Manuel Castells - Separat

8/13/2019 Manuel Castells - Separat

1/27

INFORMACIJSKO DOBAEkonomija drustvo i kultur

Svezak III.


2/27

5.

UJEDINJENJE EUROPE: GLOBALIZACIJA,IDENTITET I UMREZENA DRZAVA

Ujedinjenje Europe n a prijelazu u trece tisuCljece kada i ako zavrsi, bit cejedan od najvaznijih trendova koji ce odrediti nas novi svijet.l Prvenstvenoje vazno stoga sto ce vjerojatno aline sigurno) privesti kraju tisucugodisnjeratove medu najveCim europskim silama, koji su donijeli razaranja i patnjuEuropi, u novije doba i cijelom svijetu, sto je zabiljezeno nizom dogadaja upovijesti koji su kulminirali strasnim nasiljem u prvoj polovini dvadesetogstoljeca. Ujedinjenje je vazno i zato sto ce ujedinjena Europa, sa svojom ekonomskom i tehnoloskom moCi te kulturnim i politickim utjecajem, zajednos usponom pacificke regije, oblikovati svjetski sustav moCi u policentricnustrukturu i tako, usprkos daljnjoj vojnoj i tehnoloskoj) premoCi SjedinjenihDdava, preduhitriti nastanak hegemonije bilo koje velesile. Tvrdim da jeujedinjenje Europe takoder vazno kao izvor institucionalnih inovacija kojece mazda dati neki odgovor na krizu nacije-drzave. To je tako jer se tijekomprocesa formiranja Europske unije stvaraju novi oblici upravljanja i nove

1 Razmisljanja u ovom poglavlju plod su moje suradnje s brojnim kolegama koji se have pitanjima suvremene Europe, studentima i postdiplomantima u Berkeleyju na Kalifornijskomsveucilistu, gdje sam cetiri godine (1994.-1998.) obavljao duznost procelnika Centra zapadnoeuropskih studija. Takoder zahvaljujem mnogim profesorima i predavacima (ukljueujuCisluzbenike vlada razlicitih zemalja) iz Europe koji su posjetili Centar tijekom ovih godina.Moja rasprava o informacijskoj tehnologiji u europskirn ekonomijama i drustvima djelomicno se temelji na informacijama sto sam ih prikupio razmjenjujuCi misljenja s kolegama zEkspertne grupe za informacijsko drustvo pri Europskoj komisiji, u kojoj sam bio 1995.-1997. Htio bih zahvaliti Lucu Soeteu, predsjedniku grupe, sto mi je pomogao ostvariti takve kontakte. Takoder sam mnogo naucio sudjelujuCi u istrazivanju pod naslovom "EuropeEast and West: Challenges to National Sovereignty from Above and from Bellow" (Europski Istok i Zapad: Izazovi koji se postavljaju pred nacionalni suverenitet odozgo i odozdo),koje je organizirao Centar za njemacki jezik i u r o p s k ~studije i Centar za slavenske i istocnoeuropske studije. Zahvaljujem voditeljima toga istr lZivackog projekta, Victoriji Bonnelli Geraldu Feldmanu, na njihovu ljubaznom pozivu da m se pridruzim. Razgovori koje samvodio s Alainom Touraineom, Felipeom Gonzalezom, Javierom Solanom, Carlosom Alansam Zaldivarom, Jordijem Bm:jom, Robertom Doradom, Peterom Schulzeom, Peterom Hallorn, Stephenom Cohenom, Martinom Carnoyem i Johnom Zysmanom o temama koje obuhvaea avo poglavlje, pomogli su mi da uoblicim misli i dobijem mnogo novih informacija.

333


3/27

KRAJ TISUCLJECA

drzavne institucije na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini,poticuCi jedan nov oblik drzave za koji predlazem naziv umrezena drzava.

Medutim, stvarni sadrzaj tog ujedinjenja i njegovi nosioci jos uvijek nisu jasni i ostat ce nejasni neko vrijeme. Upravo ta nejednoznacnost cini ujedinjenje moguCim jer pokazuje da je za sam proces vise karakteristicno raspravljanje i pregovaranje nego unaprijed zacrtani put. Doista, zamisao o ujedinjenoj Europi razvijala se tijekom posljednje polovine stoljeca usuglasavanjem razliCitih vizija i suprotnih interesa medu nacionalmm drzavama imedu ekonomskim i dustvenim subjektima. Sarna ideja o Europi koja bi sezasnivala na zajednickom identitetu vrlo je dvojbena. Ugledni povjesnicarJosep Fontana pokazao je da je europski identitet tijekom povijesti uvijeknastajao u suprotnosti prema "drugome", barbarima raznih vrsta i razlicitog podrijetla. 2 Sadasnji proces ujedinjenja u tom smislu nije razliC1t jer je nastavak obrambenih politLcklh proJekata utemeljenih na nekim zajednickiminteres ima nacionalnih drzava koje u njemu sudjeluju. lpak, Europa na prijelazu u novo tisucljece nesto je drugo, nesto mnogo slozenije. Takva situacija rezultat je unutrasnje dinamike procesa ujedinjenja koji se izgradivaona spomenutim obrambenim projektima, dokje u novije doba izlozenjakomutjecaju dvaju makrotrendova koji obiljezavaju informacijsko doba. Nairne,globalizacija ekonomije, tehnologije i komunikacije i usporedno s tim afirmacija identiteta kao izvora smisla, podupiru proces ujedinjenja i istodobno gadovode u pitanje. Zbog neuspjeha klasicne nacije-drzave da artikulira odgovor na te simetricne, suprotne izazove, europske institucije pokusavaju, alisamo pokusavaju, izaCi na kraj s oba trenda koristeCi se novim oblicima inovim procesima, nastojeCi tako izgraditi novi institucionalni sustav, umrezenu drzavu. To je prica koju vam zelim ispricati u ovom poglavlju, iako nemam priliku, a niti namjeru, prikazati svu ekonomsku i politicku slozenost

koja okruzuje stvaranje Europske unije, pa bih htio uputiti zainteresiranogcitatelja na obilje podataka sto se mogu naci u literaturi tim problemima. 3

2 Fontana (1994.)3 Mnoge mformaciJe na koj1ma se temelj1 moJa anahza mogu se naCI u novinama i casopi

Sima, kao sto su El Pais Le Monde New York Ttmes The Economtst I Bus mess WeekM1shm da mJe potrebno navoditi posebne hlbhografske podatke o dobro poznatlm CI-nJemcama Takoder nemam namJeru nud1t1 cJtatelJu opseznu bibhografiJU o nek1m vrlo specificmm problem1ma koJI se odnose na europsku mtegraCIJU Spomenut cu samonekohko 1zvora koJI su m1 Jako konstlh da se podsjetim nek1h stvan 1 potaknuh me na~ ; a z m i S l j a n J eproblemu koJI pomno pratlm posljedn]lh cetvrt stoljeca u FrancuskOJ ISpanJolskoJ. VJeroJatno Jedna od naJmtehgentmJih 1 naJznalackiJih anahza o ovom problemu moze se pronaC u Alonsa ZaldiVara (1996.). Vrlo ostroumm pregled s CIJim sear-gumentJma uvehke slazem d ~ oJe Orstrom Moller (1995 . Glavm 1zvor IdeJaje rad Keohanea 1 Hoffmana (1991b). Clanak s nov1m pogledom na pohtJcke dimenziJe europskemtegraciJe nap1sao Je Waever (1995 ) 0 multikulturalnostJ 1 knz1 demokrac1je VIdi Tourame (1997 . Dodatna zammljJVa hteratura u g g ~ e(1993.); Sachwald (1994.); Ansell1 Parsons (1995 ; Bernardez (1995 , B1delux 1 Taylor (1996.), Estefania 1996, 1997.);Hill (1996.); Hirst 1 Thompson (1996.); Parsons (1996.), P1sam-Ferry (1996 , Tragardh(1996 , Zysman 1 dr (1996.); Zysman 1 Weber (1997.); Ekholm 1 u r m w (1999) Takoder Je dobro vrat1t1 se klas1cmm tekstov1ma Ernsta Haasa (1958a, 1958b, 1964.), u kOJI-

ma su analJtJcki obradene teme koJe se poJavlJUJU u mnogim suvrememm raspravama.

334


4/27

UJEDINJENJE EUROPE

U sredistu mojeg interesa je pokazati kako trendovi za koje sam utvrdio dapresudno utjecu na informacijsko doba- globalizacija, identitet i kriza nacionalne ddave, oblikuju europsko ujedinjenje i prema tome svijet dvadesetprvoga stoljeca.

Europsko ujedinjenje kao niz obrambenih reakcija:polustoljetna perspektiva

Europska unija posljedica je izbijanja triju jakih politickih inicijativa po

pracenih izgradnjom institucija ciji je cilj bila obrana zemalja sudionica odprijetnji sto su se, prema njihovim procjenama, pojavile u tri povijesna trenutka: pedesetih, osamdesetih i devedesetih godina. U sva tri slucaja cilj jbio prvenstveno politicki a sredstva za postizanje toga cilja bila su uglav-nom ekonomske mjere.

Godine 1948. nekoliko se stotina europskih celnika sastalo u Den Haaguraspravljati o mogucnostima europske integracije. Iza ideoloskih istupa i

tehnokratskih ambicija skrivao se pravi cilj europske integracije - teznjada se izbjegne novi rat. Da bi se to ostvarilo, trebalo je pronaCi trajni obliksuzivota s Njemackom, koji bi se ostro razlikovao od ponizavajuCih uvjetau kojima se Njemacka nasla nakon Prvoga svjetskog rata i koji su doveli ido Drugoga svjetskog rata. Sporazum se trebao postiCi prvenstveno izmedu Njemacke i druge europske kontinentalne sile, Francuske, uz blagoslovSjedinjenih Drzava, europskog zastitnika nakon toga najrazornijeg rata.N adalje, doba hladnoga rata, kada su prve linije prolazile kroz Njemacku,zahtijevalo je ekonomski jaku i politicki stabilnu Europu. NATO je osigurao neophodni vojni kisobran, a Marshallov plan omogucio je obnavljanjeeuropskih ekonomskih sustava i istodobno utro put ulaganjima americkihmultinacionalnih kompanija. Ali pred politicke institucije postavio se zahtjev da stabiliziraju odnose medu nacijama-drzavama koje su tijekom povijesti nastajale u medusobnim borbama ili sklapanjem saveza zbog nadolazeCih ratova. Nije cudno da je prvi potez europske integracije bilo stva

ranje zajednickog td is ta za ugljen i celik sto je onemogucivalo da neka zemlja razvije vlastitu neovisnu tesku industriju, koja je tada imala najvecustratesku vaznost za bilo kakav buduCi rat. Pariski ugovor o osnutku Europske zajednice za ugljen i celik ECSC) u travnju 1951. potpisale su Zapadna Njemacka, Francuska, Italija i zemlje Beneluksa. Dobri rezultatite inicijative doveli su do Rimskih ugovora, potpisanih 25. ozujka 1957., oosnivanju Europske zajednice za atomsku energiju Euratom) radi uskladivanja politike nuklearne energije, nove strateske industrije i ugovora o

335


5/27

KRAJ TISUCLJECA

osnivanju Europske ekonomske zajednice radi unaprjedenja uzajamne tr-govine i ulaganja sest spomenutih zemalja.

