullaene. “Odjeća joj jegore na grebenu. Donijet ču je.”

I prije no što g a je itko stigao spriječiti, Cullaene je zašao u šum ui uspeo se na greben. Sad je mogao pobjeći. Mogao se jednostavnookrenuti i pobjeći. Ali nije bio siguran da je to ono što želi.

Stigavši do vrha grebena, on pogleda dolje na Ja reda, na njegovu prestrašenu kćer, na ženu koja ih je štitila. Mnogo će toga morati ob jasn iti Lucy. Ali ako je m ala bila dovoljno jaka da preživi Promjenu,onda bijaše i dovoljno jaka da preživi bilo što.

Cullaene prebaci njenu odjeću preko ruke i krene dolje niz gre ben. Spustivši se do dna, on pruži odjeću M arleni, pa klekne poredJareda. Pažljivo, Cullaene napravi rupu u kori od blata i počne gaguliti s Lucy. Jared g a je na trenutak samo gledao.

A onda i on zavuče prste u pukotinu — pa tuđinac i domorodaczajedno oslobodiše djevojčicu iz njene čahure.

Copyright © 1988 by TSR, Inc.

MALI OGLAS

Knjige: BARKER - KNJIGA KRVI 4- 6, LEGUIN - RUŽA KOMPA SA,

KING - IZMAGLIC A, SIMA K - SVIJE T G ROBLJ E I ZAŠTO IH ZVAT I

SA NEBA, LEGUIN - DVANAEST ČETVRTI VJET RA, prodajem.Bernard RadovčićBrune Bušića 1410000 ZagrebTe l : 01 /660-2225

8/16/2019 Futura 043


James Patrick Kelly prvu je pripovijetku prodao 1975, a otad je čest gost na stran icam a F&SFa i Asim ov’sa, kao i ostalih časopisa.

Prvi mu je roman, P lane t of Whispers,objavljen 1984, a od tada ih je napisao i objavio još nekoliko. Često surađuje i s drug im piscim a, posebice s Johnom Kesselom.

Njegove pripovijetke poput “Solstice”, “The Prisoner of Chilon”,“Rat”, “Home F ront” i “Staklenog oblaka” sv rstav aju se među najinventivnije i najupečatljivije radove osamdesetih.

Predstavljam o vam ga “Stak lenim oblakom”, pripovijetkom u ko joj nam pokazuje da čak i čovjek na samome vrhu svoje profesije

ponekad može dobiti ponudu koju je nemoguće odbiti.

Izvornik: “Glass Cloud", 1987

Prijevod: M ihaela Velina

James Patrick Kelly

stakleni oblak

Phillip Wing bio je iznenađen kad je otkrio kako njegovažena provodi poslijepodneva svake srijede. “Učlanila si seu što?”

“Prijatelj me pozvao da dođem na predavanje u misiji.” Daisy ponovno napuni svoju čašu. “Bila sam dvaput, to je sve. N isam se

učlanila ni u što.”“Što rad iš tamo?”“Samo slušam predavanja, Phile — pa nije to kao da se namje

ravam preobratiti. Samo se informiram.” Ona otpije gutljaj vina,čekajući da se Wing primiri. “Zasad još nisu rekli ni riječi o besmrtnosti. Većinu vremena govore o povijesti.”

8/16/2019 Futura 043


26 JAMES PATRICK KELLY

“Povijesti? Povijesti? Glasnici nisu ovdje dovoljno dugo da bi stigli naučiti išta o povijesti.”

“Sedam godina. Prvi je kon tak t bio prije sedam godina.” Ona uzdahne i iznenada kao da mu je držala predavanje. “Kulturološkaevolucija slijedi predvidljive tokove. Postoje zanimljive korelacijeizmeđu ljudskog roda i drugih rasa s kojima su Glasnici bili u kontaktu.”

Wing odmahne glavom. “Ne razum ijem. Zajedno smo već — koliko? Od ’51? Godinam a je taverna bila sve što je bilo važno. Bacili suatomsku na Genevu, pa što? Revolucija u Mexicu, kome je stalo?”

“Meni je stalo do tebe,” reče ona.To ga zaustavi na trenutak. Rastreseno, on si natoči još vina iotpije gutljaj, tek onda shvativši da se radi o umjetnom Rieslingukoje je ona isprobavala. Proguta ga s mukom. “Tko je taj p rijatelj?”

“Što?”“Taj prijatelj koji te odveo u misiju. Tko je on?” Wing je samo

nagađao da se radi o muškarcu. Ali imao je pravo.“Jedan od stalnih gostiju.” Daisy skrene pogled i kimne prema

skulp tur i na jednome zidu. “Znaš ga. Jim McCauley.”Jedino što je on znao bijaše to da je McCauley lokalni umjetnik

koji se proslavio s cifrastim žaruljama. W ing je p rom atrao igru pas-telnog svjetla na njezinu licu, pokušavajući je vidjeti na onakav način na koji bi je mogao vidjeti taj stalni gost. Daisy nije bila prekrasna, premda je znala izgledati lijepom kad bi dosta pažnje posvetila detaljima. Nije se trudila počešljati kosu svaki put kad bi joj

je vjetar razmrsio , niti je previše m arila za sitne boriće u kutovim aočiju. Njeno lice bijaše inteligentno newhampshirsko jenkijevsko,izrazitih crta. Izgledala je poput nekoga tko zna o svim važnim stvarim a. Wing je imao i više nego dovoljno razloga da je voli; on sklizne preko kauča i počne je gurkati nosom ispod uha.

“Ne škakljaj.” Ona se nasmije. “I ti si pozvan, znaš.” Ona se odmakne, ali ne predaleko. “Novi se Glasnik, Ndavu, zanima za umjetnost. Nekoliko je puta spomenuo Stakleni oblak. Doista bi trebaootići na jedan sas tanak . Mogao bi nešto naučiti.” Rekavši to, ona ga poljubi.

Phillip Wing nije imao vremena proučavati povijest; previše gajetrošio brinući oko Drugog Svjetskog Č uda. Solon Pe tropulos, ne predvidljiv i vlasnik grčkog transportnog konglom erata , obdario jeFu nda ciju Sedam Č uda s golemim bogatstvom. F und acija bijaše

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 27

Petropulosov megalomanijački dar vremenima. Financirala je konstrukcije — neki su to nazivali umjetnošću — monumentalnih raz

m jera. Vulgarni cilj Č uda i bijaše privlačenje masa. To su treb ala biti m jesta kamo bi mogao doći francuskisecretaire, ili peruvijanskicampesino, ili alžirskimullah i razm išljati o vječnoj duši Solona Pet-ropulosa, čovjeka koji se balzam irao novcem.

Wing je bio proveo pet godina na Yaleu da bi dobio diplomu, alikad je diplomirao bio je siguran d a je pogriješio. Ponudili su mu nekoliko poslova, ali ne onaj koji je želio. Bio je studirao arhitekturu snemoguće naivnom nadom da će mu jednoga dana netko dopustiti

da dizajnira zdanje veliko poput njegovih ambicija. Želio je graditizdanja koja daju obilježja prostoru oko sebe, a ne program irati tvo rnice da proizvode ovogodišnji model montažnih go-cijevi za mase presiromašne da bi si mogle priu štiti prave kuće. I umjesto da prihvati neki od tih ponuđenih poslova, odlučio je ljeto nakon diplomiran ja p rovesti penjući se po Appalachijskom gorju.

Penjući se po Websterovu Klifu kod Crawfordova klan ca igrao jesvoju ‘igru poezije’, boreći se protiv iscrpljenosti. Zefir masira artri-

tično stablo. Još samo nekoliko kilometara do planinarskog doma ukojem je namjeravao provesti noć. Zadirući promiskuitetno u man- darinsko nebo. W ing je od toga napravio igru jer nije vjerovao u poeziju. Kam eni zubi grizu solipsističke prste. Niski se oblak nadvio nadnjim baš kad se nisko poslijepodnevno sunce spustilo na nazubljeno plavo obzorje. I tad se svje tlu dogodilo nešto čudno i na trenu tak jeoblak bio transform iran.Oblak od stakla.

“Stakleni oblak,” promrmlja on. Nije bilo nikoga tko bi ga mogao

čuti. Zastao je, gledajući oblak ali ne videći ga, izgubljen u u nu tra šnjoj viziji. Stakleni oblak. Vizija se nadimala poput balona. Mogaose vidjeti kako lebdi s njim i u tom je tren utku shvatio na što ljudimisle kad govore o inspiraciji. Cijelim je pu tem do planinarskog dom a razm išljao o staklenom oblaku, kao i cijele te noći. Tjednima k asnije, kad je već došao do vrha K athadina, još uvijek je razm išljao otome. Kao i cijelim putem do Connecticuta. Malo je istraživao, panapravio nekoliko skica, pronalazeći čudno zadovoljstvo u golemoj beskorisnosti cijele te stvari.

Te je jesen i kom panija Sedam Č uda oglasila Natjecanje sjever-noameričkih dizajnera. Phillip Wing, neregistrirani, nezaposleni,nesigurni arh itekt sta r dvadeset i sedam godina, prijavio je na natječaj jedinu inspiraciju svog života samo zato što nije imao boljeg posla.

8/16/2019 Futura 043



Sad kad je gledao dolje na Crawfordov klanac iz lebdjelice, Wingnije mogao a da ne zavidi tom mladiću kojim je nekoć bio, koji je

lutao šum am a nabijen ambicijama a istovremeno se bojeći da je drugorazredan. U dobi od dvadeset i sedam godina Wing si nije mogaoni zamisliti sve nevolje u koje se može uvaliti tridesetpetorogodi-šnjak. Rokovi i sastanci, kompromisi i ugovori. Taj mladić pun entuzijazma nije shvaćao što znači dobiti blistavu prvu nagradu na samome početku karijere, nagradu nakon koje se sve činilo blijedim.Taj žustri mladi čovjek koji nikad nije bio zaista zaljubljen, niti jeužasnuto prom atrao kako se s vremenom gasi prava ljubav.

Drobilica je žderala komad ceste koji je prolazio kroz klanac. Njena su sječiva mljela zaleđeni asfalt u komadiće. Potom je buldožerskupljao taj bitumenski otpad i tovario ga u kamione koji su ga odvozili u postrojenje za reciklažu u Concordu. Jednom kad se stariautoput ogoli do šljunčaste podloge, doći će ekipe koje će postaviti podzemne tra se Staklenog oblaka. Kad zatopli doći će stroj veličine bra-hiosaura i asfaltirati put. Ruta 302 kroz Crawfordov klanac bijaše posljednja faza ceste duge devedeset i sedam kilometara koja je slije

dila one već postojeće kroz srce Nacionalnog parka B ijela planina .“Neće još dugo trajati,” reče pilot lebdjelice. “Pričaju o testiranjuza dese t tjedana. N ajviše tri mjeseca.”

Wing nije rekao ništa. Deset tjedana. Osim ako još neki sudac prezervacionalis t ne budenagovoren da se upetlja. Osim akoSedam čuda ne zaključe da su već dovoljno potrošili i ne tuže ga za kršenjerokova. Projekt je kasnio već dvije godine i već odavno je progutaoionako darežljiv budžet. Wing je znao daje počinio nekoliko pogre

šaka, prem da je to priznavao samo sebi. Ponekad se zabrinuto pitaonije li prokockao svoju priliku. On mahne pilotu neka prizemlji leb-djelicu.

Lebdjelica bijaše vlasništvoGemini Fabricatorsa, vodeće kom panije u konzorciju koji je dobio ugovor za izgradnju Oblaka i njegovih cesta. Wing je znao da je pilotu bilo rečeno neka ga zadrži uzrak u što je duže moguće. Svaka m inu ta koju provede pregledava

jući trasu značila je m inutu manje provedenu s Laporteom i Alzom

u provjeravanju kontrolne liste za novozavršenu platformu. Lapor-te, nadglednik projekta, nije skrivao koliko m u je mrsko trošiti d ragocjeno vrijeme na Winga. Laporte je svima jasno dao na znanje daWinga sm atra najvećim krivcem za dosadašnje neuspjehe projekta.

Lebdjelica se spusti na svoje noge za slijetanje kao što se starac polako spušta u vruću kupku. Wing pričeka da se slegne uzvitlani

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 29

prljavi snijeg i oblaci smeća. Gradiliš te bijaše posuto odbačenim šalicama za kavu, balonima za pivo i dovoljno vita-otpadaka da se pokrije Mount Washington.

Wing podigne vrata; pozdravi ga vjetar o štar popu t noža — nikakav drugi odbor za doček. On prijeđe preko smrznutog sletišta do poljskih ureda, grupice komercijaln ih go-cijevi koje su izgledale po pu t lanca plastičn ih hrenovki koje je ispustio kakav div. CijevSedam čuda bijaše prazna, a televeza je zvonila. Wing bi se bio javioda to nije bila jedna od stvari koja bi navela Laportea da poludi.Umjesto toga, on ode do susjednih vrata i Geminijeve cijevi u pot

rag u za Fredom Alzom. Wing je sum njao da su neki od problema nakoje je ovaj projekt nailazio bili uzrokovani neslaganjem između La portea i Alza, Geminijevog nadglednika. Za CAD-zaslonom sjedila jenjem u nepoznata žena, jedući sintetičku v ita-kra fnu i buljeći tupo udetalje feroplastične stru ktu raln e rešetke.

“Gdje su svi?” upita Wing.“Otišli su u grad, isp ra titi ga.”“Njega?”

“Mislim daje muško. Glasnika: Ne-dama ili tako nekoga.”“Sto je radio ovdje?”“Možda je tražio preobraćenike. Uz besmrtnost bismo možda i

imali šanse da ovo dovršimo.” Ona zagrize u krafnu i pogleda ga po prvi put. “A tko ste dovraga vi?”

“Arhitekt.”“Je?” Nije se činilo d a je se to dojmilo. “Gdje vam je kaciga?”Wing je znao što govore o njemu: da je arogantni kučkin sin s

kompleksima veličine Keopsove piramide. Inžinjerka odtutnji van,ostavljajući Winga da razmišlja o uludo potrošenom poslijepodnevu. Nedugo zatim uđoše Laporte i Alz, smijući se. Vjerojatno njemu.

“Zao mi je što si morao čekati, Phile,” Laporte podigne obje rukeu gesti hinjene predaje, “ali imamo dobre vijesti.”

“Sad je dva-trideset-osam! Ovaj projekt kasni već dvadeset i jedan mjesec a ti vodiš proklete izvanzemaljce u turistički obilazak.”

“Phile.” Alz mu spusti ruku na rame. “Phile, slušaj me na trenu

tak , hoćeš li?” Wing poželi gu rnu ti tu ruku sa svog ram ena . “Mentor Ndavu dao nam je velikodušnu ponudu uim e zajednice G lasnika.”Alz je govorio brzo, kao da se bojao da će Wing p rasn uti ako zastanesamo na trenutak. “Radi se o velikoj svoti, posebnom fondu koji binas mogao dovesti do završetka. On kaže da Glasnici žele priznatiizvanredna dostignuća u um jetnosti. Gotovina, i to mnogo gotovine

8/16/2019 Futura 043



— trebao bi biti ponosan, znaš. Ako dobijemo taj novac, im amo šanse da Oblak izlebdi odavde do Dana sjećanja. Deset tjedana , Ph ile.”

Wingov je pogled išao od Alza do Laportea i natrag. Nešto se tudogađalo, nešto neobično i zastrašu juće. Nitko ne daje tako olako i bezrazloga beskonačne svote da bi spasio propale pro jekte — a pogotovu ne Glasnici, koji nikad prije nisu pokazali išta više od uljudnogzanimanja za bilo koji projekt ljudske rase. Dvije godine autotera-

pije naučile su Winga da ima tendenciju da iz slučajnosti napravikonspiraciju. Ali ovo bijaše stvarno. Prvo Daisy, a sad i Oblak; neze-maljci dolaze sve bliže. “Zar ne možemo to i bez njih?”

Alz se nasmije.“Nisu to čudovišta, Phile ,” reče Laporte.

Niz Wingov obraz klizne suza. Oči su m u suzile uvijek kad bisnifao previše Fokusa. Dvometarski CAD-zaslon koji je ispunjavao

jedan zid njegova studija pokazivao je planirani stožer SEE-Coasta,lokanog postrojenja televeze. Nešto je bilo krivo s nizom prozora postavljenih u novi krov. On trepne, a kompjuter zamijeni skicu s menijem. Dva trep taja i ku rsor se promijeni iz alata za crtanje u gumicu za brisanje. Njegove su se oči micale, prozori su nestajali.

Znao je da će SEE-Coast donijeti više neprilika no što ih je vrijedan. Jack Congemi je pokušavao na premalo mjesta nagurati previše zdanja; iverak riječne obale ugniježđen između kram are iz XVIIIstoljeća i hotela iz XIX stoljeća. Da je mogao dobiti dopuštenje zaizgradnju u visinu veću od pet katova, ne bi bilo nikakvih problema.Ali SEE-Coast je zadirao u portsm outhsk i ekskluzivni povijesni okrug, gdje su urbanističke regulacije bile uklesane u granit.

Bijaše to dobar posao koji će mu donijeti dobru zaradu, ali kao isve ostalo što je dizajnirao nakon Oblaka, i to mu je bilo dosadno.Zdanje bijaše čisti kič; tehno-bunker skriven iza georgijanske fasade. Nalik ostalim njegovim recentnim projektima: klijenti koji igraju na sigurnu k artu , koga briga za vizije. Naravno da su očekivalida njegova cijena ne bude veća od one korejskih robot-tvornica. Nema veze što polovica lokalnih tvrtki nije bila kompetentna, a druga polovica je već bila vezana ugovorima.

Na koncu više nije mogao gledati to čudovište . “Spremi u m emoriju.”

On sklopi oči, ali još uvijek je vidio te ružne prozore urezane naunutrašnju stranu svojih kapaka.

“Spremljeno,” reče kompjuter.

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 31

Sjedio je, p reum oran da bi se pokrenuo, puštajući da m u um upij-a crnilo praznog zaslona. Znao je da u zadnje vrijeme previše brineoko Glasnika i Oblaka. Pogotovu sad kad je sve išlo tako dobro. Svesu liste provjere sad već bile završene, pokusni letovi u tijeku, aSedam čuda su već zakazali ceremoniju otvaranja za Dan sjećanja.Otvaranje Drugog čuda Modernog svijeta bi i samo bilo dovoljno dase tisak baci u orgije, ali sad je uključivanje Glasnika u projekt pri

jetilo da zasjeni Wingovo remek-djelo. Cijelo su ga vrijeme nazivalireporteri iz mjesta poput Bangkoka i Kinshase i Montevidea, ispitujući ga o nezemaljcima. Zašto podržavaju Oblak? Kad će pozvatiljudsku rasu da se pridruži njihovoj zajednici i s njom podijeliti svo

ju tehnologiju besmrtnosti? Kakvi su doista? Nije imao odgovora. Sve dosad trudio se što je bolje mogao da iz

bjegava Ndavua. Poput većine inteligentnih ljudi, Wing je bio duboko razočaran Glasnicima. Njihov dolazak nije promijenio ništa: jošuvijek je na svijetu bilo previše luđaka s nuklearnim oružjem; ra t uMexicu se nastavljao. I prem da su se ponašali strašno diplomatski,

bilo je očito da ih se ljudska civilizacija nije ni najm anje dojm ila.Svoje su tajne čuvah za sebe — nikad nisu nikoga pozvali u obilazaknjihovih svemirskih brodova, niti su dem onstrirali tehn iku očuvanjaumova nakon smrti tijela. Glasnici su tvrdili da su na Zemlju došli po sirovine, kao i stoga da prošire nekakvu zasad još nejasnu porukugalaktičke kulture. Wing je nagađao da Glasnici cijene ljudski rodotprilike koliko su konkvistadori cijenili Azteke. Ali teško da je tomogao reći repo rterima.

“Nešto drugo?” Kom pjuter omete njegovo razmišljanje; bio je programiran da zatraži nove upute nakon dvadeset minuta neaktivnosti.

On se zavali unatrag na stolici i protegne se, nehotice pokretomruke nak rivivši Da Vincijevog Ivana Krstite lja. “Koliko je sati?”

“Jeda n sat-četrnaest minuta-tridese t pet sekundi, ujutro, 19. veljače 2056.”

On zaključi d a je preum oran da bi ustao i išao izravnati sliku.“Tu si.” Na vratima se pojavi Daisy. “Znaš li koliko je sati?” Ona

izravna Krstitelja, pa stane iza njegove stolice. “Nešto nije u redu?”“SEE-Coast.”Ona mu stane m asirati ram ena, a on osloni glavu na njen trbuh.

“Zar ne može pričekati do ju tra ?” up ita ga.Koža ga je svrbjela tamo gdje se bila osušila suza. Wing je pro

trlja, razmišljajući.

8/16/2019 Futura 043



“Bi li želio doći u krevet?” Ona se nagne da bi ga poljubila i on prim ijeti da je gola ispod negližea. “Rad, rad i samo rad, a nimaloigre, od tebe će napraviti tup an a.”

Zadah sumnje, kojega je Wing tako zdušno bio pokušao parfimirati s pojačivačima koncentracije, još uvijek je lebdio oko njega.“Ali što ako se sutra probudim i otkrijem da ne mogu raditi na ovome sran ju? Što ako više ne budem vjerovao u ono što radim? Ne mogu cijeli život živjeti na račun Staklenog ob laka.”

“Onda ćeš naći nešto drugo.” Ona propusti njegovu kosu kroz svo je prste.

On zabetonira osmijeh na lice i zavuče ruku pod njen negliže —više iz navike nego iz strasti. “Volim te.”

“Bolje je u krevetu .” Ona ga povuče sa stolice. “Ti samo budi tiho islijedi Mamu Goodwin, mladiću. Mama će izbrisati te bore s tvog lica.”

On zatetura i padne joj u zagrljaj, ali ona ga s lakoćom prihvati.Č vrsto ga je zagrlila, a on se zap ita što je radila cijelu večer.

“Razmišljao sam,” reče on tiho, “o toj zabavi. Predajem se: pozovi Ndavua ako hoćeš. Obećajem da ću biti uljudan — ali to je sve.” Želio se odmaknuti da vidi njenu reakciju, ali nije ga puštala iz zagrljaja. “To si željela, zar ne?”

“To je jedna od stvari koje sam željela,” reče ona. Njen obraz b ijaše vruć na koži njegova vrata.

Kuću Piscataqua sagradio je Samuel Goodwin 1763. Lijepo zdanje od cigle i granita, za koje se pričalo da nudi najbolji smještaj ukolonijalnome gradu Portsmouthu, New Hampshire. Gotovo tristogodina kasn ije, to je još uvijek bila tave rna s prenoćištem koju jevodila Daisy Goodwin.

Winga je uvijek intrigirao način na koji je Daisyn ped igre utjecaona njezinu ličnost. Nije u pitanju biostari novac koji je naslijed ila —većina njega ionako je bila vezana za prenoćište. S tvar je bila u tomekako se ona mogla voziti biciklom po gradu i pokazati osnovnu školuu koju je išla, Kongregacijsku crkvu u kojoj su se vjenčali njeni bakai djed, golemi crni h ra st u pa rku Presco tt kojega je p ra-pra -ujak Jo-siah bio posadio za vrijeme Garfieldove administracije. Živjela je slakom gracioznošću nekoga tko se nalazi točno tam o gdje i pripada itko radi točno ono što je oduvijek nam jeravao rad iti.

Wing nije nikad pripadao. Bio je rođen u Taipeiu, ali se zajednosa svojim ocem Tajvancem doselio u Sjedinjene države nakon što mu

je m ajka A m erikanka bila ubijena u krvavoj pobuni reunifikacije

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043



“...tako visoke,” dovrši Laporte n jenu rečenicu i nam igne dok je posizao za svojim aperitivom. “Alije vraški hladno — Isuse!” Magda

Rudowski se nervozno nasmije. Laporte je izgledao izopačeno: imao je klasični prazan pogled, kao d a je njegove oči netko maloprije izvadio iz stak lenke s formaldehidom.

“Ne zezaj se, Leone,” reče Jolene, napućivši usta. “I ti to voliš. Paneki si dan rekao kako bi bilo lijepo da ostanemo tamo gore i nakonotvaranja Oblaka. Mislim da bi se ti želio još neko vrijeme sunčati pod lovorikama.” Ona špricne pokusnu količinu aperitiva na svojezapešće i udahne je. “Koliko je legalna ova stvar?”

“Samo aperit iv,” reče Wing, “i možda dvadeset ppm Sjaja .”“Možda ja nisam jedini koji je zaslužan za to, Jolene. Možda i

Phil želi svoj dio lovorika.”Daisy uveze nezemaljca u salu. “Philipe, željela bih ti p redstav iti

M entora N davua.” Wing je nikad prije nije vidio tako sretnu. Nezemaljac je na sebi im ao široko prugasto odijelo. S tom nje

govom zalizanom crnom kosom i duguljastim rum enim licem lako biga se moglo zamijeniti za korporativnog potpredsjednika — da nijenjegove visine od preko dva metra. Morao se zgrbiti da bi stao uinvalidska kolica iz kojih su mu koljena stršala poput odbojnika.Kolica su cviljela pod teretom; Ndavu se nagne naprijed i ispružiruku . Wing se uhvati kako m u broji prste. Naravno da ih je bilo pet.Ako n išta drugo, Glasnici bijahu temeljiti.

“Već dugo vas želim upoznati, Phillipe.”Wing mu pruži ruku . Ndavuov stisak bijaše čvrst i nekako čudno

ljepljiv, poput prianjajuće plastične folije. Glasnik se naceri. “Strašno me zanim a vaš rad .”

“Kao što i sve nas zanima vaš.” Prečasni Smoot progura se poredWinga. “Ja bih prvi želio znati...”“Velečasni,” Ndavu je govorio tako tiho da ga su ga mogli čuti

samo oni najbliže njemu, “moramo li se uvijek prepirati?”“...želio znati, Mentore,” nastavi Smoot svojim glasom za propo

vijedi, “kako vaši ljudi nam jeravaju uzvratiti n a odluku koju je jučerdonio Savjet Crkve.”

“Možda bismo o poslu trebali kasnije, Velečasni,” Ndavu bljesne

porculanskim osmijehom prema Laporteu. “Leone, ovo m ora biti tvo ja žena, Jolene.”Daisy je privukla Wingovu pažnju samim time što je nepomično

stajala. Između njih prostru ji neizgovorena poruka, koju ona naglasi nakrvivši glavu na jednu stranu. Wing bi radije ostavio Ndavua i

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 35

Velečasnog da jedan drugome otkinu glavu, ali ipak čvrsto primiSmoota pod ruku. “Biste li željeli vidjeti staklenik, Magda?” reče,

okrećući svećenika prema glumici. “Frezije samo što nisu procvjetale i cijeli staklenik miriše poput Rajskog vrta. A vi, Velečasni?” N am ršten, Smoot m u dopusti da ga odvede u stranu.

I nekolicina drugih gostiju odlu tala je prem a onome što su nekoć bile sta je. Daisyni su roditelji zam ijenili stari krov tankom optičkom plastikom , pretvarajući cijelo krilo u staklenik. U tim se danim a,tijekom farmerskih križarskih ratova, lako moglo dogoditi da taverna propadne ako nema vlastiti izvor svježih proizvoda. MagdaRudowski zastan e da bi se divila begonijama.

Velečasni Smoot zaškilji i pogleda kroz krov prema zvijezdama,kao da traž i nebeske upute . “Jednostavno se moram pi tati ,” reče on,“tko će se zadnji smijati.”

Wing i Magda razmijeniše poglede.“Kako možete razgledavati cvijeće dok taj nezem aljac ruš i tem e

lje naše Judeo-kršćanske baštine?”Magda ga dotakne po rukavu. “Ovo je zabava, Velečasni.”“Ako oni ne vjeruju u Boga, kako onda mogu tražiti da ih se ne

sm atra poreznim obveznicima? ‘Pogledajte u sunce’, kakva je to poruka? Prije godinu dana nisu htjeli reći niti jedn u jedin u riječ nikometko nije bio iz kakve vlade ili konglomerata. A onda su pokupovalinekakve napu štene crkve i sad odjednom propovijedaju svakome tkohoće slušati. Pogledajte u sunce u moju guzicu.” On napravi dva ukočena koraka prema hidroponičkim posudama, a onda se okrene na peti prema Wingu i Magdi. “Gledajte u sunce predugo i oslijepit ćete.” Pa odtutn ji van.

“Ne znam na što je Daisy mislila kad je njega pozvala,” reče M agda.“On nas je vjenčao,” reče Wing.Ona uzdahne, kao da je to predstavljalo još veću Daisynu pog

rešku . “Da ga držim na oku?”“Hvala.” Wing se tad sjeti ponuditi joj aperitiv. Ona udahne ulju

dnu dozu, a Wing učini isto, odlučivši da bi možda ipak bilo boljeiskoristiti sve što se nudi u situaciji koja nimalo ne obećava.Sjaj mu

olabavi čvor u želucu; mogao je osjetiti kako m u osjetila skaču u stavmirno. Njih dvoje se pogledaše i zahihotaše. “K vragu s njim,” rečeon, a onda se oboje zapu tiše natrag u salu.

Jack Congemi je raspravljao o nečemu s Laporteom. “Oh, evo čovjeka koji ovo može razriješiti,” reče on.

8/16/2019 Futura 043



“Congemi smatra da će televeza možda izbaciti prave ljude iz posla.” Laporte je govorio kao da mu je mozak park iran negdje u

orbiti pa svoje riječi čuje sa zakašnjenjem. “Reci mu da ne možešmontirati upaljače na plas-čelične pištolje u Tijuani dok sjediš zakonzolom u Greeleyu, Colorado. I nije ni najmanje važno koliko jedobra robotika, je r jednostavno moraš biti tamo.”

“Koreanci su to činili. Dovršili su šezdeset posto O rbitalne 3 prijeno što je ljudska noga tamo kročila.”

“Roboti nemaju sindikat,” reče Laporte. “Ljudi imaju.”“Prije televeze si nitko od nas nije mogao priuštiti da vodi poslo

ve iz prek rasnog malognigdje poput P ortsm outha .” Congemi je volioo sebi misliti kao o lokalnom propovjedniku televeze; Wing je ovu propovijed već bio čuo. “Sad više nitko ne mora nikamo ići.”

“Ali bez turista,” reče Wing, “prenoćišta se zatvaraju.”Congemi podigne ruke , poput nadbiskupa koji blagoslivlja okup

ljenu gomilu. “Naravno, ljudi će uvijek putovati iz zadovoljstva. Ami u SEE-Coastu ćemo uvijek ohrabrivati ljude neka putu ju našom prelijepom granitnom državom. Ali mi smo također i građani nove

države, države koja se rađa u ovome trenutku. Svjetske informacijske države.”“Briga mene odakle su.” Laporteov glas bijaše pomalo nerazum

ljiv. “Briga mene jesu li građani zajednice Glasnika, sve dok stoje uredu da bi vidjeli moj Oblak.” On počne bockati Winga prstom u rame, kao da ga izaziva neka mu se usudi proturiječiti.

Nije to bilo prvi put da Wing čuje Laportea kako Oblak proglašava svojim. Uhvati se kako razm išlja o tome da ga izbaci van, pa k

vragu i pristojno ponašanje. “Uskoro ćemo jest i,” reče i ode u salu. Neko je vrijeme puštao da ga nose valovi zabave, sm ijući se previše i ispričavajući se dok je gurkao ljude na svom putu nikamo.Osjećao se srditim, ali problem bijaše u tome što nije mogao rećizašto. Pa si reče da je sve to Daisyna krivica. Njezina zabava. Onuperi aperitiv u svoje lice i špricne svinjsku dozu.

“Phillipe. Prosim vas, imate li tren uta k? ” Ndavu mu upu ti zubatosmijeh. Bilo je nešto čudno s njegovim zubima: previše bijeli, pre

više savršeni. Razgovarao je s gospodinom i gospođom Hatcher Po-ole III, koji su stajali naslonjeni na zid poput dvije srebrne lampe.“Mentore Ndavu.”“M entor je titu la koju su mi dali moji studenti. J a sam vaš gost i

prijatelj i smo, zar ne? Morate me zvati Ndavu.”“Ndavu.” Wing se blago nakloni.

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 37

“Smijem li?” Glasnik okrene svoja kolica prema Wingu i pružiruku prema aperitivu. “Nadao sam se da ću večeras imati priliku

vidjeti promijenjeno ponašanje.” Okretao je aperitiv u svojim pauko-likim rukam a, a onda ga naglo špricne sebi u lice. Cijela je prostorijautihn ula , a tre nu tak zatim G lasnik kihne. Nitko prije nije čuo ništaslično: Glasnik kiše. Pooleovi su izgledali užasnuto, kao da se bojeda će nezemaljac već u slijedećem trenutku eksplodirati. Netko senasm ije i razgovor se opet nastavi.

“Č ini se da stim ulira kem ijska osjetila.” Ndavu nam reška nos.“Smanjuje prag određenih njušnih i okusnih receptora. Ima i tra

gova elem enata druge supstancije — neke vrsti halucinogena?”“Ja sam a rhitek t, a ne drogeraški um jetnik.” Ndavu pruži aperitiv gospođi Poole. “Zašto uzim ate te tvari?” I

nezemaljčeva koža bijaše savršena; nije imao nikakvih mađeža, pje-gica, čak niti bora.

“Pa,” reče ona, još uvijek uznemirena njegovim kihanjem, “nedebljaju.”

Njen se suprug nervozno nasmije. “Držim, gospodine, da vi nikad

niste jeli v itahranu .”“Vitahranu? Ne.” Glasnik se nasloni naprijed u svojim kolicima.“Vidio sam izviješća.”

“Nekoć sam imao tvornicu,” nastavi Hatcher Poole. “Idealan proizvod, u mnogome: jeftin za proizvodnju, potpuni sadržaj hranjivihvrijednosti, gotovo nepokvarljiv. Bez njega, milijuni bi gladovali—”

“Ali, vidite,” reče Wing, “ima okus poput plastične izolacije.”“To ovisi o genetici početne kulture,” reče Poole. “U današnje vri

jeme čine čuda s okusima.”“Okus kruha je prilično dobro pogođen.” Gospođa Poole istisne

dozu koju bi se vjerojatno dalo namirisati i u susjednoj državi. “Asve ima mnogo bolji okus nakon dobrog aperitiva.”

“Naravo, ovdje večeras služimo prirodnu h ra nu ,” reče Wing. “Da-isy je naredila kuharu neka pripremi tradicionalan obrok vama učast, Ndavu.” On poželi da ona, a ne on, stoji ovdje i čavrlja, a da onu kuhinji nadgleda pripremu hrane. “Svejedno, neki vole aperitive bez obzira kakav je je lovnik .”

“Vole?” reče Poole, pruživši mu aperitiv a da ga on sam nije nikušao. “Prokleta ovisnost, ako mene pitate.”

Dva poslužitelja odjevena u bijele uniforme donesoše pladanj čiji je sadržaj bio skriven ispod srebrnog poklopca. Postaviše ga na stol

8/16/2019 Futura 043



od mahagonija, ispod po rtreta nam rštenog N athan iela Haw thornea.“Večera je poslužena!” Gosti su se brzo okupili.

“Tanjuri i pribor su ovdje, prilozi na stoliću.” Daisyno lice bijašerumeno od uzbuđenja. Na sebi je imala onu svjetlucavu plavu haljinu koju joj je bio kupio u Bostonu, onu koja je previše koštala.“Kuhar će vam pomoći da pronađete što želite. Uživajte.” Bechet,impresivan u svojoj bijeloj visokoj kapi, spusti veliku okruglu zdjelu pored pladnja . Teatralnim pokretom, poslužitelj Peter podigne poklopac s pladnja. Gosti veselo zabrujaše, gurajući se oko stola, zaklanjajući Wingu pogled. Ali nije ni morao vidjeti hranu — njegova

su hipersenzibilizirana osjetila bila natopljena njenom aromom.Prilazeći stolu, mogao je čuti Becheta kako mrmlja. “Bečke kobasice, gospodine. Hrenovke.”

“Oh moj Bože, Hale, krumpir-salata — majoneza!”“Je li on to rekao hrenovke?”“Hren nije ništa posebno. J a sam lani imao tri staklenke. Ali senf!”“Ne, ne, jednostavno ću mora ti živjeti s tom grižnjom sav jesti.”“Nabodene n a štapić ili u pecivu, gospodine Wing?” Bechet je sav

sjao.“U pecivu, prosim.” Wing mu pruži svoj tan jur. “Č ini se da im se

sviđaju.”“Nadam se, gospodine.”Gosti bijahu u razn im fazama degustatorske ekstaze. Takvo jelo

nije predstavljao n išta neobično za imućne — oni su jeli barem jed an prirodan obrok na dan, a meso ili rib u jednom na tjedan. Ali za ostale, četrdeset i pet grama kobasice od zajamčeno prave govedine bijaše ekstravagancija: Božična večera, rođendansko slavlje. Jedan odstra nac a iz misije bio je prvi koji je zatražio da mu se tan ju r napunii treći put. Ndavu je bio dovoljno pristojan da ne jede ništa; moždasu m u zapovijedili da ne smije domoroce šok irati svojim prehram benim navikama.