Posljedica brzog jacanja ekonomske integracije na kontinentu bila je dasu se u raspravama o integraciji sto su se vodile diljem Europe pojavile suprotne vizije procesa integracije. Tehnokrati koji su prvobitno izradili nacrtza ujedinjenu Europu na celu sa Jeanom Monnetom, sanjali suo federalnojddavi. Nijedna od nacionalnih drzava nije stvarno vjerovala u federaciju nit i juje zeljela. Medutim, zbogtromosti europskih institucija, europska birokracija zadobilaje znatan utjecaj (ako ne i moe), dokje Njemacka, ogranicena na medunarodnom planu, u EEZ-u vidjela pogodnu odskocnu dasku zasvoje medunarodne aktivnosti. S de Gaulleovim dolaskom na mjesto pred

sjednika Francuske proces prijenosa suvereniteta bio je zaustavljen, a naglasavala se opcija koja ee postati poznata kao meduvladina, to jest , opcijaprema kojoj je za uskladivanje ekonomske politike drzava clanica zaduzeno Vijeee ministara. Ono je sastavljeno od po jednog ministra vlada ddavaclanica. De Gaulle je pokusao dodati novi politicki cilj EEZ-u: jacanje nezavisnosti u odnosu prema Sjedinjenim Ddavama. Zato je Francuska iskoristila pravo veta 1963. i 1966. godine da zaustavi prikljucenje Velike Britanije, smatrajuCi da bi prebliske veze Velike Britanije sa Sjedinjenim Drzavama dovele u opasnost samostalnost odlucivanja o europskim inicijativama.Doista, Britanijaje zastupala ijos uvijek pokazuje, na najjasniji moguCi naCin da ima treeu, razlicitu viziju europske integracije: ona integraciju vidiprvenstveno kao razvoj podrucja slobodne trgovine bez prijenosa suverenih prava. Kada je Britani ja konacno pristupila EEZ-u (zajedno s Irskom iDanskom), 1973., nakon sto je de Gaulle otisao s vlasti, takva je ekonomska vizija o integraciji prevladavala otprilike deset godina, guseCi politicku

dinamiku i zapravo usporavajuCi tempo integracije jer se na pregovaranje onacionalnim ekonomskim interesima potrosila veCina energije i proracunaEEZ-a. Ekonomskim krizama 1973. i 1979. poceloje razdoblje europesimizma , kada se veCina europskih zemalja osjeeala politicki nemoenima jer sesva politicka moe nalazila u rukama dviju velesila, a u pogledu informacijske revolucije, koja se uglavnom zbivala izvan granica Europe, osjeeale suse izopeenima. U ekonomskom smislu Europa je zaostajala za SjedinjenimDrzavama ali i za novom konkurencijom na Pacifiku.

Pristupanje Grcke 1981. te osobito Spanjolske i Portugala 1986. godinedoista je unijelo svjezinu u Zajednicu (Spanjolska je tada bila osmo najveee trzisno gospodarstvo na svijetu), a novi igraCi pojacali su dinamiku. Alito je prosirenje donijelo sa so born i podrucja niske zaposlenosti, te slozenepregovore kljucnim sektorima, kao sto su po]joprivreda, ribarstvo, radnozakonodavstvo i glasacke procedure. Ipak, osjeeaj da bi Europa na ekonomskom i tehnoloskom podrucju mogla postati kolonija americkih ijapanskih

336


6/27

UJEDINJENJE EUROPE

kompanija potaknuo je drugu jaku obrambenu reakciju, koja se oCitovalau Jedinstvenom europskom aktu SEA), donesenom 1987. godine. Taj aktje bio priprema za stvaranje pravoga jedinstvenog td is ta do 1992. godine.Donijete su ekonomske mjere s naglaskom na tehnologiji, u skladu s europ

skim program om Eureka koji je utemeljen na poticaj francuske vlade, ovajput predsjednika Mitterranda. Cilj je bio da tehnoloski razvoj u Europi dostigne americki tehnoloski prod or ciji je simbol postao program Ratovi zvijezda. Nadalje, time sto je Mitterrand ublazio stajaliste Francuske premanadnacionalnoj ideji a Spanjolska s Felipeom Gonzalezom na celu) podrzala njemacko zauzimanje za razvoj europskih institucija, Europska komisija dobilaje sire ovlasti; Europsko vijece sastavljeno od ministara vanjskihposlova) dobilo je pravo vecinskog odluCivanja kad je rijec o kljucnim pitanjima, a Europski parlament za razliku od njegove prethodne simbolickeuloge, dobio je neke ogranicene ovlasti.

Razlog zasto je Spanjolska uz Njemacku vjerojatno najsklonija federalistickoj koncepciji takoder je politicke prirode: vezanost za jaku ujedinjenu Europu sprijecila bi, prema shvacanju spanjolskih demokrata povratakdemona politicke autoritarnosti i kulturnog izolacionizma, koji su prevladavali u povijesti Spanjolske dulje od 500 godina. Pod utjecajem dviju pokretackih sila, juzne Europe koja se potpuno demokratizirala te Francuskei Njemacke sto su branile tehnolosku i ekonomsku autonomiju Europe unovomu globalnom sustavu EEZ se pretvorila u EZ - Europsku zajednicu.Opet se pokazalo da su ekonomske mjere za stvaranje istinskijedinstvenogtrzista kapitala, robe, usluga i rada u biti bile mjere za promicanje politickeintegracije, ti jekom koje su zemlje clanice ustupale dio svojega nacionalnogsuvereniteta da bi se postupno osigurao odredeni stupanj autonomije ze

malja clanica u novomu globalnom okruzenju. Kada se M. Thatcher pokusala oduprijeti, gurajuCi Britaniju u prezivjeli oblik drzavnoga nacionalizma, to ju je stajalo radnoga mjesta. VeCina pripadnika britanske politickei ekonomske elite shvatila je kakve mogucnosti pruza ujedinjena Europa iodluCila poddati takav trend pridrzavajuCi pravo da odbiju za njih nepozeljne mjere, kao sto su za konzervativce) radnicka socijalna prava.

Upravo kad je Europa odlucila krenuti ubrzanim korakom prema ekonomskoj integraciji, a umjerenom brzinom prema politickoj nadnacionalnoj uniji, cjelokupno geopoliticko okruzenje iznenada se 9. studenog 1989.izmijenilo ubrzavsi drugi krug europske izgradnje kao odgovor na nove politicke probleme sto su se pojavili na kontinentu. Neocekivano ujedinjenjeNjemacke zacijelo je snazno djelovalo na ujedinjenje Europe, buduCi daje odsamog pocetka cilj europske integracije bio smanjenje geopoliticke napetosti izmedu Njemacke i njezinih europskih susjeda. Nova, ujedinjena Njemacka s 80 milijuna stanovnika i 30 posto BNP-a Europske zajednice cinilaje

337


7/27

KR J TISUCLJECA

odlucnu snagu u europskom kontekstu. Osim toga, okoncanje hladnoga rataznacilo je za Njemacku istinsko oslobadanje od tutorstva pobjednika Drugoga svjetskog rata pod kojim je hila vise od cetiri desetljeca. Tako je za cijeluEuropu opet postao imperativ ucvrstiti ekonomske i politicke veze Njemacke

s ostatkom europskoga kontinenta, jacanjem Europske zajednice i uskladivanjem njezinih interesa s interesima Njemacke. U osnovi pregovaralo se opotpunoj integraciji njemackog gospodarstva u Europu, u smjeru uvodenjajedinstvene europske valute, eura, i osnivanja Europske sredisnje banke. Dahi Njemacka mogla zrtvovati svoju tesko stecenu solidnu marku i svladatiotpor Bundesbanke, bile su potrebne tri glavne kompenzacije:

1. Europske ekonomije morale su apsorbirati deflacijsku politiku koja jehila neophodna zbog uskladivanja monetarne politike s potrebama i ritmom njemacke ekonomije, osobito nakon politicke odluke o odredivanju valutnog tecaja izmedu zapadnonjemacke i istocnonjemacke valutena temelju p ritet jedn marka z jednu marku. Taje odluk iz zv linflacijske pritiske u Njemackoj.

2. Moe europskih institucija trebala je ojacati i ostvarit i visi stupanj nadnacionalne vlasti te tako prevladati tradicionalni francuski otpor i bri

tansko osporavanje svakog projekta bliskog federalistickoj koncepciji. Iopet, nastojanje na daljnjoj europskoj integraciji bio je jedini nacin zaNjemacku da pocne pokazivati svoju snagu na medunarodnoj sceni adane izazove strah i neprijateljstvo veCine europskih zemalja. Ono sto Japan nikada nije uspio uciniti - zakopati duhove Drugoga svjetskog rata- Njemacka postize svojim potpunim sudjelovanjem u nadnacionalnimeuropskim institucijama.

3. Njemacka je zatrazila dodatnu koncesiju od dvanaest zemalja clanicaEZ-a, u cemujuje poddala Britanija imajuCi svoje razloge za to - prosirenje EZ-a prema sjeveru i istoku. BuduCi da se EZ-u prikljucilajuznaEuropa, opteretivsi je siromasnim regijama, ulaskom Austrije, Svedskei Finske htjela se uspostaviti ravnoteza s bogatijim zemljama i razvijenijim ekonomskim sustavima. Sto se tice istocne Europe, Njemacka pokusava s ostalim dijelom Europe podijeliti, i u ekonomskom i u politickom smislu, potrebu za stabilizacijom tih nesredenih zemalja kako hiizbjegla sirenje buducih previranja u Njemacku, ili preko imigranata iliputem geopolitickih sukoba. Tako Njemacka moze igrati svoju tradicionalnu ulogu sile srednje i istocne Europe a da ne izazove sumnje o ponovnom ostvarenju Bismarckovih imperijalistickih snova.

Zanimljivo je primijetiti kako se povijesne predodzbe o mogucoj geopolitickoj opasnosti tesko iskorjenjuju. Istocnoeuropske zemlje provodile susve moguce pritiske na Njemacku da hi pristupile Europskoj uniji, kao i

338


8/27

UJE INJENJE UROP

na SAD da bi se prikljucile NATO-u, prvenstveno iz sigurnosnih razloga:da bi zauvijek izbjegle ruskom utjecaju. Njemacka ih je poddala u tomei sama zeleCi podiCi bedem izmedu svoje istocne granice i Rusije. lpak, cini se da je takav naCin razmisljanja, u strateskom pogledu, sasvim zasta-

rio. Prije svega, veliki ratovi informacijskoga doba mogu se voditi, i voditce se, uglavnom iz zraka te preko elektronickih komunikacijskih sustavablokiranjem signala, sto znaCi da za projektile iii zrakoplove nekoliko minuta dulji ili kraCi let nece igrati nikakvu ulogu. Drugo, cini se da Rusijavise ne predstavlja prijetnju sigurnosti Zapada, cak i ako se uracuna budenje ruskog nacionalizma kao reakcija na podvrgavanje Jeljcinova rezimazapadnome utjecaju tijekom 1990-ih. Stovise, osim sto ima status nuklear-ne velesile, stanje ruske vojske i ekonomske slabosti zemlje jos mnogo godina nece omoguciti ruskom nacionalizmu da se pretvori u geopoliticku silu.A opet, stoljeca sukoba izmedu ruske i njemacke vojne sile i zestoke borbesto su ih vodile u istocnoj Europi ostavile su trag iji se utjecaj i sada osjecajace nego stvarne promjene nastale u geopolitickim odnosima u danasnjojEuropi. Zbog bojazni od ruske sile stvarne ili potencijalne) i zbog nestabilnosti ruskih institucija, Rusija, zemlja sjednom od najstarijih kultura u Eu-ropi, nece postati clanicom Europske unije. Istocnoeuropske zemlje su pod

zastitom NATO-a i postat ce pridruzeni clanovi Europske unije pod uvjetima koji ce biti razliciti za svaku od njih. Prosirenje Europske unije na istok,koje ce se mozda odgadati do sredine prvoga desetljeca 21. stoljeca, otezat ceucinkovitu integraciju EU. Razlog tome je go lema razlika, gotovo nespojivostekonomskih i tehnoloskih uvjeta bivsih etatistickih zemalja s uvjetima caki najsiromasnije zemlje clanice EU-a. Nadalje, ako se razmislja sa stajalistavjerojatnosti, sto vise bude clanica, to ce slozeniji biti postupak za donosenje

odluka, a to bi moglo zakoCiti rad europskih institucija i Europsku uniju svesti na podrucje slobodne trgovine s vrlo niskim stupnjem politicke integra-cije. To je, zapravo, glavni razlog za8to Britanija podrzava proces prosirenjaUnije: sto je vise razliCitih zemalja clanica, to ce biti manja opasnost od gubljenja nacionalnog suvereniteta. Dakle, iz takve situacije proizlazi paradoksda Njemacka sklonija federalizmu) i Britanija naglaseno antifederalisticka) poddavaju prosirenje iz posve razliCitih razloga. Glavna pitanja s kojima se europsko ujedinjenje suocava u prvom desetljecu 21. stoljeca odnose sena mracni proces inkorporacije Istocne Europe, koji ce poceti s ukljucenjemu Europsku uniju Poljske, Ceske Republike, Madarske, Slovenije i mozdaEstonije, zemalja u koje Europa uglavnom Njemacka) veoma mnogo ulaze ikoje su za izvoz uvelike ovisne o Uniji. Medutim, mobilnost radne snage bitce za neko vrijeme ogranicena i ostat ce politicke zapreke vezane za glasackepostupke i odluCivanje u Europskoj uniji. N apokon, prosirenje Unije na istokzahtijevat ce reformu njezinih politickih institucija.

339


9/27

KRAJ TISUCLJECA

Maastrichtski ugovor, potpisan 10. prosinca 1991. i revidiran naMe-duvladinoj konferenciji 1996.-97., nakon sto je 1993. oddan referendumu Danskoj i Francuskoj i nakon sto je britanska parlamentarna oporba zaprijetila da ce ga odbiti, odrazava kompromis tih razliCitih interesa a gle

de institucionalnog uredenja zadrzana je stanovita neodredenost da bi seu procesu integracije izbjegao otvoren sukob u vezi s temeljnim pitanjemnadnacionalnosti. U biti; odluCivsi uvesti euro Europskoga monetarnog instituta i uskladiti fiskalnu politiku, Maastricht se neopozivo opredijelio zapotpuno integrirano europsko gospodarstvo koje ce se ostvariti u prvimgodinama trecega tisuCljeca. DajuCi europskim institucijama vece ovlasti udonosenju odluka, osobito time sto je manjini otezana mogucnost da gla

sovanjem sprijeci donosenje neke odluke u Europskom vijecu, politika Eu-ropske unije preuzimalaje prvenstvo pred nacionalnom politikom u najrazlicitijim podrucjima kao sto su infrastruktura tehnologija, istrazivanja,obrazovanje, okolis, regionalni razvoj, imigracija, pravosude i policija. Takav razvoj dio je procesa politicke integracije za koju je simbolicna promjena imena Europske zajednice u Europsku uniju.

Istina je, medutim da u pogledu vanjske politike, sigurnosnih mjera iobrane nije postignut zadovoljavajuc stupanj integracije, sto se vidi po neodlucnosti i zbunjenosti koje vladaju na tom podrucju u Europskoj uniji.Unatoc retorickim izjavama o sloznosti, rat na Kosovu otvorio je jednu posve novu perspektivu. Nakon katastrofalnog posredovanja Unije u ratu uBosni, NATO se ucvrstio kao glavni instrument sigurnosti Europske unije,u tijesnoj suradnj i sa Sjedinjenim Driavama. Izbor spanjolskoga socijalistickog vode Javiera Solane na mjesto glavnog tajnika NATO-a simbolicki pokazuje da se savez, nastao u hladnom ratu pretvorio u operativni instru-

ment politicke i vojne suradnje europskih inicijativa i Sjedinjenih Drzavau novomu geopolitickom kontekstu. Takvim razvojem dogadaja de gaulleovski san o vojnoj i strateskoj autonomiji Europe u odnosu prema SjedinjenimDrzavama pao je u zaborav. Britanija i Njemacka nikada nisu zeljele takvuautonomiju, a biracko tijelo nijedne europske zemlje nije spremno placatiracune, u obliku poreza ili vojske, da bi postalo s\jetska sila, pa tako Europaostaje, u strateskom smislu, neopozivo ovisna o Sjedinjenim Driavama.

Pa kad su se u 1999. europske zemlje napokon odlucile zajednicki suprotstaviti SR Jugoslaviji i potaknule prvi rat NATO-a, najvazniju ulogu preuzelo je americko zrakoplovstvo i mornarica. Uporabom satelitske tehnologije iprecizno navodenog oruzja europske su vojske postale uglavnom pomocnomsnagom vojne tehnologije SAD-a. Rat na Kosovu pokazao je ovisnost Europske unije o NATO-u kao neizostavnome vojnom orudu njezine vanjske politike. Paradoks je to sto je nakon toga rata spoznaja o takvoj ovisnosti navelaEuropsku uniju nato da se okrene samostalnoj, zajednickoj obrambenoj i si-

340


10/27

UJEDINJENJE EUROPE

gurnosnoj politici. Uz inzist iranje Blairove Britanije na europskom obrambenom sustavu, Zapadnoeuropskaje unija WEU) upotrijebljena za nove sigurnosne aranzmane; u 1999. europska obrambena industrija silno je ojacanaspajanjem obrambenih dijelova Daimler-Chryslera i Lagardere-Matre, cime

je nastala velika tvrtka EADS European Aeronautic, Defence, and Space)koja se bavi proizvodnjom za potrebe obrane; u sustav upravljanja Europskeunije, pak, uvedenje nov duznosnik za artikul iranje europske politike sigurnosti i obrane. Znakovito je daje na taj polozaj prvi postavljen Javier Solananakon napustanja polozaja u NATO-u, sto je simboliziralo kontinuitet izmedu tih dvaju sigurnosnih aranzmana. Doista, nastanak autonomne europskeobrambene politike ne podrazumijeva prekid sa Sjedinjenim Drzavama.

Medutim, uspjeh NATO-a ujugoslavenskom ratu mozdaje bio znak njegova povijesnog slabljenja jer je koordinacija europskih vojski mogla utrtiput za europsku vojnu samostalnost. No, takva bi samostalnost za europskezemlje znaCila sve veee vojne proracune, kao i znatna ulaganja u obrambenaistrazivanja razvoj i tehnologiju. Ukupno gledano taj ce europski obrambeni sustav iz tehnoloskih i geopolitickih razloga i dalje djelovati u tijesnoj koordinaciji sa SAD-om, ali s veCim stupnjem politicke slobode. Zapravo, proces odlucivanja u NATO-u vee se priblizio pregovaranju, konzultacijama i

povezivanju njegovih clanica: tijekom rata u Jugoslaviji 1999. godine politicki vode glavnih zemalja sudionica bili su u stalnoj vezi putem videokonferencija kako medusobno tako s glavnim tajnikom NATO-a i vojnim zapovjednicima. Kolektivni karakter toga procesa odluCivanja ilustrirajedna odnajopasnijih epizoda rata: nakon sto su ruski padobranci na prepad zauzelipristinski aerodrom, americki glavni zapovjednik NATO-a naredio je uklanjanje ruskih vojnika silom. No, britanski casnik kojije zapovijedao postrojbama na terenu nije poslusao zapovijed i politicko ju je vodstvo NATO-anakraju moralo povuCi. Americki general nagraden je prijevremenim umirovljenjem. Ono sto je u staroj logici nacije-drzave bilo nezamislivo, naimeodbijanje da se, usred rata, poslusa zapovijed viseg saveznickog zapovjednika, postalo je prihvatljivo u mrezama zajednickog odluCivanja koje je biloznacajka NATO-ova djelovanja tijekomjugoslavenskoga rata. Zbog tehnoloske superiornosti i spremnosti da novcem svojih porezn ih obveznika financira status velesile, SAD je postao neizostavni partner europske obrambene

politike- al ine viSe kao sila koja se nameee, kao u slucaju hladnoga rata,vee kao kljucan cvor u slozenoj mrezi strateskog odluCivanja.Dakle, usprkos svim ogranicenjima i suprotnostima, Maastrichtski

ugovor obiljezio je nepovratni proces ekonomske i politicke integracije uEuropskoj uniji, proces kojije svesrdno potvrden u prosincu 1996. Paktomo stabilnosti i rastu) sklopljenom u Dublinu. S druge strane, nevoljkostBritanije, Danske i Svedske da uvodenjem eurovalute izgube dio svojeg suvereniteta, te razlici te situacije u kojima se nalaze zemlje koje pregovaraju

341


11/27

KRAJ TISUCLJECA

za svoje buduce clanstvo u Europskoj uniji, doveli su do Europe c r-te , tj. do razliCitih naCina integracije ovisno o zemlji i specificnim okolnostima u kojima se nalazi. Ta varijabilna geometrija izgradnje Europe, 4

koliko god bila nekoherentna, bitan je element same izgradnje jer sprjeca

va izravne sukobe medu glavnim partnerima, omogucujuCi europskim institucijama da se nekako probijaju kroz poteskoce i izazove sto ih sa sobomdonose oba procesa, ekonomska globalizacija i kulturni identitet, koji istodobno ubrzavaju integraciju i suprotstavljaju joj se.