Nakon večere gosti su se podijelili u m anje grupice; činilo se dase većina trud i postaviti što veću razdaljinu između sebe i Glasnika.Biti u istoj prostoriji s Ndavuom b ijaše naporno; i Wing je to osjećao.Daisy je povela jednu grupicu prema stakleniku. Drugi su se pak

okupili gledati najnoviju epizodu Isusa na prvoj. Vjerski spektaklIsusa u ulozi igrača bejzbola učinio je taj program najpopularnijimsportskim događajem. Oni žedniji zaputili su se u vinski podrum . Usa lije ostao samo Wing, zatočen s počasnim gostom.

“Uspješna večer,” reče Ndavu. “Dosad.”

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 39

“Došli ste s nekakvim programom?” Wing prim ijeti da poslužitelj bulji u nezemaljca, skupljajući posuđe.

Ndavu se nasmiješi. “Za ista , je sam. Vas je jako teško naći, Philli- pe. Nisam siguran zašto, ali nadam se da će sad stvari biti drugačije.Hoćete li me posjetiti u misiji?”

Wing slegne ramenima. “Možda jednog dana.” A u sebi pomisli:slobodan sam dan nakon smrti cijeloga svemira.

“Smijem li to shvatiti kao obećanje?”Wing se sagne da bi podigao komad kras tavca prije no što ga ne t

ko — vjerojatno Peter — ugazi u kashgarski tepih. “Drago mi je da

je vaša večer bila uspješna,” reče on, spušta jući kriškicu na Peterov poslužavnik.“Prije no što prihvate poruku, ljudi prvo moraju prihvatiti Glas

nika.” Rekao je to kao da se radi o sloganu. “Oprostit ćete mi ako prim ijetim da je vaša rasa iz razito ksenofobična. Naš je posao tekzapočet; tr a ja t će godinama.”

“Zašto to činite? Mislim na vas osobno.”“Moji motivi su razni — čak i meni je teško popamtiti sve.” Gla

snik se promeškolji u kolicima, a njegovo koljeno okrzne Wingovunogu. “Rekao bih da smo u tome slični, Phillipe. Svejedno, činjenica

je da moj trenutn i prioritet nije širenje poruke, već privlačenje vaše potpune pažnje .”

Nezemaljac bijaše vrlo blizu. “Moje pažnje?” K ružile su glasineda se ispod njihove savršene vanjštine kriju gadna stvorenja, neizmjerno groteskna. Evolucionistički biolozi su uporno tvrdili da jenemoguće da su Glasnici humanoidni.

“Morate znati da se vas uzima u razmatranje za najprestižnijustva r. U ovome vam tre nutku ne mogu reći niš ta više od toga, ali akome posjetite mislim da bismo mogli porazgovarati...”

Wing je prestao slušati N davua — spašen raspravom koja se vodila u predvorju. Srditi je muški glas vikao. Žena je molećivo odgovarala. Daisy. “Ispričajte me,” reče on, okrećući se od Ndavua.

“Ne, neću ići bez tebe.” Srditi je glas pripadao McCauleyu, svjetlosnom kiparu. Bio je Wingovih godina, možda malo stariji. U njegovoj je smeđoj kosi bilo sijedih. Moglo bi ga se smatrati privlačnimna neki jedno stavan način — da nije bilo njegova plavog pripijenogkombinezona i da se nije obilno znojio.

“Za ime Boga, Jimmy, hoćeš li prestati?” Daisy je pridržavalakaput i činilo se da ga pokušava nagovoriti da ga odjene. “Idi kući.Molim te. Sad nije vrijeme.”

8/16/2019 Futura 043



“Pa, reci mi kad jest. Dosta mije odgađanja.”“Nešto nije u redu?” Wing se podigne na prste. Ako dođe do tuč

njave, mislio si je, uspjet će izdržati nekoliko minuta dok ne stigne pojačanje. Ali to bijaše glupo, zais ta; u Portsm outhu se ljudi više netuku. Mogao je čuti nekoga kako trči prema predvorju iz kuhinje.Grupica se gostiju skupila u podnožju stubišta. Bit će okej, pomisli.“Daisy?” Ipak, sve je to bilo prokleta gnjavaža.

Ostao je šokiran njezinom reakcijom. U zm aknu la je p red njimkao da se ra di o čudovištu iz njene najgore noćne more, a potom klonula u obližnju stolicu i zajecala. Trebao joj je tada prići, ali McCauley je bio brži.

“Zao mi je ,” reče on. Uzeo je kapu t iz njenih ruku i brzo je polju bio u obraz.

Wing poželi tre sn uti njime o pod, ali nije se mogao ni pomaknuti. Nije se micao nitko osim stranca kojega je njegova žena zvala Jimmy. Nešto u načinu kako je to izgovorila para liziralo je Winga. Cijele

je večeri bio osjećao napetost na zabavi, ali — budala — krivo ju je protumačio. Svi su znali; ako se pokrene, možda svi prisutni prasnuu smijeh.

“Nisam trebao...” McCauley je nešto m rmljao, a ruka mu je počiva la n a kvaki. “Zao mi je.”

“Ne misliš sad valjda otići?” Wing je bio ponosan na to kako muglas bijaše čvrst. Daisyna su se ram ena tresla . Njen kipar nije odgovorio, nije se čak ni potrudio odjenuti kaput prije no što su se vratazatvorila za njim. Wing osjeti čudan poriv da pozove Congemija i dazatraž i od njega neka preuzme odgovornost za tog građan ina svjetske informacijske države. Njegov su vrli novi svijet nastanjivali ljudikoji nem aju pojma kako se valja ponašati u javnosti.

“Daisy?” Nije ga željela pogledati. I premda se osjećao kao da stoji gol gol-

cat usred predvorja povijesne Kuće Piscataqua, on shvati da nitkone gleda u njega.

Osim Ndavua.

“Rekao sam da ti je bilo dosta.” Diler gurne Wingovu dvadeseticunatrag prema njemu. “Znaš, postoji nešto što se zove prvelika doza.Koja bi bila moja odgovornost.”

Wing je buljio u dvadeseticu, kao da mu lice Andyja Jack son a nanjoj može ponuditi neki savjet.

“Taksi čeka. Bolje bi bilo da pođeš kući.”

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043



do Prijelaznih izlaza iz Portsmoutha u Virginiji do Portsmoutha u New Ham pshireu — rugobni lanac restorana vitahrane, jeftinih bu

tika, prodavaonica cipela, striptiz-barova, trgovina s biciklima, motela, kompjuterskih dućana, previše bordela i nekoliko turističkihzamki u kojima su se prodavali plastični jastozi i vrištav e T-majice.Ono što nije bilo pod zajedničkim krovom trgovačkog centra, bijašespojeno tunelima od optičke plastike, nekoć prozirnima a sad umrljanima solju i zagađenom atmosferom.

Motel Stop bijaše na udaljenom kraju promenade, šesterokatna plastična kutija koja je izgledala poput još jednog bordela, samo što

je na istočnoj fasadi im ala naslikan golemi znak za obvezno zaustavljanje. Na gornja tri kata bilo je kuka i zakvački za četrdesetakgo-cijevi, a toliko ih je bilo i fiksnih na donja tri kata. Stubište jevonjalo na dim i sredstva za dezinfekciju.

Wing i Daisy su bili uređ ivali svoju go-cijev malo po malo, vikendima, odmah nakon vjenčanja, ali su je dosad bili upotrijebili samodvaput: kad su išli na ljetovanje u Disneyev park u New Jerseyu i uGrand Canyon. Nekako kao da n ikad poslije nisu našli dovoljno vremena da negdje odu. Unutra je bio hrastov pisaći stol, mali bračniležaj s gel-madracem i Wingova jed ina ekstravagan tnost: Alvar Aal-tovo ljubavno sjedalo. S trop se sastojao od zrcaleće plastike (Wing jeumalo bio slomio kralježnicu instalirajući ga). Na udaljenom krajusta jala je m ikrovalna pećnica, sudoper, WC, zrcalo na zidu popločenom koreanskim pločicama. Na pokretnom ormariću pored kreveta bijaše kompju te r i tipkovnica. Zaslon je bljeskao: poruke.

“Phillipe.” Ndavu je sjedio u uredu za golemim stolom; izgledao je poput bankara koji je upravo saznao da su odobrili kredit nepla-tiši. “Zovem da b ih vas pitao mogu li pomoći na neki način...”

Wing zaustavi poruku, pa si natoči dva prsta Scotcha — bez vode, bez leda.

“... želim da znate kako mi je žao što su stvari tako ispale. U pravo sam vidio Daisy i moram vam reći da je izuzetno uzrujana. Ako postoji išta što bih mogao učiniti, a što bi pomoglo riješit i taj problem, prosim obavij------”

“Je , postoji,” promrmlja Wing, “gubi se iz mog života.”“...obećali ste da ćete svratiti do misije. Još uvijek je tu pitanje

posla koji sam vam spomenuo...” Wing izbriše poruku. Dovršio je piće, pa tek onda uključio slijedeću poruku koja je čekala.

“Moramo razgovarati, Phile.” Daisy je sjedila u sjeni; njeno lice bijaše nisko-rezolu tn a izmaglica. Zvučala je kao d a je prehlađena.

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 43

“Nije fer, to što radiš. Ne možeš samo tako odbaciti sve a da mi nedaš p riliku da ti objasnim. Znam da sam čekala predugo, ali nisam

te željela povrijediti... Možda mi nećeš vjerovati, ali još uvijek tevolim. Ne znam što bih rekla... ne može više biti kao što je bilo, alimožda...” Duga tišina. “Nazovi me,” reče.

Wing ispusti dah koji ga je pekao u grlu jače od whiskeya, a ondaudari šakom po tipkovnici, po tipki za brisanje, sve dok njeno licenije nestalo. Ruka mu bijaše neosjetljiva, a po tipkama je bilo raz-m rljane krvi.

Glasnička m isija u ulici Islington zauzimala je cijeli blok; nimalosveta zbrka arhitektonskih naknadnih zamisli prikrpanih jednostavnoj neogotičkoj crkvi koja je nekoć bila Crkvom Svetoga Duha.Kad je propala i ostala bez sredstava, cijeli je kompleks bio napušten sve dok ga nisu kupili Glasnici. Č lanovi misije su dodali podzemno p arkira lište za bicikle, očistili su vitraže, popravili tru le grede,ali Wing je to još uvijek sm atrao najružnijim zdanjem u P ortsmouthu.

U prvim godinama nakon kontakta, Glasnici nisu imali ama baš

nikakve veze s masama; zamršeni i tajni pregovori vođeni su s raznim političkim i privrednim interesnim sferama. Ali jednom kad jesve bilo dogovoreno, ma što to bilo, Glasnici su se naglo otvorili prema javnosti, osnivajući misije i propagirajući svoju poruku: očitonek u vr st čudne mješavine tehnofilskog m aterijalizma i nečega nalik zen-filozofiji, a sve zaslađeno obećanjem kibernetičke besmrtnosti. Pravo značenje poruke bijaše pomno čuvana tajna; Glasnicinisu ni potvrdili, niti zanijekali glasine o onih nekoliko članova koji

su napustili misiju.Wing je oklijevao pred g ranitnim stubam a koje su vodile do kapelice, skliskim a od proljetne ledene kiše. P osu ta sol topila je rupice uledenom tankom sloju, a uz jedna masivna hrastova v rata stajala jenaslonjena lopata. Bilo je pet i trideset pet u jutro — preran o za demonstrante. Nitko unutra neće očekivati posjetitelje, što je Winguodgovaralo — želio je iznenaditi Glasnika. Ali što je dulje stajao, to

je bivao sve manje sigurnim u to hoće li uopće ući. On pogleda gore u

jedanaest kam enih apostola. Oko njihovih su glava plesali kam eni plamičci, predstavlja jući silazak Svetoga Duha. Nije mogao pročita tiizraze njihovih lica: kisele su ih kiše isprale. Wing se i sam osjeti pomalo ispranim . Posegne u stražnji džep za pljoskom. Potegne gutljaj i pronađe novu hra bros t dok su mu plamičci whiskyja p lesali nizgrlo. On u te tu ra u crkvu, preum oran da bi se i dalje opirao Ndavuu.

8/16/2019 Futura 043



Kad su mu se oči privikle na tamu, on primijeti promjene u ikonografiji. Iza oltara je visjela golema crvena zastava s budističkim

Kolom Zakona u sredini i riječima “POGLEDAJTE U SUNCE” izvezenima zlatnim koncem ispod njega. Rasplesani je Shiva stajao u niši pored kipa uskrsnuloga Krista. Okolo bijahu biste Pitagore, Platona, Lao-Tzea. Drugi koje nije prepoznao bijahu identificirani kaokabalisti, agnostici, teozofisti — što god to bilo. Wing nije bio znaošto da očekuje, ali ovo posve sigurno nije bilo to. Svejedno, činilo muse da razum ije što su Glasnici pokušavali učiniti. R imljani su brzo usvoj panteon uključili bogove pokorenih naroda. A što je ljudska rasa ako ne pokorena? Zato je došao, pomisli gorko. Došao je priznatid aj e poražen.

U sakristiji lijevo od oltara upali se svjetlo. Koraci su odjekivali u praznoj crkvi, a onda u svjetlo svijeće zakorači Jim McCauley i priđeoltaru. “Ima li koga?”

Wing za tetu ra niz prolaz među klupam a, pridržavajući se za njihda bi održao ravnotežu. Osjećao se praznim poput crkve. Prišavši oltaru , on vidje da McCauley na sebi ima labavo zavezan žuti frotira-sti ogrtač; lice mu bijaše izborano, kao da je netom ustao iz toplogkreveta. Koji je dijelio s Daisy? Wing si reče kako to više nije važno,da se sad m ora usredotočiti na plan koji je prije sa t vremena pro našao na dnu boce whiskeya: uhvati ih nesprem ne i onda se predaj. Onsalu tira McCauleyu.

Č ovjek se čvršće ogrne ogrtačem. “Tko je to?”Wing zakorači pred oltar i pridrži se za nj da ne bi pao. “Phillip

Wing, dipl. arh. Došao sam vidjeti bubu.” McCauley ga bijelo pogleda. “Ti ga znaš kao Ndavua.”

“M entor te očekuje, Phillipe?”Wing se naceri. “Nadam se da ne.”“Tako.” McCauley pokaže prema vratima pored oltara. “Dođi ovu

da — treb aš li pomoć, Phillipe?”U odgovor, Wing pusti rub olta ra i tresne McCauleyu pred noge.

Kipar je imao žute plastične natikače.“Vraga trebam ,” reče Wing i podigne se na noge.McCauley ga sumnjičavo pogleda, pa ga povede kroz sakristiju , a

onda niza stube. Dok su se spušta li, pred n jih iza ugla iskoči Peter, poslužitelj sa zabave, preskačući po dvije stube odjednom.“Peter ,” reče McCauley, “mislio sam da čistiš led sa stuba.”Peter se ukoči. Wing ga nikad prije nije bio vidio ovakvog: na

sebi je imao zelenu un iformu domara, a na licu mu je čučao izraz

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043



ostajući u m očvarama njegova rubnog dijela. Reprogramirao je v rata svojeg ured a tako da se nisu o tvarala nikome osim njemu, prom i

jenio radni raspored, nije odgovarao na poruke koje m u je ostavljala .“Sto ona rad i ovdje?” Wing se odupirao iskušen ju da ode.“Mislim da bi bilo najbolje da ostanete nasamo, Daisy,” reče Mc

Cauley.“Najbolje za koga?” upita Wing.“Za nju, naravno. Pogledaj u sunce, Daisy.”“Da, Jime.”“Phillipe.” On se nakloni i iziđe.“Pogledaj u sunce. Pogledaj u sunce.” On otvori pljosku. “Sto to,

do vraga, uopće znači?”“To je kao — poslovica. Objašnjenje bi tra jalo predugo.” Daisy je

izgledala kao da se odijevala na brzinu. Pramenovi razbarušene kose padali su joj preko čela, a okovratnik kombinezona bijaše uzdignut izgužvan. O na sjedne nasupro t njemu i zabubnja prs tima po tipkovnici, pa popravi kosu, dobaci mu pogled ali ga brzo skrene u stranu.On shvati da ni ona ne želi biti ovdje, pa potegne dobar gutljaj.

“Onda zadrži svoje tajne — koga briga za njih? Došao sam vidjeti Ndavua.”

“Trenutno nije ovdje.”“Okej.” On odgurne stolac. “Onda zbogom.”“Ne, prosim te .” Č inilo se da je u panici. “Doći će. Uskoro. H tje t

će te vidjeti; čeka te već dugo.”“Dobro za njega.” Wing pomisli kako je njoj zacijelo naređeno

neka ga zadrži ovdje, a to mu je davalo prednost nad njom. Kad bi toželio, lako bi ovo mogao preokrenutu u jednu od onih osveta koje je

zamišljao u tako čestim noćima bez sna. Štogod da joj kaže, m orala bi ga slu šati .“Jesi li često ovakav?” upita ona.“A što se to tebe tiče?” On otpije još malo i pruž i joj pljosku. “Ho

ćeš ti?”“Nisi odgovorio na moje poruke.”“Točno.” On zam ahne pljoskom prem a njoj. Nije se ni pomakla. “Znam što si radio .”

“Što želiš čuti, Daisy?” Njeno ime izgovoreno na glas otkoči njegovu srdžbu, koja ga je sad preplavljivala poput prvog vala amfeta-minske oluje. “Da sam protekla tri tjedna proveo nabrijan do besvi

jesti? Da ne mogu živ jeti bez tebe? Pa, nećeš. Č ak i kad bi to biloistina , ne bih ti dao to zadovoljstvo da me čuješ kako to izgovaram.”

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 47

Sjedila je poput kipa, a lice joj bijaše tako glatko i neranjivo kaoda je od kamena, oči blago zastakljene, kao da je meditirala istovremeno se pretvarajući da ga sluša. Njegov bijes se vine još više,izmičući kontroli.

“Nisi vrijedna toga, čuješ li? Zgrči mi se utroba kad se sjetim dasam za te nešto osjećao. Srala si po svemu što mi je u životu bilovažno, a ja sam svaki pu t kad bi ti to nap ravila bio iznenađen . Pogledaj se. Ja ovako patim, a ti sjediš kao isklesana iz kom ada jebenogleda. To se, nedvojbeno, tre ba p ripisati tvom godpodskom podrijetlu.Fino. Krasno. Ali sjeti se, kučko, kad umreš nećeš biti ništa drugonego samo još jedna smrdljiva lokva na podu.”

A onda Wing primijeti suzu. Isprva nije ni bio sigu ran da je njena, jer izraz lica nije joj se nimalo promijenio. Možda je procurilacijev na stropu i kapn ula na nju. Suza joj se sko trlja niz obraz i osušise na uglu njenih usana . Jedn a jedina suza. G lavu je d ržala ukočenouspravnom, gledajući ga. On shvati da je vidjela njegovu bol i čulanjegov gnjev, i da je njena indiferentnost samo krh ka m aska koju bi

joj mogao razbiti, kad bi bio dovoljno okrutan. Iznenada se osje ti postiđenim .

Nagne se naprijed, osloni laktove na stol i spusti glavu u ruke.Osjeti da bi i on na jrad ije zaplakao. “Bilo je teško,” reče. On zadrhti,duboko udahne . “Zao mi je.” Želio je posegnuti preko stola i obrisatitra g suze s njenog lica, ali bila mu je predaleko.

Sjedili su bez riječi. Zamišljao si je kako ona misli svoje ozbiljneglasničke misli — dok je on razmišljao o ruševinam a njihovog braka .Još od one zabave, Wing se nadao, potajno, očajnički, da će mu Daisy ponuditi neko objašnjenje koje bi mogao prihvatiti — pa m akar i ne

bilo istinito. Očekivao je da će se pomiriti. Sad je po prvi put shvatioda ona možda ne želi pomirenje. Tišina se rastegla. Televeza zazvoni; Daisy kvrcne po tipkovnici.

“On je u svome uredu,” reče ona.

Ndavuov je osmijeh podsjećao Winga na osm ijeh koji je Leonardodao svome Ivanu Krstitelju: misteriozan, ironičan, lukav. “Mi nedržimo poruku za sebe, kako to vi kažete.” Ndavuova su kolica sta

ja la iza ogromnog pisaćeg stola; veličina Glasnikova ureda natjeraWinga da se osjeti poput patu ljka. “Baš naprotiv, u proteklih godinudana otvorili smo misije širom svijeta, u kojima pomažemo svimakoji traže prosvijećenje. Zasigurno shvaćate da bi bilo vrlo neodgovorno od nas da širimo transcendentalno važnu informaciju a da

8/16/2019 Futura 043



pritom ne dajemo vodstvo koje je potrebno za njezino razum ijevanje.” Ndavu je cijelo vrijeme kimao, ako da pokušava nagovoriti Wi-

nga neka uzvrati kimanjem i prihvaćanjem njegova izbjegavanjaodgovora.Wing je imao osjećaj da bi Ndavu rad ije da on legne na kauč i da

bude sretan što je prv i čovjek koji je ikad pozvan na razgledavanjeglasničkog zvjezdobroda. On se zapita hoće li posvećenici biti ljubomorni kad saznaju da je prvu nagradu dobio nevjernik. “Onda sizadržite tu vašu prokletu tajnu — zašto nam jednostavno ne date

planove za reinkarnacijsk i kom pjuter i posudite nam ključ vašeg broda?”

“Tehnologija je srž poruke, Phillipe.”Daisy je sjedila pored Phillipa u potpunoj tišini, slušajući njihov

razgovor kao da se rad i o ispun jenju dugo san janog sna. “Hoće li ona biti reinkarnirana?” Njena g a je smirenost počela iritira ti. Ilije možda stvar bila u tome što se počeo trijezniti i osjećati užasnu glavobolju. “Je li to nag rad a za učlanjenje?”

“Poruka je sam a svoja nagrada ,” promrmlja ona.“Zar ne želiš biti reink arn iran a.”“Esencija ne želi. Ona samo prihvaća karm u.”“Esencija?” Wing je mogao osjetiti kako mu pulsira vena iznad

desne obrve.“Ono što može biti reinkarnirano,” reče ona.“Nema jednostavn ih odgovora, Phillipe,” reče Ndavu.“Super.” On zgađeno odmahne glavom. “Ima li netko aspirin?”Daisy ode provjeriti. “Sve je međusobno povezano,” nastav i Glas

nik. “Na primjer, mogao bih ti reći da je dužnost inteligencije da se

opire entropiji. Kako bi se mogao i nada ti da me razumiješ? Morao bi pita ti: što je inteligencija? Sto je entropija? Kako joj se može opirati?S to je dužnost? To su p itanja za čijim je odgovorima zajednica G lasnika trag ala stoljećima.”

Daisy se vratila s McCauleyem. “Ono što ćemo tražiti od vas,”nastav i Ndavu, “ne zah tijeva od vas da prihv atite naša vjerovanja.Ako ipak poželite postići prosvjećenje, rado ću vam biti vodičem,Philipe. Svejedno, morate znati da još uvijek nije posve jasno je li

moguće shv atiti b it poruke tijekom čovjekova kra tkog životnog vijeka. Tek smo počeli proučavati vašu r as u i tek moramo izmjeriti njen potencijal.”

McCauley je stao iza kauča, čekajući nenametljivo da Ndavu završi s izbjegavanjem konkretnog odgovora. Spustio je ru ku Wingu

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 49

na rame, kao se radi o starom prijatelju koji pokušava prekinuti prijateljski razgovor. “Oprosti, Phillipe,” reče McCauley. I uto se

Wing sjetio nečega što je zaboravio učiniti. Nečega što ga je žderalotjednim a. Sad je već bio dovoljno trijezan da ostane bijesan, a taj ga je kučkin sin cijelo vrijeme zvao po im enu.

“Strašno mi je žao, Phillipe,” reče McCauley uz uljudan osmijeh,“ali ovdje nam droge nisu od velike koristi. Ipak, ako ti doista treba,mogli bismo poslati nekoga...”

Wing skoči s kauča, okrene se i udari ženina ljubavnika posreduljudnog osmijeha. Zapanjen, McCauley je prihvatio udarac. Z ate tu

rao je una trag , zgrčenih šaka, a Daisy je ispus tila čudan mali krik. Ndavuovo lice bijaše groteskno bezizražajno. Kao da se radi o m askikoja je skliznula i otkrila... ništa. Wing nikad prije nije vidio Glasnik a da izgleda toliko nezemaljski.

“U redu je.” On sjedne, trljajući šaku. “Sad se već osjećam mnogo bolje.”

McCauley dotakne svoju okrvavljenu usnicu, a onda se okrene i brzo iziđe iz ureda. Daisy je buljila u Ndavuovo napušteno lice. Wi

ng se zavali un atrag i — po prvi pu t u nekoliko tjedana — počne sesmijati.—0O0—

Glasnici su se doista potrudili; Wingova kajita na brodu bila jetočna kopija unutrašnjosti njegove go-cijevi — s malim razlikama.Gravitacija bijaše šestina zemaljske. Pod nije bio drveni već od nekog prozirnog kristala; ispod njega su promicale slonokožne bore

planina Zagros. A Daisy je spavala u susjednoj kajiti.Wing je buljio poput slijepca u uzbibale tirkizne pličine na rubuPerzijskog zaljeva; Ndavuovo objašnjenje skamenilo je njegov osjećaj začudnosti. Sad je znao sve o planetu zvanom Aseneshesh — svešto je ljudski um mogao apsorbirati u 48 sati a da pritom ne poludi. Kad bi zaklopio oči mogao bi vidjeti nezemaljce koje je Ndavunazvao Chanijima. Visoki i vretenasti, bili su sličniji otčepljivačimacijevi no stvorenjima od kostiju i mesa. Izgladnjeli majmuni sa zg

nječenim licima i ružičastim zubima. Nalazio ih je izrazito uznemirujućima — koliko uslijed njihove sličnostihomo sapiensu, toliko iradi njihove različitosti. Wing je mogao zamisliti da su nekoć bililjudski ali su ih eoni evolucijske tortu re transform irali.

Nije znao mnogo o njihovoj povijesti. Kad su ledenjaci zaprijetilida će uništiti njihovu civilizaciju, većina se njih odlučila na izgnanstvo

8/16/2019 Futura 043



i ostavila p lanet u evakuaciji koju su o rganizirali Glasnici. Ali neštose dogodilo s onima koji su ostali, nešto što Glasnici još uvijek nisu

mogli razum jeti. Č ak i dok su se vraćali u barba rstvo, Chan iji su počeli ubrzano evoluirati. Nešto ih je guralo prem a biološkoj besmrtnosti posve različitoj od kibernetičke reinkarnacije Glasnika. Sgradovima pokopanim a pod ledom i strojevim a koji se više nisu dali popraviti, okupili su se oko zadim ljenih vatri i u sebi otkrili način dase um iješaju u proces sta ren ja — čistom snagom um a uspjeli su narušiti ravnotežu između anabolizma i katabolizma. To su nazivaliispovijedi. S grijesima zaboravljenim i stanicama obnovljenim, Cha

niji su u jednome tijelu mogli proživjeti nekoliko života, zadržava jući samo nekoliko sjećanja iz prošlog ili prošlih života. Ono što jezbunjivalo materijaliste-Glasnike bila je činjenica da je toispovijedanje bilo središnji obred religije koja se temeljila na obožavanjusunca. Vjerujte u Chan, uvjeravali su preživjeli zapanjene G lasnikekad je nekoliko stoljeća kasnije otkriveno da na planetu još uvijekima živih: gledajte u sunce i živite ponovno.

I premda su prigrlili neke koncepte chanijske religije, Glasnici

teško da su mogli prihva titiispovijedi kao božanski da r dobiven odzvijezde tipa G l. Unatoč intenzivnim i kon tinuiranim istraživan jima, nisu uspjeli proniknuti u biologiju pomlađivanja. Jedino što suuspjeli derivirati iz chanijskog evolucijskog proboja bili su delta glo

bulini derivirani iz krvne plazme, koji su usporavali ili čak i zaustavljali proces starenja u mnogima od rasa iz zajednice. Glasnicinisu mogli umjetno proizvesti zamršene chanijske globuline, što jesamozvanu božicu i vladaricu Chanija ostavilo da nadzire jedini i

najdragocjeniji izvor u zajednici. To božanstvo bila je Teaqua, najstarije živuće biće u zajednici, koja je poslala Ndavua da joj dovedearhitekta. Teaqua, koja je umirala.

“Ona želi grobnicu, Phillipe, i tvrdi da joj je Chan rekao da jemora izgraditičovjek.” Ndavuu na brodu, u niskoj gravitaciji , nisutrebala invalidska kolica. Dok je govorio, oprezno je koračao gore-dolje po Wingovoj kajiti, poput bosonoga čovjeka koji se boji da ćenagaziti na razbijeno staklo. “Vi ćete je dizajnirati i nadgledati nje

zinu izgradnju.”“Ali ako je ona besm rtna ...”“Ne, čak i Chaniji umiru. Na koncu odaberu sm rt, a ne novoispo

vijedanje. Vjerujemo da zacijelo postoje fizičke granice vezane zasposobnost njihovih mozgova da pohranjuju informacije. Oni kažuda im težina svih njihovih života postaje preteškom da bi je i dalje

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 51

nosili. Razmislite o tome, Phillipe: grobnica za božicu. Je li ijedanarh itek t ikad imao sličnu mogućnost? To je važnije od ičega što vam

Sedam Čuda — ili itko drugi na Zemlji — mogu ponuditi. To ima povijesne im plikacije. Vi biste lako mogli b iti čovjek koji će cijeli svojsvijet povesti u zajednicu.”

“Zašto ja? Zacijelo im a n a tisuće njih koji bi takv u pr iliku dočekali raširenih ruk u.”

“Postoji određeni karakterni profil. Naš kandidat mora biti sposoban da preživi dva stresna kulturološka prijelaza netaknutog uma.Vaša osobna povijest pokazuje da vi imate tu sposobnost. Drugi kva

lifikacijski zahtjev jest n adarenost.”Wing šmrkne. “Ali koji nije bitan koliko činjenica da sam usamljenik koji nem a što izgubiti.”

“Ne prihvaćam tu ka rak terizaciju.” Ndavu se nelagodno spu sti uljubavno sjedalo; jedv a je stao u nj. “Č injenica je, Phillipe, da smoveć dv aput naišli na odbijanje. Ako nas i vi odbijete, proslijedit ćemodo slijedećega na listi. Ali morate znati da nam vrijeme ističe i daste vi posljednji od naših prvorazredn ih kand idata. Ostali nem aju ni

vaše sposobnosti, niti vašu hrab ros t.”Hrabrost. Ta ga riječ natjera da se osjeti nelagodno; nije o sebimislio kao o hrabrome čovjeku. “Još uvijek ne razumijem,” reče on,“zašto vam uopće treba ljudsko biće. Izgradite je sami ako vam jetako prokleto važna.”

“Nama bi to više odgovaralo. Svejedno, Teaqua ostaje pri tomeda samo ljudsko biće može napraviti ono što ona kaže da Chan želi.”

“To je apsurdno .”

“Naravno da je apsurdno.” Ndavu se nije trudio prikriti neodo bravanje . “Govorimo o pedeset m iliju na inteligentnih bića koja vjeruju da se lokalna zvijezda brine za njih. Govorimo o stvorenju odkrvi i m esa koje vjeruje d a je postalo božanstvom. Ne možete prim i

jen iti logiku na vjersko praznovjerje .”“Ali kako su uopće saznali za ljudski rod?”“To već mogu objasniti,” reče Ndavu, “ali jedino ako obećate da

ćete ono što vam kažem zad ržati za sebe.”

Wing je oklijevao; nije bio siguran želi li znati glasničke tajne.“Kako znate da ću održati obećanje?”“Morat ćemo naučiti vjerovati jedan drugome, Phillipe.” Ndavu

razdrlji prednji dio svog kombinezona; prsa mu bijahu glatka i bez-dlaka. “To je problem kultu rn ih raz lika.” Wing ustuk ne kad je Glasnik gu rnuo p rs t u dno svog vra ta. “Teaqua nas je p itala znamo li za

8/16/2019 Futura 043



ikoja bića poput Chanija — i mi smo joj rekli. Homo sapiens i Chani- ji dijele jedinstveno genetsko naslijeđe,” reče Ndavu dok se njegov

sternum razdvajao. Wing se pritisne uza udaljeni zid; vrata mikrovalne pećnice tiskala su ga pod leđima. “Geni su krajnji izvor kulture.”

Wing je začuo dubok pljuskav zvuk, kao da netko cijedi spužvu,dok se u rastvorenoj tjelesnoj šupljininešto počelo odmotavati. “Ja

— ja — shvaćam,” dahne on. “Dosta!”Glasnik kimne i ponovno zatvori svoja prsa. Potom ustane, pri

jeđe do drugog kraja kajite i pruži mu ruku. Wing je bojažljivo stisne.

“Imate kvalitete, Phillipe,” reče Ndavu. “Ambiciozni ste i nestr pljivi usli jed uludog rasipanja svog talenta. Č im sam vas prvi putvidio znao sam da ste vi onaj kojega trebamo.”

Wingu se povraćalo.“Hoćete li barem razm isliti?”

Sad je bio sam s trujućim pogledom na Zemlju, pokušavajući odvo jiti činjenice od osjećaja, rveći se sa svojim sumnjama. Istina — nje

govo nezadovoljstvo vlastitim poslom je raslo. Č ak ni Stakleni oblaknije bio ono što je mislio da će biti.Grobnica za božicu. Bijaše to previše, prefantastično. Kad je razmišljao o tome osjećao se nestvarno. Etoga kako sjedi sa Zemljom pod nogama, gledajući na kolijevku civilizacije poput nekog drevnog, zamišljenog boga. Legenda. Č inilo mu seda bi o svemu mogao razm išljati mnogo jasnije d a je kod kuće. Samošto on više nije imao doma, ili barem nije više mogao otići u KućuPisca taqua. T a ga je m isao deprimirala; za r za ista više nije bilo niče

ga što bi ga držalo? Zapita se nije li ga Ndavu doveo na brod zato da pojača njegov osjećaj nestvarnosti, da ga odreže od utjehe svjetovno-sti? Daje sjedio za svojim stolom u svom uredu, s prašnjavim plastičnim fikusom na stolu i s diplomom s Yalea obješenom pored IvanaKrstitelja , n ikad ne bi cio ovaj razgovor o bogovima i legendam a shvatio ozbiljno. Gotovo da s ije mogao zamisliti Krstitelja kako se smiješi poput Glasnika dok pokazuje prema nebu — prema zvijezdama?Putovanje u samo jednom smjeru. Znači, Ndavu ga je držao dovoljno h ra brim za odlazak. Ali je li dovoljno hrabar da ostane? Da odbije takav projekt, da s tom odlukom proživi ostatak života? Wing se bojao da će prihvatiti samo zato što nije imao što drugo raditi. Bit će u izgnanstvu, on će biti tuđinac. Wing nikad prije nije bio u svem iru. Možda ga

je baš zato Ndavu doveo ovamo i tu mu iznio ponudu. Tako da praznina svemira može razgovarati s hladnoćom što je ras la u njemu.

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 53

Wing ustane i brzo iziđe iz kajite, kao da želi pobjeći od vlastitihcrnih misli. Trebao mu je trenutak da se orijentira, a onda se pre

baci preko gravitacijskog bunara na slijedeće odmorište. Tamo bijaše zamršena pristupna ploča s čitačem otiska dlana i analizatoromglasa i num eričkom ta sta turo m i vidskenerom; on pokuca.

Daisy otvori vra ta. N jena soba tiho uzdahne, a ona makne kosu slica. Na sebi je imala kombinezon boje blata, identičan njegovom;nije mogao a da se ne sjeti sve divne odjeće koja je v isjela u orm aru uKući Piscataqua.

“Uđi.” Pomakla se u stranu dok je ulazio. Opet ga je iznenadila

identičnost njihovih kajita. O na ga je ozbiljno gledala. Wing se zapita smiješi li se ona ikad kad je sama.“Ne želim pričati o tome,” reče on, odgovarajući na neizgovoreno

pitanje. “Ne želim čak ni misliti o tome. Želio bih da nestane.”“O čemu si želio razgovarati?” Ona sjedne pored njega.“Ničemu.” Najradije bi izbrbljao Ndavuovu tajnu; mislio je da bi

joj to nešto značilo. Ali obećao je . “Ne znam,” Wing se počeše po uhu.“Nikad ti nisam rekao da je zabava bila dobra. Hrenovke su bile

pravi h it.”Ona se nasmiješi. “Snobizam je imao nešto s tim, ne misliš li?Sigurna sam da većina njih zapravo voli vitahranu. Ali moraju veličati pravu hran u da drugi ne bi mislili kako nem aju ukusa. U misiji

jedemo sirovu vita-kulturu i nitko se ne žali. Nakon nekog vremenati se prirodna h rana počinje činiti pomalo dekadentnom — ili baremgubitkom vremena.”

“Esencija ne može okusiti senf, ha?”