Globalizacija i europska integracija

Europska integracija je reakcija na proces globalizacije i istodobno njegovnajnapredniji izraz. Ona je takoder dokaz da globalna ekonomija nije nek bezoblican sustav sastavljen od tvrtki i tokova kapitala nego regionalizirana struktura u kojoj stare nacionalne institucije i novi nadnacionalnientitetijos uvijek igraju glavnu ulogu u organizaciji ekonomske konkurencije i povecanju ili smanjenju dobiti koju ona donosi. Medutim, iz toga ne

slijedi daje globalizacija tek ideologija. Kao sto sam pokusao pokazati u prvom svesku u drugom poglavlju i u drugom svesku u petom poglavlju, iakoje veCina ekonomskih djelatnosti i veCina poslova na svijetu nacionalne prirode, regionalne iii cak lokalne, osnovne, strategijske ekonomske aktivnosti globalno su integrirane u informacijsko doba preko elektronickih mreza razmjene kapitala, dobara i informacija. Upravo ta globalna integracijapotice i oblikuje sadasnji proces europskog ujedinjenja koji se temelji naeuropskim institucijama sto se tradicionalno konstituiraju za pretezno politicke ciljeve.

Financijska i valutna td i s t a ine najvazniju dimenziju globalizacijskogprocesa. Ona su doista globalna i zahvaljujuCi elektronickim tokovima potencijalno mogu djelovati kao jedinice stvarnog vremena te tako umaknutidrzavnoj kontroli ili je potpuno prevladati. Glavna odluka kojom se ucvrscuje ujedinjenje Europe jest uvodenje eura u razdoblju 1999.-2002. i postupno napustanje nacionalnih valuta, s mogucom iznimkom britanske funte

koja ce, zapravo, biti vezana za euro ili za americki dolar. Devedesetih godina dogodile su se dvije stvari koje su jasno pokazale da je odrzavanje minimaine monetarne i financijske stabilnosti europskih ekonomskih sustavaimperativ. Prva se zbila pocetkom osamdesetih kadje Mitterrandova vladau Francuskoj uvela, neovisno, monetarnu ekspanzionist icku politiku, a tajje pokusaj propao te je vlada bila prisiljena provesti tri uzastopne inflaci-

4 Pisani-Ferry (1995.)

34


12/27


13/27

KRAJ TISUCLJECA

tala sto nije od male vaznosti za kapital isticku ekonomiju. U skladu s timmoze se ocekivati da ce se pokusati stabilizirati valutni tecaj izmedu euraamerickog dolara i jena. I buduCi da ce brzina i opseg promjena, koje ce sezbivati elektronickim putem na deviznim trzistima onemoguCiti kontrolu

vrlo destabilizirajucih kretanja (kao sto je to bio slucaj na europskim de-viznim trzistima), vjerojatno je dace ubuduce tri dominantne valute bitivezane jedna za drugu Cime ce se, u prakticnom smislu, ukinuti ekonom-ski nacionalni suverenitet. Medutim, nacionalni ponos sprijecit ce stvara-nje globalne valute, a zbog raznih tehnickih poteskoca povratak na zlatnistandard ne izgleda vjerojatnim.

Druga vazna dimenzija globalizacije je informaticka tehnologija. Ona Ci-rri

jezgru proizvodnih mogucnosti ekonomije i vojnemoCi

neke ddave. Kaosto sam prije spomenuo, intenziviranje europske integracije osamdesetihgodina bilo je djelomice odgovor Europe na zamjetno tehnolosko zaostaja-nje za Sjedinjenim Drzavama i Japanom. Medutim, veCina europskih inici-jativa na podrucju tehnologije pretrpjelaje neuspjeh, s iznimkom izvanred-nog uspjeha Airbusa i zrakoplovne industrije opcenito, koji se vise teme-ljio na uspjesnoj trgovackoj strategiji nego na visokoj kvaliteti tehnologije.Ipak, jasno je da Europa vise ne moze pratiti razvoj americkih kompanijana kljucnom podrucju kao sto je mikroelektronika i softver, niti japanskihi korejskih kompanija na polju mikroelektronike i visokorazvijene potrosac-ke elektronike (osim Nokije). Politika nacionalnih prvaka propalaje zboguzaludnog subvencioniranja prevelikih, neuCinkovitih kompanija, kao sto jepokazao dramaticni pad vrijednosti kompanije Thomson kadjuje francuskavlada 1996. godine neuspjesno pokusala prodati zajedan franak konzorcijukoji vodi Daewoo. Istrazivacki projekti Europske unije (kao stoje Esprit) ni-

su bili dovoljno povezani s industr ijskim istrazivanjima i razvojem, a znan-stveni rad na sveuCilistima koja su imala najvise koristi od takvih programanije bio dovoljno razvijen da bi prokrcio nove puteve tehnoloskog razvoja.Napori Eureke na poticanju inovativnog poslovanja bili su advise ogranice-ni, a osnivanje partnerstva medu razlicitim zemljama bilo je preopterecenobrojnim birokratskim propisima tako daje ta cijela akcija slabo utjecala naopce stanje. Telekomunikacije su najvaznije podrucje na kojemu su europ-ske kompanije (osobito Alcatel, Siemens i Ericsson) ostvarile visoki stupanjknow-how-a mocnu industrijsku bazu i dobre trzisne veze. Medutim, zbognjihove ovisnosti o elektronickim komponentama i racunalima izvaneurop-ske proizvodnje, autonomija Europe na tehnoloskom podrucju postala jenezamisliva. Tako krajem devedesetih godina nijedan ozbiljni politicar niindustrijski strateg u Europi nije razmisljao o tehnoloskoj nezavisnosti Eu-rope onaka kako su to zeljeli de Gaulle i Mitterrand. Rasprave u tom smi-slu postaju suvisne zbog promjena u novoj, globalnoj ekonomiji koje donosi

44


14/27

UJEDINJENJE EUROPE

industrija informaticke tehnologije. Sve kompanije s visokom tehnologijomovisne suo globalnim mrezama tehnoloske i ekonomske razmjene. Istinajeda postoje neki oligopoli, kao sto je Microsoft na podrucju softvera za osobnaracunala ili Intel za visokorazvijenu mikroelektroniku. I potrosacka elek

tronika s nizom vaznih tehnoloskih dostignuca, kao sto je televizija visokerezolucije (high definition television - HDTV) ili zasloni s tekuCim kristalima, uglavnom je japansko (i sve vise korejsko) podrucje. lpak brzina tehnoloskih promjena, potreba vezivanja za specificna trzista i strategija diverzifikacije tehnologije medu partnerima radi zastite od rizika (vidi prvisvezak, prvo i trece poglavlje) dala je nov zamah umrezavanju multinacionalnih korporacija i tvrtki srednje velicine, stvarajuCi tako model u kojemu se prozimlju tehnologija, proizvodnja i trziste, a koji sam definirao kao

umrezeno poduzece . Dakle, umjesto da se americke ijapanske kompanijesuprotstavljaju kompanijama iz Europe, globalizacija informacijske tehnologije dovela je do potpunog prepletanja istrazivanja i razvoja, proizvodnjei distribucije medu razvijenim podrucjima, tvrtkama i inst itucijama Sjedinjenih Drzava, pacificke regije i Europske unije.

Informacijska tehnologija sada je asimetricno globalizirana, a vaznosteuropskih tvrtki i td is ta uvjerljivo govori daje Europa duboko integrirana

u dominantne tehnoloske mreze. Na primjer, kljucno postignuce u sirenjuInterneta izum tehnologija za World Wide Web, dogodilo se u laboratorijuCERN-au Zenevi 1990. godine; na temelju tih tehnologija istrazivaci Cent ra za superkompjutore SveuCilista Illinois razvili su novi Web pretrazivac(Mosaic) 1993. godine; i naposljetku, tu je tehnologiju 1994.-95. u Silicijskoj dolini komercijalizirao Netscape, nova tvrtka stvorena u krugu okoSveuCilista Illinois (vidi prvi svezak, prvo poglavlje). U sljedecemu tehno

loskom valu, genetickom inzenjeringu, Japanjako zaostaje dok su europskilaboratoriji postigli odlicne rezultate u kloniranju; iako su istrazivanje i razvo najdinamicniji u Sjedinjenim Drzavama, neki od najnaprednijih americkih istrazivanja i istrazivaca potjecu iz divovskih farmaceutskih kompanija u Svicarskoj, Njemackoj i Francuskoj. Na prijelazu tisucljeca mobilnajetelefonija hila u Europi razvijenija nego u SAD-u zbog sposobnosti europskih zemalja i tvrtki da dijele standarde i protokole. Nokia, finska kompanija, cini se da ucvrscuje svoj polozaj svjetskog lidera u mobilnoj telefonijizahvaljujuCi spoju domacih ist razivanja i duboke povezanosti s americkiminovativnim tvrtkama u podrucju tehnologije. Francuski softverski div CapGemini takoder je 1999. osigurao znatan udio na europskom trzistu i prodire na americko trziste uglavnom kupnjom americkih tvrtki. Dakle, iakoje tocno da su tehnoloska istrazivanja i proizvodnja u Americi i dalje razvijeniji nego u Europi (uz neke iznimke, poput Nokije i Ericssona), pristupnovim izvorima znanja i aplikacija zajamcenje europskim tvrtkama i insti-

345


15/27

KRAJ TISUCLJECA

tucijama prepletanjem mreze informacijske tehnologije, a europske kompanije brzo sustizu najnoviji razvoj u granama visoke tehnologije i u Europii na globalnom tdistu. U tom smisluje fundamentalna proizvodna osnovaEurope u informacijskom dobu uistinu globalizirana.

Globalizacija kapitala i informacijske tehnologije prisiljava nas da naklasicni problem integracije trgovine i ulaganja gledamo z nove perspektive. Najvaznija stvar u raspravi o Europi i globalizaciji je moguci pad europske konkurentnosti na pravom globalnom trzistu pod dvostrukim pritiskom americke i japanske tehnologije odozgo, i nizih proizvodnih troskovanovoindustrijal iziranih zemalja odozdo. lpak devedesetih godina bilancatrgovine Europske unije u odnosu prema SAD-u, u posljednje vrijeme i

prema Japanu prilicno je uravnotezenaz

godine u godinu. Postoji deficitprema novoindustr ijaliziranim zemljama ali europski uvoz iz tih zemaljanije toliko velik da bi doveo do opce neravnoteze. Kako je to moguce? KakoEuropa u cjelini uspijeva zadrzati svoj konkurentski polozaj unatoc visimtroskovima radne snage, slabije razvijenom poduzetnistvu financijskomkonzervativizmu tvrtki i nizoj razini tehnoloske inovacije? Dio odgovorajeu odabiru pravog trenutka. Trzista dobar a i usluga nisu jos potpuno globalizirana. Neki tradicionalno jaki sektori, kao sto su tekstilna industrija lproizvodnja odjece, oslabjeli su zbog konkurencije iz Azije i Latinske Amerike. Ali veCina trgovine odvija se unutar Europske unije, a snizenje carinau strateski vaznim sektorima kao sto je automobilska industrija ili poljoprivredna proizvodnjajos je daleko od zadovoljavajuceg pa se trgovina za sadamora odvijati na bazi reciprociteta primjenom propisa iz Urugvajske rundeGATT-a. Drugije cimbenik to stoje tehnolosko i menadzersko napredovanje europskih tvrtki u 1990-ima omoguCilo europskim gospodarstvima da

se nose u Njemackoj) ili cak premase u Francuskoj) produktivnost americke radne snage, osiguravajuCi time osnovu za konkurentnost u otvorenoj ekonomiji. Sto se tice konkurencije s Japanom njegovi su troskovi radazapravo visi nego u Europi i japanske tvrtke u kljucnim sektorima informacijske tehnologije, poput softvera i Internet dizajna, daleko zaostaju zaeuropskim tvrtkama.

Ali postoji nesto jos vaZnije, a to je umrezavanje trgovine i ulaganja pre

ko nacionalnih granica. Japanske americke kompanije zemalja azijskogPacifika ulazu i proizvode u Europi, osim sto izvoze iz njezinih raznih slobodnih trgovinskih zona. A europske tvrtke proizvode u Aziji i SjedinjenimDrzavama. Cirri se da se trecina svjetske trgovine odvija unutar ograna-ka pojedinih kompanija i unutar pojedinih mreza pa takva kretanja robe iusluga uglavnom nisu vidljiva u trgovinskim statistikama vidi prvi svezak,drugo poglavlje). Kad izvoz europskih kompanija iz njihovih baza u Europi pocne opadati zbog jake konkurencije na svjetskim trzistima one cesto

346


16/27

UJEDINJENJE EUROPE

investiraju u Ameriku, zemlje azijskog Pacifika i Latinsku Ameriku, gdjenude usluzne djelatnosti i bave se proizvodnjom da bi izvozile natrag u Eu-ropu sa svojih off shore proizvodnih lokacija, kao sto je npr. Singapur. Taka su njemacke kompanije u razdoblju 1994.-1996., kada su naglo smanji

le ulaganja u Njemackoj, krenule investirati diljem svijeta, osobito u Aziju.Na primjer, 1995. godine njemacke su kompanije gotovo udvostrucile svojaulaganja u inozemstvu, dostigavsi rekord od 32 milijarde americkih dolara,dok je istodobno ulaganje u Njemackoj smanjeno. Dakle, upravo globalnokretanje investicija i stvaranje proizvodnih mreza izvan granica vlastite zemlje u proizvodnji i usluznim djelatnostima, vise obiljezava proces globalizacije nego stvaranje jedinstvenoga globalnog tr:Zista.

Dokje globalizacija doista bila glavno obiljezje kretanja kapitala, tehnologije i proizvodnih investicija u Europi devedesetih godina, ini se da onanema previse utjecaja na kretanje radne snage. Svakako, gradani Europske unije imaju osjecaj da ih useljenici preplavljuju, no trendovi su zapravoslozeniji i treba ih empirijski rasvijetliti s obzirom na vaznost tog pitanjaza europski identitet. 5 Kao sto sam pokazao u prvom svesku u cetvrtompoglavlju, broj stranih drzavljana s prijavljenim boravkom u Francuskoj iliBritaniji nije se bitno povecao od osamdesetih godina i jos je uvijek tek 4,5

posto u Europskoj uniji, sto je prilican porast u usporedbi s 3,1 posto 1982.Dobar dio tog porasta odnosi se na iseljavanje u Njemacku, ltaliju i Austriju dok je u Britaniji i Francuskoj postotak stranaca koji su u zemlji tijekom 1980-ih boravili legalno smanjen. Situacija se u 1990-ima bitno promijenila iz cetiri razloga. Prvo, otvaranje granica u Rusiji i Istocnoj Europipotaknulo je veliko iseljavanje iz tih podrucja. Katastroficna predvidanjadace 25 milijuna Rusa emigrirati u zapadnu Europu svela su se u zbilji nanekoliko stotina tisuca, ne milijuna, koji su emigrirali t ijekom posljednjihnekoliko godina, unatoc krajnjem pogorsanju zivotnih uvjeta. No vise od400 000 etnickih Nijemaca iz Rusije i lstocne Europe uselilo se i trazilo gradanska prava. Emigrirale su i stotine tisuca drugih ljudi iz Istocne Europe,uglavnom u Njemacku i Austriju. Drugo, zbog destabilizacije Balkana zbograspada Jugoslavije i potom nacionalistickih reakcija i etnickih ratova doslo je do velikog vala izbjeglica, narocito u Njemacku i Italiju. Njemacka senasla u paradoksalnoj situaciji, nastaloj zbog njezine proturjecne politike

naturalizacije. S jedne strane zbog poteskoca dobivanja njemackog drzavljanstva milijuni ljudi koji dugo borave u zemlji, od kojih su mnogi rodeniu Njemackoj, osjecaju se strancima u vlastitoj zemlji; s druge strane kompenzacijska politika liberalnog azila privlaCi stotine tisuca politickih i ekonomskih izbjeglica. Ta su dva trenda zajedno pridonijela naglom povecanjuudjela stranaca u Njemackoj - gotovo 12 posto na kraju stoljeca - kojima

5 Massey et al. 1999.)

47


17/27

KR J TISUCLJECA

jos treba dodati ilegalne imigrante i naturalizirane etnicke Nijemce. Italijaje pretrpjela posljedice sloma komunistickog rezima u Albaniji i balkanskihratova. Trece, otvaranje unutarnjih europskih granica povecalo je useljavanje u bivse kolonije Spanjolske, Portugala i Italije koje su bile prve za

osiromasene africke zemlje. Migranti su mogli iii ostajati u tim zemljamaili traziti bolje mogucnosti zaposljavanja sjevernije. To je pridonijelo dotadnevidenom povecanju imigracije u juznoj Europi. Cetvrto, kada je Europska unija poostrila nadzor granica, naglo se povecalo ilegalno useljavanje.Procijenjeno je daje do 1999. priljev ilegalnih imigranata u Europsku unijuiznosio oko 500 000 na godinu. Istocnoeuropske mafije pretvorile su trgovinu ljudima u svoj najunosniji posao, a to je ukljuCivalo i prodaju stotinatisuca zena, koje su kao prostitutke radile za zabavu civiliziranih muskaraca Europske unije. Zajedno s demografskim pritiskomjuznog Sredozemlja, utvrda Europa dozivjet ce u 21. stoljecu dramatican izazov. No, zarazliku od Sjedinjenih Drzava koje se suocavaju s istim problemom juznood Rio Grande ali su oduvijek multikulturalno, multietnicko drustvo, veCi-na Europljana Europske unije i dalje cezne za kulturno i etnicki homogenim drustvom, koje je s globalnim vjetrom sada nepovratno prohujalo. Tashizofrenija izmedu predodzbe o sebi i nove demografske zbilje Europe cini kljucno obiljezje kulturne i politicke dinamike povezane s redefinicijomeuropskog identiteta. 6

Jos dvije dimenzije globalizacije izravno utjecu na proces integracijeEurope. Ovdje ih spominjem jednostavno zato sto se logicno namecu iakosam te pojave detaljnije analizirao na drugom mjestu u knjizi. S jedne stra-ne, globalizacija i meduzavisnost medija (vidi prvi svezak, peto poglavlje idrugi svezak, peto poglavlje) stvaraju europski audiovizualni prostor ko

ji iz temelja mijenja europsku kulturu i informacije u procesu sto je uglavnom neovisan o nacionalnim drzavama. S druge strane, globalna kriminalna ekonomija (vidi trece poglavlje u ovoj knjizi) kojaje u usponu nalazifantasticne mogucnosti za napredak unutar poluintegriranoga institucionalnog sustava kakav je sustav sadasnje Europske unije. Doista, lako je zaobiCi nacionalne sustave kontrole buduci da su kapital, ljudi i informacijepostali vrlo pokretljivi, dok se europske policijske kontrole razvijaju sporo,upravo zato sto se nacionalni birokratski aparati opiru promjenama kakobi ocuvali monopol vlasti. Na taj nacin oni zapravo poticu stvaranje nicije zemlje u kojoj se uzajamno povezuju kriminal , sila i novae. Medutim, ulistopadu 1999. Vijece ministara Europske unije usvojilo je na svojem sastanku u Tampereu, u Finskoj, niz mjera za koordinaciju policijskih funkcija, kao i preliminarne korake prema europskom pravosudnom sustavu.N a taj naCin europske vlade dobivaju sredstvo za borbu protiv globalnog

6 Al-Sayyad Castells (2000.)

348


18/27

UJE INJENJE EUROPE

kriminala, ali istodobno prelaze vaznu crtu prema odricanju od svoga na-cionalnog suvereniteta.