U vrijeme prije Ndavua ona bi lako uočila ironiju u njegovu glasu; sad je samo kim nula . “Točno.”“Ali što je esencija? Kako nešto može bititi a ne može okusiti

sen f — i nem a tijelo?”“Esencija je onaj dio um a koji se može reproducira ti u umjetnim

medijima,” reče ona k’o iz puške.“I to je ono što želiš kad um reš — da se tvoja osobnost izbriše, da

se na tvojim sjećanjima rade urednički zahvati sve dok ne ostane

samo skup naslova o tebi pohranjenih u kompjuteru?” On zatreseglavom. “Zvuči mi kao ušljiva zam jena za ra j.”“Ali raj je m it.”“Okej,” reče on, pokušavajući biti sm iren poput nje, ali ne uspije

vajući posve u tome, “ali ne mogu a da ne prim ijetim da se Glasnicima nimalo ne žuri da ekstrahiraju svoje esencije. Koriste chanijske

8/16/2019 Futura 043



globuline da se održe živima što je duže moguće. Zašto? A s obziromda ne mogu objasniti ispovijedanje, kako znaju d a je raj samo mit?”

“Ništa nije savršeno, Phile.” Iznenadi ga to njeno priznanje. “To je najteži dio poruke. Ne možemo tvrditi da smo savršeni; moramostremiti prem a savršenosti.”

“Mnogo si vremena provela u misiji?”“Ndavu je vrlo zahtjevan.”“A što je s Kućom Piscataqua? Tko se brine za tavernu?”

N a trenu tak joj lice poprimi bezizražajan izgled, kao da se pokušava sje titi nečega što nije previše važno. “Taverna se brine sam a za

sebe, pretpostavljam .” Ona se nam ršti. “Posao ide strašno loše, znaš.”“Ne, nisam znao.”“U m inusu smo više od godinu dana . U današnje vrijeme više nit

ko ne izlazi.” Ona iz ravna nabor na nogavici svog kombinezona. “Razmišljala sam daje prodam, ili bar daje zatvorim na neko vrijeme.”

Wing bijaše šokiran. “Nikad mi nisi rek la da imaš problem a.”Jeda n je tre nutak buljila kroz pod. Rotacija broda ostavila ih je s

pogledom na magličasti plavi rub Zemljine atm osfere na pozadini od

crnila posutog zvijezdama. “Ne,” reče napokon. “Možda nisam. Isprva sam mislila da će Oblak izmijeniti sve. Dovesti turiste u NewHampshire, u Portsmouth — u tavernu, da vide tebe. Ndavu mi je ponudio zajam. Ali sad to više ionako nije važno.”

“Ndavu!” Wing ustane i počne bijesno koračati. “Uvijek Ndavu.Izm anipulirao n as je da bi dobio što želi. S iguran sam da to uviđaš.”

“Naravno. Ti si onaj koji to ne vidi. Ne pokušava on dobiti ništa.To je jedini ispravan način.” Ona se nagne naprijed, kao da ga želi

zaustav iti i natje rati d a je sasluša. On uzmakne. “On je omeo tuceteživota samo da bi tebe dovukao ovamo. Da si mu dao imalo šanse,ništa se od toga ne bi bilo dogodilo. Ali ti si imao svoje predrasude,ili tvrdoglavost, ne znam .” Oči su joj sjale. “Zar još n isi shvatio? M islim d a je on želio da se zaljubim u Jim a M cCauleya.”

Wing ju je gledao u užasnutoj tišini.“I imao je potpuno pravo da to učini; Jim je dobar za mene. Nije

opsjednut sobom i svojim projektima i svojom karijerom. Nađe vre

m ena da me sasluša — da bude uz mene kad ga trebam .”“Dopustila si da te taj nezemaljac iskoristi da bi došao do mene?”“Tad nisam znala da to radi. N isam znala dovoljno o poruci da bih

mogla shvatiti zašto to mora učiniti. Ali sad sam sretna . J a bih bilasamo još jedan razlog da ga odbiješ. Važno je da odeš na A seneshesh.To je najvažnija s tvar koju ćeš ikad učiniti.”

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 55

“Toliko važna da su ga odbila već dvojica prije mene? I ja bih totrebao učiniti. Samo zato što odgovaram nekakvom prokletom k ara

kternom profilu...”“Rekao je to na taj način samo zato što ti još nisi prihvatio poruku . On nije nekakav TV psihić, Phile, on doista može vidjeti u tvo

ju esenciju. Zna što ti treba da bi dostigao ispunjenje . Kad te pitao,već je znao da ćeš prih vatiti.”

Wingu se zavrti u glavi. “Ako odem s njimuz vrijeme ili kako toon već zove — ako otprdim odavde brzinom svjetlosti — nikad teviše neću vidjeti. Ovdje, ti ćeš bitiniz vrijeme, a kad se vratim već

ćeš stoljećima biti mrtva. Zar ti to n išta ne znači?”“Znači da ćeš mi uvijek nedostaja ti.” Glas joj bijaše ravan , kao dagovori o ukradenom ručniku.

On prijeđe sobu do nje, spusti se na koljena, uhvati njene ruke.“Toliko si mi značila, Daisy. Još uvijek mi značiš, i nakon svega.”Govorio je bez nade, a ipak osjećao je da to mora reći. “Jedino štoželim je st da sve bude kao prije. Sjećaš li se? Znam da se sjećaš kakonam je bilo.”

“Sjećam se da smo bili dvoje usam ljen ih ljudi, Phile. N ismo jednodrugome mogli dati ono što nam je trebalo.” Ona izvuče ruk e i prijeđe njima kroz njegovu kosu. “Sjećam se da sam ja bila nesretn a.” Ponekad kad bi bili sami, gledajući televezu ili čitajući, ona bi ga češka la po glavi. Sad se rastreseno ubacila u sta ru naviku. I prem da jeznao da ju je izgubio, ta ga je n jena gesta tješila.

“Uvijek sam se bojao biti sretnim.” Wing spusti glavu u njenokrilo. “Osjećao sam se kao da n isam zavrijedio da budem sre tan .”

Zvijezde su sjale gore prema njima sa svojim drevnim, nemilosrdnim svjetlom. Ndavu je dobro obavio posao, pomisli Wing. Dao mi

je dobar razlog da idem i dovoljno razloga da ne ostanem.

Wing je sanjao o svome ocu. U snu, njegov je otac spavao n a k revetu u go-cijevi. Wing se upravo vratio s parade održane u čast njemu kao prvome čovjeku koji je otišao prema zvijezdama; bio je ljutšto otac nije bio tamo. Wing ga je prodrmao, rekao m u neka se pro

budi. Otac ga je gledao reum atičnim , beznadnim očima i Wing primijeti kako je krhke građe. Pogledaj me, reče Wing starcu, učiniosam nešto mnogo teže od onoga što si ti učinio. Nisam napustio samosvoju državu, već i cijeli planet, moje vrijeme, sve. I prilagodio samse. Bio sam snažan i preživio sam. Njegov se otac nasmiješi poputGlasnika. Kako ti voliš dramatizirati, reče starac. Misliš da si heroj

8/16/2019 Futura 043



cijele priče. Otac se počne smežuravati. Ali za preživljavanje trebavrem ena, reče i u slijedećem ga tr en u tku više nije bilo; ostala je samo mokra fleka na plah ti i Wing bijaše posve sam.

Zazvoni televeza, naglo ga trgnuvši iz sna. On se prokune: idiot,zaboravio je isključiti program. Kompjuter upali svjetla u njegovojgo-cijevi dok je on prtljao po tipkovnici pored kreveta.

“Ovdje Phillip Wing. Halo?”“Gospodine Wing? Phillip Wing? Ovdje Hubert Fields, iz boston

ske redakcije Infolinije. Možete li mi reći što se tam o zbiva?”“Da.” Wing kvrcne po tipk i i otvori prozorčić na zaslonu televeze.

Na njemu se vidio obris Portsm outha na pozadini obzorja boje očiju plave mačke; sat je pokazivao 5:16 uju tro. “Sjedim ovdje gol-golcat,nakon što me tako nepristojno probudio vaš poziv, i pitam se zaštouopće razgovaram s vama.” Zemljina ga je gravitacija ostavila ukočenim i uzrujanim.

Fields se nije dao sm esti; Wing se nije mogao sjetiti je li ga taj tipveć prije bio intervjuirao. “Iz dva smo izvora dobili potvrdu da vam

je glasnik Ndavu ponudio posao koji zahtijeva od vas da otputu je tena drugi p lanet. Im ate li što reći na to?”

“Mogu samo reći da smo razgovarali o pro jektu .”“Na drugome planetu?”Wing zijevne.“Imamo i dojavu da ste nedavno bili na obilasku glasničkog zvje-

zdobroda, što bi vas učinilo prvim čovjekom koji je to doživio. Možeteli nam ga op isati?”

Tišina.“Gospodine Wing, možete li mi barem reći kad odlazite sa Ze

mlje?”“Ne.”“Ne možete nam reći?”“Još nisam odlučio što ću učiniti. Sad ću prekinuti vezu. Potru

dite se da Phillip napišete s dva 1.”“Hoćemo li vas vidjeti na današnjoj ceremoniji?”Wing prekine vezu. Prije no što se stigao baciti natrag u krevet,

kompjuter počne svirati njegovo buđenje za četvrtak: menuet iz Svi

te br. 1 Handelove Zimske glazbe. Bilo je 5:30; danas bijaše otvaranje Staklenog oblaka.On gurne gel-madrac i posteljinu u udub inu u zidu go-cijevi. Ve

ćina njegove odjeće bijaše nabacana na hrpu usred hrastova poda,ali Daisy mu je bila kupila sivo svileno Mazzinijevo odijelo za ovu

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 57

prigodu; još uvijek je visjelo u zaštitnoj foliji na vješalici na vratima.Dvaput ga je vraćao i dvaput m u ga je ona opet poslala natrag. Onga isproba; malo preširoko oko struka. Daisy nije shvaćala daje smršavio otkad se bio iselio iz kuće.

Wing brzo prijeđe promenadu do autobusnog terminala, stigavšitam an na vrijeme da uhvati USTSov crven-bijel-i-plavi. Č inilo se dase cijeli svijet ponudio da ga danas odveze do Conwaya i upravo zato

je donio perverznu odluku da ide autobusom. Gledate lj i koji će sesjatiti na spektakl sad su nesumnjivo još bili u svojim posteljama.Doletjet će popodne ili se dovesti posebnim brzim autobusnim lini

jam a. Neki će doći privatn im automobilima; potpredsjednik i državni sekretar doletjet će iz Washingtona predsjedničkim zrakoplovom.

Newhampsirska je policija očekivala pola milijuna ljudi, raštrkan ihduž devedesetsedam -kilometarskog Oblakovog kruga .

Na autobusnoj postaji u Ossipeu okupila se grupica srditih loka-laca. Ugurali su klaunicu u bus, pa stali nabijati šakama po vozilu,tjerajući vozača neka krene. Klaunica je na sebi imala točkas tu vreću što joj je sezala do gležnjeva i ostavljala joj ruke golima; točke su polako mijenjale sve dugine boje. Im ala je papirnato bijelu kožu, akosa joj bijaše obojena u skladu s narančastim krugovima oko očiju.S ušiju joj je visio lanac svjetlucavih bananica, ljuljajući joj se ispod

brade. Jedna se žena na prednjem sjedalu nervozno nasmije; čovjek preko puta Wingu izgledao je zgađenim. Č ak ni newhampsirski jen-kiji nisu mogli uljudno ignorirati takvu pojavu. Ali naravno da jeona i htjela da je primijete; kao i svi klaunovi, i ona je živjela za toda izazove zapanjenu ili neodobravajuću reakciju.

“Zauzeto?” reče ona. Autobus naglo ubrza, kao da je vozač želioda ona padne. Klaunica zatetura i tresne na sjedalo pored Winga.“Pa, sad jest.” Ona se nasmije i gurne svoju maskirnu torbu ispodsjedala. “Kamo ideš?”

Wing nasloni glavu o prozor. “Conway.”“Je? I ja. Zovem se Judy Č etvrtak .” Ona pruži ruk u Wingu.“Phillip.” On je slabo stisne, a čovjek preko pu ta šmrkne. Klauni-

čina je koža bila vruća na dodir, kao da je imala m etabolizam ptice. Neko su se vrijeme vozili u tišin i; klaunica se vrpoljila u sjedalu,

pjevušila, plje skala rukam a i hihota la . Napokon otvori torbu i izvuče malu kartonsku kutiju s masnim mrljama. “Kokice? Posve prirodne.”

Wing je sumnjičavo pogleda. Uslijed bijele kože oči su joj imaleružičast odsjaj. On je bio preskočio doručak.

8/16/2019 Futura 043



“Vrlo hranjive.” Ona ubaci šaku njih u usta. “Sama sam ih na pravila.”

Ona bijaše onaj tip stranc a o kakvim a su majke upozoravale svo ju djecu. Ali Wing je bio gladan, a miris hrane neodoljiv. “Č inilo seda su jako sre tni što će te se riješiti.”

“Nemaju smisla za humor, Phile.” Ona spusti jednu kokicu navrh jezika i uvuče je u usta. “Ideš na veliki tulum? Otvaranja su miomiljena; uvijek je ludo. G rupica nas je upala na otvaranje tornja osiguravajućeg društva — zaboravila sam kojeg — dolje u Hartfordu.Trebao si vidjeti, siva su odijela popizdila. A tek klopa — pravi sir i

sirovo povrće i neka vrs t mesa. Cijeli smo jelovnik pošpricali plavom bojom za hranu . A onda sam se ja uvukla u ventilacijski sustav iubacila parfimiranu bombu. Toranj valjda još uvijek miriše na lju bičice.” Ona nasloni glavu na sjedalo i nasmije se. “Je, arh itek tu ra jemoj život.” Ona gu rne ku tiju s kokicama prem a Philu, a on podlegneiskušenju . Kokice bijahu izvrsne.

“Hej, lijepo odijelo.” Klaunica uhvati Wingov rukav i protrlja m-aterijal između palca i kažiprsta. “Prava svila, opa! Kako to da sevoziš busom, Phile?”

Wing blago oslobodi ruk av iz njena stiska. “Tražim nešto. Nisamsiguran što. Možda mjesto gdje bih živio.”

“Je.” Ona stane kimati. “Je. Prekrasna sredina za siva odijela.Cijela će ta predstava biti zez, mislim. Što ti misliš?”

Wing slegne ramenima.“Hoću reći, pa što je uopće taj Stakleni oblak? Zez. Fora. Ništa

bolje od toga da Bijelu Kuću omotaš toaletn im papirom, ako mene pita š. Osim što ovi tipovi im aju dopuštenje. Mies Van der Rohe, Phile, znaš li Miesa Van der Rohea?”

“M rtav je.”“Znam da je. Ali sta ri je Mies radio one stak lene ku tije. One koje

su o stale sad se koriste za m ete.”“Ne sve.”“Mislim d a je Mies sigurno znao što će se dogoditi. Na koncu kon

ca, imao je četiri imena. Tu negdje mora biti zez.” Ona m u ponudi joškokica, a onda vrati kutiju natrag u torbu. Autobus je hučao prekomosta iznad rijeke Saco, uspinjući se glavnim prilazom prema Con-wayu.

“Oni tipovi n a televezi stano ponav ljaju kakvo je to veliko dostignuće a meni dođe da umrem od smijeha,” nastavi ona. “Oni ne razumiju povijesnikontekst, Phile, pa zašto onda ne začepe? Nema

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 59

ničeg novog pod suncem. To ti je najveći zez.” Wing po prvi put primijeti da su joj zjenice tako raširen e da su joj oči izgledale poput dva

bunara bez dna. Autobus uspori, upavši u gužvu.“Ja, meni se to činilo nečim jedinstvenim.” Wing nije znao zašto je poprimio njen način govora.

“Oh, ne, Phile. Ne, ne. Internacionalni stil na nebu, eto što ti jeto. Prouči malo arhitekturu, pa ćeš vidjeti na što mislim.” Autobusse približavao željezničkoj postaji u Conwayu koja bijaše pretvorenau turistički informativni centar. S njenog je viktorijanskog pročeljavisio elektrosvjetlosni transparent preko kojeg su bljeskale zelene

riječi: “Dobrodošli u Sjeverni Conway u srcu M ount W ashing tona Dobrodošli u dom Staklenog oblaka Dobrodošli u.. .”Po cijelom sle-tištu b ijahu raštrk an e lebdjelice, tu risti su se gurali prem a središtugra da pješice. Nakon deset minu ta čekanja, vozač otvori v ra ta au to busa, a putnici nahrupiše van. Wing osjeti vrtoglavicu kad je ustao.Klaunica ga prihvati za ruku.

“Zbogom, Judy,” reče on kad su izišli na jarko svibanjsko sunce.“Hvala ti na kokicama.” On zasjeni oči rukom; činilo mu se da joj

koža svjetluca. “Pokušaj se ne uvaliti u previše nevolja.”“Bit će ovo zaistašarolik dan, Phile.” Ona se nagne i poljubi ga uusta. Dah joj je mirisao na kokice. “To ti je zez, kužiš? Drži se. Za bavi se.”

On se nasloni na autobus, a ona nestane u gomili. Kad je nestala,učini mu se da i gomila počinje mijenjati bolje. Ljubičaste su mamečekale u redu s vrištećom smeđom djecom. Plavi su djedovi videoka-merama snimali svoje smežurane žene boje marelica. Wing podigne

pogled i nebo pozeleni. On sklopi oči i bezglasno se nasmije. Poškro pila je kokice nekom vrsti halucinogena. Trik kakav je trebao očekivati. Možda i jest. Možda je baš zato bio odlučio ići busom — da binečemu, bilo čemu, dao zadnju priliku da se dogodi? Da donese konačnu odluku uronjen u nasumičnost svijeta kojega bi se trebao odreći? Možda bi doista trebao cijeli ovaj dan nad danima provesti nabrijan do daske. Držao je oči zatvorene; sunce mu je grijalo lice. Držise, rek la m u je.

“Zabavi se,” reče on glasno nikom e posebno.“Ovo je odavanje počasti američkom geniju.” Potpredsjednik Sje

dinjenih d ržava stisne Wingovu ruku. “Svi se mi strašno ponosimo svama.”

Wing reče: “Idite van iz Mexica.”

8/16/2019 Futura 043



Daisy ga povuče za rukav. “Hajde, Phillipe.” Glas joj je zvučao poput škripe kočnica.

Potpredsjednik, koji se pretvarao da nije nagluh — barem u javnosti — nakrivi glavu prema svom pomoćniku u trodijelnom odijelu.“Mexico,” ponovi pomoćnik, mršteći se prema Wingu. Potpredsjednik je u devedeset i prvoj godini bio najs tar iji čovjek koji je ikada biona tom položaju. On tužno kimne. “Tragičan konflikt u Mexicu bolisve nas, gospodine Wing. Nažalost, nem a jednostavnih odgovora.”

Wing otrese Daisynu ruku. “Trebali smo se maknuti otamo i pustiti PMF da se sam izbori ili potone.” Izraz potpredsjednikova lica

bijaše benigno upitan; on prinese ruku uhu. Zelena je soba bila pre puna odličnika koji su čekali da počne otvaranje , a zvučalo je kao da baš svi od njih uvježbavaju svoje govore. “Rekoh...” Wing se spremao ponoviti.

Potpredsjedn ik mu se nagne tako blizu d a je mogao vidjeti sitne popucale kapilare poput crvića ispod njegove kože. “Gospodine Wing,” prekine ga on, “je li vam palo na um koliko bismo vam mogliotežati odlazak s ovoga planeta?” Govorio je tiho, kao da sklapajunekakvu pogodbu.

“A što ako ni ne želim otići?”Potpredsjednik se dobrodušno nasmije. “I ostanak bismo vam mo

gli učiniti teškim. Danas je predivan proljetni dan, sinko. Mogao bito biti vaš dan... ako se ne naguzite u krivu utičnicu. Ah, Senatore!”I Wing je iznenada buljio u zelena leđa.

“Koji ti je vrag?” Pored Daisy se pojavi Laporte, vruća svjetlucavakug la gnjeva i ambicije. “Misliš da možeš ute tu ra ti ovamo, nabrijando besvijesti, vrijeđati potpredsjednika — ne, nemoj ništa govoriti.Još jednom, još samo jednom, Wing, i gledat ćeš Oblak iz publike,

jasno? Ovo je sad moj projekt; prenaporno sam radio da bih ti dopustio da opet sve sjebeš.”

Winga nije bilo briga; previše se veselio što je imao hra bro sti su protstaviti se potpredsjedniku. Bio je sig uran da će ga Tajna službazgrabiti i odvući čim zine. Možda taj njegov potez nije donio ništadobro istoga trena, ali kad bi ljudi nastavili tako, možda bi postiglikumulativni efekt. A osim toga, baš se dobro zabavio. Gomila mu je

lelujala pred očima, poput scene u snu. Laporte je otišao, a Daisy ga je vodila preko sobe. Znao je da će se uskoro netko pomaknuti i on ćese naći pred Ndavuom i njegovim kolicima. On pogleda Daisy; usta

joj bijahu stisnu ta u sum ornu crtu, poput svježeg reza preko lica.Upita se zabavlja li se ona, hoće li se ikad više zabavljati. Kakav je

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 61

ono filozofski status zabavevis-a-vis poruke? Lokalni uvjeti povećane entropije...

“Moram danas imati tvoj pristanak, Phillipe,” reče Ndavu, “ili ćumorati pretpostaviti d a je tvoj odgovor ne .” Lice mu je izgledalo kaod a je upravo bilo depilirano vrućim voskom.

Wing se prestao zabrinjavati oko gmizave stvari koja je živjelaunutra Glasnika. Za njegov je želudac bilo mnogo prihvatljivije vjerovati da je ova ljudska školjka pravi Ndavu. On uzme čašu šam panjca s poslužavnika, privuče sklopivu stolicu i sjedne. “Potrudiliste se da moje ime procuri u javnost. Rekli ste medijima o projek tu.”

“Nemamo više vremena.”Wing ras treseno kimne, ogledavajući se po prostoriji. “Kasnije ću

vam reći.” Gradonačelničin muž je na sebi imao kilt čiji se uzorakurušav ao sam u sebe poput kaleidoskopa.

N davu ga takne po rukavu da m u privuče pažnju. “Morate mireći sad, Phillipe.”

Wing iskapi šampanjac: umjetni. “Danas, Ndavu.” Č inilo m u seda se čaša topi u njegovim prstima; pala je na pod i odskočila. Plastika. “Obećajem.”

“Dame i gospodo,” reče mali zeleni čovječuljak s leptir-mašnom,u sivom sakou, prsluku i prugastim hlačama, “prosim vašu pažnju.”

Jedna žena iz misije šapne Ndavuu: “Potpredsjednik je šef protokola.”

“Sad otvaram o vra ta i želio bih iskoris titi ovu prilik u da vas još jednom podsje tim: oni s crvenim pozivnicama sjede na sjevernimtribin am a, plave pozivnice na južnim , a zlatne n a platformi. Početak

je zakazan za dva i petnaest, pa vas molimo da krenete prem a svo jim sjedalima. Hvala.”

Daisy i Wing dobili su sjedala u stražnjem redu na platformi. S jedne im je strane sjedio Luis Benalcazar, čija je kompanija dizajnirala Oblakovu feroplastičnu strukturu i kompjuterski programkoji je njime upravljao; s druge strane bijaše Fred Alz, nadglednikizgradnje. Laporte, kao službeni predstavnik Fundacije, i Solon Pe-tropulos sjedili su naprijed s potpresjednikom, državnim sekretarom, guvernericom, m lađim senatorom, oba new ham pshirska kong-resmena, manchesterskim biskupom i čuvenim pjesnikom za kojegaWing nikad nije čuo. Ndavuova su kolica staja la sa strane .

Uvodni govori, posvete, priznanja i divljenja trajala su gotovocijeli sat...Tehnološko čudo koje je sjedinjeno s pr irodn im okolišem... Č inilo se da poslijepodne sa svakom riječju postaje sve bolje, noćna

8/16/2019 Futura 043



mora pakla retorike...svijet će cijeniti ono što smo mi cijelo vrijeme zna li — to da je Granitna država najbolja od svih... On pogleda usunce, ali boje ga gotovo oslijepiše. Sklopivši oči, Wing je mogao vid

je ti ja rk u mrežu puls iraju ćih arterija i vena...ovo veličanstveno u m jetn ičko djelo koje balansira na rubu elektromagnetske energije... Daisy mu je cijelo vrijeme stiskala ruku, kao da pokušava iz njegaispumpati odgovarajuće reakcije. U međuvremenu je Benalcazar,koji nije baš dobro razumijevao engleski, zaspao i počeo hrkati...Podsjeća me na jed nu zgodnu priču koju nam je jednom ispričao zastupnik u kongresu... Kad su spomenuli Wingovo ime, on je ustao inaklonio se.

Č uo je pljesak nam ijenjen O blaku nekoliko tren u tak a p rije nošto je izlebdio iz han gara i počeo se sp ušta ti prem a sletnoj platformi,

bacajući sjenku na sve prisutne. Wing si je bio zamišljao da će u tomdramatičnom trenutku osjetiti nešto duboko, ali njegova prva reakcija bijaše olakšan je što su govori napokon završili i što više nije na

jarkom e suncu.Oblak je bio diza jniran da izgleda poput kum ulusa, ali tu je ilu

ziju mogao imati samo udaljeni promatrač. Izbliza se jasno vidjeloda se radi o umjetnoj tvorevini. Kretao se s gracioznošću velike leb-djelice, kojoj i bijaše rođakom — tehnološki gledano. Ali dok su leb-djelice čvrsto aerotijelo dizajnirano za let s pogonom, Oblak bijašeamorfno stvorenje v jetra. W ing ga je volio nazivao zgradom koja jedri. Vanjski omotač bijaše od ultratankogStresslara, rastegnutog preko feroplastične rešetk e koja se temeljila na osmerokutn im modulima. Kad bi Benalcazarov kom pjuterski program usmjerio zračnu struju kroz rešetku, neka bi se feroplastična vlakna opustila,

dok bi druga pak očvrsnula, tvoreći Oblakov vanjski omotač. Veličina omotača mogla se smanjivati ili povećavati, ovisno o količini i brzin i vje tra; to je st dalo se njome upravljati kao jedrom. Koristio jemagnetnu traku kao kombinaciju bočnog kormila i kobilice, ili kaosidra u slučaju slijetanja. Poput lebdjelica, i Oblakov je omotač sa držao helij pod pritiskom, po treban za uzdizanje: 20.000 kubičnih m eta ra plina.

Oblak se polako spustio na dva m etra od tla, dno mu se spljoštilo

a gornji je omotač vijorio na v jetru. Wing shva ti da su ljudi pre sta li pljeskati, te d a je platformom zavladala zadiv ljena tišina. Wing je isam osjećao kako mu se koža ježi; Oblakova sjenka djelovala je načudan način otriježnjujuće. Državni je sekretar utonuo u svoje sjedalo, zasjenio oči dlanom i zabuljio se prema gore poput rudara u

8/16/2019 Futura 043


STAKLENI OBLAK 63

Manhattanu. Fotografije nikad neće moći dočarati stvarnu ljepotuOblaka. G uvernerica je šapnula nešto Biskupu, koji uopće nije obraćao pažnju na nju. Wing zadrhti. Poput nekog čuda iz Starog zav

jeta, Oblak se naduo u stup visok najmanje dvadeset katova. Završio je svoju transformaciju posve nečujno.

Fred Alz gurne Winga laktom. “Rekao bih da smo im privukli pažnju, ha, Phile?” Obično pogrbljen i starac sad je stajao uspravno.Wing je pretpostavljao da se naduo od ponosa, ali on sam nije semogao pris iliti da s njim podijeli te osjećaje.

Daisy mu stisne ruku . “Tako je tih .”“Sššš!” Guverneri čin se suprug okrene i ošine ih pogledom.

Tišina bijaše jedan elemenat dizajna kojega Wing nije dizajniraou potpunosti. Zapravo, on je bio voljan pristati na bučniji mehanizam za pokretanje jedra koji bi smanjio troškove, ali Laporte — odsvih ljudi baš on — ga je odgovorio od toga. Sve dok nije vidio prvatestiranja dovršenog Oblaka, Wing nije shvaćao golemi psihološkiefekt tišine kad je se primijeni na velika tijela u pokretu. Ona jeOblaku davala nestvarnu, pomalo prijeteću moć, kao da se radi oduhu velikoga zdanja. A i nekako je um anjiva la uznem irujuću činje

nicu da se boja omotača odStresslara promatrana pod određenimkutem mijenjala iz biserne u boju jeftine plastike. Inžinjeri, tehn ičari i proizvođači sirovina dali su sve od sebe da bi stvorili nečujniOblak; i premda je Wing to odobravao, to ipak nije bilo dijelom njegove originalne zamisli. Reakcija gomile bijaše još jedan gorko-sla-tki podsjetnik da ovo nijenjegov Oblak, da je on izgubio svoj Oblakonoga dana kad je ideju počeo prenositi na papir.

Oktagonalna geometrija strukturalne rešetke jasno se vidjelakad je pilot očvrsnuo Oblak, pripremajući ga za ukrcavanje. Ndavum u se nečujno približi i pruži m u ruku u znak čestitanja. W ing je p rihvati, ali izbjegavajući nezemaljčev pogled u strahu da Ndavu ne prim ijeti koliko se otuđenim osjeća od svog remek-djela. U omotačuse pojavi otvor i iz njega isklizne cijev; tehničari je pričvrstiše za platformu. Ndavu se rukovao s Alzom, porazgovarao s Benalcazaromna španjolskom. Smijući se i kimajući, Benalcazar se nagne premaGlasniku i reče nešto. Ndavu prevede: “Kaže da je ovo kulminacijanjegove karijere. Za njega nikad više neće biti projekta poput ovoga.”

“Za nikoga od nas,” reče Alz.“Hvala ti,” Benalcazar zagrli Winga. “Phillipe. Hvala ti.” Rubu

platforme priđe žena s mikrokamerom i sn im i zagrljaj. Wing se odmakne od Benalcazara. “Ti, Luise,” lupne prstom nekoliko put po

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


John Kessel je (kao i J. P. Kelly) prvu pripovijetku objavio 1975, a otad se njegovi radovi redovito pojavljuju u svim vodećim sf& f pub li

kacijama. P rvi je roman objavio tek 1989. i za njega pobrao brojne pohvale, ali već i prije toga dokazao se kao p isac domiš ljatih, izvrsno napisanih kra tkih pripovijedaka. Dobitnik je nagrade Nebula za svoju izvanrednu novelu “Ano ther O rphan”, a koja je te iste go dine bila nom inirana i za Huga. Često surađuje s Jamesom Patrickom Kelly-

jem (zajedno su napisali i roman FREEDOM BEACH).Kessel živi u Raleighu, North Carolina, gdje predaje američku

književnost i kreativno pisanje na državnom sveučilištu.

“Osvajači” je crno-humorno-ironična priča koja uspoređuje dvije različite vrste osvajača i pobuđuje neke vrlo nelgodne zaključke...

Izvornik: “Invaders”, 1990 Prijevod: M ihaela Velina

15. studenoga 1532:

Te noći nitko nije spavao. U brdima nedaleko Cajamarce,logorske su va tre vojske Inka sjale poput brojnih zvijezdana nebu. De Soto je rekao da Atahualpa ima možda četrdeset tisuća vojnika pod oružjem, ali gledajući bezbroj svjetala r

tih po brdima, de Candia shva ti da je ta procjena bila prilično pogrešna i da se tu rad i o mnogo većem broju.

A protiv njih je Pizzaro mogao poslati stotinu pješadinaca, šezdeset konjanika, osam mušketa i četiri mala topa. Pizzaro, njegov

b ra t Hernando, de Soto i Benalcazar su smislili plan za zasjedu. DeCandia i njegova artiljerija b it će skriveni u zgradi duž jedne stran etrga, konjica i pješadinci duž druge. De Candia je gledao kako tenoći Pizzaro hoda logorom, provjeravajući oklope, šaleći se s ljudima,

8/16/2019 Futura 043


66 JOHN KESSEL

podsjećajući ih na blaga koja će dobiti — i žene. Ljudi su se nervoznosmijali i brusili svoje mačeve.

Mogu ih bru siti sve dok im ruke ne otpadnu — kad svane jutrosvi će biti poklani. De Candia duboko udahne rijedak zrak i okrenese od zida.

Ruiz de Arce, pješadinac s licem poput stisnute šake, pozove gadok je prolazio. “Je su li ti tvoji topovi sprem ni za malo akcije su tra?”

“Više nam treba ju molitve nego topovi.”“Ja se ne bojim tih smeđokožaca,” reče de Arce.“Onda imaš samo pola mozga.”

“Soto kaže da nemaju ni mačeve.”Č ovjek je vjerojatno pokušavao uvjeriti samoga sebe, ali de Candia se nije mogao suzdržati. “Daj začepi ta glupa usta! Ni ne trebajuim mačevi! Dovoljno je da svi pijunu odjednom i svi ćemo se mi uto piti.”

Pizzaro g aje čuo. On dotutnji do njih, zgrabi de Candijinu ru ku i prodrma ga. “Jesu li ikada vidjeli konja, Candia? Jesu li ikad osjetiličelik? Kad smo ispalili top dolje na obali, nije li poglavica ulio pivo u

topovsku cijev kao da se radi o žednome bogu? Stisni muda i pokažimi da si muškarac!”Lice mu bijaše udaljeno tek nekoliko centimetara. “Pazite što

vam kažem! S utra će Sveti Jakov sjediti na vašim ram enim a i odni- je t ćemo pobjedu koju će slaviti i za pet stotina godina!”

2. p ro sin ca 2001:

“Obra-NA! Obra-NA!” vrištala je gomila. Tijekom dvominutnogupozorenja, Norwood Delacroix odšepa do trenera Redskinsa.“Koljeno samo što mi nije otišlo do kraja ,” reče Delacroix, vanjski

igrač, spojenih obrva i sa svom mišićnom masom koju je modernafarmakologija uspjela nagurati u njegovo gotovo dvometarsko tijelo.“Treba mi nešto.”

“Treba ti moć molitvi, prijate lju moj. S toner će te sam ljeti.”“Jednostavno mi daj.”

Trener izvuče hiposprej iz torbe i pritisne ga o Delacroixovo koljeno. Uz igračevu nogu sune osjećaj da je sve dobro i on je opreznosavije nekoliko puta. Sad m u se činila boljom od one druge. Delacroix otrči natrag na igralište. “Obra-NA!” grmjeli su navijači. Tmurno

je nebo počelo pijuckati ledenu kišicu. Sudac zazviždi i B ills i razbijuformaciju.

8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 67

Delacroix pogleda prijeko prema Stoneru, začelju ekipe Billsa. Zrak bijaše nabijen elektricitetom. Bek je davao signale; lopta je

poletjela , Stoner jurnuo naprijed. Dok je Delacroix uzmicao natra-ške, igralište preplavi iznenadna sunčeva svjetlost. U ušima mu ješumjelo. S toner kao da će krenu ti lijevo, pa ju rn e u desno, zavrtjevšiDelacroixa poput čepa u boci. Koljeno mu kvrcne. Stoner je već imaodva koraka prednosti. Delacroix spusti glavu i dá se u t rk za njim.

Ali umjesto da nastavi niz igralište, Stoner je usporio. Gledao jeravno gore u zrak. Delacroix ga opali u koljena i obojica padoše. Uhvatio gaje! Gomila zagrmi još glasnije, vriskovima na ru bu histerije.

A onda Delacroix shvati da ne šumi samo u njegovim ušima. Os jećajući kako ushićenje popušta , on podigne pogled prem a klupama.Treneri i rezerve su trčali prema tunelu što je vodio u svlačionice.Gomila se gurala prema izlazima, odbacujući termosice i limenke piva i radio-aparate. Sunce bijaše užasno jarko. Delacroix pogledagore. Niti desetak metara iznad njih lebdio je ogroman disk, čiji jereflektor bio uperen ravno na njih dvojicu. Stoner se nekako isko beljao ispod Delacroixa, podigao se na noge i sad je već trčao preko

igrališta.Isuse Kriste sveti i Marijo majko Božja na salatu, pomisli Delacroix. On krene na sve četiri prema kraju terena. Stadion se brzo

praznio ; ostajali su samo oni zgaženi. Vibracije u zraku postadošesve glasnije, sve niže frekvencije, a leteći se tan ju r sp usti na oznakudržavne nogometne lige. Zvuk pre stane tako brzo kao da je usisan uspužvu.

Krajičkom oka Delacroix primijeti kamermana NBCa kako mu

prilazi fokusirajući kam eru na brod. Jedna se strana broda rascijepii van sklizne platforma. Kamerman uzmakne nekoliko koraka, aliDelacroix je ostao gdje je i bio. U nu trašnjost broda sjala je plav kastim svjetlom UV-lampe.

U nutra se nešto micalo. I krenulo prem a platformi. Velika, čovje-kolika stvar koja je polako teturala naprijed, poput brucoša nakon brucošijade. Na sebi je im ala crveni prip ijeni kombinezon s bijelimkrugom (probodenim munjom) na prsima, s nekom vrsti fleksibilne

maske na licu. Plava kosa ošišana na četku i dva poklopca nalikšalicama preko ušiju. Stvorenje siđe na igralište i gurne loptu koja je ležala na tlu.