Oblikovanje ujedinjene Europe pod utjecajem te multidimenzionalneglobalizacije ostavit ce duboke i trajne posljedice na europska drustva. Moz

daje najvaznija to sto ce biti tesko ocuvati sadasnji tip europske drzave blagostanja. Razlog tome je sto pokretljivost kapitala i umrezavanje proizvodnje stvaraju takve uvjete da se moze ulagati diljem svijeta u podrucjima gdjesu nizi troskovi rada, socijalnih davanja i ocuvanja okolisa. Tako su potkraj 1990-ih europske tvrtke, a narocito njemacke, mnogo ulagale u istocnoeuropske zemlje ali ne u Rusiju ili Ukrajinu) iskoristavajuCi nize troskove radne snage prije njihove integracije u Europsku uniju: godine 1999.

zapadnoeuropska ulaganja u Poljsku, Madarsku, Cesku Republiku, Estoniju i Sloveniju iznosila su ukupno 11 milijardi USD, a predvidalo se da cena godinu rasti 20 posto. Osim toga, potraga za fleksibilnim tdist ima rada i pad investiranja u Europi smanjuju mogucnost zaposljavanja na kojojse temelji fiskalna stabilnost drzave obilja. Bez otvaranja radnih mjesta irela tivnog izjednaCivanja socijalnih troskova u sustavu umrezenom name-dunarodnoj razini, tesko je zamisliti da se drzava s razgranatom zdravstvenom i socijalnom zastitom moze oddat i u Europi, u okolnost ima relativnoslicne ili nize produkt ivnosti nego u drugim proizvodnim podrucjima npr.u Sjedinjenim Ddavama . Doista, u Ujedinjenom Kraljevstvu uvedene suza vrijeme M Thatcher i J Majora stroge mjere stednje na podrucju zdravstvene i socijalne zastite osamdesetih godina, a potkraj devedesetih jedanod prioritetnih ciljeva vlada Njemacke, Francuske, Spanjolske i u manjojmjeri) Italije bilo je znatno ogranicenje zdravstvene i socijalne zastite. Oporavak Svedske Cini se da proistjece uglavnom iz spoja velikih smanjenja

socijalnih izdataka, fleksibilizacije trzista rada i visih poreza radi financiranja ulaganja u ljudski kapital. Ako ista mozemo nauciti iz iskustva Ujedinjenog Kraljevstva, ad a Sjedinjene Drzave ne spominjemo, ondaje to dace se naglo povecati razlike u drustvu i siromastvo, a neki drustveni slojevibit ce iskljuceni iz drustva. I na kraju, politicki legitimitet bit ce poljuljanjer je sustav zdravstvene i socijalne zastite stup drustva. 7

Slican proces relativnog izjednacivanja radnih uvjeta izmedu Europske

unije, Istocne Europe, Amerike i azijskih privreda zbiva se na trzistu ra-da jer teznja za fleksibilnoscu i umrezavanjem, obiljezjem informatizira-noga kapitalizma, ocito postoji u veCini europskih zemalja. Nizozemska jeu 1990-ima uspjela otvoriti nova radna mjesta i nezaposlenost smanjiti naispod 5 posto uglavnom zahvaljujuci zaposljavanju na skraceno radno vrijeme. Prema izvjestaju iz 1996. njemackih pokrajina Bavarske i Saske pred-

7 Castells 1996.); Navarro 1996.)

349


19/27

KRAJ TISUCLJECA

vida se dado 2015. godine 50 posto njemackih radnika nece imati siguran,stalan posao. 8 Ako to doista bude tako, izmijenit ce se cjelokupna socijalnastruktura Europe. Martin Carnoy uocava slicne trendove prema fleksibilnosti trzista rada u cijeloj Europi.9

Ne zelim time sugerirati da su posljedice sto ih globalizacija ima na europsku integraciju i na europska drustva nu.Zno negativne. Kao sto AlainTouraine tvrdi, postoji ideologija globalizacije prema kojoj je ova prirodnasila koja svodi drustva na ekonomiju, ekonomiju na trziste, a td is te na financijske tokove. 10 To je jednostavno gruba racionalizacija strogo kapitalistickih interesa, koju cesto zesce brane neoliberalni ideolozi nego sami kapitalisti, jer mnoge kompanije imaju dovoljno sirok svjetonazor da mogu

razumjeti kakva je njihova odgovornost prema drustvu i potrebi ocuvanjadrustvene stabilnosti. Ali Alain Touraine takoder istice da u Europi i precesto postoji opozicija globalizaciji, osobito u Francuskoj, i kaze da su drustveni predstavnici takvog stajalista oni koji brane uske, korporacijske interese vezane za prezivjelijavni sektor koji subvencioniraju porezni obveznici, ada od toga imaju malo koristi.U Medutim, osim korporacijskog otporaprivilegiranih radnickih sektora, kao sto su piloti Air Francea, postoji re

akcija sirokih slojeva drustva u Francuskoj, i u drugim zemljama, protivogranicenja i moguceg ukidanja sustava zdravstvene i socijalne zastite iprot iv fleksibilnosti na tdistima rada koja ide na stetu sigurnosti radnika.To je vrsta suprots tavljanja koja se cesto izrazava kao narod protiv politicara nacija protiv europske drzave. 12 Iako izvori takvog otpora uvelike potjecu od nezadovoljstva drustvenim i ekonomskim uvjetima, oni se uglavnomnastoje izraziti jezikom nacionalizma, obrane kulturnog identiteta od bezlicnih sila globalnog td is ta i diktata eurokrata. Francuski farmeri koji su,predvodeni Joseom Boveom, 1999. napali prostorije MacDonalds a izrijekom s u i istodobno- branili francuski identitet (simboliziran francuskomkuhinjom protiv fast fooda , napadali americke poreze na uvoz francuskihprehrambenih proizvoda i brani li europsko zdravlje od geneticki modificirane hrane. Politicke rasprave i drustveni sukobi oko nacina nadziranja ivodenja transformacije europskih drustava kroz postupnu integraciju u sveglobaliziraniju ekonomiju ne mogu se svesti na elementarnu suprotnostizmedu ahistorijskoga neoliberalizma i arhaicnogajavnog birokratizma. Ustvarnosti ta se rasprava izrazava jezikom informacijskog doba - to jestsuprotnoscu izmedu moCi tokova i moCi identiteta.

8 Touraine (1996c)9 Carnoy (2000.)

10 Touraine (1996b)11 Touraine (1996b,c)12 Touraine et al. (1996.)

35


20/27

UJE INJENJE EUROPE

ulturni identitet i ujedinjenje Europe

Vrtiog giobalizacije izaziva obrambene reakcije diijem svijeta, cesto utemeIjene na naceiima nacionainoga i teritorijainog identiteta drugi svezak, prvo i drugo pogiavije). U Europi se ta prijetnja materijalizira u sirenju mociEuropske unije. Rasprostranjeno neprijateijstvo gradana prema procesuujedinjenja pojacano je diskursom veCine poiitickih ceinika koji Europskuuniju prikazuju kao nuzno priiagodivanje giobaiizaciji pri cemu su, kazuoni, ekonomska priiagodba, fleksibiinost trzista radne snage i ogranicavanje sustava zdravstvene i socijaine zastite conditio sine qua non za integraciju svake zemije u Uniju. 3 BuduCi da se ubrzani proces integracije u

1990-ima podudario s padom zivotnog standarda porastom nezaposienosti i veCim drustvenim raziikama, veiiki dio europskog stanovnistva nastojiafirmirati pripadnost zemiji i naciji kao suprotnost drzavi jer ovu vidi kaozarobljenika europske nadnacionainosti. Indikativno je da, uz djelomicnuiznimku Velike Britanije, politicka eiita u svim zemljama, ukljucujuCi i desni i lijevi centar nedvojbeno podrzava europsko ujedinjenje, dok je javnomnijenje, u najboijem siucaju, jako podijeijeno. 4 Ksenofobicne reakcije protiv povecane imigracije poticu nacionalisticku poiitiku, ukijucujuci - u nekim zemljama poput Austrije i Svicarske- ekstremisticku nacionaiistickupoiitiku za koju se ciniio da su je europski gradani zauvijek odbaciii.

Rasprava o europskoj integraciji nije toiiko pitanje raison d etat nego jeprije stvar raison de nation. Hoce Ii se nastaviti proces europske integracije ovisit ce o sposobnosti nacija da osiguraju viasti to prezivijavanje. N acijace dopustit i integraciju samo ako je sigurna da njezin nacionaini integritetnece biti ugrozen, da cak moze ojacati time sto je izlozen razlicitim identitetima. Ako nacija osjeti da moze prezivjeti jedino u biiskoj povezanostis ddavom koja je suverena i nezavisna, ako ne vjeruje da se ddava mozeintegrirati ad a se pritom njezina kuitura razvija i obnavija, ona ce zaustaviti daijnju integraciju. 5

Ta se nesigurnost pojacava time sto europska drustva postaju sve visemuitietnicka i muitinacionaina, a to potice rasizam i ksenofobiju te Ijudipotvrduju svoj identitet suprotstavijajuCi se nadnacionainoj ddavi i kuitur

noj raznoiikosti.16

Takvu nesigurnost iskoristavaju poiiticki demagozi, poput Le Pena u Francuskoj iii Haidera u Austriji, pretjerano nagiasavajuCinacionainu kuituru u poiitickom sustavu i masovnim medijima. Vezivanjekriminaia , nasiija i terorizma uz etnicke manjine, strance iii opcenito ono-