Delacroix, čiji su glavni predmet na koledžu bili ‘odnosi s javnošću’, krene naprijed. Ovo bi mogao biti početak posve nove karijere.Koljeno ga uopće nije boljelo.

8/16/2019 Futura 043


68 JOHN KESSEL

On pruži ruk u. “Dobrodošli,” reče. “Pozdravljam vas u ime čovječanstva i Sjedinjenih Američkih Država.”

“Kokain,” reče vanzemaljac. “Trebamo kokain.”Danas:

Sjedim za svojim radnim stolom i pišem znanstveno-fantastičnu pripovijetku: visok, m ršav m uškarac u trapericam a, bijeloj T-majicis apstraktnim licem čovjeka na prednjici, u visokim tenisicama, inaočalama sa zlatnim okvirom.

Ujutro pijem kavu da prikupim snage za dan, a navečer popijemgin s tonikom da bih se opustio.

16. studeni 1532:

“Sto čekaju, usrana pseta!” reče čovjek pored de Arca. “Zar nas pokušavaju natjera ti da patimo?”

“Zaveži, hoćeš li?” De Arce namjesti svoj oklop. Nagurani u kam enu zgradu uz ru b trga, znojeći se, čekali su od zore, u tišin i (akose izuzme škripa kože i zveckanje konjskih mamuza). Ljudi su smrd-

jeli gore od nem irnih konja. Neki su se upišali. Obični pješadinac po put de Arcea imao je sreće što se uspio dokopati m jesta pored vrata.

Kad je podne došlo i prošlo, a još uvijek ni trag a A tahualpi i njegovoj pratnji, raspoloženje ljudi prešlo je iz nestrpljenja u gotovo paniku. A onda je, kasno poslijepodne, stigla riječ da su Indijancikrenuli prem a gradu.

Sa t kasnije na trg je ušlo šest tisuća smeđekožaca u briljantnimkostimima. Bijahu nenaoružani. Atahualpa, sjedeći u zlatnoj nosiljci koju su nosila osmorica odjevena u plašteve od zelenog perja kojese presijavalo poput smaragda na suncu u zalasku, stršao je iznad n jihovih glava. De Arce začuje tiho zveckanje, pogleda dolje i otkrije dam u se trese ruka koja je d ržala mač tako čvrsto da su mu zglobovi po

bijelili. On odvoji šaku od drška, protrlja ukočene prste i prekriži se.“Tiho sad, h rabr i moji,” reče Pizzaro.Otac Valverde i Felipilio išetali su do središta trga, ravno kroz

more A tahualpinih pra titelja. Taj je svećenik doista imao muda. Onstane pred Inkinom nosiljkom, nizak i stabilan poput mačevalačkevreće za vježbu. “Pozdravi, gospodine, u ime Pape Clementa VII, Njegove Visosti Cara Charlesa V i N ašeg Gospodina i Spasitelja Isusa K rista.”

8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 69

A tah ua lpa progovori a Felipillo prevede: “Gdje je ta j novi bog?”Velverde podigne raspelo. “Naš je Bog umro n a križu p rije mnogo

godina i opet se uzdigao u Kraljevstvo Nebesko. Postavio je Papukao svog zamjenika na zemlji, a Papa je zapovijedio K ralju Charlesuneka pokori narode svijeta i neka ih preobrati n a jedinu pravu vjeru.Kralj nas je poslao ovamo da zahtijevamo tvoju poslušnost i da tebe itvoje ljude naučimo toj vjeri.”

“Kojim pravom taj vaš papa dijeli zemlju koja nije njegova?”Velverde podigne Bibliju. “Pravom koje mu daje Riječ Božja.”Inca uzme Bibliju. Kad je Valverde pošao rukom da m u pomogne

otkopčati kožnatu futrolu, Athaulpa otrese njegovu pomoć. On otvori knjigu i prelista je. Trenutak kasnije već ju je bacio na tlo. “Nečujem nikakve riječi,” reče on.

Velverde zgrabi knjigu i otutnji natrag do Pizzarova skloništa.“Što čekate?” poviče. “Svi sveci i Blažena Djevica Marija i krvarećeKristove rane zahtijevaju osvetu! Navalite i da t ću vam odriješenje!”

Pizzaro je već izišao na trg. Sad m ahne maram icom. “Santiago, ina njih!”

S druge strane trga grunuše topovi. Indijanci poskočiše poputiznenađenih m ačaka. Uz zvonjavu zvončića, de Sotova i Hernandovakonjica izjuri iz zaklona.

De Arce još čvršće zgrabi svoj mač i pojuri van s ostalima. Osjećao je Božju snagu u svojoj ruci. “Santiago!” zaurla on i raspolutiglavu prvome Indijancu. Šikne žarko crvena krv. On stane nogomna rame m rtvog sm eđekošca i izvuče oštricu svoga mača, da bi je većslijedećeg trena zabio u trbuh drugome, odjevenome u crveno-bijelikilt. Č ovjek se okrene a de Arcov se mač zaglavi između rebara . Onga naglo trgne van, otrese jednog Indijanca s leđa i prikolje ga bodežom.

Nakon prvobitnog ushićenja , cijela se ta afera pretvorila u naporan posao, sat vremena mesarenja u sumrak dok ti se čizme skližuna krvavom kam enu . De Arce ih je zacijelo ubio najmanje četrdeset.Završilo je tek kad su ih sve poklali i zarobili Sapa Inku. Tad sespustila tišina, prekinuta samo stenjanjima umirućih Indijanaca iuda ljenim povicima konjice koja je ganjala onih nekoliko koji su us pjeli pobjeći izvan zidina.

Sveti im je Jakov doista sjedio na ram enim a. Šes t tisuća mrtvihIndijanaca, a niti jedan ranjeni Španjolac. Bila je to prava demonstracija snage molitvi.

8/16/2019 Futura 043


70 JOHN KESSEL

31. siječanj 2002:

Ovo bijaše već treći put da Pukovnik Zipp ispituje izvanzem aljca.Dosad se stvor držao iste priče, ali ne baš vjerojatne. Jedino što jesprečavalo Zippa da ne počne paničariti bijahu glasine da ni njegovim kolegama ne ide ništa bolje s ostalim stvorovima. To i činjenica da su Kreli imali tehnologiju koja bi Americi mogla osiguratinadmoć još slijedećih dvjesto godina. On povuče dim prve cigarete izveć treće kutije toga dana. “Ime?” upita Zipp.

“Možete me zvati F lash .”

Zipp pogleda crveni kombinezon, munju u bijelome krugu. S plosnatim prsima, zaokrugljenim ramenima, stršećom gornjom usnomi donjom čeljusti jako izbočenom prem a van, nezem aljac je izgledao poput hib rida između Wallyja Cleavera i Mock Turtlea. “Je li to nekakva šala?”

“Što je šala?”“Nema veze.” Zipp pogleda u svoje bilješke. “Odakle dolazite?”“Bog nam je podario carevinu koja obuhvaća šesnaest sunčevih

sustav a u orionskom odvojku galak tike, uključujući sus tave oko zvi je zda koje vi poznaje te kao Tau Ceti, Epsilon Eridani, Alpha Centau ri i crveni pa tuljak B arnardovu zvijezdu.”

“Bog vam je dao carevinu?”“Da. Mi smo se nadali da će nam dati i vaš svijet, ali jedino o

čemu je govorio bio je taj vaš kokain .” Nezemaljska naprava za prevođenje zacijelo se pokvarila. “Ka

žete mi da vas je Bog poslao po kokain?”“Ne. On nam je samorekao za kokain. Mi skupljamo kemijske

spojeve radi njihove estetske vrijednosti. Ti alkaloidi ne postoje nanašem svijetu. Poput glazbe koji vi ljudi tako cijenite, ti alkaloidikombiniraju poznate elemente — ugljik, vodik, dušik, kisik — naugodan novi način.”

Pukovnik se zavali unatrag, izdahne oblak dima. “Vi na kokaingledate kao na — kao n a simfoniju?”

“Da. Shvatite, Pukovniče, n išta m aterijalnoga ne bi samo po sebiopravdavalo teškoće međuzvjezdanog putovanja. Došli smo ovamo izestetskih razloga.”

“Ć ini se da već znate što je kokain. Zašto ga jednostavno sami ne proizvedete?”

“Da vi cijenite neko domorodačko um jetničko djelo, bis te li se zadovoljili masovno proizvedenim duplikatom napravljenim u vašem

8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 71

rodnom gradu? Naravno da ne biste. A mi smo spremni dobro vam platiti, u kovanicama koje možete upotr ijebiti .”

“Ne treb aju nam nikakve kovanice. Ako želite kokain, recite namkako rade vaši brodovi.”“To i jest jedna od kovanica na koje smo mislili. Naši brodovi

rade prema principima temeljne fizike. Određene fundamentalnefizikalne reakcije podložne su sistemu vjerovanja bića koja su ih utemeljila. Ako mi vjerujemo d a je X istina , onda je mnogo vjerojatnijeda X je st ist ina nego što bi to bilo da mi nismo u to vjerovali.”

Pukovnik se opet nagne naprijed. “To već znamo. Mi to zovemo

‘efekt p rom atrača’. Naše veliki fizičar Werner H eisenberg—”“Da. Ali bojim se da smo mi s tim principom ipak otišli malo dalje.”“Kako to m islite?”Flash se naceri.“Hoću reći da se naši brodovi kreću kroz međuzvjezdani prostor

na pogon od molitvi.”

13. svibnja 1533:

Atahualpa je ponudio da će sobu veličine četiri puta sedam metara napuniti zlatom od poda do stropa samo ako ga puste na slo bodu. Španjolci b ijahu sumnjičavi. Koliko bi to potrajalo, pitao jePizzaro. Dva mjeseca, rekao je Atahualpa.

Pizzaro je dopustio da Inka pošalje poruku svoji ljudima i tijekom slijedećih mjeseci nosači su, žvačući lišće koke da bi mogli trčk ara ti planinskim stazam a natovareni takvim teretom, donosili zlatne artefakte na tone. Donijeli su tanjure i vaze, kipove u prirodnojveličini, zlatne jastoge i pauke i alapakase, delikatno izrađene kli pove kukuruza s deta ljno iz rađenim zrnjem i zla tn im listićima i b radom kukuruza izrađenom od tank ih s rebrnih niti.

Martin Bueno je bio jedan od izviđača-prethodnika poslanih sIndijancima u Cuzco, glavni grad carevine. O tkrili su d a je to legendarni zlatni grad. Nemajući novaca, Inke su dragocjeni metal vrednovale samo kao ukras. U Cuzcu su i sami zidovi Sunčeva hrama bili presvučeni zlatom. Pored hram a je bio obredni v rt gdje su se nazlatne stabljike ku ku ruza spustili zlatni leptiri, i gdje su z latne pčele oplođivale z latno cvijeće.

“Dovoljno toga da možeš svaki dan srati u drugu zlatnu kahlicudo kraja života,” rekao je Bueno svom prijatelju Diegu Laguzianukad se vratio u Cajamarcu.

8/16/2019 Futura 043


72 JOHN KESSEL

Ogulili su pozlatu sa zidova hram a i dovukli je u Cajamarcu. Tamo su je pretopili u poluge.

Veliki priliv z lata u Europu izazvao je ekonom sku katastrofu. UPeruu, na vrhuncu osvajačkog pohoda, par cipela je koštao $850, a boca vina $1.700. S obzirom da im je željezo bilo nedostupno, kad suse konjima izlizale potkovice njihovi su ih vlasnici potkivali srebrom.

21. travn ja 2003:

U direktorskome zahodu burzovno-m ešetarske tvrtke Bellingham, Winston & McNeese, J aso n Prescott ušm rkne nekoliko linija iveć je bio spreman za ostatak poslijepodneva. Vratio se u poslovne prosto rije, zatekavši tamo opću paniku. U njegovu je uredu sjedio jedan od Krelova. Prescottov tajnik samo što se nije upišao u gaće.“Stvorenje je traž ilo baš vas,” reče.

Što bi Atila Bič Božji učinio u ovakvoj situaciji, zapita se Prescott, pa uđe u ured. “Ja so n Presco tt,” reče. “Što mogu učiniti za vas,gospodine...?”

Nezemaljčeve ga zakrvavljene oči promotriše od glave do pete.“Flash . Želio bih inv es tirati.”

“Investicije su naš posao.” New Yorkom su već mjesec dana k ružile glasine da su Krelovi zainteresirani za investiranje. Zaradili sugoleme svote prodajući informacije raznim kompjuterskim, ekološkim i biotehničkim tvrtkama. Nekoliko je nezemaljaca prošlog tjedna došlo pogledati burzu, a jučer su do Prescotta doprle glasine daKrelovi namjeravaju otvoriti račun kod banke Merill Lynch. “Štovas dovodi u našu firmu?”

“Ne u firmu. K vam a. Č uli smo da ste vi najnemilosrdniji burzovni m ešetar u gradu. Mi obožavamo učinkovitost. Vi ste učinkoviti.”

Je , točno. Možda je u tom kokainu bilo malo halucinogena. “Pozvat ću neke od naših stručnjaka za strane valute. Možemo vam uroku tjedan dana naprav iti p lan investicija.”

“Već ga imamo. Mi smo, kako to kažete vi u s truci, do grla u dolarima . Želimo da prodate te naše dolare i da nam kupite franke.”

“Fran ak je trenu tno prilično čvrsta valuta, a vjerojatno će tako ios tati slijedećih šest mjeseci. Predlažem vam------”

“Želimo kupiti franaka u vrijednosti 50 milijardi dolara.”Prescott blene u njega. “To baš nije dobra investicija.” Flash ne

reče n išta. Tišina je postala neugodna. “Pretpostavljam da bismo to

8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 73

mogli rastegnuti preko perioda od nekoliko mjeseci i istovremenoudariti burzu u Hong Kongu i Londonu— ”

“Želimo te franke već slijedeći tjedan. A tjedan iza toga još 50milijardi dolara pretvorenih u franke. Zapravo, 50 milijardi svakitjedan, sve dok vam ne kažemo da p restane te.”

Definitivno halucinogen. “To nem a smisla.”“Možemo otići nekome drugome."Prescott razm isli o tome. Morat će iskoristiti sve trikove koje zna

— i smisliti još par njih — da bi to izveo. Vrijednost dolara će pastido podruma, a franak će probiti plafon. Burze će poludjeti. Reperkusije će otvoriti rupetine u privredama svih zemalja sjeverno odA ntark tika. Vlade će intervenirati. Pored toga će povijesna Huntovasrebrna stiska izgledati kao igra Monopola.

Povrh toga, to doista nije imalo smisla. Ne samo d a je kriminalnoneodgovorno, već i glupo. Krelovi će izgubiti i zadnji novčić koji suzaradili.

A onda se Presco tt sjeti kolika je provizija na 50 milijardi dolaratjedno.

On pogleda nezemaljca. Iz pravog je kuta Flash izgledao poput bačvoprsastog apsolventa na koledžu za specijalne efekte. On osjeti poriv da se nasmije, euforičan osjećaj moći. “Kad počinjemo?”

19. svibnja 1553:

Purici su, pjevajući hvale Atahualpi, sinu sunca, u poljima bralikukuruz. Navečer su slavili opijajući sechichaom. Bijaše to, reklisu, najsvečaniji mjesec u godini.

Pedro Sancho opijao se u tami riznice, u dimu peći za taljenje.Mjesecima su ga mučile noćne more o tijelima nabacanima n a h rpuusred trga. Pokušao je zaboraviti silovanja Indijanki, brutalnosti prem a Indijancim a. Radio je naporno. Bio je Pizzarov pisar i posaomu bijaše da svakodnevno zapisuje količinu Atahualpine otkupnine.Kad mu je ponestalo tinte, naučio je smeđekošce da mu je rade odčađe i soka crnih bobica. Brzo su učili.

A tahua lpa je čuo za tin tu i jednog se dana pojavio pred njim. “Storadiš s tim oznakama?” reče, pokazujući na njegove papire.

“Pišem popis stvari koje idu na taljenje.”“Što t i je to ‘pisan je’?”Sancho bijaše ravnodušan. Tijekom mjeseci Atahualpina zatoče

ništva, Sancho je bio impresioniran sofisticiranošću Ink i. A ipak,

8/16/2019 Futura 043


74 JOHN KESSEL

b iljahu tako zaosta li. N isu im ali novaca. Pa zašto bi onda m oraliznati čitati i pisati?

“Pomoću tih oznaka mogu sačuvati riječi koje ljudi govore. To je pisanje. K asnije ljudi mogu pogledati te oznake i znati što je bilorečeno. To je čitanje.”

“Znači to je neka v rst quipua?” Atahua lpine su sluge S anchu već prije pokazale quipu: sistem zavezanih vrpci s čvorovima pomoću ko jih su Inke vodile račune. “Pokaži mi kako se to radi,” reče A tahualpa.

Sancho napiše n a papiru: Bog ti se smilovao. On pokaže na p rvuriječ. “Ovo je, gospodine, riječ koja predstavlja Boga.”

Atahualpa ga sumnjičavo pogleda. “Označi je ovdje.” On pruži palac s noktom prem a gore.Sancho napiše ‘Bog’ na noktu.“Nemoj sad ništa govoriti.” Atahualpa ode do prvog stražara i

ispruži palac p rem a njemu. “Sto to znači?” upita.“Bog,” odvrati čovjek.Sanchu bijaše očito da se sve to dojmilo Inke, premda se trudio

ne pokaza ti. Č injenica da je S apa Inka zadržao toliko dostojanstvo

tijekom svog zatočeništva dira la je Sancha u srce.“To pisanje je doista čarobno dostignuće,” reče mu Atahualpa.“Moraš mojeamautas na učiti tome um ijeću.”

Kasnije, kad su ga potkralj Estete, Otac Valverde i Pizzaro došliizgrditi radi sporosti kojom je pristizalo zlato, Atahualpa je testiraosvakoga od njih posebno. Estete i Valverde su obojica rekli ‘Bog’.Potom A tahualpa okrene nokat prem a konkvistadoru.

Estete se zahihoće. Sancho nikad prije nije vidio Pizarra da bi

pocrvenio. On skrene pogled. “Ne tra tim vrijeme na dječje ig re,” rečePizzaro.Atahualpa je buljio u njega. “Ali tvoji obični vojnici znaju tu um

je tnost.”“Pa, ja ne znam .”“Zašto ne?”“Bio sam svinjar. Svinjari ne trebaju znati čitati.”“Ali sad više nisi svinjar.”Pizzaro sijevne pogledom n a njega. “Ne moram zna ti čitati da bih

te dao smaknuti.” On izmaršira iz prostorije. Nakon što su i osta li otišli, Sancho reče Atahualpi: “Ne bi trebao

ponižavati guvernera pred njegovim ljudim a.”“On se sam ponižava,” reče Atahualpa. “Ne smije postojati nika

kvo umijeće koje vođa ne zna, a njegovi podređeni znaju.”

8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 75

Danas:

Dio ove pripovijetke koji govori o Inkama je povijesno točan uonolikoj mjeri koliko sam to uspio postići, ali ovo s Krelima je znanstvena fantas tika. Č ak sam i ime ‘Krel’ ukrao iz sf-a iz 1950tih. Većgodinama samovisnik o sf-u. Uvečer moja žena i ja spiremo loš okusvijesti iz usta gledanjem starih filmova na videu.

Jedan je znanstvenik , upitan zašto čita sf, odgovorio: “Zato što uznanstvenoj fantastici eksperimenti uvijek uspijevaju.” U sf pripovijetkama stvari funkcioniraju bolje no u stvarnosti. Ništa nije ne

moguće. Svemirski brodovi putuju brzinom većom od brzine svjetlosti. Atomsko je oružje neutra lizirano . Bolesti su pobijeđene. Ljudi putuju kroz vrijeme. Pa, Isaac Asimov je čak napisao pripovijetkukoja završava obratnom entropijom!

Potomci Inka, koji žive u bijedi i siromaštvu, otkrili su daje njihov najunosniji usjev koka — koji rafiniraju u kokain i prodaju uogromnim količinama Sjevernoamerikancima.

23. kolovoza 2008:

“Kataloški broj 208,” reče John Bostock. “Georges Seu rat ,Kupačice. ”

PALA FRANCUSKA VLADA objavio je jutro šnjiTimes. JAPANZABRANIO UVOZ AMERIČ KIH PROIZVODA. POBUNE GLAD

NIH U MADRIDU. Ali Bostock jedva da je i pogledao novine uz ju trošnju kavu; bio je p repun kofeina i ad rena lina, a već je bilo p rekasno

da se zaustavi današnja aukcija — najveći dan u njegovoj karijeri.Popis dražbenih djela natjerao bi povijesničara da padne u nesvi jest. Guernica. Jedaći krumpira. Vrisak. Miro, Rembrandt, Verme-er, Gauguin, Matisse, Constable, Magritte, Pollock, Mondrian. Šestočajnih vlada dalo je djela na dražbu. A kružile su g lasine da će Kre-li biti među kupcima.

Glasine su se pokazale istinitima. U prvome redu, pored advokata Pa tricka M cClannahana, sjedio je jedan od nezemaljaca, odjeven

u crvene jednodijelne štrample s munjom na prsima. Č uveni Flash.Stvorenje je lijeno sjedilo dok je M cClannahan sudjelovao u n adm etanju jednostavnim podizanjem kažiprsta.

Početna cijena za S eu rata bila je milijun, a onda je sunula u nevjerojatne visine. Ubrzo je postalo očito da su dva glavna potencijalna kupca bili Flash i vlada S jedinjenih Država. Američka kam pan ja

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 77

tjedan poslao de Sotoa neka ode provjeriti glasine da se Tahuantin-suyanci okupljaju i sprem aju osloboditi Sapa Inku.

Estete se nasmiješi. “Soto se još nije vratio.”Otišli su u kuću koju je Pizzaro bio proglasio svojom i tamo većzatekli ostale. Inke nisu imale stolove i stolice, pa su Španjolci bili prisiljeni sjesti ukrug na pod, baš poput Indijanaca. Pizzaro je, samonekoliko godina mlađi od tridesete, sjedio na niskome tronošcu k akvoga je A tahualpa koristio kad bi se kome sudilo. Lijeva noga, kojaga je još uvijek povremeno boljela nakon rane zadobivene u jednoj bici, bijaše ispružena pred njim. Njegovu je bijelu komotnu košulju

očito bila oprala neka žena. Pored njega je sjedio Valverde. U sobi suse okupili Estete, Benalcazar, Almagro, de Candia, Riquelme, Pizza-rov mladi rođak Pedro, pisar Pedro Sancho i sam guverner.

Prema dogovoru Valverdea i Estetea, potkralj počne. “Ljudi sunemirni, guverneru,” reče Estete. “Što duže ostanemo ovdje, to ćemoviše vremena dati ovim divljacima da skuju u rotu protiv nas.”

“Trebali bismo pričekati da se Soto vrati,” reče de Candia, većizgledajući krivim poput psa. “Zasad nemamo ništa osim glasina.

Neću ubiti čovjeka na osnovu glasina.” Tišina. Samo je Candiji biloslično da naglas kaže ono što su svi mislili ali se nisu usudili reći.Taj čovjek nije imao nikakvu sposobnost političke prosudbe — alimožda i je st bilo bolje da se s time suoče direktno.

Valverde iskoristi priliku: “Atahualpa kuje urote i u ovome trenu,” reče on Pizzaru. “Kao guverner, vi ste odgovorni za našu sigurnost. Svaki — i bilo koji — bi ga sud osudio za izdaju i sm aknuo.”

“On je kralj,” reče de Candia. Zajapurena lica, on ispljune lišće

koke. “Nemamo ovlasti da mu sudimo. Trebali bismo ga odvesti uŠpanjolsku i pustiti neka car odluči što ćemo s njim.”“To nije kra lj,” reče Valverde. “Nije čak ni čovjek. To je stvorenje

koje obožava demone i koje baca uroke na bedake poput de Candije.Vidjeli s te ga kako je bacio Bibliju. N akon toliko mjeseci mog učenja,nakon naše nevjerojatne milostivosti, on još uvijek ne priznaje prim at Isu sa K rista! Stalo mu je samo do njegovih žena i pogansk ih bogova. A ipak, sotonski je pam etan. Nemojte misliti da ga možemo pus

titi. Ako to učinimo, doći će dan kad će pojesti naša srca za večeru.”“Možemo ga odvesti s nama u Cuzco,” reče Benalcazar. “Mi ne poznajemo teren . Njegova nazočnost zajamčila bi nam siguran prolaz.”

“Ići ćemo teškim terenom, opterećeni tonama zlata, s nedovoljnokonja,” reče Almagro. “Ako ga povedemo sa sobom, bit ćemo zreli zazasjedu iza svakog grm a.”

8/16/2019 Futura 043


78 JOHN KESSEL

“Neće nas napas ti dok nam je on u rukam a.”“Mogao bi nam pobjeći. Ne možemo vjerovati da će nam pobu

njeni Indijanci ostati lojalni. Ako su mogli prijeći na našu stranu,mogu jednako lako opet stati i na njegovu.”“I sjetite se da je već jednom pobjegao — za vrijeme građanskog

ra ta ,” reče Valverde. “Huáscar, njegov brat , poživio je dovoljno dugoda stigne požaliti svoja djela. Ako Atahualpa nije oklijevao da ubijevlastitog bra ta, m islite li da će dvaput razm isliti o nam a?”

“Dao nam je riječ,” reče Candia.“Od kakve je koristi bezbožnikova riječ?”Pizzaro, koji je dotad šutio, progovori: “Ni on nem a razloga o rije

či jednog k ršćan ina m isliti išta bolje.”Valverde je osjećao kako mu ra ste tlak. Pizzaro je znao, jednako

kao i svi ostali, što bijaše neophodno. Sto je čekao? “Ima stotinu žena! Izdao je svog brata! Obožava sunce!” Svećenik zgrabi Pizzara zaruku i podigne je kako bi svi mogli vidjeti ožiljak od rane koju jePizzaro dobio sprečavajući jednoga od svojih ljudi da ne ubije Atahu-alpu. “Nije vrijedan ni kapi krvi koju ste izgubili spašavajući ga!”

“Pokazao se vrijednim dvadeset i četiri tone zlata.” Pizzarove oči bijahu hladne i sm irene.

“Nema a lternative!” inz istirao je Valverde. “On služi Antikristu!Bog zahtijeva njegovu smrt.”

Č inilo se da je Pizzaro napokon dobio što je želio. On se nasm i je ši. “Ne pada mi na pam et da se oglušim o Božju zapovijed,” rečeon. “S obzirom da nas Bog prisiljava na to, hajde da porazgovaramoo tome kako bi On želio da to izvedemo.”

5. listopada 2009:

“Gledan iz zraka Č ile je tako lijepa zemlja. Trebali biste biti ponosni.”

“Ja sam iz Los Angelesa,” reče Leon Sepulveda. “I čim dogovorimo stvar, idem n atrag .”

“Plan ine su impresivne.”“Sami potresi i lavine. Uzmite si Č ile.”“Na prodaju je?”Sepulveda se zagleda u Krela. “Samo sam se šalio.”Sjedili su u ponoć u p arku, daleko od glavn ih zgrada Mikroelek-

tronike Iguassu u Santiagu. Noć bijaše hladna, park zarastao u korov, a klupi bi dobro došao jedan premaz boje — ali, doduše, mnoge

8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 79

su se stvari zapustile tijekom protek lih nekoliko godina. Razlog višeda se čovjek dovede u financijsku situac iju kad više ne bi trebao brinuti. Ali otkad su se umiješali Kreli, do takvih je položaja bilo sveteže doći i sve teže ih zadržati jednom kad ih dobiješ.

Flashova je gorljivost u njemu izazivala neku vrst užasa. Imalo je to nekakave veze sa Sepulvedinim sum njam a d a je ta stvar porednjega jednako superiorna u odnosu na njega koliko i on sam u odnosu na zam orca — plus nezemaljčeva au ra pijanog puberteta, plusnjegova v lastita sprem nost da sklapa pogodbe s Krelima unatoč os

jećaju da stvari polako izmiču kontroli. On trgne još jedan Valium, pokušavajući se sm iriti.” Kako mogu biti siguran da će ta vaša metoda pu tovan ja kroz vrijeme zaista funkcionirati?”

“Hoće. Ako vam se ne sviđa u Č ileu ili tamo u Los Angelesu, uvi jek možete uporabiti vremeplov i otići u prošlost.”

Sepulveda proguta slinu. “Okej. Morate pročitati i potpisati ove papire.”

“Mi ne čitamo.”“Ne čitate španjolski? A engleski?”“Ne čitamo uopće. Nekoć jesmo, ali smo odu stali od toga. Je d

nom kad počneš čitati, stvari izmaknu kontroli. Kažeš sam sebi daćeš se držati samo znanstvenih tekstova — ali ubrzo počneš čitati

beletristiku. Nakon toga, ne možeš se više riješit i ovisnosti. A ondaslijedi ugnjetavanje.”

“Ugnjetavanje?!”“Naravno. Hoću reći, ja volim dobru priču koliko i svaki drugi

Krel, ali bilo koji farmakolog može pokazati da proizvoljne kulturne,seksualne i ekonomske pretpostavke označavaju svaki značajan as

pekt priče. Književnost je političko oruđe kojim vladajuća elita osigurava svoju hegemoniju. Svatko tko to niječe je riba koja ne vidivodu u kojoj pliva. Ili fašist koji te tuče i pritom ti govori da su udarci koje osjećaš samo tvoja vlastita iluzija.”

“Je. Aha. Č ujte, možemo li mi završiti s ovim? J a imam posla.”“To je, naravno, ključ tem poralne translacije. Prošlost je još jed

na proizvoljna konstrukcija. Jezik stva ra rea lnost. R ealnost je dim.”“Pa, bolje bi bilo da taj vaš vremeplov ne bude dim. Saznat ćemo

istinu o prošlosti. A onda ćemo je promijeniti.”“Samo dajte. Nađite istinu.” Flash okrene zadnju stranicu ugo

vora, ubode se u palac i pritisne otisak na papir. Nakon toga je Sepulveda otp ratio nezemaljca natrag do dvorišta .

Pod tri reflektora iznad ulaza u zgradu sjedio je Krelov mali leteći

8/16/2019 Futura 043


80 JOHN KESSEL

tanjur s VermeerovimPismom nalijepljenim n a vra ta. A tmosfersko je trenje spržilo sliku gotovo do neprepoznatljivosti. V rata se spus

tiše dolje, postavši ulazna ram pa presvučena šarenim platnom.“Na putu ovamo vidio sam neke zanimljive linije urezane u pustinji uz obalu,” reče Flash. “Pticu, drvo, velikog pauka. U zalazaksunca su izgledali prekrasno. N isam znao da ste vi ljudi sposobni zatak vu um jetnost. Je li to na prodaju?”

“Mislim da nije. To su nac rtali neki davni Indijanci. Doduše, akovas doista zanima, mogu provjeriti.”

“Nije potrebno.” Flash migne ušima, obriše noge na Rothkovu

Zemlju i zeleno i otetu ra u leteći tanju r.26. srpnja 1533:

A tahua lpa pogleda kroz prozor kam ene sobe u kojoj su ga držali,na trg gdje je Valverde stajao pred svojom kapelicom s vjernicima.Valverdeova je kapelica nekoć bila Kućom Djevica; njene su s ta narke već odavno silovali španjolski vojnici, kao što je i njihov bog silo

vao Kuću. Valverde je razgovarao s Esteteom. Spremali su se da gaubiju, znao je A tahualpa . Znao je da će se to zbiti sve otkad je otkupnina bila plaćena.

On pogleda preko slam na tih krovova grada prem a vrhovima p lanina , gdje se sunce spremalo započeti svoj neumorni kru g Tahuanti-nsuyua. Ledeni je ju tarn ji z rak orosio me talni lanac kojim m u bijahu vezane ruke i noge. Taj metal bijaše čudan, drugačiji od broncekoji su obrađivali purici, ili zla ta i srebra koje je A tahua lpa nav ikaonositi. Ako je zlato sunčev znoj, a srebro mjesečeve suze, što onda bijaše ovaj meta l, bez sja ja i tvrd poput ljudi koji su ga držali zatočenim, a ipak i tako jak — jači od Inka, shvatio je. Taj je metal, baškao i ljudi koji su ga donijeli, predstavljao nešto što on nije nikad prije iskusio. Nešto što je dokazivalo da Tahuantinsuyu, Č etiri K utaSvijeta, ipak nije cijeli svijet. Atahualpa je mislio da izvan njegovezemlje žive samo divljaci. Nije si mogao zam isliti čovjeka spremnijegda se suoči s nem ilosrdnim neophodnostima no što je to bio on sam.Pa nije li on bio zapovijedio umorstvo vlastitog brata? Ali sad je shvatio da su ovi ljudi sposobni za stvari u usporedbi s kojima se građanski ra t Inka činio samo sitnim razm iricam a.

Te su ga večeri izveli van na trg. U samome sred ištu trg a vojnicisu podigli lomaču od drvenih dasaka , a na nek ima od njih još se uvi

jek mogla vid jeti krv njegovih šest tisuća poklanih slugu. Privezali

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


82 JOHN KESSEL

Pizzaro pogleda u tlo. Ugasili su zublju i odvezali ga s lomače.Valverde ga je polio vodom po glavi, izgovarajući riječi na jeziku

svog boga. A onda ga posjedoše na tronožac, zavezaše ga za drugistup, baciše mu omču oko vrata i stanu je zavrtati štapom privezan im za njen kra j. Njegove su žene klekle pored njega, plačući. Valverde je još nešto bajao. A tahu alpa je osjećao kako se uže, izrađenoruk am a nekog vjernog purica, steže oko njegova vra ta. P resjeklo mu

je dovod noćnog zraka; A tahualp ina su se pluća borila , osjećao jekako mu se tijelo grči, a onda trg postane mutan a on začuje glasmjeseca.

12. siječnja 2011:

Israel Lamont je kod sebe imao veliku količinu kad je krelskim onitor prozujao iznad uličice. M inutu ka snije, jedan nezemaljac proviri iza ugla i priđe mu. Lamont je bio spreman.

“Treba mi nešto da dostignem izmijenjeno stanje svijesti,” rečenezemaljac. Na sebi je imao crveni kombinezon s munjom na prsima.

“Ja sam tvoj čovjek,” reče Lamont. “Samo ti probaj ovo. Najboljaroba na ulici.” On podigne bočicu na dlanu. “Hajde, probaj.” Krel jeuzme.

“Koliko?”“Milijun.”Krel mu da nekoliko stotina tisuća. “Akontacija,” reče. “Kako se

ovo uzima?”“Što? Ne znaš? Mislio sam da ste vi dečki gube.”“Radio sam i nisam baš upoznat s tim stvarim a.”Ovaj bijaše zreo. “To se pali,” reče Lamont.Krel krene prem a va tri zapaljenoj u bačvi sa smećem. Lamont ga

je uspio zaustavit i prije no što je ubacio bočicu u vatru. “Č ekaj, m ulac! Pali se ululi. Daj, pokazat ću ti.”

Lamont izvuče lulu iz džepa, zapali je, udahne. Krel ga je gledao.Smeđim psećim očima. Na smiješnom zbrčkanom licu. Na kojem sevidjela užasn a potreba. Ta stva r bijašegladna, čovječe. Očajna.

“Smijem probati?” Nezem aljac posegne rukom. Tresla mu se.Lam ont mu pruži lulu. Stvorenje nespre tno istrese komadićcra- cka u lulu. Ali njegova ga je kljunolika gornja usna sprečavala dačvrsto ustima obuhvati cijev lule. On odnekud izvadi kutiju šibica.“Sranje, ja ću ti zapaliti,” reče Lam ont.

8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 83

Krel je čekao dok mu Lamont nije zapalio lulu svojim bic-upa-ljačem. Ništa se nije događalo. “Udahni, čovječe.”

Stvorenje je udahnulo. Plavi je p lamen lickaocrack; dim je vrio ululi. Stvorenje je uvlačilo neprekidno nekoliko minuta, činilo se. Opaka sposobnost.Crack je posve izgorio. Napokon Krel izdahne dim.

I pogleda Lamonta. Oči mu bijahu sjajne.“Dobra stvar, ha?” reče Lamont.“Nevjerojatno stimulativan učinak.”“Točno.” Lamont pogleda preko ramena prema ulazu u uličicu.

Mračilo se. A ipak, oklijevao je za traž iti os tatak novaca.

“Hoćeš li ostati i razgovarati sa mnom?” upita Krel, ljuljajući sena nogama.Iznenađen, Lamont reče: “Okej. Dođi sa mnom.”Lamont povede Krela do napuštenog dućana na kraju uličice.

Ušli su un u tra i sjeli na sanduke poslagane uza zid.“Nešto mi nije jasno ,” reče Lamont. “Vi dečki samo što niste vlas

nici cijeloga svijeta. Letite uzduž i poprijeko planeta, M arsa, Venerei tih s ran ja. Sto će vamcrack1?”