13 Touraine 1996b)14 Alonso Zaldivar 1996.)15 VVaever 1995: 16)16 VVieviorka 1993.)

35


21/27

KRAJ TISUCLJECA

ga drugog i drukcijeg koje se zbiva svijesti javnosti, dovodi do dramatic-nogjacanja ksenofobije upravo kadje europski univerzal izam na vrhuncu.To, zapravo, Cirri povijesni kontinuitet s prethodnim j e d i ~ e n j e msrednjo-vjekovne Europe utemeljenim na krscanstvu- to jest s nesnosljivoscu, vjer-

skim ogranicenjima, iskljucivanjem nevjernika, pogana i heretika. 17Postoji jos jedan, vrlo vazan izvor nepovjerenja ljudi prema europskim

institucijama koji je postao poznat pod nazivom demokratski deficit . Bu-duCi da se veliki dio moci koja utjece na v k i d s ~ izivot gradana preseliona Europsku uniju (uglavnom na Europsko vijece Vijece ministara, kojipredstavljaju europske nacionalne drzave, te na Europsku komisiju kojadjeluje u njihova ime), pa su i neke bitne odluke o ekonomskoj politici koje

su pod nadzorom Europske sredisnje banke postale automatske , moguc-nost da gradani utjecu na takve odluke znatno se smanjila. Izmedu cina bi-ranja, svake cetiri godine, jedne od dviju obicno nezadovoljavajuCih vladadnevnog vodenja slozenoga paneuropskog sustava, takav je jaz da gradaniosjecaju kako su definitivno izvan svega. Zapravo, ne postoje nikakvi dje-lotvorni kanali preko kojih bi gradani sudjelovali u radu europskih insti-tucija. Krizu legitimacije Europske komisije pogorsalo je otkrivanje nepravilnosti u radu i sitne korupcije nakon parlamentarne istrage 1999., zbogcegaje cijela Komisija morala odstupiti. Premda se cinilo daje imenovanjeRomana Prodija, uglednoga talijanskog ekonomista, predsjednikom Komi-sije povrat ilo dio vjerodostojnosti, steta je vee bila uCinjena. Cinjenica daje u lipnju 1999. spanjolska Telefonica mogla uposliti za savjetnika g Ban-gemana, europskoga povjerenika za telekomunikacije koji je tada jos radiou Komisiji, a da pritorn nisu bila prekrsena formalna pravila, opcenito sesmatralo dokazom pokvarenosti bruxelleske birokracije. 8tovise, kao sto

pise Borja, nema europskih sukoba .18

Doista, demokratski proces senetemelji samo na predstavnickom sustavu i konsenzusu nego ina demokrat-skom sukobljavanju razlicitih drustvenih aktera koji zastupaju svoje speci-ficne interese. Osim poljoprivrednika koji su zakrcili bruxelleske ulice svo-jim proizvodima (jos uvijek nezadovoljni iako ih u potpunosti subvencioni-raju svi drugi Europljani i neizravno veCina razvijenog svijeta), mobilizaci-ja gradana na transnacionalnoj razini kojoj je zajednicki cilj utjecati na do-nosenje odluka jos je uvijek zanemariva. Osposobljavanje europskoga gra-danstva za aktivno s u d j e l o v ~ eu procesu ujedinjenja potpuno je izostalo,uvelike stoga sto su europske institucije obicno zadovoljne svojim izolira-nim zivotom u svijetu tehnokratskih agencija vijeca ministara koji donoseodluke. Na primjer, mogucnost koristenja racunalnih mreza kao komuni-kacijskog sredstva za sirenje informacija i sudjelovanja gradana potpuno je

17 Fontana (1994.)18 Borja (1996: 12)

352


22/27

UJEDINJENJE EUROPE

zanemarena. 9 I tako, suocivsi se sa slabljenjem demokracije i smanjenimmogucnostima sudjelovanja, u doba globalizacije ekonomije i europeizacijepolitike, gradani se povlace u sigurno okruzje svoje zemlje i sve vise izraza-vaju pripadnost svojoj naciji. Popratna pojava procesa europske integracije

nije federalizam nego nacionalizam. I samo ako Europska unija bude kadraizaCi na kraj s nacionalizmom i prilagoditi mu se, prezivjet ce kao politickakonstrukcija. Kao sto kaze Waever, polazeCi od shvacanja Anthonyja Smit-ha, iako bi europske institucije mozda mogle prihvatiti francusku inacicunacionalnog identiteta koja se temelji na politickom identitetu, europskesu nacije vjerojatno sklonije njemackoj inaCici nacionalnog identiteta kojase zasniva najezicnomjedinstvu Volka. 2

Koliko god paradoksalno zvuca

lo, mazda bi jedino artikulacija obaju spomenutih nacela kroz institucije isiri drustveni kontekst omoguCila da se Europska unija razvije u nesto vise od zajednickog td is ta .

Ali ako nacije, neovisno o drzavi, postanu izvor legitimiteta europskekonstrukcije temeljenog na identitetu postavlja se pitanje - kojih nacija. Slucaj Francuske relativno je jasan: nakon sto je Francuska revolucijauspjesno iskorijenila visenacionalne identitete u ime univerzalnog nacelademokratskoga gradanina, kada francuski narod reagira protiv Europe, on

to cini u ime la France argumentima koje bijednako dobra razumjeli general de Gaulle i francuski komunisti. Iz razlicitih razloga, situacija u Njemackoj takoder je jasna; etnicka Cistoca nacije cak i medu kazahstanskimNijemcima ostaje neokaljana unatoc milijunima imigranata i njihovih sinova, i jasno je da oni mazda nikada nece postati Nijemcima. N ajveca bojazantehnokrataje da bi u slucaju politicke krize njemacki ustavni sud presudioprotiv europskih institucija, oslanjanjuCi se na nacela Superrevisionsin-

stanz sto je vee potvrdio u znakovitoj presudi 12. listopada 1993.Ali pitanje nacionalnog identiteta mnogo je slozenije u drugim zemlja

ma koje su visenacionalne drzave, kao u slucaju Spanjolske, UjedinjenogaKraljevstva i Belgije. Bi li Katalonija ili Skotska potvrdile svoj identitet na-stupajuCi protiv europskih institucija ili, naprotiv, podrzavajuCi Europskuuniju, zaobilazeCi na taj naCin spanjolsku odnosno britansku vladu radijenego da joj se suprotstave? 2 Nadalje, borba za afirmaciju padanijskogidentiteta u sjevernoj Italiji olako se ismijava zbog ekstremnosti Bossija, vode Lege Nord Sjeverne lige). Iako je istina da u osnovi potreba zaisticanjem tog identiteta proizlazi iz ekonomskih uvjeta, cak uze gledanofiskalnih, on takoder ima povijesne korijene u umjetnoj integraciji Italijekrajem devetnaestog stoljeca pa se vjerojatno njegova dinamika ne moze

19 HLEGIS 1997.)20 VVaever 1995:23)21 Keating 1995.)

353


23/27

KRAJ TISUCLJECA

svesti na politicku anegdotu. Padanija ne postoji, osim u jezicnomu, kulturoloskom, drustvenom i politickom smislu, a vrlo je dvojbeno je li Italijapostojala do dvadesetog stoljeca, pa cak postoji li i danas s Mezzogiornom(juzni dio Italije), toliko razliCitim od Lombardije, Pijemonta ili Emilia-Ro

magne.22 Povezivanje na temelju nacionalnog identiteta izaziva ja i otpornacija drzava prema Europskoj uniji u nekim zemljama, dok u drugima potice podrsku Europskoj uniji i okrece se protiv nacija-drzava.

Potraga za identitetom kao protutezom ekonomskoj globalizaciji i smanjenoj ulozi gradana u politickom zivotu prodire dublje od razine nacije drzave daje novu dinamicnost regijama i gradovima diljem Europe. Kao stopise Orstrom Moller, mozda ce se buduCi model Europe temeljiti na eko

nomskoj internacionalizaciji i kulturnoj decentralizaciji. 3

Regionalne lokalne vlasti imaju vaznu ulogu u ozivljavanju demokracije, a ispitivanjajavnog mnijenja pokazuju da gradani imaju mnogo vece povjerenje u te nizerazine vlasti nego u nacionalne i nadnacionalne. Gradovi su postali nosiocistrategija ekonomskog razvoja i posredovanja u suradnji s medunarodnimtvrtkama. Gradovi i regije uspostavili su europske mreze preko kojih uskladuju inicijative, uce jedni od drugih i tako ozivotvoruju novo nacelo suradnje i konkurencije ije smo djelovanje opisali na drugom mjestu. 24

Pozitivna strana te dvostruke dinamike lokalnog identiteta i europskogumrezavanja koja je po mojemu misljenju vrlo vazna, moze se ilustrirati povezivanjem profesionalnih sportova, kao sto su nogomet l kosarka,u posljednjem desetljecu. Kao sto je poznato, lokalni tim koji je u sredistuzanimanja ljudi cini bitno uporiste njihova identiteta. Dok se nacionalnanatjecanja i dalje oddavaju najvecu pozornost privlace europska (od kojih su tri nogometna, npr.) tako da su timovi koji dobro igraju u nacionalnom nadmetanju nagradeni time sto postaju europski . To je cilj koji sada mogu ostvariti mnogi timovi, za razliku od samo njih nekoliko prije tridesetljeca. Istodobno, otvaranje trzista radne snage za europske igrace imasovna seoba europskih igraca iz jedne zemlje u drugu, znaCi da proporcionalno veliki broj igraca u lokalnim t imovima cine stranci. Tako se ljudiokupljaju i povezuju na temelju pripadnosti svojemu gradu koji, zapravo,zastupa grupa sastavljena uvelike od stranih profesionalnih igraca, koji se

natjecu u razlicitim europskim ligama. Upravo kroz takav zivotni mehanizam nastaje prava Europa- izgradujuCi zajednicko iskustvo sto se temeljina smislenom, opipljivom identitetu. Pa kako se onda moze nastaviti proces ujedinjenja izmedu snaznih vjetrova globalizacije i toplog ognjista lokalnih zajednica?

22 Ginsborg (1994.)23 Moller (1995.)24 Borja i Castells (1997.)

354


24/27

UJEDINJENJE EUROPE

Institucionalizacija Europe: umrezena drzava

Prisjetimo li se svih razliCitih i oprecnih vizija i interesa vezanih za procesujedinjenja Europe i uzmemo li u obzir nedostatak entuzijazma medu gradanima u veCini zemalja, pravo je cudo da je proces integracije toliko uznapredovao na prijelazu u novo tisuCljece. Djelomicno objasnjenje za takav uspjehmoze se pronaCi u Cinjenici da Europska unija ne potiskuje postojece nacije-ddave nego je, naprotiv, vazan instrument za njihovo prezivljavanje poduvjetom da nacije-drzave postupno predaju dio svojega suvereniteta u zamjenu za vece sudjelovanje u svjetskim i domaCim zbivanjima u doba globalizacije. Ali takvo priblizavanje interesa moralo je pronaCi neki institucionalni

izraz da bi moglo postati djelatno. Ono ga je naslo u slozenoj i promjenljivoj geometriji europskih insti tucija u kojima nadzor nad donosenjem odlukaimaju nacionalne vlade Europsko vijece, rotirajuce predsjednistvo, sastanci na vrhu svakih sest mjeseci, redoviti sastanci Vijeca ministara), zajednicke europske poslove vodi strucna iako nepopularna eurotehnokracija kojom upravlja Europska komisija, odabrana po politickom kljucu, a simbolickiizraz legitimiteta Europskoga parlamenta su Sud pravde i Odbor revizora.