“Tražimo način da proširimo um .”Lam ont šmrcne . “Je. Isti bi učinak postigli i da se kre snete čekić

em po glavi.”“Tražimo bijeg,” reče nezemaljac.“Ne vjerujem to. Od čegavi imate bježati?”Krel ga pogleda. “Odničega.” Popušili su još jednu lulu. Krel se

nasloni na zid, ruku opuštenih pored tijela, poput mlitave krpenelutke. Iz njegovih se prsa vine čudan kašljav zvuk, a prsa mu sestanu nadimati. Lamont pomisli da se davi i pokuša ga udariti poleđima. “Ne čini to,” reče Krel. “Ja se smijem.”

“Smiješ? S to je smiješno?”“Lagao sam Pukovniku Zippu. Kokain nam treba samo za zabavu.”Lamont se malo opusti. “E, sad te kužim.”“Mi sve radimo za zabavu.”“Bolje od napornog rada.”“Bolje od kontinuiranog održavanja svijesti bez ometanja.”“Bogme.”“Nepostojanje probija ono u čemu nema prostora .”“Je.” Nezemaljac se opet nasm ije. “Lagao sam i Sepulvedi. Naši vreme-

plovi odvode ljude u prošlost u koju vjeru ju. Nema druge prošlosti. Ne možeš je promijeniti.”

8/16/2019 Futura 043


84 JOHN KESSEL

“Tko ti je taj Sepulveda?”“Hajd’mo još malo pušiti,” reče stvor.

Popušili su još jednu. “Dobra s tva r,” reče Krel. “Tam an što mi jetrebalo.” Nezemaljac sklizne sa sanduka. Glava mu se k latila na sve s tra

ne. “Evo ti os tatk a,” šapne i umre.Lamontovo srce poskoči. Gledao je u Krelovu ruku na podu. U njoj

bijaše zlatan klip kukuruza s detaljno izrađenim zrnjem, i zla tn imlistićima, i bradom kukuruza izrađenom od tankih srebrnih niti.

Danas:

Ne pokušavaju čitatelji znanstvene fan tastike pobjeći samo odfizikalnih zakona. Jednako je čest slučaj pokušaja bijega od ljudskenaravi. Zn anstvena fantastika nudi utješne alternative stvarnomesvijetu. Na primjer, ako počnete čitati sf pripovijetku o ugnjetavanom slabiću, možete biti sigurni da će najkasnije u drugom poglavlju on otkriti da ima tajne moći koje nisu dostupne onima koji gaugnjetavaju, a do kraja knjige on će već spasiti čitav svemir. SF je pun takvih stv ari, od razigrane m ašte otuđenog djeteta do a lternativne povijesti u kojoj Hitlera zadave još u kolijevci, a Aleksandrijs-ka biblioteka ne izgori.

S tim u vidu, znanstvenu se fantastiku može smatrati izbjegavanjem stvarnosti u jednakoj mjeri kao i drogu. Alkaloid poput kokaina ili morfina djeluje u središnjem živčanom sustavu. Ublažava bol, izaziva euforiju, izoštrava nam percepciju. Pod njegovim utjeca jem zamišljamo si da imamo supernorm alne sposobnosti. Ograničenja se tope. I uskoro postajemo ovisni, ni ne shvaćajući što nam sedogađa.

Znanstvena fantastika ima mnoge od tih istih obilježja. Tipičničitatelj počinje čitati sf u periodu pa tnje u svom životu. Uzima sf kaonačin suočavanja sa svojom boli. I otkriva da je sf veći od njegovaživota. Da je zapanjujuć. Zadivljujuć. Fantastičan. Neki se uspijuothrvati tome; većina ne. Svatko tko već dovoljno dugo čita sf moževam nav esti nekoliko primjera dugogodišnjih čitatelja ovisnih o sf-ukao narkom an ocracku.

Poput svih ostalih ovisnika, čitatelj znanstvene fantastike pronalazi očajničke izgovore za svoju ovisnost. SF ga uči znanosti. SFm u pomaže ub lažiti šok koji donosi budućnost. SF čini svijet ljepšim.Je. Isti učinak ima i kokain.

8/16/2019 Futura 043


OSVAJAČI 85

Svejedno, s obzirom da sam i ja esefoman, moram reći slijedeće:živimo u svijetu okrutnosti, uronjeni u kulturu koja poput nekog

brutalnog stroja melje ljude u h ranu za ribe, a iza nas se sve do plei-stocena proteže povijest raza ranja — i zato mi je teško ru gati se željiza bijegom. Č ak i ako taj bijeg jes t samo zavaravanje.

18. listo p ad a 1527:

Timu pritisne stopalom nožni plug u tlo, nasloni se un atra g da bimogao probiti koru, izvuče zašiljeni štap, pa zakorači u stranu kako bi njegova žena Collyur mogla lopaticom preokrenuti zemlju. S lijeve mu strane bijaše brat, Okya, a s desne rođak, Tupa; pred njimasu išle njihove žene i sijale sjeme. Većina cajamarcanskih purica

bijaše tamo: m uškarci su orali, a žene i djeca sadili krum pir.Pogledavši preko Collyurina ram ena preko njive, on ugleda čud

nog čovjeka kako im prilazi s ceste. Č ovjek za te tu ra u susjedno polje, pa se spusti do njihovog. Jasno se vidjelo da je uzbuđen.

Collyur je čekala da Timu zaore u slijedeći red; upitno ga pogleda. “Tko je to?” reče Timu, pokazavši na čovjeka.

Ona se usp ravi i pogleda preko ram ena. I drugi su ga primijetili i prestali s poslom. “Nekichasqui iz susjednoga grada,” reče Okya.

“Chasqui bi otišao docuraca,” reče Tupa.“Nije odjeven kaochasqui,” reče Timu.Č ovjek im priđe. Um jesto plašta, k rpe oko pojasa ionke, čovjek je

na sebi imao najneobičniju odjeću: cilindre od tkanine koji su mučvrsto obavijali noge, bijelu košulju kra tk ih ruk ava koja je n a prednjici im ala lice čovjeka, i fleksibilne bijele sandale koje su m u pokrivale cijelo stopalo sve do gležnja. D rhtu rio je na proljetnom svježemzraku.

Č ovjek bijaše neuobičajeno visok. Njegovo lice, blijede od lica normalnog čovjeka, bijaše duguljasto, nos premali, usnice pretanke. Nalicu je nosio nekakvu n ap rav u od zlatne žice koja mu je visjela zakvačena o uha i ležala na nosu, držeći staklene diskove ispred njegovih očiju. Ruke tog čovjeka bijahu velike, udovi dugi i paukasti. Kretao se naglim, čudnim pokretima.

Gutajući zrak, stranac počne brzo govoriti najgorim Quechuah-om koji je Tim a ikad čuo. “Uspori,” reče Timu. “Ne razum ijem .”

“Koja je ovo godina?” up ita čovjek.“Kako to misliš?”“Mislim — koja je ovo godina?”

8/16/2019 Futura 043


86 JOHN KESSEL

“Tridese t i četvrta godina vladavine Sapa Inke H uayna Capaca.”Č ovjek reče nešto na jeziku koji Timu nije razumio. “Prok letst

vo,” rekao je, na jeziku koji bismo vi i ja prepoznali kao engleski.“Uspio sam.”

Timu je otišao docuraca, a curaca mu je rekao neka uzme stra nca u kuću. S tran ac im je rekao da se zove nekako što je zvučalo kao‘čon’, pa su ga nazvali Chuan. Ali Timuova gaje trogodišnja kći radinjegovih naglih pokreta prozvala Pticom, pa su ga tako otada zvalisvi u gradu.

I proživio je dug i sretan život, zaslužio njihovo štovanje i povjerenje, i donio im veliku sreću. Vratio im je njihovu ljubaznost takošto je narod T ahuantinsuy ua upozorio na dolazak osvajača

Nekoliko godina kasnije, kad su se na njihove obale iskrcali prviŠpanjolci, domoroci su ih poklali sve do jednoga.

I nakon toga su svi živjeli u sreći i veselju.

Copyright © 1990 by Mercury Press , Inc.

O vaj kupon možeteu "Tolkienovoj kući"zam ijeniti za kavu,

u bilo koje dobadana (ali samo dozalaska sunca).

W !f Ifjy/pwpwfifôytâI îalya.n r y i y A Toikieno

|j G m to

TO LK iaNÔ hOUSQVranicanijeva 8loooo Z,agreb

8/16/2019 Futura 043


Gardner Dozois ime je koje poznaje svak i esefoljubac koji čita engleski — naime, radi se o čovjeku koji već više od desetljeća ureduje Asimov’s,a kupivši bilo koju od antologija najboljeg esefa određene godine, kojima je on bio uredn ikom, možete biti sigurni da ćete između njezinih korica zaista pronaći najbolje i najznačajn ije p ripovi

jetke objavljene tijekom te godine. Stoga se ne treba čuditi činjenici da je četiri godine za redom, 1988-1991, bio dobitnikom nagrade H ugo kao najbolji profesionalni urednik.

Malo je manje poznata čin jenica da je Dozios i pisac, dobitnik dvije Nebule za svoje pripovijetke “The Peacemaker”(1983) i “Mor-ning Child”(1984) — Hugo mu izmiče unatoč brojnim nominacija-

ma; možda bi bilo zanim ljivo napom enuti da u The Illustra ted Bookof Science Fiction Listsna ‘top-listi’ pisaca “koji su do 1982. najviše pu t bivali nominirani za Huga i Nebulu , a nisu je dobili” Dozois zau zim a visoko druso mjesto (do ’82 imao je četiri nominacije za Huga i šest za Nebulu). Njegovi ga kolege pisci drže izuzetn im stilistom, p iscem ‘zahtjevnog ’ štiva, prave proze koja može stati rame uz rame Sturgeonu, Ku ttneru, Kornb luthu. Dozois je istinsk i pripovijedač, kojemu je u jedna ko j mjeri stalo koliko do same priče, toliko i do na

čina na koji će je ispričati. Ipak, predstavit ćemo vam ga jednom malo ‘lakšom ’ pripovijetkom koja staru i često rabljenu temu obrađuje na simpatičan način.

Gardner Dozois

jednu za putIzvornik: “One for the Road”, 1982 Prijevod: Mihaela Velina

Ne idem često u barove — odvikao sam se od toga kad semoja generacija ‘fu ra la’ na sjedenje u sobama (na čijimsu zidovima visjeli Cheovi posteri) a naokolo su kružilečudne male cigarete, a čak i sad ka d smo svi mi opet srednja

8/16/2019 Futura 043


88 GARDNER DOZOIS

kre ditim a i trbuščićima i tekućim računima, i sad kad se moja predodžba o ugodno provedenoj večeri više ne sastoji od preslušavanjaiste strane albuma grupe Grateful Dead trideset i pet puta za redom, još uvijek se nisam vratio bivanju barskom mušicom.

Svejedno, s vrem ena na vrijeme, kao na prim jer večeras, poželjetću popiti nešto nakon posla, da prikupim snage za suočavanje saživotom u mirnoj luci koju nazivam domom. Sinoć je bilo osobito gadno, a Stacey me cijeli dan proganjala osvetoljubivim, opakim pozivima — od one vrs ti u kojoj napol razgovora ona stane v riš tati i tre sne slušalicom... ali vi ne želite čuti o tome. Dovoljno je reći da ovo bijaše jedna od onih nekoliko noći u godini kad se čovjek poput mene poželi napiti, kad želi tu opaku, sumornu, samosažaljevajuću notukoju mu može dati jedino lokva alkohola popijenog na brzinu... aosim ako niste pijanac koji obitava u sporednim uličicama, jedinomjesto gdje to možete učiniti jest bar.

Nažalost, meni se ne sviđa većina barova — ili se radi o mjestimagdje napaljene cure iz predgrađa traga ju za svojim gospodinom Goo-dbarom, ili su u pitanju kričave, svjetlucave palače pune ‘modernih’ljudi koji plešu na ‘modernu’ glazbu i smiješe se svom odrazu u zrca-

lećim sunčanim naočalama svojih partnera, ili su to mjesta s pilje-vinom na podu u kojima šljakeri i ostarjeli istetovirani motociklistigledaju nogomet na preglasnom TVu i čekaju dobru izliku da jednidruge prebiju na mrtvo. “Nije to moja furka,” kao što smo znali rećiu vrijeme kad se od svakoga očekivalo da govori na taj način. Aliznao sam jedno prilično pristojno mjesto, doduše, u sjenovitoj sporednoj uličici pored In st itu ta i Muzeja, pa sam tamo i završio.

Već sam prije bio ovdje jednom ili dvaput — dok sam radio na

filmu o metričkom sustavu s nekima od osoblja Muzeja — i svidjelomi se. Bijaše to tiho mjesto, osvijetljeno dovoljno prigušeno da ne bude blještavo, ali ne toliko prigušeno da bi postalo Hernandovo utočište, a klijentelu su sačinjavali većinom tehnički obrazovani ljudi,uz povremene upade nekolicine turista na povratku s obilaska Muzeja. Ovdje nije bilo jukeboxa, niti bljeskajućih i bučnih a uto m ata zaigru. Naravno, i ovaj je bar imao TV — zapravo, mislim daje zakonom propisano da svaki ba rmora imati jedan prijem nik — koji mož

da i je st prikazivao nogom etnu utakm icu ali je zvuk bio dovoljno tihda to ni ne bude važno, osim nekolicini naguranoj n a kraju šanka.J a sam sjedio na drugome k raju bara, u kojem je večeras bila po

prilična gužva, i upravo sam bio dovršio prvo piće i sad sam mračno buljio u vlastiti odraz u zrcalu, osjećajući se poput Philipa Marlowea

8/16/2019 Futura 043


JEDNU ZA PUT 89

tijekom jednog od patetičnijih odlomaka, kad se na jedini prazanstolac pored mene spustio čovjek koji je netom prije ušao u bar.

Na sebi je imao dobro krojeno, premda pomalo izgužvano odijelo inaočale s metalnim okvirom, a kosa mu bijaše samo malo duža odone dužine-do-ovratnika koja bijaše oznakom konformista sad kadsu pravi avangardisti nosili vojničke, gotovo izbrijane frizure. Bio jenegdje u kasnim četrdesetim ili ran im pedesetim, a imao je jedno odonih glatk ih gum astih lica rad i kojih je teško odrediti točnu dob. Većsam negdje bio vidio to staro-mlado lice, ali nisam se mogao sjetitigdje. On mahne barm enu — koji mu reče nešto onim prisnim tonomrezerviranim za stalne goste — i naruči jednu zdravu duplu, kojuodmah slije niz grlo, pa pruži čašu barm enu neka je opet na puni i podrugi p ut ispije do dna. Potom — dok mu je barm en točio treći pu t —on skine ručni sat i prinese ga licu.

“Još nekih pet sati do ponoći,” objavi glasno, ne obraćajući senikome posebno, “možda malo više, možda malo manje.” I zaroni utreće piće.

Sat je pažljivo odložio na šank ispred sebe. Bijaše to jedan odonih najnovijih i najskupljih digitalnih satova, s više kontrolnih ov-ih-i-onih no što ih ima u pilotskoj kabini Stealth-bom bardera, i zaci

jelo je koštao više od 1000 dolara.Sve sam to promatrao krajičkom oka, blago zaintrigiran unatoč

tome što sam znao da ne bih trebao biti. Osjetio je moj pogled nasebi. On se namršti, iskapi ostatak pića pa se okrene prema meni.

“Znate li išta o kvantnoj mehanici?” upita konverzacijskim tonom. “O elektromagnetskom generiranju nestabilnosti? O odbjeglimoscilacijama? O crnim rupama?”

“Ama baš ništa,” rekoh veselo. Moje polje rada bijaše kompjutersk a grafika.

“Dobro,” reče on. Utonuo je u tišinu, buljeći u svoju čašu, i nakonnekoliko tre nu tak a ja shvatih da nem a nam jeru n išta više reći.

Uzdahnuh . N ikad nisam mogao nešto ostaviti nedovršenim. “Zašto ste me to pitali?” rekoh.

“Što?” odgovori on rastreseno. Buljio je u svoj sat, posve zaoku pljen time, povremeno kvrckajući prstom po staklu.

“Znam li nešto o crnim rupama.”On se okrene i opet me pogleda, oklijevajući na tren u tak , a onda pozove barm ena neka mu natoči i četv rto piće. I ja zatražih još jedno. Kad su nam čaše opet bile pune, on prinese svoju usnama aliovaj put otpije samo jedan m ali gutljaj, pa je opet spusti na šank.

8/16/2019 Futura 043


90 GARDNER D0Z0IS

“Kad sam bio u školi,” reče zamišljeno, letimično me pogledavši,“bila je popularna jed na igrica koji bismo povremeno igrali na tu lumima. Sastojala se od toga da svakoga od prisutnih upitamo što biučinili da znaju — sa stopostotnom sigurnošću — da će te večeri bitismak svijeta. Glupa igra, ali ako na to pitanje odgovori dovoljan brojljudi čovjek počne primijećivati neke zanimljive uzorke.”

“Kao na primjer?” up itah . Moje godine pušača trav e osigurale sumi visok prag tolerancije prem a nelinearnim razgovorima.

On se nasmiješi s odobravanjem. “Nakon nekog vremena primi jetili biste da zapravo postoje samo tri tipa odgovora na to pitanje. Neki kažu da bi ostatak vrem ena proveli ševeći se, ili prežderavajućise, ili opijajući se, ili drogirajući se, ili slušajući omiljenu glazbu, ilišećući šumama... ili što već ne. To je, u osnovi, odgovor senzualista,dionizijanski odgovor. Drugi kažu da bi pokušali pobjeći, bez obzirana to koliko to bilo uzaludno, da bi svoj zadnji trenutak proveli uočajničkoj potrazi za nekim vidom bijega od sudbine koja ih čeka —to je odgovor ili pragm atičara ili nadalaca, ovisi kako gledate n a to.Ostali kažu da bi pokušali prihvatiti činjenicu da se bliži kraj, srediti misli i pronaći mir u sebi samima; da bi meditirali ili molili, ilisjedili tiho kod kuće sa svojim obiteljima i voljenima, uživajući udragocjenim preostalim trenucima dok čekaju kraj — to je apoloni-

janski odgovor, odgovor m istika.” On se nasmiješi. “Naravno, bilo jei odgovora koji zadiru u dvije kategorije: ponekad bi se spominjalemolitve i peticije Bogu neka intervenira i spriječi katastrofu, ili bikontemplativci svojim meditacijama dali senzualnu notu... ali većinu se odgovora moglo sm jestiti u te tr i kategorije.”

On zastane da bi mogao sliti u se polovicu svog pića, vrteći tekućinu po ustima kao da namjerava grgljati njome. “Slijedeće pitanjekoje smo im postavljali,” reče on, “otkrivalo je još više. Pitali smo ih:da s te jedin i koji zna da dolazi kraj svijeta, biste li rekli ikome? Mistici su gotovo uvijek odgovarali potvrdno: obavijestili bi druge, da imdaju vremena da pripreme svoje duše; u najgorem slučaju, rekli bi

barem svojim najdražima. I neki od nadalaca i pragm atiča ra bi rekli, dajući i drugima priliku da pokušaju pobjeći; drugi su pak odgovarali da ne bi rekli nikome, jer bi u sveopćoj panici njihove vlastitešanse da prežive bile mnogo manje, a nekolicina ih je rekla da bi se

povjerili samo uskome krugu istom išljenika — odgovori su valjdaovisili o stupnju pragmatičnosti. Gotovo svi senzualisti odgovorili suda ne bi reklinikome, da je mnogo milosrdnije drugima — a pogotovu svojim najdražima — ostaviti da posljednje sate provedu ne

8/16/2019 Futura 043


JEDNU ZA PUT 91

znajući za tamni oblak što im se nadvio nad glavom... premda je barem jedan senzualist rekao da bi jedino senzualno zadovoljstvo

koje bi se moglo izvući iz svega toga bilo upravo to da svima ostalima saopći loše vijesti.”Podižući čašu s pretjeranom pažnjom, on dovrši svoje piće, pa je

vrat i točno na mokri okrugli otisak koji je ostav ila na šanku. Okrenese prem a meni. “Biste livi ikome rekli kad biste znali?”

Razmislih o tome. “Kad bih rekao, bi li itko mogao išta učiniti daspriječi katastrofu?”

“Ama baš niš ta.”

“Bi li itko mogao pobjeći?”“Ne — osim ako ne bi uspjeli smisliti kako da zbrišu s ovoga plane ta za m anje od pet sati.”

“U tom slučaju...” rekoh, gladeći se po bradi, “u tom slučaju, m islim da ne bih niš ta rekao.”

“Dobro,” reče čovjek, “onda neću ni ja.”On ustane sa stolca i iziđe iz bara, ostavljajući svoj sat vrijedan

1000 dolara na šanku.

Barmen priđe, pokušavajući me navući na još jedno piće. “Tko jetaj čudak?”“Joj,” reče barmen, “mislio sam da znate. To je bio Dr Fine, tamo

s Instituta.”I tek onda se sjetih gdje sam već vidio to staro-mlado lice: na

naslovniciTimea, ispod naslova koji ga je proglašavao jednim odnajbriljantnijih eksperimentalnih fizičara na svijetu.

Sad je već prošlo gotovo sa t vrem ena. Cijelo vrijeme pogledavam

prem a satu Dra Finea, vrtim ga po rukam a, gurkam ga prstom pošanku. Prokleto skup sat. Cijelo vrijeme si mislim da će Fine zacijelouskoro primijetiti da mu nema sata, te da će se već slijedeći trenu tak sigurno v ratiti natrag u bar po njega.

Ali počinjem se brinuti.

Copyright © 1982 by Gardner Dozois

8/16/2019 Futura 043


Milena Benini

djeca vječnosti i

kaosa

Bio je ugodan, kasnoljetni dan. Na mjestu gdje je šumakretala uz planinu, među drvećem su se zacrnile dvije brze, pokretne siluete . Iznenada, jedna od njih ju rne na prijed, ne čekajući svoga suputnika.

“Naneia!” Mladić na k rupnom crnom konju vikao je koliko je mogao. Ispred njega, kroz vr letas tu šum u nestajao je još jedan crni konjski rep. “Naneia, stani, Sile te zgromile!”

Podbo je konja i pokušao se žurno probiti istim putem. Planina

se uspin jala, šum a je bila sve rjeđa, kam enje sve oštrije. Iako je bilosunčano, planinski vjetrovi počeli su pokazivati svoje hladne zube.Konj i jahač stali su i ogledali se bespomoćno.

“Naneia!” ponovi mladić. Odaziva niotkuda. Pustio je uzde i sklo pio oči mrmlja jući si u bradu: “Opet to radi, glupača.”

Daleko ispred njih, drugi konj zapeo je nogom za oštar rub jednog kam ena i ozlijedio se. Njegova jahačica stane i skoči na tlo.

“Nisam ja kr iva .” rek la je ispričavajući se. “Kad Tul uvijek mora

sve pokvariti. A ja sam umorna od jahanja kroz šumu i samo krozšumu. Malo dalje počinju pašnjaci, i vidi se kao na dlanu. I ti bi tovolio vidjeti, za r ne?”

Konj sumnjičavo frkne. Ona se nasmiješi i doda: “A na pašnjacima im a i sočne, svježe trav e. Kad ti zaliječim nogu, mogao bi se joši dobro najesti za nagradu. Ha?”

8/16/2019 Futura 043


DJECA VJEČNOSTI I KAOSA 93

Sagnula se i labavo obuhvatila zakrvavljenu nogu. Njen konj seum iri, i kad je osjetio kako m u ra na zacjeljuje i dobro pozna ta težinauskače u sedlo, pojuri podmićeno.

Izbili su na prvi pašnjak dok se ona još osvrtala da provjeri slijedi li ih netko. Konj se zaustavi oduševljen prizorom toliko krasnehrane . Ona m u se nasmiješi i sklizne na zemlju.

“Pa si koliko hoćeš, ali ako naiđe Tul pokušaj se skloniti. J a idemdalje pješice, u redu?”

Ostavivši konja na gozbi, produžila je verati se preko kamenja.Iznenada, odnekud iz blizine začuje glasove i zvuk koji je pomalo podsjećao na dvorogu flautu . Z astane i zap ita se gdje bi se mogla sakriti.Ugledavši omanji grm, prikrade mu se pažljivo i zavuče se u njega.Usput, n jena duga suknja zapela je za trn i zatresla grm. Zvuk prestane. Skutrila se usred grma i nastojala ne micati se. Neki muškiglas pitao je: “Sto je bilo?”

“Kako si plašljiv, Stjepane! Što misliš da bi moglo biti, vuk?” odvra tio je drugi glas.

“Nisam plašljiv. Ali ipak je ovo planina. Nikad ne možeš zna ti štose sve skriva iza grm a.”

“Da, možda je p lan inska vila,” podsmješljivo je ubacio treći glas.Možda je ovo njihovo mjesto sastanka i noćas ćemo upasti u njihovokolo i nikad više nećemo naći puta kući.”

“Samo se vi smijte,” ponovo se javi prvi glas. “Ali kad vam budemanjkalo ovaca, nemojte plakati. Ima ovdje svakakvih životinja, kažem vam. Zašto bi inače i psi bili uznemireni?”

Melodija ponovo počne. Naneia se prikra de rub u grm a što je pažljivije mogla, i proviri kroz granje.

Na blagoj padin i sjedilo je nekoliko momaka. Jedan od n jih držao je u rukam a jednostavnu drvenu sviralu . Malo dalje, tri-če tiri psavaljala su se po travi. Na drugoj strani sedlastog obronka pasle suovce — ili je bar pretpostavljala da su smiješne, prljavobijele životinje duge dlake bile ono što je jed an od njih nazvao ovcama. Razm išljala je za tren, uvjerivši se da su se psi smirili pod njenom blagomkomandom. Onda prikupi haljinu, pruži ruku, razmakne granje iistupi iz grma Svirala je umukla, smijeh im je zastao u grlu. Ona

popravi svoju dugu kosu boje sunčevog izlaska i nasmije im se.“Iznenađen i?” up ita. Svirač frule prvi se snašao.“Tko ste, molim, gospođice?” Tražite li možda zamak našega go

spodara?”O dm ahnula je i prišla im još za korak.

8/16/2019 Futura 043


94 MILENA BENINI

“Ja sam ono što ste i sami p retpostavili.”Jedan od mladića pao je na koljena i tiho mrmljao molitvu. Na-

neia m u se nasmije.“Č ega se bojiš, tako k rša n i velik?” upita ga podsmješljivo. M la

dić se prekriži drhtavom rukom. Njegov drug ustane i priđe joj.“Nisi ti vila, mlada gospođice,” reče. Vilinske haljine ne trgaju se

na grmlju.Ona se okrene i pogleda svoju zaderanu suknju. “Oh, to. Kao pr

vo, koliko li mi ti znaš o vilama da si tako siguran? A kao drugo, tose lako sredi,” rekla je mirno, poduhvatila rasparani kraj i prešla

rukom preko njega. Tkanina se ponovo satavila. Mladić kraj nje zvizne zadivljeno. Onaj koji se molio produži još strastvenije.“Ja sam Bor, šumska vilo,” predstavio joj se onaj koji je stajao

kraj nje. Polako, priđe im i svirač.“Ja sam Stjepan.”

Nasmiješila im se i sje la na kamen.“Vidite da me se ne morate bojati. Ime mi je N ane ia.”“Je li istin a da će nam sad putevi biti zam eteni?” upita je Bor.

Ona ga začuđeno pogleda. “Otkud ti takv a ideja?”“Tako se priča. K ažu da je jedna djevojka iz našega sela tako srela vilenjaka, zavrtjela mu glavom, i on joj je zameo put da se više nikad n ije vra tila kući. Neki pak kažu d a ju je odveo božji poslanik.”

Naneia se veselo nasmije. “Oh, znam. To je moja m am a.”Bor se posprdno nasmije. “Svakako, tvoja mama. Tebi nije više od

sedam naest, gospođice, a to se desilo prije više od pedeset godina.”“Pa što?”“Pa što? Pa bi tvoja 'mama' imala sada sedam deset i nešto. Zar te

rodila sa šezdeset?"“Ne prije dvadesete. Ali mi ne starimo tako brzo kao vi.”“Tko to mi?”“Mi, vilenjaci, kako nas vi zovete.”Bor se još jednom prezrivo nasmije. Stjepan ju je pažljivo motrio,

riđe šiške koje su joj zaklanjale prozračne zelene oči, odlučnu bradu,tanke usne pocrvenjele od hladnog planinskog zraka, tešku zelenusvilu njene haljine. U očima mu se naziralo nešto nalik divljenju.

Naneia dohvati instrum ent koji je ležao na zemlji i nevješto puhne u njega.

“Kako se u ovo svira?” up ita. Stjepan uzme svira lu iz njenih rukui pokaže joj. Tiho je pjevušila uz njegovu svirku, kad iza grm a začuje

8/16/2019 Futura 043



frktanje konja. Naneia se osvrne. Vodeći njenog konja za uzdu, sasvog sedla ljutito ju je gledao Tul.

“Idemo odavde, Nane ia,” reče kratko, okrene se i nes tane u šumi.Ona g a je ispra tila ljutitim pogledom, ali ipak ustane.

“Moram sada ići,” reče mladićima.Stjepan usta ne i pokloni joj se. Bor je uhva ti za ruku . “Hoćeš li

opet doći, vilo?” Nasmiješila se zagonetno. “Možda,” odgovori i otrči u šumu.Kad je nestao i sku t njene ha ljine, S tjepan se okrene Boru.“Sto misliš, što je ona? Prava vila?”Bor odmahne rukom “Gospodska kćer kojoj se prohtjelo zabave.

Možda je naučila par trikova od kakve dvorske lude ili putujućegzabavljača, a h to je sve.”Stjepan je zamišljeno gledao gdje je iščezla.“Pitam se...” prom rmlja sebi u bradu.Tul ju je čekao malo podalje, bijesan.“Sile te zgromile, ti si luda!” rekao joj je. Naneia se bez riječi us-

pne na svoga konja i krene. Tul joj se približi i uhvati je za uzde.“Nije li dosta što si me natjerala da pobjegnem s tobom na jaha

nje, umjesto da učimo...”“Nisam te natjerala,” prekinula gaje. “Sam si se pozvao”“Znala si dobro da ću te p ratiti. I moram, n ikad ne znam kad ćeš

učiniti novu glupost. Ali pokazati se ljudima ... to je previše čak i odtebe.”

Istrg la je uzde iz njegovih ruk u i podbola svog konja.“Č ekaj me, Sile te zgromile!” zavikne Tul za njom.“Ne boj se, kao dobra djevojčica idem ravno kući,” doviknula mu

je preko ramena.Tul ju je sustigao. Jahali su usporedo, brzo i bez riječi. Konačnoon ne izdrži: “Bar mi reci što imaš od toga?”

“A što imam od toga da stalno samo sjedim i vježbam glupe vještine?”

“Imaš znanje! Imaš sposobnost!”“Krasna stvar! Zatvoreni smo u ovoj glupoj šumi kao nekakvi

kažnjenici. Sposobnost! Što će mi sposobnost koje svi imaju?”

“Naneia!”“Naneia, Naneia! Dosta mi je toga. Svi se bavite istraž ivan jimasebe, svi ste pametni i mudri, i živite stotinama godina samo da biste učili i učili, a da nikakve koristi od toga ama baš nitko nema.

“Pa kakvu bi ti korist htjela?”

8/16/2019 Futura 043


96 MILENA BENINI

“Zabavu! Zašto se bar netko ne potrudi pa da izmisli neki noviinstrument, ili tako nešto. Ona svirala koju su imali oni momci prim itivnija je sto pu ta od svake flaute, ali bar je koriste!”

“Ne možeš rec'i da mi ne koristimo flautu.”“Da, Ludi Zec je koristi, na po pola sata, kad mu mozak uzavre

od silnog proučavanja novih sposobnosti! Meni je to sve dosadno,shvaćaš? Dosadno mi je!”

Stigli su u gusti dio šume. Krii ih je pozdravio kliktanjem, MalaLisica dotrčala je pred Tula i skočila mu na ruke. Naneia bjesnoskoči s konja, odmahne Kriija i otrči. Njen brat zabrinuto je gledaoza njom. Onda se spusti sa sedla, pa povede i njenog i svog konja

prem a pećini koja je služila kao staja.Unutra, u tami, nečije oči sablasno su svjetlucale. Tul tiho po

zove: “Naneia?”U stala je iz ku ta i prihva tila uzde svoga konja.“Nisam htje la vikati na tebe,” rek la je nerazgovjetno. On kimne i

skine sedlo sa svog konja.“Znam da nisi, nije važno.”Dohvatio je četku i blago masirao konjska leđa. “Ponekad se pi

tam odakle ta divljina u tebi, Nan.” reče zamišljeno.Ona duboko uzdahne, otkapčajući remenje svoga sedla.“Nekad mi se čini da ću izludjeti u ovoj atmosferi. Mora biti da

postoji još nešto , neki način života izvan ove šume.”“Postoji, ali ne za nas. Tako smo se rodili,” odvratio je. Naneia

baci sedlo u kut.“Nije pravedno,” reče ljuto. “Zašto se ljudi mogu zabavljati, a mi

ne?” upita.Tul slegne ramenima. “Pretpostavljam da su samo pojmovi o ono

me što jest zabavno različiti. Uostalom, zašto ne razgovaraš s mamom o tome?”

“O čemu da razgovara sa mnom?” upitao je glas iza njih. Tul seokrene i nasm iješi se Talial, koja je uvodila konja u staju .

“O ljudima. Nan zanimaju ljudi, čak i previše, po mom mišljenju.”“A niste li vas dvoje sad trebali biti s Ludim Zecom?”Tul kimne i krene prem a vratima.“Malo kasnimo,” promrmlja sa smješkom i žurno iziđe.Talial ostavi svog konja i priđe Nanei.“Onda, što te to muči u vezi s ljudima?”“To što ih ne poznajem. Sto im se ne smijem čak ni približiti.”Talial uzdahne.

8/16/2019 Futura 043



“Vjeruj mi, N aneia, to je bio njihov izbor, ne n aš .”“Njihov! Naš! Govoriš kao da si jedna od...”“Pa i jesam. Živim ovdje dovoljno dugo da bih se tako osjećala.

Takozvani moj narod htio me ubiti, samo zato što sam voljela tvogoca. Ljudi ne vole vilenjake. To je sve.”

“Ali meni nisu ništa ...,” počela je i naglo sta la.Talial je ozbiljno pogleda. “Gdje si bila, N aneia?” upita oštro. Naneia sagne glavu. “Bili smo u planini na jahanju, Tul i ja. I...

pa, naletje li smo na neke ljude.”“Naletjeli? Samo tako? Niste pojma imali da su u blizini, i onda

odjednom...?” Talial ju je gledala sumnjičavo. Naneia uzdahne .“Tul nije kriv, zbilja. Ja sam mu pobjegla. Vodila sam Grmlja

vinu na pašu, s druge strane šume su krasni pašnjaci.“Znam. Skoro tako lijepi kao naši,” odvrati njena majka. Naneia

spu sti glavu još niže.“Ali na našima nema takvog vidika, ni vjetar ne puše tako jako.

Tamo je puno ljepše.“ I ? ”“I, n išta ,” slegla je ramen ima . “Č ula sam n ekak vu čudnu svi-

ralu , išla sam vidjeti što je to i... tako, sre la sam ih. Č uvali su smi ješne životinje, s dugom kovrčavom dlakom i tužnim očima.

“Ovce?”“Da, to je to. I bili su sasvim pristojni prem a m eni.”Talial zatrese glavom.“Č obani bi bili pristojni prem a svakome tko je obučen kao ti. Ali

da su znali tko si...”“Pa rekla sam im.”“Oh, bože!” usklikne Talial nervozno. “I što je onda bilo?”“Pa, izgledalo mi je da mi ne vjeruju. Naročito kad sam spom enu

la d a si mi ti m ajka.”Talial uzdahne. “Hvala Silama. Je li tebi jasno da je selo htjelo

linčovati i mene i Gunna i mog oca, i to bi i učinilo da nije bilo Gun-nove prevare? Ja sam morala izabrati između ljudi i šume, i vjerujmi da ni jedne sekunde nisam požalila. Ljudi... su jako ružni, jakočesto.”

“Ali, zašto su uopće protjerali vilenjake? Prema držanju i pričama koje ovdje čujem, vi ih svi prezirete.”

Talial je p rihvati za ramena.“Naneia. Nitko ne prezire ljude. Jednostavno, moramo im dati

vremena da bismo mogli ravnopravno kontaktirati.”

8/16/2019 Futura 043


98 MILENA BENINI

“Pa da, ne prezirete ih, samo ih ne smatrate ravnopravnima. Aznaš što ću ti ja reći? I najprim itivniji čoban ima više od života negomi u ovom staklenom kavezu koji smo si sami napravili i zatvorili!”

Otrgla se i otrčala. Talial zausti da je pozove natrag, ali odustane. Ostala je oslonjena na kameni ulaz pećine-štale, zabrinutogledajući za Naneiom.

uma je bila sva blistava od cjelonoćne kiše. Sunce tek što se pojavilo, tisuće m alih ogledala razasutih po lišću odasjavalo

je narančaste boje izlaska. Život u pećinam a još je disao duboko iravnomjerno, kad je silueta s kosom koja se stapala s nebom tihoizišla iz jedne od pećina. Na otvorenom, zastala je i s oklijevanjem pogledala prem a šta li . Razmisli o veselom frktanju kojim će je Grmljavina pozdraviti, o zvuku konjskih kopita koji odjekuje od kamenjau mrtvoj tišini praskozorja, i krene pješice.

Odmicala je brzo, preskačući čvornato korijenje i oštro kamenje.Iza nje, grane koje bi okrznula ramenima gasile su se uz sitne pljus-kove otresenih kapi. Poigrala se idejom da poleti, onda odbaci i nju,zaključivši da b ije mogli vidjeti. Ako može pješačiti svakog ju tra , može i ovog. Uostalom, iste je dileme prolazila sa svakim dizanjem prijezore, i uvijek je dolazila do istog zaključka: noge = tišina = neprim-

jetnost = sigurnost. Umota se čvršće u svoj ogrtač i produži dalje. N a padini, čobani su već bili u svakodnevnom pogonu. Kad je

stigla, pozdravili su je kao i obično.“Stiže naša vila,” reče Bor.

N aneia mu se nasmije i zađe među ovce. Naučene na njenu prisutnost, samo su je pospano pogledale. Njoj su se dopadala njihovameka, kovrčava run a i blagi pogledi. Kad je sjela u travu, opkolili su

je i psi gurajući joj se u krilo . Stjepan joj je mahnuo, ogrnut kožuhom, i izvukao svoju svira lu. Bor joj priđe i vikne na pse.

“Zašto si ih otjerao?”“To su ovčari, mlada gospođice, ne salonsk i psi. Kad sa snijegom

naiđ u vukovi, neće im koristiti što su se naučili sk ak ati u krilo.”Pogledala g a je ispod trepavica, pomalo uvrijeđeno i izazvala jed

nog od mladih ovnova na utrku. Stjepan pogleda Bora. “Hoćeš li jojti reći?” upita.Bor kimne glavom i pročisti grlo. “Gospođice Naneia,” pozove je.Ona stane i okrene se. “Sto si htio, Bore? Počinješ jako svečano.”

XXIII

8/16/2019 Futura 043



“Pa, sutra uvečer palit ćemo krijesove, dolazi jesen. Mislili smo,ako vas zanima, naći će se dosta i jela i pila. Neće biti baš otmjeno,ali nije ni loše.

Naneia pljesne rukam a. “Da dođem na vašu svečanost? Naravnoda me zanima. Gdje? Ovdje?"

Bor potvrdi. “Doći ćete?”Ona veselo kimne. “Jasno da hoću.” Pogleda prem a Suncu. “Mož

da bi onda bilo bolje da sad idem, da netko ne p rimijeti da me nema.Znači, sutra uvečer?”

“Sutra uvečer, kad padne m rak. Nije vam nezgodno, nadam se.”“Ne, zašto bi bilo?” odvrati ona veselo. Nasmije im se, prikupi

sukn ju i otrči.Jedan od mladića priđe Boru i zatrese glavom. “Odakle ti smje

lost da pozivaš tako finu gospođicu na krijesove?”Bor slegne ramenima. “Zašto ne? Sviđamo joj se,” odvrati gleda

ju ći za njom. “Osim toga... jesi li vidio kakve vitke noge im a kaddigne suknju?”

“Fuj!” reče mladić.Stjepan se nasm iješi za sebe, dohvati svoju svira lu i zasvira.

N aneia je nestrpljivo čekala da padne noć. Č im je Sunce zašlo,izvede Grmljavinu iz štale. Pred pećinom je p resre tne Tul.“Kamo ćeš?”“Idem malo projahati,” reče ona stisnuvši ogrtač oko sebe, da ne

bi prim ijetio njenu svečanu haljinu otk rivenih ram ena.“Sad, po mraku?”“Zašto ne” odvrati ona, trudeći se da ne pokaže nervozu.“Pa, valjda će te to malo smiriti,” reče Tul sliježući ramenima.

“Hoćeš li da idem s tobom?”“Ne nema potrebe,” odgovori ona. “Mislim, ako hoćeš, možeš,”doda brzo.

Tul odmahne glavom. “Pa, baš mi se i ne da.”“Onda ništa,” reče odahnuvši u sebi i uzjaše. Tul vikne za njom:“Nemoj predugo, ha?”“Nisam dijete!” odviknulaje preko ramena, jureći kroz šumu.Krijesovi su već gorjeli kad je stigla. Kroz noć, svjetlo vatri da

valo je zaravni crvenkasti sjaj. Naneina haljina svjetlucala je prikriveno ispod ogrtača. Borje pozdravi i pomogne joj da siđe s konja.Kad je pu stila ogrtač da joj sklizne s ram ena , on zadivljeno zvizne.

“Naša vila večeras izgleda posebno,” reče joj udvorno.Ona nem arno kimne glavom i priđe vatri.

8/16/2019 Futura 043


100 MILENA BENINI

“Kako je lijepa,” rekla je pružajući ruku . Bor joj stegne zglob.“Pazi da se ne opečeš, gospođice,” reče sa smješkom.Pogledala ga je podsmješljivo i polako izvukla ru ku iz njegovog

stiska. Primijetila je prelazak na ti, ali nije mu htjela prigovoriti.Zašto ne? Glavno da se zabavljaju.

Stjepan je sjedio kra j teškog drvenog stola, točeći vino.“Nije baš kao kaleži na koje ste navikli,” reče pružajući joj vrčić,”

ali poslužit će, valjda.Ona m u se zahvalno nasm iješi i iskapi vino. S tjepan ju je gledao

iznenađeno. Bor se nasmije, prišavši joj s leđa.“Nisam znao da gospođice piju bolje od čobana,” reče joj. Ona se

izmakne i sjedne kraj Stjepana. Druga dvojica donijeli su janjca spremnog za ražanj. Bor ga prihvati i sam ponese nad pripremljenižar, napevši mišice. Naneia se nasmijala.

“Ovako nešto nikad nisam vidjela,” rek la je, pitajući se kakvo jeto jelo.

Stjepan je pogleda postrance. Bor joj se nasmijao, prihvaćajućinjenu izjavu kao kompliment. Onda se vrati stolu, dohvati veliki vrčiz kojeg se točilo i iskapi ga odjednom.

“Možeš li ti to, gospođice?” upita kao u šali. N aneia oblizne usne.“Zašto ne bih mogla?” odvrati i dohvati drugi vrč sa stola. Stisnuvši oči, ispila gaje na dušak. Bor joj zaplješće.

Uskoro, janje je bilo pojedeno, a i vina nije mnogo ostalo. Konačno Bor ustane.

“Haj’mo, momci. Tko će se osmjeliti i skakati sa mnom?” N aneia ga upitno pogleda. Stjepan se nagne k njoj i šapne joj:“P resk ak at će va tru . Pobjednik je onaj koji je preskoči više p uta

za redom. “ Naneia je sja jn im očima prom atrala crne siluete koje su letjele preko plamena. Onda ustane, opre se o stol i stane kraj vatre.

“Sve je to lijepo,” reče podsmješljivo. “Ali bi li mogli preskočiti i pravu vatru, a ne samo ovaj mali žar?”

Bor joj se nasmije. “Misliš daje lako?”Ona se otisne od zemlje i preleti vatru bez problema. S pustila se

tik pred Borom.

“ZNAM da je lako,” reče gledajući ga u oči. “Jesi li dovoljno hra bar da pokušaš nešto veće?”“Kao što, na primjer? Nemamo više drva da pojačamo vatru, tre

baju nam za hladnoće.”Ona odm ahne rukom.

8/16/2019 Futura 043



“Kome trebaju drva za veću vatru?” upita bezbrižno. Pogledala je centa r plamena i jezici nenadano liznu u vis. Naneia zaobiđe vatrui pozove Bora. “Hoćeš li pokušati ili ćeš se pridružiti svojim ovčicama?”

Bor se smrkne na tren, a onda se prezrivo isceri. “Kakvu ćeš minagradu ponuditi za to, gospođice?” dovikne joj kroz plamen.

Naneia se zamisli. “Ako misliš da možeš, za svaki preskok datuću ti... otkopčat ću jedno dugme svoje ha ljine.”

Bor zaškilji preko vatre u mali niz dugmadi na njenim grudima,a onda kimne. Uzeo je zalet, zatrčao se i skočio prijeko.

“Moju nagradu, molim,” reče joj. “To je jedan ”Ona poslušno učini što je obećala. Bor je već uzimao za let za sli

jedeći skok, ali ona ponovo pogleda plamen i još ga poveća. Bor sezaustavi.

“Nismo se tako dogovorili,” reče ljuto. Naneia mu se nasm ije.“Hoćeš li da ti opet pokažem kako je to lako?” upita.On stisne zube, opet se zaleti i ponovo preskoči, u zadnji tren pe

tam a izbjegavši rub plamena. Naneia zaplješće, otkopča još je dan gumb i ponovo pogleda u vat

ru kad je Bor već bio u zraku. Trgavši se, uspio je izbjeći plam en, alinespretno se dočekao i pao na koljena. Opsuje kroz zube.

“Već ti je teško?” upita Naneia, izmičući se malo unatrag. Bor polako digne glavu i pogleda je s bijesom u očima.

“Hoćeš da se ubijem zbog tebe, kučko mala?” vikne. Naneia mu se još uvijek supijano smijala. Zaobiđe ga nesigurnim

koracima, odbije se od zemlje i preleti plamen. “Vidiš kako je to lako!” dovikne mu zakapčajući natrag haljinu. “Ili ti možda motivacijanije bila dovoljna?” doda smijuckajući se. “Mislim da si jačih nogu,Bore.”

Iznenada, Bor se podigne sa zemlje, zatrči se napola kroz plameni skoči na nju.

“Hej” klik nu la je prepadnuto.Srušio ju je na zemlju i pokušao joj rastrgati haljinu. Njegovi

drugovi gledali su ga zaplašeno, ne usuđujući se pom aknuti. Stjepan je ustao od sto la i napola zakoraknuo. Jedan od mladića uhvati ga zaramena.

“Dat ću ja tebi izazivanje, f ina gospođice” vikao je Bor. “Sad ćemose malo igrati po mojim pravilima!” rekao je pokušavajući joj dohvatiti i stegnuti ruke. Naneia se napinjala i nastojala ga odgurnuti,ali uzalud, bio je jači. U jednom trenutku, iznenada se smirila podnjim i nasm iješila mu se pustivši ga d a je svlada.

8/16/2019 Futura 043


102 MILENA BENINI

“Bore, Bore,” reče mazno. Njegov izraz omekša. Pogledao ju je u oči, sagnu se k njoj i h tio je

poljubiti. Odjednom, lice mu se zgrči, ruke podignu prema glavi, za- jauknuo je kao ptica grabljivica i stropoštao se pored nje na zemlju,s hropcem na usnam a. N ane ia ga hladno odgurne, ustan e i popravisvoju haljinu. Stjepan joj priđe.

“Sto je to bilo?” upita je uplašeno, pogledajući prema zgrčenoj prilici na tlu .

Ona protrlja oči i uzdahne.’’Jednostavno, nešto što mogu. Dobio je samo blag udarac, oporavit će se do ju tra . Nije toliko kriv da umresamo zbog toga što je bud ala ,” odgovorila je mirno.

Stjepan ju je gledao velikim očima.“Ti si zaista...,” Promucao je. Ona se nasmije. “Pa zar ste sum

njali? Hja, tako mu i treba.H tjela je krenuti, ali Stjepan padne n a koljena i uhvati joj ruku.

“Hoćeš li nam ikad oprostiti, vilo?” up ita šapatom. Naneia mu promrsi kosu, blago oslobodi svoju ruku iz njegovih i

zazviždi konju. “Za što da vam oprostim?” upita uspinjući se.“Sto te nismo branili.“Vidiš i sam da obrana nije bila potrebna m eni, nego njemu. Da

jte mu nešto toplo da popije kad dođe k sebi. Bit će mu dobro,” dodaodsječeno i obode Grmljavinu.

Jašu ći prema svitanju kroz prohladnu šumu, sjetila se pritiskačvrstih ruku i divljeg sjaja u očima.

“Možda, Bore,” pomislila je, nasmijavši se u sebi. “Možda jednom ... ali ne još. I ne tako.”

XXIV

N aneia i Tul jah ali su kroz šumu. Iznenada, ona predloži:“Kako bi bilo da odemo do proplanka?”

“Do proplanka? Pa tamo već godinama nitko ne zalazi.Ona slegne ramenima.“Pa što? Baš me zanim a stoji li još uvijek onaj kam en na kom su

nam znali ostavljati darove.”

Tul razm isli, pa potvrdi. “Imaš pravo, zašto ne?”Okrenuli su konje. Naneia podbode Grmljavinu i odjuri pred Tula.“Naneia” vikne on za njom. Sile te zgromile, moraš li uvijek ja

ha ti tako nerazumno brzo?”“Nego kako drugačije?” odvratila je preko ramena.

8/16/2019 Futura 043



Stigavši do proplanka, skočila je s Grmljavine i p ritrčala bijelomkamenom oltaru koji je polako zara stao u mahovinu.

“Znala sam!” pomisli, spremajući u njedra mali, u platno umotani paket. S jedne na kam en i okrene se Tulu, koje je tek stizao.

“Vidi kako je lijepo ovdje,” dovikne mu.“Istina,” odvratio je, spuštajući se s konja.“Hajdemo se igrati traženja,” predloži Naneia, mašući nogama.

Tul uzdahne i nasmije se.“Neću te ni pitati tko će prvi tražiti,” rekao je odvezujući mara

mu oko svog vra ta.Ona skoči s oltara. “Ne, ne trebaš! Evo, ja ću traž iti, ti se sakr ij.”Tul je pogleda pomalo začuđeno, pa slegne ramenima. “Pretpo

stavljam da je to samo prolazna, trenutna slabost prema jadnom,vječito iskorištavanom bra tu,” rekao je okrenuvši se, “ali prihvaćamsa zadovoljstvom. Broj do sto.”

“I nema n estajanja!” viknula je za njim.“Ni potrage letenjem!” odvratio je preko ram ena.Č im se Tul izgubio među stablima , Nane ia pohlepno navali na

mali paket. Bio je čudnog, duguljastog oblika. Ona ga žurno razmo-

ta. Na zemlju padne svijeća, omotana komadićem prljavog, masnog papira. Naneia ga podigne i razgleda. S unutrašnje strane, nešto je bilo naškrabano komadom ugljena. Gledala je s nerazumijevanjem.Bila je nacrta na crkva, to je shvatila, zatim tri kru ga okružena m alim crticama i potpis “Bor”, krupnim, nevještim slovima. Naneia sezamisli. Crkva, svijeća..., htio ju je sres ti u crkvi, možda? Vjerojatno. Ali tri kruga? Još je sjedila i razmišljala, grickajući zglob svogmalog prsta, kad se Tul vratio iz šume, negodojući.

“Hoćeš se igrati ili nećeš?” upitao je nezadovoljno. Naneia hitroskloni svijeću i spusti glavu.“Vara la sam,” reče tiho. “Tražila sam te mislima.”Tul se nasmije. “Znao sam, zato sam i zatvorio štit. Mogla si me

tražiti tri dana, ne bi uspjela. Predobro te poznam.”Odjednom joj je sinulo. Tri dana. Skoči i objesi se Tu lu oko vra ta .“Ti si najdivnije stvorenje na svijetu,” usklikne obasipajući ga

poljupcima. Zbunjen, Tul ju je pokušavao odlijepiti od sebe.

“Ehej, pa ja to znam. Sile te zgromile. Ne moraš me zato udaviti,”reče braneći se.Jedna ko nenadano, pustila ga je i skočila na Grmljavinu.“Idemo učiti?” vikne. “Danas ću cijelog dana raditi sve što ti ka

žeš, obećajem!” doda nestrpljivo.

8/16/2019 Futura 043


104 MILENA BENINI

On se uspne na svog konja, sresavši glavom. “Da mi je samo znati što to sm jeraš,” rekao je napola u šali.

“Nešto što ne bih smjela, kao i obično,” odvra tila je veselo.Tul odmahne i obode konja.

Tri dana kasnije, dok se spuštala prema selu ogrnuta najtroš-nijim ogrtačem kog je usp jela naći, sa svijećom u oznojenim rukam a, Naneia se ogledavala zapanjeno. Malo selo kraj šume brujalo je odljudskih glasova, mase su prolazile njegovom jedinom ulicom tisk a

jući se, putu ju ći trgovci i zabavljači napadali su na svakom uglu ,crkvena zvona su zvonila, psi su lajali, ulice su bile iskićene zastav i

cama i nekim čudnim slikama.Ušla je u selo i polako kren ula prem a crkvi. Shvatila je Borovuideju, mnoštvo je bilo tako gusto i nepregledno d a nikome nije moglaupasti u oči. Dok se uspinjala prema blagom brijegu na kom je bilacrkva, jedno čudno, jedva ljudsko stvorenje priljepilo se za nju. S tala

je i pokušala ga otjerati nekoliko puta, ali uzalud. Blijede, voden-kaste oči piljile su zadivljeno u njenu dugu crvenu kosu, kriplasti p rsti pokušavali su uhvatiti njenu ruku. N aneia mu se zagleda u

lice. “Pa ti se ponašaš kao pas...,” rekla je tiho, začuđeno, ... “jer irazm išljaš kao pas. Svijete, kakvih ljudi ima.”Uzdahnula je i dopustila idiotu da je slijedi, ne obazirući se pre

više. Pred crkvom, za tren se pobojala da će se promašiti s Boromnaprosto zbog prevelike gužve, ali čvrsta ruk a na njenom lak tu brzo

ju je um irila. Bor se pokloni i poljubi joj ruku.“Molio sam da dođeš, vilo,” šapnuo joj je na uho. Ona mu se neod

ređeno osmjehne.

“Hoćeš li mi ikad oprostiti ono što sam učinio u pijanstvu?” upitao je. Naneia otpuhne. “Zar bih bila ovdje kad ne bi bilo tako?”“Hva la nebu,” reče on tiho. “Bojao sam se da nećeš shv atiti moju

poruku. Tražio sam te po šumi.“Zašto nisi jednostavno napisao?” upita la je.On se gorko osmjehne. “A kako da napišem?” odvrati. “Možda je

to vama vilenjacima normalno, ali u ljudskom svijetu samo gospodaznaju pisati. Napisao sam ti sve što znam.”

Gledala g a je s nevjericom. Ljudi su ih gurkali, krećući se prem acrkvi. Bor se prene. “Izmaknimo se malo odavde,” reče. “Uskoro ćekrenuti procesija, bit će sumnjivo ako im se ne priključimo.”

“Procesija?” ponovi Naneia bez razumijevanja.

8/16/2019 Futura 043



On slegne ram enim a i povuče je za ruku. “Objasnit ću ti jednom.Idemo sad.”

Odvojili su se od mase i prošavši kroz groblje iza crkve, izašli izsela. Kad su kuće ostale iza njih, Naneia udahne s užitkom.

“Vi uvijek živite ovako skučeno?”On se nasmije. “Zaboga, jasno da ne. Tako je samo danas, kad je

proštenje . Bit će kasnije i sajam, zato smo i došli.”“Mi?”“Da, svi mi. Pozdravit ćemo roditelje, a možda i prodamo koju ovcu.”“Gdje ti je stado?”On pokaže glavom prema improviziranoj drvenoj ogradi neda

leko od njih. “Sve su tamo.”“Idemo ih pogledati,” rekla je veselo.Krenula je, kad je neka slabašna ruka zaustavi. Bio je to idiot.

N aneia nestrpljivo uzdahne. “Sto da radnim s njim?” up ita Bora.“Prati me otkako sam došla.”

“Briši, Pilipe!” uzikne Bor. Idiot se sav skutri od njegovog glasa,ali ruka mu je i dalje čvrsto stezala rub njene suknje. Bor krene

prem a njemu i prije nego je Naneia stigla reagirati udari ga nogom i

obori u ja ra k pokraj puta. Cvileći povrijeđeno, idiot ih je gledao zab-laćenog lica, uperivši oči u N aneiu. Ona se okrene Boru.“Zašto si to učinio?”On slegne ramenim a. “Inače te nikad ne bi ostavio na m iru. Filip

ti razumije samo batine. Pa on je idiot, zaboga!” obrecnuo se podnjenim nezadovoljnim pogledom. “Hoćeš li gledati ovce ili nećeš?”

Osvrnula se prema Pilipu i pogledala ga.“Nisam to htjela, za ista,” prom rmlja tiho, a onda se okrene i pri

hvati Borovu ruku.Oslonjena na ogradu, pozdravljala je ovce koje su joj prilazile,gurajući se pod njene ispružene prste. Bor preskoči ogradu i nasm ije

joj se.“Koliko ti se sviđaju ovce, nisam još nikad vidio da se netko tako

oduševi njima.”Slegnula je ram enim a. “Zašto ne? Meni su baš simpatične.”“I ne smeta ti što smrde.”

Odm ahnula je začuđeno. “Pa, to je normalno, zar ne?”On se nasmije. Prignuo se i podigao mali bijeli smotuljak.“A vidi ovo,” reče pružajući joj jan je.“Kako je nevjerojatno maleno!” uskliknula je primajući ga u na

ručje. I to muško. Bore mogu li ga zadržati?” up ita. “Molim te .”

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043



Stisnula je usnice i pogledala ga izazivački. Gunn joj stisne rame.“Naneia, navlačiš nevolju na glavu ,” reče ozbiljno. “Tvoja m ajka i

ja smo se zavoljeli protiv svojih volja, i nismo im ali izbora nego boriti se protiv svega što nam je stajalo na putu. Ti još uvijek možeš birati.”

“Što ako ne mogu?”“Ne vjerujem da si tako jako zaljubljena. Ne liči na tebe.”“Kako me malo poznaš, tata.”Stao je pred nju i zagledao joj se u lice. “Pogledaj me u oči, Nan,”

reče odlučno. Ona se otrgne iz njegovih ruku i okrene m u leđa.“Zašto bih ti gledala u oči?”“Da vidiš da je sve to što ti govorim ist ina”“Da je što istina? Ono što je vrijedilo kao istina za tebe, ne mora

vrijediti i za mene! Zar me niste učili da je jed ina istina da uvijekima dalje, i da me postoji trenu tak kad možemo reći da je nešto takvo i da će zauvijek takvo i osta ti.”

Gunn joj priđe i pokuša je ogrliti. “Nan. Kad bi samo htje la poslušati što ti govorim.”

“Ali neću! Pune su mi oči onoga što mi vi govorite! Hoću bar jednom nešto sam a da mogu ispričati! Sviđa mi se među ljudim a, i dru-žit ću se s njim a koliko god mi se bude htjelo!

Stisnuo je zglobove njenih ruku i okrenuo je prema sebi. “Svi- je te!” uzvikne. Ako si luda, liječit ćemo te, ali među ljude više neideš,” rekao je oporo.

Naneia spusti pogled i zapilji se u njegove čvrsto stisnute prste .G unn jaukn e i instinktivno je pusti. U ludom trku, pobrala je janjesa stola, zviznula Grmljavini, skočila na njene gole sapi i odjurila

prije nego se njen otac uspio snaći.“Naneia!” pozvao je, ali uzalud. Plava haljina i crni konjski rep

već su iščezli među drvećem. Na planinu je pala noć. Visinski vjetrovi pokreta li su vrhove kro

šnji, spustile su se prve kapi kiše. Mjesec je ostao nevidljiv, isijava jući kror oblake samo slabašno, raspršeno svjetlo koje je meko ocrtavalo sive silue te na crnoj pozadini šume. Č ak se i noćni svijet prikorijenju drveća trudio da obavi svoje poslove što brže, i zakloni seod vode s nebesa. Negdje u daljini, munje su se grana le između tla ioblaka, praćene tihim mrmorom gromova. Iscrpljeni konj stao je iokrenuo se k svojoj jahačici.

“Što je, Grmljavino, ne bojiš se valjda oluje?” reče Naneia. “Ne brini se, sklonit ćemo se već nekamo, prije nego što ona dođe do n as.”

8/16/2019 Futura 043


108 MILENA BENINI

Potjerala je konja dalje, zamišljeno grickajući zglob svog malog prsta. Janje u njenom krilu pripilo se uz nju, drhtu reći. “Znam da ti je hladno,” rekla je, zamatajući ga čvršće u svoj ogrtač. “Naći ćemonešto.”

Duga, besciljna jurnjava šumom izmorila je i nju i životinje. Paipak, usprkos kiši koja je jačala, nije dozvoljavala Grm ljavini da skrene prema naseljenim pećinama u središtu šume. Iznenada, oras položi se. “Znam kamo ćemo, Grm ljavino!” poviče. “Rekli smo da ćemo se družiti s ljudima — zašto onda da to i ne učinimo?” Dotak la jekonjski vr at vrhovima prs tiju i po takla Grmljavinu. “Njegova koliba

je malo iznad one livade na kojoj je krasna trava, sjećaš se? Idemotamo.”

Ohrabrena vizijom zaklona nad glavom, a možda i nekakve večere, Grmljavina ubrza korake. Mučeći se po mraku da izbjegavaoštro kam enje koje je na neočekivanim m jestima provirivalo ispodzemlje, penjala se uporno, dok su sve krupnije kapi padale na njenesapi, dijelom zaklonjene plavim plaštom. Naneia ju je hrabrila, nastojeći da zaštit i jan je od kiše.

N a livadi, Grmljavina stane i okrene glavu prem a Nanei.“Tamo, vidiš onaj prosjek?”Prošli su kroz mali, u kamenu izduben prolaz, i našli se pred

trošnom drvenjarom u kojoj je vladao mrak. Naneia siđe s konja,ostavivši janjca na njemu, um otanog u njeg ogrtač i priđe kući.

“Sile svijeta, nije valjda ostao presp ava ti u selu,” prom rmljala je prib ližavajući se tamnom prozoru. Navirne se unu tra i ne videći n išta, tiho pozove: “Bore?” U prvom trenutku nije bilo nikakvog odgovora, ali onda se odnekud iznutra začuje komešanje i mrmljanje.Ona ponovi glasnije: “Bore!”

“Tko je tamo?” čulo se iznutra.“Bore, to sam ja, N ane ia.”Lom atanje po m raku, nešto glineno prevrnulo se i tresnulo o pod,

zatim kresanje, jednom, dvaput, i konačno plamen lojanice koji jestvorio obrise sirom ašne prostorije.

“Vilo?”Borje prišao prozoru noseći svijeću i zapanjeno se zagledao u

njeno vlažno lice. “Sto radiš tu, vilo?” rekao je trljajući oči. “Sva simokra.”

“Pobjegla sam od svojih,” odgovorila je jednostavno.“Pobjegla si od svojih?” ponovio je, sumnjičavo je gledajući. “Ka

ko to m isliš?”

8/16/2019 Futura 043



“Napustila sam svoj narod, jer mi ne žele dopustiti da se družims... ljudima.”

Njegova ruka napola je krenula da ocrta znak križa ispred prsi- ju , onda stane i odmahne glavom još uvijek ne shvaćajući.

“Otišla si od vilenjaka... misliš zauvijek?”Kimnula je, odmičući mokre šiške s čela.“Pa... što će se sad dogoditi?” upitao je zabrinuto. “Neće li te oni

tražiti, ili...?“Zašto bi me tražili?”“Da te vrate, valjda, šta ja znam. Otkud bih pogodio zašto vile

njaci išta rad e.” N aneia strese glavom. “Neće me tražiti. Ne bi me vraćali pro tiv

moje volje.”Zaškiljio je prema njoj, trudeći se da joj razazna lice. “I neće se

htjeti...osvetiti?” Nasm ija la se. “Osvetiti? Glupost. Vilenjaci to ne rade. Uostalom,

i kako bi mi se mogli osvetiti?”“Ne znam... mogli bi ti oduzeti tvoje moći, možda?”“Moći koje si iednom stekao više ti nitko ne može oduzeti.”“Tako?”“Tako. Slušaj, pusti me unutra, i meni i mojim životinjama po

treban je odmor, i zaklon od kiše.”“Sto? Bože, pa jasno! Uđi.” Odmaknuo se od prozora i otvorio joj

vrata.“A životinje?” upita Naneia.“Kakve životinje?”“Moj konj i ono janje što si mi ga poklonio.”Razmislio je tre nutak , pa dohvati sa zida ovčji kožuh i navuče ga

na golo tijelo. “Janje uzmi sa sobom, to je najjednostavnije, a konjaću odvesti do šupe. Nema štalu , ali unu tra će barem biti na suhom .”

“Imaš li... počela je,” pa se nasmije, začuvši iza sebe frktanje.“Gladan je znaš.”

On se počeše po glavi. “Pronaći ću nešto.” Krenuo je prema vratima, zatim naglo stane i okrene se. “Onda si i ti gladna?”

Kimnula je vedro, istresajući k išu iz kose.

“Sredit ću i to,” reće Bor izlazeći. “Uzmi nešto da se osušiš i za pali vatru. Snađi se,” doda neodređeno i zatvori vrata. Naneia je istrlja la janje i tu tnu la m u pod njušku vrčić mlijeka.

Zatim priđe ognjištu i razgrne žar. Pogledala je u njega i zadovoljno se protegnula, osjećajući prve valove topline kako se šire od plamena.

8/16/2019 Futura 043


110 MILENA BENINI

Onda otkopča svoju haljinu i svuče se. Uzela je ponjavu s kreveta iogrnula se njome oko ramena , kad se izvana začuo bolan životinjskikrik. Njeno janje se trgne i skoči prema njoj. Uzela ga je u krilo i pogladila po glavi, ne shvaćajući što se zbiva. Nekoliko trenu taka prošlo je u tišini. N aneia je zagrizla zglob svog malog prsta , osluškujući.

Vrata su se otvorila. Ušao je Bor, mokar, s krvavim mrljama na bijelom runu kožuha, noseći u rukam a odrani leš nečeg što je tren prije bilo jednako stvorenju u Naneinom krilu. Pogledao ju je i ponosno nasmiješio.

“Moj najbolji janjac,” reče veselo, uzimajući kraj ognjišta debelušipku koja mu je služila kao ražanj. Naneia se ugrize za usnicu ius tane, pokušavajući zaustav iti mučninu koja joj se penjala uz grlo.Janje je skočilo s njenog krila i nestalo ispod kreveta. Ponjava padnes njenih ram ena . Bor ju je gledao zadivljeno.

“Vilo...,” rekao je tiho, spuštajući nakolčenog jan jca uza zid.Htjela je upotrijebiti na njemu Val Mržnje, i spriječiti da još i

jedna životinja doživi takvu sudbinu. Htjela je vrisnuti i iskopati muoči. Ali jeda n tih i glas u njoj šaptao je mirno, gotovo okrutno:

“Htjela si živjeti s ljudima. Sad vidiš da nije sve tako zabavno i jednostavno kao što je izgledalo. Još uvijek možeš izići, pobrati svoježivotinje i otići, vratiti se svojem skrivenom, mirnom svijetu bez krvi i bez smrti. Ali, hoćeš li to?” Stisnula je usne i ostala stajati ukočeno, dok joj je Bor prilazio. Kad se njegova hladna, hrapava šaka,

još vlažna od kiše i krvi, spustila na njenu kožu, samo je blago uzdr-htala. “Kako si lijepa,” prošaptao je zbunjeno.

Ona se pomakne za korak i vršcima prstiju odgurne okrvavljeni

kožuh s njegovih ram ena . Borove šake polako je obuhvate oko struka, kliznu uz leđa i preko ramena.“Vilo,” rekao je, sklopivši oči i krenuvši prema njenim usnama.

"Htjela si prih va titi ljude — onda moraš prihvatiti i one manje zabavne strane u njim a,” šaputao je glas. “Imaš li dovoljno jak želudac zatako nešto?”

Odlučno je stisn ula kapke i zgrabila Bora. On je podigne u zrak ispusti na hladan, uski krevet.

Krenuo je rukom da ugasi svijeću, ali ona ga uhvati za zglob izaustavi. “Rekao si da sam lijepa,” šapnula je. “Onda me gledaj.”Zastao je, pomalo zbunjen, a onda se spusti kraj nje.Mali jan jac stisnuo se uz drvenu nogu kreveta, drhtureći, a da ni

sam nije znao od čega. Vani, oluja je silovala šumu.

8/16/2019 Futura 043



Teške kapi rasprskavale su se o kamene zidove pećine. Talial jesklupćana sjedila na ležaju zgrčena sam a u sebe. Gunn je nestrp ljivo krupnim koracima mjerio prostoriju. Izvana, munje su osvjetljavale njegove upale, potamnjele oči. Talial ga pogleda, zausti danešto kaže, onda odustane i ponovo spusti glavu na svoja koljena.Gunn zastane kraj zida i bijesno udari šakom o njega. Zelenkastosvjetlo davalo mu je sabla stan izgled.

Ispred pećine, na kiši, stajao je Tul, gledajući prem a šum i. Konačno uzdahne, okrene se i uđe, otresajući kapi iz kose.

Malo dalje, Ahrra i Ludi Zec sjedili su za radnim stolom i tihorazgovarali prignutih glava, obasjani samo zelenkastim svjetlom

čudesne mahovine sa zidova.

“Možda je m ala u pravu , znaš,” rek la je A hrra polako. “Moždaima nečeg u tome što je rekla. Previše smo se opustili, postali smosamozadovoljni, neza interesirani, udubljeni samo u jedn u v rst napredovanja...,” oslonila se na lakat i pogledala Ludog Zeca.

“Možda,” odgovorio je mrko“Znaš li koliko je vrem ena prošlo otkako sam se zadnji pu t zapi

ta la što se dogodilo... kod kuće.”On kimne i prihvati njenu ruku. “Znam.” Zamišljen, promatrao je vodu u vrču pred sobom, a onda naglo udari šakom o stol.

“To je ta prok leta Zelena krv! Frivolni običaji potpuno su zagušilisve ono lijepo i snažno što su Plavi donijeli sa sobom.”

Grickajući zglob svog malog prsta, promrmljala je:“Ali, u suštini, koji Plavi? Kad smo došli, bilo je daleko najviše

Zelenih. Zapravo je to norm alno.”

“Normalno, vraga normalno! Godinama i godinama discipliniraosam sama sebe da ne popuštam tim glupavim, internim nagonima usebi, a vidi me sad! Zabuljen sam u papire po čitave dane, ne znamviše ni razgovara ti ni o čemu, n i...,” stao je i oborio pogled. “Nestalo

je onog veselja, Ahrra. Ponekad se ne mogu ni sjetiti čemu smo seono smijali, nekad, kod kuće.”

Ona ustane, stane iza njega, ogrli ga i spusti svoje duge, hladne prste na njegovo čelo. “Nismo samo mi krivi. Svi su se tako ponašali.

Možda... možda bi Naneia mogla unijeti nešto od tog veselja na tragmeđu n as.”“Ako prije ne upadne u previše nevolja,” odvrati Ludi Zec.Ahrra uzdahne. “Sad znam što je značilo Gunnovo ime,” reče ti

ho. “Nju.”

8/16/2019 Futura 043


112 MILENA BENINI

Okrenuo se i pogledao je. “Sigurna si?”Ahrra kimne. “Jesam. Ne pitaj me ni kako ni što, ali Naneia je

to.”“Misliš da bismo je treba li potražiti?” upitao je zabrinuto.Udahnula je i odrekla. “Ne, ne još. Neka se izdivlja, neka vidi ma

lo vanjski svijet. Mora sama odlučiti. Ni mi se nismo bojali izazovani opasnosti, nekad.”

Umorna se spustila natrag u stolac i oslonila čelo na njegovo rame. “Da li to ovaj svijet čini nama, ili smo si sami krivi, Ludi Zeče?”up ita tiho.

Ludi Zec prođe rukom kroz njenu kosu. “Ne znam, Ahrra,” promrmljao je. “Stvarno ne znam .”

XXVI

J esen se razrasla. Kiše su padale gotovo neprestano, šuma ježivjela mokro i hladno, potok je nabujao. Kroz okraćale dane,

život u pećinama nastavljao se svojim izdvojenim tokom. Šetnje krozšumu su se pororijedile, proučavanja su se nastavila. Ahrra i LudiZec provodili su dane u konferencijama, Yssden, M orska Trava, Ta-lial, Gunn, Tul, ulazili su i izlazili iz njihove pećine, sa zamišljenimizrazim a lica. Č itavo malo naselje osjećalo je da se nešto zbiva. Nane ia se nije vraćala.

Kiša je stala. Krajičak Sunca pojavio se među oblacima. Izišavšiiz pećine, Tul je krenuo prema štali. Osedlao je svoga konja i odja-hao p rem a šumi. Među drvećem, zastao je i sklopio oči. Na tre nutak ,oklijevao je, osjećajući miris vlažne zemlje kako mu se penje u nos

nice. Konj pod njim zadovoljno je frktao, namjestivši se pod isječakmeđu granama i grijući sapi na krpici topline koja je prodirala krozkrošnje. Tul prođe rukom kosu i otvori oči. Onda dotakne petamakonjske sapi i krene.

“Sile je zgromile,” promrmljao je u bradu, uspinjući se prem a pašnjacima iza šume.

Pred drvenom kolibom, zastao je i zafućnuo. Iz kuće je istrčalo poluodraslo janje, sa začecim a rogova na glavi. Tul ga pogladi i za-

zove: “Nan!”Kroz prozor je izvirila raščupana riđokosa glava. Ugledavši ga,vr isnu la je i iskočila kroz prozor, ravno u njegove ispružene ruke.

“Tul!”Iskoprcao se iz njenog zagrlja ja i pogledao je.

8/16/2019 Futura 043



“Sile te zgromile, Naneia, kako to izgledaš?”Slegnula je ram enim a, vukući ga sa sobom u kuću. “Zašto, nešto

nije u redu?”Uzdahnuo je i stresao glavom, spustivši se za maleni stol od gru

bog drva. “Pa, ne ličiš baš na onu glupaču koja je zbrisala od kuće.Zar se više ne češljaš?”

Prošla je rukom kroz kosu i oborila pogled.“Ne stignem se puno brinuti o tome. Pripremam se.”“Pripremaš se? Za što?” Nasm ijala se i gurnula m u preko stola otvorenu knjigu. “Učim

ovo.”Pogledao je u knjigu, pa u nju, mršteći se. “Biblija?” upitao je s

nerazumij evanjem. N aneia kim ne. “Bor i ja bili smo u selu , objasnili smo popu da

nisam b ila krštena , on je pristao da me pokrsti.”“Da te pokrsti?”“Pa, da. Inače se ne bismo mogli vjenčati.”“Vjenčati? Tko?”“Bor i ja. Glupo pi tan je,” odgovorila je gotovo uvrijeđeno.Tul se nagne preko stola i uhv ati je za ruk u. “Udat ćeš se za nje

ga? Stvarno?”Veselo je potvrdila. “Zašto ne?”Tul udahne. “Sile te zgromile. Zašto ne dođeš s njim u šumu?

Bilo bi vam oboma jednostavnije.”“Ne,” rekla je odlučno. “J a se tam o ne želim vraćati .”“Iako znaš da ti nitko ne bi prigovorio?”“Baš zato. Nisam se šalila kad sam rekla da mi je dosta tog izdvo

jenog, umjetnog načina života. Pogledaj mamu! Bila je čovjek, a onda je otišla u šum u i pos tala je jednako nikakva kao i svi vi ostali.”

“Znači, mi smo tebi nikakvi?”“Pa, jeste! Nemoj se ljutiti, Tule, ali ono što se odvija u šumi ne

ma nikakve veze s onim što ja zovem življenjem. Nije stvarno, niježivo. N aprosto je... nikakvo.”

“Bez obzira na to što si ti jednako toliko dijete šume koliko i ja?”upitao je podsmješljivo.

“Bez obzira. Ti pripadaš šumi, ti si onaj dio nas koji je s njomstopljen. A lija ne. Ono što osjećam u sebi, što znam d aje istina, to je pripadnost onom izvan šume.

Tul zamišljeno udahne, gledajući po neurednoj, skučenoj prostoriji. Pogledao ju je ozbiljno.

8/16/2019 Futura 043


114 MILENA BENINI

“Zašto onda barem ne središ ovo mjesto?”“Teško mi je. Tek učim.”

“Tek učiš?”Kimnula je i nasmiješila se, gotovo stidljivo. “Ne koristim vještine, znaš.”

Iznenađeno je digao obrve. “Ne koristiš vještine?”“Ne. Hoću se uklopiti, hoću pripadati. Ne želim se ponašati kao

da sam nešto izvan njih.”“Ali jesi, Nan, Sile te zgromile, jesi!”“Nisam! Zar nije to ono što su nas oduvijek učili? Da su ljudi kao

mi, samo im treba dati vremena da to shvate? Zar nije mama to idokazala, uostalom?” nestrpljivo je odmahnula. “Ako o tome toliko pričamo, zašto se bar netko toga i ne drži?”

Tul duboko uzdahne. “Sile te zgromile, Nan. Ti ni ne znaš u štose upuštaš. Bez vještina...uostalom pogledaj se. Propadaš. Nećeštako izdržati, siguran sam.”

“Zašto ne bih?”“Jer nisi navikla na takav život. Nikad nisi morala ozbiljno fizi

čki raditi, ni za što.”“Pa neka. Priviknut ću se. Uskoro ću moći i strigati ovce, moždaću čak naučiti i kako da ih pripremam.”

Skočio je i ushodao se po sobi. “Krasno! Moja sestra ponosi setime što će uskoro biti kadra klati! Sile te zgromile!”

Pogledala gaje ljuto. “Pa, Borje ponosan na mene. I njemu jedrago što ne koristim vještine, ne osjeća se manje vrijednim. Jedinoza vatru , kad je hladno. Troši se manje drva, osta t će više za zimu.”

“Još ljepše! Služiš m u um jesto kam ina ,” rekao je podrugljivo.“Tul,” rekla je tiho, lupkajući prstima po stolu.“Dobro, pretjerujem . Ali, pretpostavivši da te momak zaista voli i

želi se tobom oženiti. Sto ćeš učiniti kad on počne stariti i gubitisnagu, a ti još nećeš dospjeti ni do srednjih godina? Sto onda?”

Slegnula je ramenima i pogledala u stranu. “Ne znam. Nisam otome razmišljala. U krajnjoj liniji, uvijek mogu i ja um rijeti.”

“Možeš, svakako. Ali, nije ti palo na pam et da bi vam oboma bilo

jednostavnije da odete u šumu i mirno doživite isti vijek?”“Dosta, Tul! Mi u šumu ne idemo i točka.”“Zašto?”“Jer ne. Dosta mi je tumačenja i tumačenja. Konačno, vještini

života uvijek ga mogu i ja podučiti.”“I svemu što je potrebno da bi je bio u s tan ju shvatiti?”

8/16/2019 Futura 043



“Ne znam, ali uvijek mogu pokušati.”“Jes i li razgovarala s njim o tome? Ne vjerujem da bi ijedn o ljud

sko biće odoljelo izazovu besm rtnosti.”“Pa što i ako ne bi? Ne, Tul,” ustala je i s tala pred njega. “Neću tidozvoliti da ga zavedeš divnim pričama o moćima koje će mu sta jat ina raspolaganju i odvučeš ga u šumu. Nemoj se ni nada ti tome.”

“Kao da je meni stalo do njega. Ja jednostavno ne želim da ti propadneš zbog v la stite tv rdoglavosti.”

Okrenula mu je leđa i sjela na krevet. Tul joj priđe i položi jojruke na ram ena . “Razmisli sam a,” rekao je tiho. “Pogledaj kako ov

dje živiš. Zabavljaš li se još uvijek onako dobro? Ne vjeru jem.”“Pa neka!” obrecnula se. “I to je život! Barem je stvarno.”“A kakva je ta stvarnost? Ti s njom ne znaš izlaziti na kra j, Nan,

svjesna si i sama da ne znaš. Upadaš u proturječnosti, zbunjena si. Inemoj mi reći da nisi, jer znam. Trgni se, shvati. Uzgajaš janje, ovna, a ponosiš se time što ćeš uskoro biti u stanju klati njegovu su

braću. Ne želiš koristit i moći, osim kad je u pitanju vatra, je r ćeteuštedjeti drva za zimu. A što će vam drva, kad vas možeš oboje gri

ja ti zim ama i zim ama, samo svojim pogledom? Učiš katekizme, iakoznaš jako dobro da te onaj isti u čije će te ime polijevati vodom ljuljao na koljenima kad si bila mala. Ne možeš zanijekati svoje pori

jeklo, ma koliko se trudila. Uostalom, ne vjerujem ni da bi tvoj Borhtio da ga zaniječeš. Kad si mu se dopala, kako si osvojila njegovo poštovanje? Kao šum ska vila. Možda on i voli, ali koga, zapravo? N aneiu koju ja znam, ili m alu čudesnicu koja m u se prikazala na pašnjaku? Razmisli o tome, Nan. Koliko dugo ćeš još moći ovako gra

diti neku — i to još koliko kratku — budućnost na kompromisima? Nema ničeg lošeg u slaganju dva svijeta, ali u slaganju , ne u neprestanom ustu panju jednog načina za volju drugog.”

Oslonila se na njega i udahnula, zatvorivši oči.“Zao mi je, Tul,” osmjehnula se. “Ti jesi spasitelj po imenu, ali

mene nećeš spasiti od ljudi. Jednostavno zato što za tim nemam potrebe. Meni ništa ne fali ovdje, zaista ništa. Još možda nemam sveodgovore, ali imat ću ih jednog dana. Moraš mi dati vremena.

“Nan, Nan, Sile te zgromile,” šapnuo je blago. “Zašto si tako prokleto tvrdoglava?”“A zašto ne bi bila?” začulo se s vrata.Tul i Naneia se okrenu. Na u lazu je stajao Bor, gledajući sum nji

čavo prema njima.“Tko ti je taj?” upita Naneiu.

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043



Ne znam baš mnogo o tome, a čini se da ne znaju ni oni sami, aliuglavnom, vlada prilično uzbuđenje. Ako se nešto konkretno dogodi,doći ću ti javiti.”

N aneia je zaustila da nešto kaže, ali odustane i samo kim ne glavom, pustivši mu sedlo. “Dobro, Tul. Pozdravljen.”

Uhvatio je n jenu ruku i poljubio znojan, pomalo prljav dlan. “Pozdravljena, N aneia od šume. Vidjet ćemo se.”

“Vidjet ćemo se ...” promrmlja tiho.Tul okrene konja i iščezne među stablima.

XXVII

Bio je hladan, zimski dan. Početni snjegovi pali su na napolasmrznuto tlo i još nedovoljno ohlađeni da bi stvorili pravi

pokrivač, topili su se u sive, blatnjave naslage. P lanina se od vrha prem a podnožju polako prekrivala bjelinom, kao da neki ogromnislastičar s nebesa lagano raspoređuje šlag. Selo je složno dimilo izsvih d imnjaka , i crkveni tornjić koji je inače virio iznad krovova izgubio se u sivim oblačićima koji su uporno slali nerazumljive signale. Djeca su se spuštala niz padinu pod crkvom, mačke su s gađenjem otresale šape i pokušavale šmugnuti do ognjišta, kokoši su podvorištima uzaludno čeprkale posljednje ostatke trave, u potrazi zacrvim a koji su se zavukli duboko u toplije slojeve zemlje.

Tul je ušao u pećinu i natočio si vrelog vina iz vrča koji je stajaona stolu. Onda sjedne, otpije i zamisli se. Malo naselje u srcu šume

brujalo je od života, okupljajući polako vilenjake iz svih krajeva.Očekivalo se da savjetovanje počne za koji dan. On sam isključio seiz priprema za taj dan, opravdavajući to ovako i onako, zavisno odosobe s kojom bi razgovarao, trudeći se jedino da ne otkrije pravirazlog. Je r, šum a kao d a je zaboravila Naneiu. Njeno ime nije se višespominjalo, osim eventualno u četiri oka, kad bi ponetko zapitaoima li vijesti od nje. Otkako se vratio s planine noseći, istina ublaženu, poruku da je ona s njima raskrstila, Narod šume prihvatio jenjenu odluku i odustao od bilo kakvog pokušaja d a je se v rati n atragživotu koji ju je odgojio.

Otpio je malo vina i huknuo, promatrajući kako mu se dah ras- pršuje u hladnom zraku. Krene prem a vratim a, pa zastane i vrati seza stol. Bit će da je još rano. Im a vremena.

Iako od m alena poučavan da nikada i nikome ne smije zav irivatiu um bez poziva, Tul se prvi put u životu oglušio o to pravilo. Kopao

8/16/2019 Futura 043


118 MILENA BENINI

je po N aneinoj glavi zdušno i često, iako uvijek s jednim istim ciljem: pronaći i najm anji znak kajanja , i želje da se vrati kući. Tako dugodok je ona zadovoljna, nije joj htio n am eta ti ništa . Ali znao je da jedovoljno tvrdoglava da bude i tristo puta nesretna, a da ne pozovenikog u pomoć. Zato nije osjećao ni grižu savjesti. Tul—Spasiteljmora držati do svojeg imena. Nikad mu doduše nitko, pa ni njegovotac, koji mu je dao ime, nije izričito rekao da se spašavanje odnosina njegovu sestru; ali Tul je iskustvom vrlo brzo zaključio da će, akoikome u njegovoj okolini bude po trebna pomoć, to svakako b iti ona, izato ju je uporno pratio u svemu u čemu je mogao, strahujući (i zna

jući da je to strahovanje bezrazložno) da će zbog trenutka nepažnje propustiti ključni trenutak, događaj zbog kojeg postoji, i neće bit i umogućnosti da učini ono što bi morao učiniti. A kad se Naneia dobrovoljno odrekla zaštite šume, udvostručio je sve mjere opreznostikojih se mogao sjetiti. Nadao se da su mu strahovi bezrazložni i glu pi, i da će na kraju završiti spašavajući povrijeđenu lisicu pred lovačkim psima iz zamka, ili ispalo ptiče iz gnijezda, ali nešto u njemugovorilo je da su te nade uzaludne. Ako ništa drugo, Naneino ponašanje podržavalo g a je u uvjerenju da postupa pravilno.

Otpije još vina i zaškilji kroz otvor pećine prema Suncu, dobroututkanom u oblake. Da krene? Nije mu se posebno žurilo, znao jeda, ako stigne p rerano, neće oduševiti ni Naneiu, a još manje Bora, ikanio je tempirati svoj dolazak tako da bude prekasno da mu itkokaže ne. Današnja prilika nije bila takva da bi njegova prisutnost bila potrebna zbog moguće opasnosti, ali svejedno, nije to htio pro pustiti. Konačno, iskapi svoje vino i krene prem a izlazu. Upravo utom trenu tku , na vra tima su se pojavili Talial i Gunn.

“Kamo ideš?”Slegnuo je ram enima i pokušao nehajno reći: “Malo projaha ti.”Talial ga sumnjičavo pogleda. “Po ovakvom vremenu?”“Pa snijeg je prestao, mislio sam da bi Strijeli dobro došlo malo

razgibavanja.”“Dobro se utop li,” odvra tila je Talial poput svake majke, ali onda

iznenada stane i uhvati ga za rukav. “Šetao si Strijelu jutros, čim jesvanulo. Sreli smo se.”

Gunn bi bio spreman zataškati pripovijest, pripisavši Talialinodeta ljiziranje pre tjeranoj m ajčinskoj brizi, ali Tul uzdahne i stane.“Uostalom, Sile je zgromile! Im ate pravo da zna te. Naneia se da

nas udaje. Idem u selo.”Talial je polako priš la stolu, oslonila se o njega i sjela.

8/16/2019 Futura 043



Gunn raširi oči u nevjerici. “Nan se udaje?”Tul kimne.“Otkud znaš? Javila ti je?”“Za Bora?” javila se Talial iz pozadine.Obasut pitanjima, Tul se pripio uz zid pećine i oklijevao. Onda

zaključi da je majčino pitanje važnije, a i odgovoriti na njega bilo bimu m anje neugodno nego na Gunnovo.

“Da, za Bora,” reče. “Mislio sam da idem vidjeti... možda joj ipakne bi bilo sasvim krivo da se netko od nas pojavi tamo.”

Gunn je kimnuo zamišljeno grickajući zglob malog prsta. Talialustane i zamota se u svoj veliki, vuneni šal. “Idem s tobom.”

Gunn se okrene i uhvati je za ruku. “Mislim da ne bi trebala,Talial,” rekao je tiho.

“Zašto ne?”“Ipak je to selo. Istin a, bilo je davno, ali mogao bi se netko sjeti

ti... ne zaboravi, izgledaš potpuno isto kao što si izgleda la onog danakad si otišla. A zadnje što bi joj sad trebalo, to je da je povežu s to bom,” okrene se Tulu. “Zna li itko od ljudi čija je Naneia kći?” upita.

“Mislim da ne,” odvrati Tul. “Rekla je Boru, jednom, ali ne vje

rujem da ju je ozbiljno shvatio. A ako i jest, teško da bi ikome to is pričao. Konačno, pop je pris tao i pokrstiti je, i vjenčati ih .”Gunn kimne i pogleda Talial. Ona je oklijevala, onda ponovo sje

dne i pusti šal da joj padne s ramena. “Možda si u pravu. Ljudi je prihvaćaju , inače?”

“Prihvaćaju je,” reče Tul sigurno, svjestan da o tome ništa nezna. “Ti idi. Nemoj se pokazati ako nije neophodno. Bor te zna?”

“Da. Ne brinite, neću nikom upasti u oči. Uostalom,” pokuša do

dati veselo, “tamo će vjerojatno biti toliko ljudi da me nitko neće ni prim je titi . Znaš kako je to na seoskim vjenčanjima.”“Znam,” reče Talial zamišljeno.Gunn je kleknuo kraj nje i obuhvatio njene ruke svojima. Tul ih

pogleda, okrene se na peti i izađe.Kad se spustio do sela, Tul zaustavi konja i ogleda se oko sebe.

Bilo je taman prošlo podne, kuće su se zatvorile same u sebe i ručale. Na pu tu koji je prolazio kroz selo, samo je jedan pas trčkarao

za vjetrom. Tul obode konja i krene prema crkvi.Teška drvena vrata bila su zatvorena. Tul im priđe i pokuša ihotvoriti bez škripe. Ušao je u malu smrznutu lađu bijelo okrečenihzidova i ugledao pred oltarom troje ljudi: Bora, Naneiu i neko mršavo, poluljudsko stvorenje koje je slinilo. Iznad njih, velečasni je

8/16/2019 Futura 043


120 MILENA BENINI

preko naočala sumnjičavo promatrao idiotskog kuma, pazeći da nesruši ni jedan od teško izmoljenih uk rasa koje je gospodar obližnjegzamka poklanjao crkvi nakon svakih stotinjak partija šaha koje je(naravno) dobijao protiv velečasnog, ili eventualno, ponekad, u pijanom strahu za svoju grijesima izmučenu dušu. Konačno skrene p-ogled na knjigu u svojim ruka m a i pročita: “Tko predaje ovu žen u...”

Zastao je i nakašljao se, smišljajući kako da preskoči taj dio obreda, kad se Tul odvoji od vrata i izgovori jasnim, mirnim glasom:

“Ja predajem.”Prišao je Nanei i stisnuo joj ruku. V elečasni spusti naočale još

dublje na nos i upita promuklo: “A tko ste vi, molit ću”“J a sam joj bra t.”Upitni pogled prema Nanei. Ona kimne sa smješkom, i obred se

nastavi, u pomalo skraćenom izdanju. U crkvi je bilo, oprosti mi Bože, paklenski hladno, i velečasni si je dopustio da po kratkom postupku blagoslovi tako skromnu svadbu, kako bi se što prije vratiosvojoj sobi i, što je još važnije, velikom, toplom ognjištu u njoj. Nakon što je N aneia s malo muke objasnila kumu da sad treba predati prsten, pop nad njim a napravi znak križa, promrmlja nešto o pro

glašavanju mužem i ženom, kihne, ovlaš se ruku je s Borom i odjuri,umatajući se u crni šal posuđen od gazdarice. Naneia, Tul, Pilip iBor stajali su sami na crkvenim stubama.

“Pa mogu li poljubiti nevjestu?” up ita Tul. N aneia mu se objesi oko v ra ta i zaspe ga poljupcima. “Tako je

divno da si došao” vikne. Znaš li da ponekad uopće nisi dosadni gn javator?”

Tul se nasmije, pokušavajući doći do daha. “Znači, kad god opet

poželim da ne budem dosadni gnjavator, jednostavno moram nestatina neko vrijeme i bit ćeš oduševljena što me vidiš,” reče. “Daj sad date pogledam.”

Udaljio se malo od nje i zapanjeno stao. “Nan, Sile te zgromile!”uzvikne. “Pa ti si trud na !”

Veselo je kim nula , privijajući se uz Bora. “Pa kako to n isa m ...”“Otkrio na svojim špijuniran jima po meni? Možda ti mene dobro

poznaješ, ali ni ja nemam iluzija o tebi,” odgovorila je mirno. “Nisam

htjela da znaš, i jednostavno sam zaboravila na to. Pretpostavilasam da nećeš izdržati da nem aš nikakvih vijesti.”Tul obori glavu i počeše se po tjemenu. “Pa, Sile te zgromile, kak

vog sam izbora imao?” reče konačno. “Ako nisam mogao ostaviti tesamo tako sam u među vukovima.”

8/16/2019 Futura 043



“Ali nisam bila sama. Bor me čuvao,” rekla je, sretno gledajući utek stečenog muža.

“Naravno da sam te čuvao. I da je velečasni stvarno odustao odvjenčanja, išli bismo u drugo selo, ili ne znam kamo, sve dok ne bismo našli nekoga tko bi pristao.

Tul podigne obrve i začuđeno ih pogleda. “Što, imali ste problemaoko vjenčanja?”

Naneia odmahne rukom. “Ma, seoske priče. Sve je Stjepan zakuhao, zapravo.

“Budala,” prezrivo promrsi Bor kroza zube.“Što se dogodilo?”“Ispričao je kod kuće da sam im se pred stav ila kao kćer one dje

vojke koja je nestala, i nekakva njegova tetka ili strina sjetila se da je nju odnio nečastivi, a kako sam ja bila rekla velečasnom da nisamkrštena , on se u jednom tren utk u uplašio da bih mu mogla iskopatioči ili ovako nešto, što već po njima vještice rade ljudima. Onda samga podsjetila da me on osobno pokrstio, i ako sad odbije da me vjenčada to neće baš pametno izgledati, i tako smo sve sredili. Bilo bi i

bolje, da jadnik nije prehlađen,” dodala je sa smješkom.

“Znači, zato je .. .” Tul pogleda idiota.“Stjepan je trebao biti kum, ali su se on i Bor posvađali, a Pilip

me toliko voli da... to je bilo najjednostavnije. Č ujte, a kako bi biloda se maknemo odavde? Hladno mi je,” reče Naneia poskakujući.

Tul pogleda njene noge u laganim ljetnim cipelama i zatrese g lavom. “Tvrdoglavo stvorenje. Da ti pokažem nešto .”

Zatvorio je oči. Oko nje se pojavi kratak bljesak svjetla, i u sljedećem trenutku N ane ia je sta jala u čizmama, debeloj vunenoj odjeći

i s teškim ogrtačem na sebi. “I ne prigovaraj mi za čini. Valjda imam pravo da svojoj sestri dam vjenčani poklon?”"Govoreći o vjenčanim poklonima..." polako počne Bor, "znaš li

što b ih ja volio?" N aneia se okrene oko sebe, uživajući u svojoj odjeći, a onda stane

i zagleda se Boru u lice. “Reci.”“Nešto što vam sigurno neće biti teško da mi date. Besm rtnost.”Tul stisne oči i pogleda Naneiu. Ona je stajala zbunjeno proma

trajući Bora, dok je Pilip trljao njen ogrtač uz svoje lice, pjevušećiodsutno. “Besm rtnost?” ponovila je nesigurno.“Da.”“A...ali...Bore, besmrtnost se ne može pokloniti. To je nešto što

stekneš. Ne mogu.”

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


124 MILENA BENINI

“Radi što hoćeš. Ženiš se protiv moje volje, sad se onda sam briniza svoju ženu.”

Naneia otpije još gutlja j i spusti se natrag na ležaj. “Ma dobro mi je , Bore, ne brini,” re kla je tiho.

“Eto vidiš,” ubaci se Borova majka. “Sto će šumskom stvorenju babica? Može ona i sama. Ako sam mogla ja, moći će i ona. "

Bor uzdahne i udobnije se nam jesti na klupi. “Ipak će to biti tvojunuk,” reče mirno.

“Unuka ,” odvrati majka suho. “Tako ona kaže.“Otkud bi znala? Samo tako je rekla , hoće joj se.”“Stvarno znam, Bore, vjeruj mi,” doprlo je tiho s kreveta. “Mi to

uvijek znamo.”“Pa dobro, neka bude i žensko, konačno,” slegnuo je ramenima.

“Im at ćemo još djece.” N aneia je disala sve teže. Borova m ajka završila je s kuhanjem i

izišla na dvorište da nahrani živinu. Bor je fićukao, rezbareći svojedrvo. Na otvorenim vratima pojavila se mršava, iskrivljena silueta.

“Bježi odatle, Pilipe!” zavikao je Bor.“Pus ti ga,” prostenjala je N aneia napinjući se.

Bor opsuje u b radu i vra ti se rezbarenju.“Dođi, Pilipe. Drago mi je da te vidim.”Idiot je kleknuo kraj k reveta i prihvatio N aneinu ruk u, zabri

nuto gledajući u nju.“Nisam bolesna, Pilipe. Dobit ću bebu. Sjećaš se, pričala sam ti.

Ona raste u meni, i kad dovoljno naraste, iziđe van. A to će se dogoditi uskoro, vrlo uskoro.”

Pilip se nasmiješi slineći po podu, i bojažljivo dotakne njen trbuh

pod pokrivačem.“Da, tu je u nu tra ,” stisnu la m u je ru ku još jače i zastenjala krozstegnute zube.

Idiot tiho zamrmlja.“Kreće, Pilipe. Krenu la je,” odgovorila je.Bor priđe krevetu i pogleda je pomalo zabrinuto. “Da ipak odem

po babu Katu?” upita . Naneia se pokušala nasmiješiti , umirujući Pilipa koji se skutrio

k njoj kad im se Bor približio, i savladavajući grčeve.“Kako hoćeš, Bore. Snaći ću se. Pilip će mi pomoći. Mogao bi i tiostati ako hoćeš.”

Prom atrao ju je trenu tak — dva, stisnu tih usnica, onda se okrene na peti i krene. “Idem po babu K atu,” promrsi kroz zube.

8/16/2019 Futura 043



N anein ovan prišao je krevetu i oslonio glavu na Pilipovo koljeno. Kad je prvi put zavrištala, prepao se i zajedno s idiotom sakrioiza stola. K ad je došla do daha, ispružila je ruku i pozvala ih na trag.Podbočena o ovnova m ekana leđa, objašnjavala je P ilipu što da rad i.

Kad je Bor ušao u kuću, praćen svojom majkom i debelom ženomrum enog lica koja je po rađala po selu, maleni smotuljak u Pilipovimrukama tiho je grgljao, već čist i isplakan. Naneia je ležala sklopljenih očiju, prolazeći umorno rukom kroz bijele i smeđe kovrče ovnaopruženog kraj k reveta. B orje stao, osupnu t prizorom. Njegova ma

jka se prekrižila, baba K ata priđe Pil ipu i zagleda se u dijete.“Ne trebam vam ja više,” rekla je poslovno. “Svaka čast,” doda

ispod glasa N anei i uzme dijete u ruke. Pilip ju je h tio spriječiti, ali N anein tihi glas s kreveta zaustavio g a je u pola pokreta .

“U redu je, P ilipe, pusti je. Neće joj ništa .”“Ipak je žensko?” razočarano upita Bor.“Naravno daje žensko. Zna vještica sve.”

Naneia uzdahne. “Rekla sam ti da će tako biti. Zove se Dana."“Ne zove se ona nikako dok je ne krstimo kako se pristoji,” ubaci

se Borova majka. “Ti je možeš zvati kako hoćeš, ali moj sin neće s lu

šati tvoje vještičje običaje.”Pilip i babica zabavljali su se oko djeteta, s nekom vrstom tihograzum ijevanja. Bor priđe krevetu, sjedne kraj N aneie i pogladi je poruci, poledavši majku ispod oka.

“Nek je zovemo kako god hoćeš,” rekao je tiho. “Samo neka budekao ti. A kasnije, kad mi izrodiš sina, na zvat ćemo ga po meni da mise ime prenese u vječnost.”

N aneia se lagano nasmiješi i stisne m u šaku. “Pa , zašto ti se ina

če ime ne bi pronijelo?” upita tiho. “Misliš da bi te kći zaboravila?”On joj uzv rati sm ješak. “Drugo je to, udat će se, žensko je žensko.Ali nitko osim mene neće imati besm rtnog sina .”

“Opet ti o besm rtnosti, Bore. Koliko puta ću ti m orati ponoviti: to je samo jedna od vještina, i ne može je se steći bez ostalih.”

“Pa, zar to ima veze? Tvoja djeca naslijedit će sve te vještine odtebe, zar ne?”

“Ne. Morala bih ih učiti, kao što sam ih i ja učila. Imaju jaču

sposobnost, to da, bilo bi im lakše, ali ništa od svega toga neće im pomoći ako ne budu podučavani.”“Pa , onda ćeš ih podučavati,” odvratio je jednostavno.“Nikako. Sama to ne bih ni mogla kako treba, a neću ih slati u

šumu. Sa šumom smo rask rsti li jednom zauvijek, sjećaš li se?”

8/16/2019 Futura 043


126 MILENA BENINI

Bor ustane i nervozno se ushoda po sobi. “Hoćeš reći da mi nidjeca neće biti vječna?”

“Neće. Ni ja neću živjeti u vječnost, zbog tebe.”“Baš me briga hoćeš li ti živjeti ili nećeš! Htio sam da mi podariš

svoje moći, kažeš da ne možeš, u redu. Oženim te, usprkos svima, nem arim što mi cijelo selo okreće leđa, rodiš mi dijete i sad mi kažeš daće i ono biti kao i svako drugo?”

“Govorila sam ja,” promrmljala je ljutito njegova majka, poslu jući oko ognjišta.

Naneia se podigla na laktove i uzela Danu iz Pilipovih ruku. “Znači, nisi ništa drugo htio?” upita bijesno. “Samo to ti je bilo na pa

meti?”“A što si mislila? Da bi mi bilo stalo do šumskog stvorenja samotako? Zbog tebe?”

Podupirući se u zid, us tala je i za teturala . Pruži ruku prem a Pili- pu, tražeći oslonac. “I što sad hoćeš?” obratila se Boru drhtavo, pokušavajući mu prići. “Sto sad da napravim?”

Spustio se na klupu i pljunuo na pod. “Baš me briga! Lagala si mi,na prevaru si me natje rala da te oženim, i sad me pitaš što hoću.“

Prišla mu je i pokušala ga dodirnuti. “Bar je pogledaj,” šapne.“Nemam što gledati i ne diraj me, kurvo vilenjačka! M akni mi ses očiju, da te ne vidim!”

Gurnuo ju je prema vratim a. N aneia zatetura i izađe kroz vrata.Pilip je trčao za njom, noseći joj pokrivač s kreve ta. Njen ovan motao

joj se oko nogu, ne shvaćajući.“I ne vraćaj se više!” orilo se za njom.Stala je i oklijevala. Pilip je stajao kraj nje i kreveljio se Dani,

koja je veselo gugutala u njenim rukama. Pokušala je koraknuti,onda se zaustavi, shvativši da nema kamo. Stajala je nasred puta,dok joj se vje tar podvlačio pod pokrivač ovlaš prebačen preko ram ena. V rata jedne kuće otvore se, netko joj priđe i spusti šake na njenaramena. Okrenula se.

“Stjepan!”“Vidio sam što se dogodilo...svi smo vidjeli, uostalom. Pretposta

vljam da... imaš li kamo otići?”Odmahnu la je glavom.“Tako sam i mislio. Moji će se ljutiti, ali...pa, za noćas, možeš pre

spavati kod mene. Ipak imaš i to dijete, ne možete ostati na cesti.” N aneia zahvalno kim ne, prih vati se za njegovu ruku i dopusti

mu daje povede.

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


128 MILENA BENINI

polako podizao, gomila se stvarala iza nje, prateći je iz daljine. Pokušala je ustati, zaplela se u ponjavu, ponovo izgubila ravnotežu iopet pala. Netko je uskliknuo: “Vještica!” Masa joj je prilazila sve

bliže i bliže. Dana je počela plakati .S djetetom u rukama, na koljenima, na blatnom seoskom putu.

Naneia je osjećala gomilu kako se približava. Željela ih je sve zgromiti, ali otkrije da nem a za to snage. S jetila se stravičnog krika ovcekoju je Bor zaklao, pred oči joj dopleše slika krvavog, ogoljenog tijelakoje je mirno nabio na kolac, čula je psovke i komešanje koji su jeispratili iz Stjepanove kuće, i Val Mržnje u njenim očima kao da jeugasnuo. Osjećala je toplu ovnovu njušku n a svom obrazu i opustilase. Nije imala volje ni da digne glavu kad ju je gomila okružila. N etko joj je uzeo dijete, jedva da je jeknu la, za tre n ugleda P ilipa kakose bezuspješno bori za Danu s krupnim, b rkatim muškarcem, netkodrugi uhvatio je njenog ovna za rogove i uzvikom tražio nož, iz svihdvorišta nosila su se drva prem a trgiću pred crkvom.

Digli su je na ruke, b ila je preslaba i da im se pokuša oprijeti, čaki kad je shvatila značenje gomile drva sa stupom u svom središtu,čak i kad je osjetila toplinu koja je isijavala iz baklji, nije mogla, nije

htjela ni pokrenuti se.“Oprosti, Tul,” pomislila je. Netko je udario Pilipa u zube, i on seotkotrljao do podnožja lomače. Sklupčan, pokrio je glavu rukama izacvilio.

Dizalo se' tiho, proljetno svitanje. Tul je jahao kroz šumu, izgu bljen u mislima, pustivši svoga konja i Kriija da se zabavljaju posvome, gotovo ne dodirujući uzde. Pokušavao je zamisliti što će se

dogoditi s njegovim svijetom. Jer, da će se nešto dogoditi, o tome nije bilo sumnje. Svijet u kom je odrastao, i kakvog je jedinog poznavao, jednostavno je pojeo sama sebe, i na trag se više nije moglo. Nije bilonikakve očite promjene, ništa se primjetno nije dogodilo, tek, nekineodređeni osjećaj u zraku govorio je da stvari nisu više iste. Morao

je priznati d a je i Naneia na određeni način bila u pravu: ušuškani usigurnost, zatvorili su se i postali sterilni. Nije se mogao sjetiti čakniti igara koje su igrali, ničeg stvarnog što bi ih još držalo povezanes onim što su nekada zvali životom, možda su i išli prema nečemnovom i drugačijem, a možda i nisu. Možda još jednostavno nisu bilispremni za taj način življenja prema kojem su išli. Nije znao. Tek,

bilo mu je ja sno da se ovako dalje ne može. Nije si mogao baš dobroobjasniti zašto. N aprosto, tako je osjećao. Svi su tako osjećali, samo

8/16/2019 Futura 043



vjerojatno nisu to željeli priznati. Još su uvijek bili suviše od krvi imesa da bi mogli u potpunosti isključiti stvarnost kakvu su prije poznavali . Ali izazovi te stvarnosti posta li su prelaki, nisu im višemogli pružiti potrebu za životom, onu dinamiku koja je potrebna da

bi se želja za živ ljenjem održala . A nove izazove i novu stvarnost,ako su i postojali, nisu još ni mogli ni znali sagledati. Tul čak nije bio siguran jesu li je željeli sagledati , jesu li na to bili spremni. Iznenada, Tul zastane. Iako je jahao otkako je znao za sebe, odjednom jeosjetio da mu se vrti u glavi čim bi pogledao prema tlu. Kroz kičmumu se penjao strah. Iz želuca, kugla mučnine krenula mu je premagrlu. Zaustavio je konja i protrljao čelo, pokušavajući se smiriti. Neki čudan osjećaj opkoljenosti prisilio g a je da se okrene i pogleda okosebe. Sum a je bila tiha i mirna kao uvijek. Pokuša se skoncentriratii ovladati osjetilima Onda shvati, prom rmlja si u bradu “Sile je zgromile,” i obode konja. Jahao je stisnutih očiju, trudeći se da z austavimučninu koja gaje sve više obuzimala. Neka daleka omamljenost paralizirala mu je mozak, mučio se da misli što brže, da se programira unaprijed, prije nego ga silina straha koji je nadirao odasvud potpuno onesposobi. Znao je da će m orati raditi brzo, što brže može, ida neće imati vremena da stane i misli, problem je bio u tome štonikako nije uspijevao shvatiti u čemu je opasnost. Ponavljao si je:“samo brzo, Tul, samo brzo.” Kopita njegovog konja jedva da su dodirivala tlo: Tulove pete bez mamuza čvrsto su se stisle uz konjskesapi. Krii je krenuo za njima u brišućem letu, ne zaustavivši se da

p ita što je , rastjerujući i nehotice ptice koje bi mu se našle na putu.Malo iznad crkve, kad se selo prostrlo pred njima. Tul za stane za

tren, pokušavajući sagleda ti situaciju. Ugledao je N aneiu vezanu zastup usred lomače, i baklje kako putuju po rukama, visoko iznad

bučne mase. U trenu tku kad je podbo konja i pojurio prem a dolje, prva buktinja dotakla je pruće pod Naneinim nogama. Netko sa s trane mučio se s mladim ovnom, pokušavajući ga za rogove odvući prem a plamenu. Skupina žena natezala se oko tek rođenog dje te ta ,raspravljajući bi li trebalo i njega baciti u v at ru ili ne. Pilip je ječao pod udarcim a, pokušavajući uzaludno da otme Danu. Tul osjeti toplinu kako ga obuhvaća i jak, zastrašujući dojam propadanja u ništa-vilo prodre mu u mozak. Naneino tijelo opustilo se među konopcima.Pred očima mu se smračilo.

“Nan, ne!” kriknuo je, ulijećući konjem u gomilu. Njegov konj jurio je bezglavo, gazeći pred sobom uplašena tijela

koja su padala pod kopita velike crne životinje.

8/16/2019 Futura 043


130 MILENA BENINI

Tul više nije bio siguran što se događa, nije ga ni zanimalo. Prošao je kroz m asu koja je vr išta la, dojurio do plam ena, skočio s konja iušao u vatrene jezike. Zaklanjajući lice rukam a, očima je spalio vezekoje su držale Naneiu uza stup. S njom na rukam a, pogledao je čov

jeka koji je držao ovnove rogove, oborio ga i popeo se na konja. Ovanspremno potrči za svojom gospodaricom. Pored njega letio je Krii,noseći u kandžama mali smotuljak koji je plakao, otet od prestravljenih žena. Praćeni Pilipom, koji je od straha skoro držao korak sTulovim konjem, nestali su kako su i došli, brzo i strašno. Masa natrg u staja la je ukipljeno, ne stigavši reagirati.

U srcu šume, Tul je zaustavio konja i spustio se na tlo. Talial iGunn, usplahireni Kriijevim kriktanjem, istrčali su iz pećine i pritrčali mu. Tul spusti Naneiu sa svog sedla, pokušaje ponijeti i padnena koljena. Gunn je uzme iz njegovih ru ku i ponese u pećinu. Talial

je obuhvatila Tulova ram ena i pomogla mu da ustane. A hrra i LudiZec izišli su iz svoje pećine. Ona dozove Kriija i uzme Danu iz njegovih pandži, a onda pođe za njima.

“Sto se dogodilo?” upitao je Gunn preko ramena, odnoseći Naneiu u m alu pokrajnju p rostoriju. Tul se srušio na stolac i oborio glavu

na ruke, teško dišući. “Selo...” promrmljao je.A hrra m u priđe, noseći dijete na ruk am a. “Sto je to?” up ita. “Č ije je to dijete?”

Talial je donijela vrelo vino i točila Tulu. Gunn izađe iz susjedne prosto rije i prid ruži im se.

“Svijete, što je to bilo? Stoje s Naneiom?”Još omamljen, Tul je pokušavao doći do daha. “To dije te...N aneia

ga je rodila ,” promuca.

U pećinu je u trčao Pilip, držeći se za Naneinog ovna.“Sile svijeta,” prom rmlja Gunn. “S to je s Naneiom?”Tul je pozvao Pilipa i pružio m u vrč s vinom. “Ne boj se, tu si na

sigurnom,” reče mu.“Pokušavao ju je obraniti, mislim da mu treba liječenje,” doda

tumačeći Ludi Zec, prišao je idio tu i pregledavao ga.“Sto je s Naneiom?” ponovi Gunn po treći put, spustivši ru ku na

Tulovo rame.

Talial ga zaustavi. “Pusti ga da dođe do daha.”Tul odmahne rukom i uzdahne. “Menije dobro. Ali ona... Htjelisu je spaliti,” reče hvatajući dah. “Bacila se u Veliko Nešto.”

Gunn se polako, nesigurno spustio na stolac i zagledao mu se ulice, ne v jerujući. “Što je učinila?”

8/16/2019 Futura 043



Tul umorno potvrdi. “Već su bili zapalili vatru...valjda je pomislila da nem a izlaza.”

Gunnovo lice prekrilo se bljedilom. Ustao je i nervozno se usho-dao po prostoriji, mrmljajući si nešto nerazumljivo u bradu. Talialm u priđe i uhvati ga za ram ena.

“Gunn...” počela je.On odgurne njenu ruku i udari šakom po zidu. “Prokletnici,” re

kao je čudno mirno. “Neka,” doda sarkastično. “N aučit će već.”Izišao je iz pećine i stao na čistinu, okrenuvši im leđa. T alial na

pola krene za njim, ali Tul je zaustavi, uhvativši je za ruku.“Ima pomoći, mama. Znam da ima.”Ona pogleda prema Ahrri i Ludom Zecu, s neizgovorenim pita

njem na usnama. Ludi Zec ozbiljno kimne i spusti joj ruke na ramena. “Već smo to radili,” reče blago. “Nije jednostavno, ali može se.Može proći i relativno lako.”

Iznenada Ahrra se okrene i pogleda prema izlazu. “Svijete!” us-klikne. “Gunn.”

N a čistini ispred pećine, Gunnove noge pretvarale su se u plamen. A hrra krene p rem a njemu, ali on se odigao od tla i krenuo prema visinama. Njegovi ljudski obrisi nestajali su u plazmi. Kad je postao samo gorenje, naglo se zarotira i krene poput kuglaste m unje, jureći prem a selu punom brzinom.

Ahrra zvizne Demonu. Ludi Zec istrči i stavi joj ruku na rame.“Nema sm isla, Ahr ra,” rekao je tiho. “Ne možemo ga zaustaviti.”

Ona s oklijevanjem k imne i stisne mu ruku.“Hajde da vidimo što se da učiniti s malom,” reče Ludi Zec i po

vede je prem a pećini.Posjeo ju je za stol i obuhvatio njene šake svojima.“Što ćemo sad?” up itao je Tul bojažljivo.Ludi Zec udahne i natoči si vode iz krčaga. “Treb at će učiniti m n

ogo toga,” odgovori.Ahrra ga pogleda i pozove Kriija zviždukom. “Da pošaljemo riječ?”Ludi Zec kimne. “Ono što smo očekivali, dogodilo se. Vrijeme je

došlo. “A hrra uzme K riija na ruku i počne tiho, brzo šaputa ti.

“A...Nan?” oglasi se tiho Tul, gledajući Ludog Zeca.On um irujuće kimne.“Onda ćemo se i za to pobrinuti.Pogledao je Pilipa i osmjehnuo se. “Gdje li je samo njega prona

šla, da mi je zna ti.”

8/16/2019 Futura 043


132 MILENA BENINI

Tul slegne ramenima. “Ne znam. Kad sam stigao, pokušavao jeoteti Naneino dijete od nekakvih baba, i jednostavno je pošao za nama. Mislim d a je prijateljevao s Nan.

A hrra je usta la, p rišla izlazu iz pećine i otpuhnu la Kriija sa svo jih prstiju. “Obavijestit će Yssdena,” reče okrenuvši se. “On će se pobrinuti za sve osta lo.”

Ludi Zec kimne i okrene se Tulu. “A sad me pažljivo slušaj,” rečemu. Ovo što ću ti reći strahovito je važno.”

Tul kimne.“Veliko Nešto nije opasno dok ga ne dražiš,” poče Ludi Zec.A hrra je sjedila, zagledana u prazno, grickajući zglob svog malog

prsta. “Zašto sam mu morala dati to ime?” promrm lja.

Nakon neuspje le lomače, selo se polako razilazilo, oporavivši seod šoka koji im je priredio Tul. Iznenada, netko iz gomile podigneruku, uperi prst u nebo i vrisne. “Ljudi!”

Ogromna plamteća kugla nadrasla je Sunce i fijučući jurišala prem a njima. U darila je u crkvu, i plameni jezici zahvate drveni k rov zvonika. Kugla nastavi svoj put i prođe preko gomile u brišućemletu, zahvaćajući kose i paleći ženske m aram e. Ljudi su se bacali natlo u paničnom strahu, neki su pokušavali utrčati u kuće i gazili suone na zemlji bez gledanja. Velečasni je istrčao iz goruće kuće božje,glasno moleći. Plamteći crijepovi počeli su padati s krovova kuća.Kugla se za tren izgubila iz vida, otišavši do polja i paleći usjeve, aonda se vrati nad naselje i nastavi svoj rušilački posao, prolazećikroz zidove, rušeći kuće i ne štedeći nikoga. Kaos je zahvatio selokoje kao daje upalo usred neke paklene svetkovine. Ljubičasti i ze

leni plamenovi gutali su sve što im se našlo na putu, rastući i jača jući. Kugla načini još jedan, posljednji krug nad selom, zastane zatre nu tak u zraku, kao da prom atra učinak svog divljanja, pa odleti.

N isu je ispratili čak ni jauci. U selu više nije im ao tko jaukati.Samo se još gusti sivi dim dizao prema oblacima. Sunce je doseglozenit.

XXX

J edva da je bilo prošlo podne kad je Gunn-Prokletnik, sinizbjeglica s jednog drugog svijeta, stigao natrag u svoju ze

maljsku nastambinu, porušivši obližnje selo do temelja. Iz ogromnekuglaste munje koja je sijala užas i smrt, ponovno se pretvorio u

8/16/2019 Futura 043



obično stvorenje, ili bar ono što je njegov narod smatrao običnimstvorenjem. Osjećao se iscrpljeno, onemoćalo i ispražnjeno. N a opustjeloj čistini, poprimivši natra g svoj svakodnevni lik, sjeo je i spustioglavu u šake. Nad njim, oblaci ojačani gustim sivim dimom koji sedizao od nekadašnjeg sela, polako su zaklanjali Sunčev disk. Od tegodine, proljeće više nije trajalo duže.

Gunn nije znao koliko je tako sjedio, izgubljen u crnoj rup i svojihmisli. Iz obamrlosti ga je trgla spoznaja, pridošla, negdje sa rubamalog mozga, da je čitavo pećinsko naselje nekako neuobičajeno tihoi mirno. U norm alnim prilikama, govorila je au tom atika u njemu,netko bi do sad već prošao, nečija ptica pozdravila bi ga u letu klik-tanjem , neki konj za frktao bi u šta lam a tražeći svoj izlazak. A on jesjedio. Da li satima? Da li danima? Da li minutama? U potpunomsavršenom miru. Polako, podigao je glavu i pogledao ispred sebe.Pored sebe, negdje u blizini, iza svog desnog ram ena, osjetio je nečije prisustvo. Osvrne se.

“Ahrral-n ia.” Izgovorio je ime svoje majke u potpunosti, s tarovre-menski onako kako gaje trebalo izgovarati, osjećajući potpuno njegovo značenje. Zimska Svjetlost ispružila je ruku i dotaknula muram e vršcima prstiju.

“Č ekala sam da se odmoriš,” reče mu tiho.Kimnuo je u znak da shvaća. “Sela više nem a,” rekao je bolesno

mirno.“Znam. Ni našeg naselja više nema. Otišli smo.”“Otišli? Kuda?”Ona se nasmiješi, okrene se i pruži mu ruku. “Dođi,” reče.Gunn ustane i pođe za njom.

U prvoj najstarijoj pećini, za grubo otesanim drvenim stolom sjedili su Talial, Tul i Ludi Zec. Ugledavši Gunna, njegova žena ustane, priđe mu i zagrli ga. “Nan?” upitao je suho.

“Spava, tamo prijeko.”“Tko ju je izvukao.”“Tuli, A hrra i Ludi Zec. N jen ovan ih je vodio.”“Ali...tek kasnije m ije palo na pam et... bila je kao u nesvjesti,”

polako je rekao Gunn. “Kao d a je izabrala da umre, a ne...”

Ludi Zec potvrdi glavom i gurne m u vrč s vodom preko stola.“Imala je sreće. Izgleda da se u zadnjem času nešto u njoj pobunilo, ili je to možda bio Tul, ne znam, uglavnom, umjesto da uleti uVeliko Nešto, prošla je pored i ostala lebdjeti u n ištavilu . Lako smo

je izvukli.”

8/16/2019 Futura 043


134 MILENA BENINI

Gunn potvrdi glavom i otpije gutljaj vode. “Znači, bit će sve uredu s njom?” upita.

Talial kimne i uhvati ga za ruku. On obori glavu. “Svijete,” rečetiho. “Znači sve ono... sve što sam učinio... zapravo ni za š to ...”

“Sto si uradio, moralo se dogoditi,” prekinuo gaje Ludi Zec odlučno. “Krivica nije ni do tebe, ni do bilo koga drugog.”

Gunn ga pogleda, ne razumijevajući. “Govoriš kao da si znao daće se dogoditi.”

Ludi Zec spusti pogled. Ahrra mu stisne šaku.“Kao da jesmo Gunne,” reče polako. “Očekivali smo da se nešto

takvo dogodi. Nismo znali gdje ni što, ali znali smo da će i posljednjeveze između nas i ljudi uskoro pući. To što se to desilo baš nama, i baš ovako... tome nije bilo pomoći.”

Gunnove obrve se namršte. “Pustili ste me da idem i...ubijam,dozvolili ste da Nan skoro um re... a sve samo zbog toga što tome nije bilo pomoći?”

Talial ogrli njegovu ruku i zaustav i ga. “Nisu te mogli zaustav iti,ni tebe ni Naneiu. Znaš da nisu.”

Bijes u njegovim očima smirio se i nestao. “Zao mi je, Talial,”

reče polako. “Oprosti.” Nasmiješila se. “Nemam ti što oprosti ti.”“Imaš. To je ipak bio tvoj narod , tvoje selo.”“Već odavno ne.” odgovorila je sigurno.“Pa ipak.”Oborio je glavu u šake. Jeda n riđ i pram en pao mu je preko čela i

između prstiju. “Nikad u životu nisam učinio baš ništa nažao... ni jednom živom stvorenju. A sad ...”

Ahrra uzdahne i pogleda Ludog Zeca.“Možda je to i dobro,” reče on. “Možda smo previše zaboravili danem a života bez sm rti, jednako kao što nem a ni sm rti bez života. To

je tvoja P lava krv progovorila u tebi, ona kojoj smo previše dugonijekali pravo na oglašavanje, iako smo bili svjesni da nam je potrebna. Ja... nisam siguran razumijem li to... ali znam da sam čak isam jednom već bio spreman donijeti smrt...iako je na kraju Ahrrato učinila umjesto mene... i onda nisam ni razmišljao o tome imam liizbora ili nemam . Jednostavno sam bio sprem an postupiti onako kaošto sam vjerovao da treba. Ništa drugo.”

Gunn digne glavu i pogleda ga. “Ali ja nisam ni i u što vjerovao,ni o čemu nisam razmišljao. Naprosto sam ispucavao svoj bijes...svetio sam se, to je sve.”

8/16/2019 Futura 043



Ludi Zec uzdahne. “Pa, možda nam je i to bilo potrebno. Moždasmo se udaljili od življenja toliko da ćemo morati ponavljati nekestare pogreške, za koje smo već mislili da su prevladane, prije negouspijemo pronaći pravi p ut ...ako ga uopće uspijemo pronaći. Je r naovaj način kako smo do sada pokušavali izbjeći pogreške, uspjevalismo ih samo potisnu ti, ne i iskorijeniti. A što je još gore, s njima smo

potisnuli i tako mnogo drugih stvari, koje su nam bile potrebne da bismo mogli osta ti stvarno živi.”

Zastao je i pogledao Ahrru. “A možda ja sad jednostavno pričamgluposti da bih nekako opravdao svoje dijete.”

Ahrra se nasmije. “U svakoj gluposti ima i tračak pameti,” reče.“Uostalom, dogovorili smo se još zimus da moramo pokušati na nekidrugačiji način, i svi su se s tim složili. Č uo si i sam, svuda je biloistih problema.”

Gunn ustane i pogleda u susjednu prostoriju. Naneia je spavalamrtvim snom. Pored nje, u improviziranoj koljevci gugutala je Dana.

“I, što će sada biti?” upi ta okrenuvši se.Ahrra se digne, priđe mu i prihvati ga za ruku. “Poslali smo riječ

da je došlo vrijeme za odlazak. Povući ćemo se iz života ljudi zauvi jek. Moramo nestati, otići još dalje od ljudi nego što smo dosad bili.”

“Kako?”“Na razne načine. Zimus, na savjetovanju, neki su predlagali da

se uputimo među ljude i sakrijemo se u gomili. To znači dosta sakrivanja i dosta pretvaranja, ali je ujedno i najjednostavniji način danestanemo. S druge strane, opasno je to što bi tako vjerojatno došlodo rasipan ja, pom iješat ćemo se s Narodom polja i s vremenom zaboraviti svoje porijeklo, a možda i vještine koje smo tako dugo i teško

sticali. Jer , naravno, ne bismo se mogli služiti vještinam a među ljudima,” za sta la je, otpila gutljaj vina iz Gunnovog vrča, pa nas tavila.“Neki smatraju da bi bilo bolje da se smanjimo i odemo pod zemlju

— tako možemo biti sigurni da ćemo im ati svoj mir, je r legende onam a još će dugo čuvati sam a srca šum a od radoznalaca, bilo bi nasteško pronaći i uopće promijeniti. Ali, tako bi nam se moglo dogoditida potpuno izgubimo kon tak t s događajima u ljudskom svijetu, i nikad n iti ne doznamo da je stigao tren uta k da im se priključimo. Os

im toga, tu je onda i opasnost da nam se krv previše privikne na toda smo maleni, i da nam postane teško ponovo porasti na normalnuveličinu, I konačno, neki od nas koji su živjeli blizu mora otkrili suda se i u vodi da dobro živjeti, i misle da bismo imali i prostora ivremena na raspolaganju koliko god želimo. To bi nam pomoglo i da

8/16/2019 Futura 043


136 MILENA BENINI

pratim o ljude je r, prije ili kasnije, shvatit će da su mora više od samo sp rem išta za ribe, otk rit će da pored njih postoji još jedan , pose ban svijet. Kažu da postoji vrsta u moru koja se razvija brzo, moždaće i s njima biti moguće uspostav iti kon takt, jednog dana .”

Stala je i pogledala Ludog Zeca.On preuzm e riječ. “Na kra ju smo zaključili d a je najjednostavnije

da se svatko odluči za sebe i postupi onako kako mu se čini da jenajbolje. Riječ je poslana samo da se nestane, i to tako da nitko višene može reći da negdje postoji narod v ilenjaka. I tako ...” ud ahn uo jei pogledao Gunna, “...sad morate sami odlučiti što ćete učiniti. I onda nestan ite.”

Dana je zaplakala. Tul ustane i uzme je na ruke. Pilip, koji jedotle spavao pored Naneinog kreveta, probudi se i sjedne na podkra j Tu la, grgljajući veselo. Gunn se vra ti za stol i sjedne, ispruživširuke pred sobom i gledajući u prazno. Talial mu se primakne bliže ivršcima prstiju dotakne njegove opuštene šake. Ludi Zec izišao je ioslonio se na vanjsku stijenu pećine. Krii se vratio, raznjevši poruku, i kružio je negdje visoko iznad njegove glave, mala zlaćana točkakoja je odbljeskivala Sunčevu svjetlost na oblacima zastrtom nebu.

A hrra izađe iz pećine i tiho stane pored Ludog Zeca.“A što ćemo mi?” up itao ju je.“Ne znam.”Stajali su u tišini. Krii je sletio na Ahrrino rame i mazio se o

njenu kosu. N a tlu, M ala Lisica ispružila se preko Ahrrinih stopala.Ludi Zec čučne i počeška je po trbuh u. Iznenada, A hrra se nasm iješi.

“Ludi Zeče...” rek la je tiho, spustivši mu ruku na rame.“Da,” odvratio je, gledajući u zemlju.

“Nisi mi n ikad rekao... ali postoji i Neko Treće Mjesto, zar ne?”Kimnuo je i stisnuo njenu šaku na svom ramenu . A hrra se osvrne i pogleda iza sebe u pećinu. Gunn i Talial još uvijek su sjedili utišini, jedno kraj drugog. Dana se umirila u Tulovim rukama. Pilip

ju je gledao, oslonjen na leđa Naneinog ovna. T renutak—dva, promatrala je svoga sina i njegovu porodicu, malu hrpicu na zgarištunečeg što je prestalo postojati. Onda se ponovo okrene Ludom Zecu.

“Idemo tamo,” šapn ula je.“Na Neko Treće Mjesto? Ispočetka?”Digao se i pogledao je u oči. Ona se nasmiješi i kimne. “Na Neko

Treće Mjesto,” odgovorila je. “Ispočetka.”

Copyright © M ilena Benini 1996

8/16/2019 Futura 043


FUTURA 43 137

bookshoppiše: neven antičević

Bok škvadro!Dva mjeseca nije me nigdje b-

iio, uz najbolju volju — rokovi mesustižu b rz inom fo rmule jedan, amjeseci lete ko blesavi. Vama s druge strane papira to naravno izgleda jako polako jer treba čekati punih mjesec dana da se Futura pojavina kiosku ili u poštanskom sandučiću. To, eto, govori koliko je Einstein bio u pravu i kako je sve relativno. Meni, s ove strane, trebasamo v rem en a i ništa drug o —ove vijesti, naprimjer, trebaju biti složen e za dva sata, jer u petBojan trči u tiskaru i zato nemamviše vrem ena za filozofske rasprave o smrtocrti.

T renutačno noćne sate tro šimna G.R.R. Martina i njegovu čisto

frišku fantasy trilog iju, čiji se prvidio zove THE G AME OF T HRO NES. Martina ste navikli čitati kaopisca SF- a ili barem horrora, ali sigurno ne kao autora herojske fantastike tipa Davida E ddingsa ili TadaWilliamsa. Međutim, on se u ovomžanru snašao kao riba u vodi: prva

knjiga trilogije ima osamsto stranica i njen koncept (za sad) ne nudi ništa novo u klasičnom fantasy

zapletu. J est — zap let je složen,ima mnoštvo likova, ali pokušat ću

dočarati ideju. Z amislite Dug ačkipoluotok, pomalo nalik na Koreju,podijeljen uskom prevlakom na sjeverni i južni dio. Na sjev eru u gotovo subpolamo j klimi, zaštićen odtajanstvenih nemani ogromnim zidom od leda, živi Lord Sta rk i njegova b rojna obitelj, a na jug u živiKralj, njegov stari prijatelj i suboracs kojim je prije dvadeset godinasvr-gnuo omraženog kralja iz Zmajevedinastije. Kralj dolazi u posjetu Sta-

rku i moli ga da preuzme posao Doglavnika, de facto upravitelja kraljevine, posao koji je donedavnoobavljao Starko v šogor, očito stradao pod neobičnim okolnostima.Stark nevo ljko prihvaća ponudu unadi da će otkriti ubojicu.

To je osnovni okvir radnje koja

ne obećaje ništa p osebno dok jene počnete čitati. Tu dolazi do izražaja ono na što je teško uprijetiprstom i reći što je. Znate — kadčitate knjigu i kad vam postane stalo do likova, skoro da radnja i nijevažna. Ali zašto vam je stalo do likova? Zato što su stvarni, istinski,

jer u ovom slučaju z a razliku od svih drugih ovi izgledaju kao da zaista postoje, kao da u njih možetepovjerovati. To je onaj make be-

Heve, tj. sposobnost pisca da vas

8/16/2019 Futura 043


138 FUTURA 43

uvjeri i uvuče u radnju kao da se onastvarno odvija. Tu sposobnost uistinuimaju samo rjetki majstori i kad ja,ako z a sebe to mog u reći, veteranstotina fantasy romana, koji je ogu-g lao na sve fore i štoseve na kojepisci pokušavaju prodati svoje šarene laži, trz nem od prve i zag rizem i meku i udicu i flaks, ondaznate da knjig a nije mačiji kašaljnego da je riječo pravoj stvari. The

real thing! Yeah! GAME OF THRO NE S jošnije ni izišao, ja sam z grabio probni otisak tek pristigao iztiskare, pa g a jošnemojte tražitipo knjižarama, ali kad se pojavi,zagrizite i vi!

William Gibson je predao tekst svoje nove knjige IDORU, Co

nnie Willis objavila je novi romanpod naslovom BELLWETHER o kompaniji koja p roučava fads, što naeng leskom označava modne ludosti ili stvari koje odjednom bez nekog određenog razloga pobude zanimanje velikog broja ljudi i nakonkratkog vremena izčeznu. Komp a

nija misli da će — ako shvati zaštose pojavljuju — moći stvarati proizvode koji će ih g enerirati.

Fred Saberhagen, nama poznatiji pod imenom “berserker” napisao je jošjedan od stotina romana o kralju Arthuru; ovaj se zoveMERLIN’S BONES.

Anne McC affrey predala je REDSTAR RISING, novi roman iz ciklusa Pern, dok joj je up ravo u paper-

backu izišao PO W ER PLAY, završni dio trilog ije POWER.

A Rob ert Silverberg je završioSORC ERERS OF MAJIPOOR, petuknjigu o planetu Majipoor.

K. W. J ette r je završio treći diotrilogije Blade Runner REPLICA NTNIGHT.

Terry Brooks izdao je FIRSTKING OF SHA N NARA,prequel ilitipredstavak svoje bestselling serije; to mu je osma u seriji, a inačepostoji i kompjuterska igra o Sha-nnari.

Terry ju Bissonu je trebalo šestgod ina da nap iše svoj novi romanPIRAT ES OF T HE UNIVERSE, koji

je manje space-opera, kako bi sepo naslovu moglo suditi, a više Dic-kovski roman z bunjujućih stvarnosti. Terry se ujedno prihvatio posla

i dovršit će roman nedavno preminulog W altera M Millera Jr., ST LE-IBOWITZ & THE WILD HORSE W OMAN, koji je ostao na nekih šestostranica i fali mu jošstotinjak dokraja — v aljda neće odužiti. Roman je inače nastav ak klasika ACANTICLE FOR LEIBOWITZ, ko

jeg ste valjd a svi čitali.Jošjedan T erry ne da mira ma

rljivim čitačima fantasyja: to je onajzlog lasni Ričet ili Prečet, Bog znakako se zove. Ima novu knjigu oDISCWORLDU, pod naslovom MANAT ARMS. Joe Haldeman ponudio

je novu kolekciju u kojoj su priče koje

ste većčitali u F uturi.Julian May je napokon završila svoju seriju Galactic Milieu/ Pleistocen koja je dosad imala osam dijelova (ili sedam ako računate

8/16/2019 Futura 043


FUTURA 43 139

hardcovere, jer je INTE RVENT IONu paperbacku izišla kao dvije knjige), a s MAGNIFICAT, devetom useriji (ili trećom u zadnjo j trilog iji,JACK THE BODILESS je prva, aDIAMO ND MA SK druga) zav ršava priču koja je u drug om dijelu možda postala malo dosadna, ali to

je uvijek slučaj s drug im dije lovima svih trilogija. Mislim da bi boljiposao napravila da je sve tri knjigeskratila i bacila u jednu debelu kaošto je bila IN TERV ENT IO N, jer jemomentum iz prve najvjerojatnijeprenesen tek u treću.

C. J . C herry h izbac ila je i trećidio serije PAIDHI (FOREIGNER,1994, INVADER 1995 i sad INHERITO R, 1996.) u kojoj nastavlja priču o Brenu C am eronu, tumaču i

jedinom diplomatu kojeg mala ljudska kolonija, narasla od stradalnika svemirskog broda, ima međudomorocima. Brod Phoenix je, oštećen pa popravljen, prije dvjestogodina otišao potražiti pomoćnakon što su im navigac ijski uređajiotkazali za vrijeme hipersvemirs-kog skoka i bacili ih negdje dalekoizvan poznatog svemira — srećomu orbitu planeta na kojem se daloživjeti, ali samo u neprestanom ratu s domorocima, čovjekolikom rasom atevi. Tipičan Cherryhin zapletu kojem se sve rješava u zadnjih

dvadeset stranica naći ćete i u ovom nastavku, i neka vam ova napomena ne umanji užitak čitanja.C.J. to stalno radi.

Bradley Denton, koji je stekao

slavu svojim kratkim pričama p rijenekih desetak godina (mislim dasam neku od njih uspio progurati uSirius pod sam kraj, ili ako nisam,htio sam), pojavio se napokon s novim romanom LUNATICS. T ip pišeludo ali malo, pa je ovo tek njegovtreći rom an ( pretho dna dva su:W RAC K AND RO LL i BLAC KBURN). Ovaj je pak o tipu kojem se,kao, privida mjesečeva božica ko

ja se ševi s njim noću svakog punog mjeseca ako se ovaj pojavi golu šumi. F rendovi mu pomažu daga polic ija ne hv ata prev iše čestoi u principu mu ne vjeruju, ali seonda počinju događati čudne s tvari, kao što to obično biva u suvremenim fantasy romanima. Čistigušti.

Novi vrući talent na polju onečarobne fantastike je Robin Hobbs dva romana u seriji FARSEER:ASSASSIN’S APPRENTICE i ROYAL ASSA SSIN. Priča je o mladomFitzu, nezakonitom sinu plemenitog Princa, koji je postao kraljevubojic a i otkrio da ima čudne moći. Whelano ve naslovnice su pomogle. Kad smo većkod nastavaka, a njih je svakim danom sve više,evo jošpar: Stephen Donaldson

je napokon završio svoju pentalo-giju G AP romanom TH IS DAY A LLGODS DIE. Meni je serija izvrsna,

ali neki koji vole fantasy gunđaju,a ne bi trebali — SF je isto dobar,pog otovo kad ga piše Donaldson.Stari čiča C larke se ne da, bomesuradnici mu umiru ko muhe ali on

8/16/2019 Futura 043


140 FUTURA 43

i dalje piše li piše. Eto bašnedavno ode Mike McQuay, kojega sepo dobru sjećam po romanu MEMO RIES i koji nakon toga nije imao nekog većeg uspjeha. T o ješteta, ali svi su rekli da će romanomRICHTER 10, kojeg je o mami svih po tresa napisao s C larkom, ponovo vratiti staru slavu. Nažalost,nije dočekao. Zato G entry Lee sadpiše sam bez Clarkea, a svoj noviroman BRIGHT MESSENGERSpodnaslovio je “smješteno u Ra-manski svemir” , pa si ga sad misli. Radi se o oblaku tajanstvenihbijelih čestica koje su se po javile

u svemiru, a nitko ne zna što su — Božji z nak, ili fiz ikalna anomali ja, ili alieni. Nitko tko ne pročita neće znati. Z vuči poznato?

Inače, u međuvremenu otkadsam se zadnji put javio SF je ostao bez Boba Shavva, kojeg su naši fanovi imali prilike upoz nati p rilikom njegovih par boravaka u nasili pak u Glasgowu prije par mjeseci, i to samo dva mjeseca nakon što se oženio. Preminula je iElsie VVolIheim, suvlasnica izdavačke kuće DAW (inicijali Donalda A.VVolIheima).

Neven A ntičević

Čovjek koji je napisao priču zaWaterworld, David TWOHY, prip

rema svoj prvi samostalni projektčija cijena neće do voditi produc ente do živčanog sloma ( samo 25mil$). Tw ohy je dokučio da se upričama o astronomima uglavnommože vidjeti iste kako zure u nebokroz objektiv teleskopa i tamo pronalaze samo njima razumljive sli

ke. Međutim danas je takav načinpro učavanja svemira rijedak, d anas se to radi ponajprije proučava

jući sig nale dobivene p utem radio-teleskopa. Dakle radioastronomija

do sada nije dobila svoju priliku dase iskaže na kino ekranima. Zato

će Charlie SHEEN (The Wraith) kaoradioastronom u filmu SHO C KW AVE slijediti nev jerojatne signale ko

je prima putem svog radija sve dodubine meksičke džungle g dje seug nijezdiše svemirc i.

U Universalovim studijima poželjeli su filmski adaptirati jošje

dnog junaka iz knjiga Roberta E.Howarda. Radi se o kralju Kullu,frajeru sličnom Conanu barbarinu.Makar ste možda posumnjali, u glavnoj ulozi neće se naći A rny već

8/16/2019 Futura 043


FUTURA 43 141

drug a g omila mišića po imenu Kevin SO RBO , inače zadužen z a ulogu Herculesa u istoimenoj seriji. Snimanje Kulla počinje ovo ga ljeta naNovom Zelandu.

Steven SPIELBERG ima za ovugodinu u planu nekoliko projekata. Jedan od njih inspiriran je filmom When Worlds Collide, radnimu je naslov (dakle, ne mora biti idefinitivni) DEEP IMPACT i govori

o asteroidu koji prijeti da se zapa-rkira na Zemlji a što bi za nas stanovnike tog planeta moglo biti kobno. Što se tiče no vog Ind iane,scenarij je završen (obavio je to J effrey BOAM) i sad bi trebao uslijediti zajednički sastanak Spielber-ga, LU C A SA i Harisona FO RDA,

kako bi se do govorili o detaljima. Inaposlijetku vijest iz izgubljenogsvijeta dinosaura iliti filma THE LOST W O RLD u kojemu će se po javiti samo jedan g lumac iz JurskogParka — Jeff G O LDBLU M, ponovno u ulozi lana Malcolma ali ovajput kao istraživača teo rije o istri-

jeb ljenju. O stale znanstvenike igrati će drug i g lumci.Makar su u konkurenciji za ulo

gu Poison Ivy u slijedećem Batma-nu bile Demi Moore, Julia Roberts,Sandra Bullock, pa i Sharon Stoneulog u je, čini se, definitivno dobilaUma TH URMA N (i kako da sad mrzišnegativc e?) pa čestitam J oeluSCHUMACHERU na ukusu. (Inače, Gogica Filmofiličar se pali na Umu k'o svjetlo na prekidač. Naravno, ljetuje isključivo u Umagu,

a najdraža knjiga mu je "Svijet se

kaže Uma", nap. ur.) NajopasnijegBatmanova protivnika Mr. Freezeavjero jatno će glumiti Arno ld SCH-W A RT Z ENE G G ER, a po jačanje utaboru pozitivaca, slatku Batgirl,up rizorit će, kažu, A lic ia SILVER-STONE (The Crush). Ipak, najznačajnija vijest je da se Val KIL ME Rneće jošjednom naći u kostimu čo-vjeka- šišmiša (što mu bi?). Većsu

mu, priča se, pronašli i zamjenu,ali tko je to trenutno je i meni nepoznato. (A mi iz uredništva čitali u trač-rubrikama da će to biti George

Clooney. Bljak! 'Očemo Kilmera u pripijenoj Bat-gumi! nap. ur.)

THINNER je ime stare knjige inovog filma po istoj knjizi pisca Ste-

phena KINGA. Knjigu je King ob javio prije nekih dese tak g odina

pod svojim poznatim pseudonimomRichard BA C HMAN i budući da jeu tvrdom uvezu prodana u 28000primjeraka, te da je razb uc ala svetop liste bilo je nesumnjivo da ćedospjeti i na celuloid. Redateljski

posao obaviti će, kao i u pri snimanju TV serije po Kingovoj knjiziLangoliers, Tom HOLLAND (Child's Play, Fright Night) i to u mjestima Camd en i Rockpo rt državaMaine gdje je sam King najpoznatiji stanovnik. Hollandu su ponuđena dva Kingova djela predviđenaza snimanje, The Stand i Thinner, ali on se od lučio za Thinner jer jeznao da se po Štandu priprema snimanje TV serije. Auto ri kažu da seradi o vrlo snažnom psihološkom

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


F U T U R A 4 3 14 3

Robert Asprin:

PRIMIJENJENA MITOLOGIJA

knjiž. cijena: 59,00 Kn

naša c i jena: 40,00 Kn

Terry Pratchett:DISKOLOGIJA


naša ci jena: 40,00 Kn


naša c i jena: 40,00 Kn

knjiž. cijena: 55,00 Knnaša c i jena: 35,00 Kn

NARUDŽBENICA F42

IME I PREZIME.........................................................ULICA..........................................................................MJESTO.....................................................................

Naručujem pouzećem slijedeću knjigu- e:• T. Pratchett-"BOJA MAGIJE"• R. Asprin-"JOŠ JEDAN KRASAN MIT"• R. Asprin-"NOVE MITKONCEPCIJE"• R. Asprin- "MIT I KORUPCIJA"(Zaokružite naslov- e koji naručujete)

Knjigu- e ću platiti poštaru prilikom preuzimanja

+ PTT tro ško vi cca 10,00 kn po pošiljci.

Narudžbenicu pošaljite na adresu:BAKAL d.o.o., Bos anska 10 ,10 0 0 0 ZAGREB

, TERRYPRATCHETT

BtMA MAt . l J i :

8/16/2019 Futura 043


144 FUTURA 43

-

TEK

IZAŠLO IZ

TISKA!268 STRANICA

NARUDŽBENICA-----------------------Ovim neopozivo naručujem roman SUMRAK BOGOVA pouzećem(otkupnina) po cijeni od 50,00 kuna (plus poštarina)

Potvrđujem da ću odgovarajući iznos platiti poštaru prilikom preuzimanja knjige.

P o t p i s : - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Ime i prezime:— - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

U l i c a : -

Mjesto:

Narud žbenic u pošaljite na adresu:

S t ip o P a v l o v i ć B o žid ara M ag o v c a 109/VI10010 Zagreb , NOVI ZAGREB

8/16/2019 Futura 043


8/16/2019 Futura 043


R o b e r t A s p r in

J O Š J E D A N

K R A S A N M I T

TKO JE UBIO

BAMBIJA?Odgovor na ovo

pitanje u

"MITOVIMA" nećete doznati,

ali cete se zato

odlično zabaviti.

Futura 043

Documents

Transcript of Futura 043