Nepopustljivi pregovori unutar tog sklopa instituci ja i medu nacionalnimakterima koji se bore za provedbu svojih strategija mogu se doimati previseslozeni i neucinkoviti. lpak, upravo ta neodredenost i slozenost omogucujeda se razliCiti interesi i politike sto se mijenjaju ukljuce u Europsku uniju,ne samo iz razliCitih zemalja vee i iz razlicitih struja unutar stranaka izabranih u vladu. Proces postaje jos slozeniji uvodenjem jedinstvene valute iprosirenjem Unije. Neke zemlje, kao Velika Britanija i Danska, pridrzavaju pravo na klauzulu opting out Druge ce pregovarati da budu izuzete odopceg pravila. A zbog sve vecih razlika medu zemljama unutar Unije, glasacki postupak ce se mijenjati, ovisno o temi koju treba razmotriti. S drugestrane donosenje odluka na temelju veCine glasova u Vijecu ministara omoguCit e velikim zemljama da provode vazne odluke a da ih pri tome ne zakoce specificni interesi neke zemlje ili manjinske koalicije. S druge stranecijena koju ce EU platiti zajacanje veCinskog glasovanja bit ce fleksibilnostu provedbi odluka Unije za neke zemlje u nekim podrucjima i za neko vrije

me. I kao sto je napisao Alonso Zaldivar, u takvom se sustavu federalistickai konfederalisticka logika ne iskljucuju:

N a primjer, u pitanjima obrane, policije i javnih izdataka konfederalna ili meduvladina [logika] mogla bi imati prvenstvo, dok hi u pitanjima monetarne politike, trgovine, boravista, lokacije i cirkulacije kapitala, robe i ljudi, rad Unije mogao biti blizi federalizmu ili nadnacionalnosti. Drugi problemi, kao sto su vanjska politika, okolis, porezi i

355


25/27

KRAJ TISUCLJECA

imigracija vjerojatno ce se rjesavati nekim srednjim putem. Buduca,prosirena Europska unija mora biti manje uniformna i fleksibilnija... Moguce je da ce organigram takve institucije vise nalikovat i mrezi nego stablu. Iako politicka teorija jos uvijek nema neki izraz koji

bi odgovarao takvoj vrsti konfiguracije, to nece smetati da se ona razvije. Medutim, za ostvarenje takve institucije nije dovoljna zamisaoprosvijetljenih birokrata, morat ce je prihvatiti gradani. 5

Kljucni element za postupno uspostavljanje legitimite ta Europske unije, .a da se pri tome ne ugrozi njezina sposobnost kreiranja politike, jest sposobnost njezinih institucija da se povezu s podnacionalnim razinama vlade- regionalnim i lokalnim- svjesnim sirenjem nacela supsidijarnosti prema

kojemu Unija djeluje samo onda kada nize razine vlasti, ukljucujuCi naciju-drzavu, ne mogu uspjesno intervenirati . Odbor regija, savjetodavno tijelo sastavljeno od 222 clana, predstavlja regionalne i lokalne vlade iz svihzemalja Unije i najizravniji je institucionalni izraz takvih teznji. Stvarniproces uspostavljanja legitimiteta Europe zbiva se cini se, kroz uspjesneregionalne i lokalne inicijative u ekonomskom razvoju, kao i na podrucjukulture i socijalnih prava, koje se uzajamno povezuju na horizontalnoj ra

zini, istodobno se povezujuCi i s europskim programima izravno iii prekosvojih nacionalnih vlada. 6

RazmisljajuCi o rastucoj slozenosti i fleksibilnosti europskoga politickogprocesa, Keohane i Hoffman iznose videnje prema kojemuje Europska unija prvenstveno organizirana kao mreza koja vise podrazumijeva udruzivanje i zajednicko dijeljenje suvereniteta nego prijelaz nacionalnog suvereniteta na visu razinu .27 Prema takvoj analizi, kojuje teorijski razvio Waever 28 ujedinjenje Europe je slicnije neosrednjovjekovnoj institucionalnojstrukturi, to jest, pluralitetu vlasti koja se preklapa, u smislu onaga sto jeprije mnogo godina sugerirao Hedley Bull i o cemu su kasnije pisali neki europski analiticari, poput Alaina Minca. 9 Iako bi povjesnicari mogli prigovoriti takvim usporedbama, spomenuta paralela priziva snaznu sliku novogoblika drzave koji najbolje sazimlju europske institucije: umre:iena dr:iava.Obilje:ije takve dr:iaveje dijeljenje vlasti to jest u krajnjem slucaju zajed-nicki se donosi odluka o legitimnoj primjeni siZe) unutar mre:ie. Mreza po

definiciji ima cvorove, ona nema centar. Cvorovi mogu biti raznih veliCinai asimetricno povezani u mrezu tako da umrezena drzava ne dopusta postojanje politicke nejednakost i medu svojim Clanicama. Medutim, nisu sve

25 Zalvidar (i996: 352-3)26 Borja 1992.)27 Keohane i Hoffman 1991b: 13)28 Waever 1995.)29 Bull 1977.); Mine 1993.)

356


26/27

UJE INJENJE EUROPE

vladine institucije u europskoj mrezijednake. Ne samo da nacionalne vladejos uvijek imaju veCinu ovlasti u donosenju odluka nego postoje vazne razlike izmedu mo i koju imaju pojedine nacije-drzave, iako hijerarhija mo ivarira u razliCitim podrucjima: Njemacka je hegemonisticka ekonomska

sila, ali Velika Britanija i Francuska imajujacu vojnu silu i u najmanju ru-ku jednaki tehnoloski kapacitet. A Spanjolska kontrolira najdragocjenijuuslugu za mnoge Europljane: njihove godisnje odmore. Medutim, neovisnoo tim asimetrijama, razni cvorovi europske mreze medusobno ovise jednio drugima tako da nijedan cvor, cak ni onaj najmocniji, ne moze zanemariti druge, cak ni najmanje, u procesu odlucivanja. Ako ipak neki politickicvorovi to uCine, cijeli se sustav dovodi u pitanje. U tome je razlika izmedu politicke mreze i politicke strukture koja ima centar.

Dokazi koji se pojavljuju u novijim raspravama cini se upucuju na to daje umrezena ddava sa svojim geometrijski varijabilnim suverenitetom zapravo reakcija politickog sustava na izazove globalizacije. A Europska jeunija vjerojatno do danas najcisci izraz takvog oblika drzave u nastajanjukoji bi mogao biti obiljezje informacijskog doba.

Europski identitet l europski projekt?

U konacnici, medutim, integracija Europe nece se vjerojatno ostvariti samozahvaljujuCi vjestomu politickom inzenjeringu. U kontekstu demokratskihdrustava Europa ce se ujediniti, na razliCitim stupnjevima i u razlicitim formama koje su jos u nastajanju, jedino ako to njezini gradani budu zeljeli. N aosnovi istrazivanja drustvenih trendova prikazanih u tri sveska ove knjige, nije vjerojatno da ce do prihvacanja ujedinjenja Europe do i iskljuCivo izprakticnih in eresa, radi potpunog ukljuCivanja u proces globalizacije i upravljanja njime, osobito buduCi da znamo da ce takvo ukljucivanje u globalizaciju sigurno nauditi znatnim dijelovima stanovnistva. Ako je smisao povezans identi tetom i ako identitet ostane iskljuCivo na razini nacionalnoga, regionalnog l lokalnog, europska integracija nece oti i dalje od zajednickog td i-sta, koje ce biti slicno zonama slobodne trgovine u drugim dijelovima svijeta.

Europsko ujedinjenje, gledano dugorocno, trazi europski identitet.Medutim, pojam europskog identiteta je, blago receno, problematican. 30

Zbog razdvajanja Crkve i ddave i mlake religioznosti ve ine Europljana, onse ne moze temeljiti na krscanstvu kao sto je to bilo u povijesti,. cak i una oetome sto rasireno antimuslimansko raspolozenje upucuje na povijesnu tvrdokornost krizarskog duha. N e moze se temeljiti na demokraciji: prvo, stoga sto

30 Al-Sayyad i Castels (2000)

357


27/27

KRAJ TISUCLJECA

su ideali demokracije nazocni diljem svijeta; drugo, upravo stoga sto je demokracija u krizi zbog njezine ovisnosti o naciji-drzavi (vidi drugi svezak, sestopoglavlje). Bilo bi vrlo tesko i dramaticno temeljiti europski identitet na etnickoj pripadnosti u trenutku kad u Europi vlada sve veca etnicka raznolikost.

Po definicijije nemoguce gradit i na nacionalnom identitetu rna koliko ocuvanje nacionalnog identiteta bilo potrebno da bi se nastavilo s ujedinjenjem Europe. A nece biti lako ni obraniti europski ekonomski identitet ( utvrda Europa ) jer kljucne ekonomske djelatnosti postaju globalizirane, a prekogranicneproizvodne mreze spajaju Europsku uniju s ostatkam svijeta, pocev od istocne Europe do jugoistocne Azije. Osjeca li se vecina ljudi Europljanima, uz tosto se osjecaju Francuzima, Spanjolcima ili Kataloncima, prema ispitivanjimajavnog mnijenja? DaY Znaju li oni sto to znaci? U veCini slucajeva, ne. Znatel vi? Cak i ulaskom eura u optjecaj 2002. njegovo izvanekonomsko znacenjeizgubit e se ne dode li do sire kulturne preobrazbe europskih drustava.

I tako, uglavnom, europski identitet ne postoji. Ali on bi se mogao izgraditi, i to ne u suprotnosti s nacionalnim, regionalnim i lokalnim identiteti-ma vee kao njihova nadopuna. Za to je potreban proces drustvene konstruk-cije koji sam u drugom svesku nazvao projektom identiteta; dakle, modeldrustvenih vrijednosti i institucionalnih ciljeva privlacnih veCini gradanakoji, po pravilu, nece nikoga izuzimati. To je u praskozorje industrijskogdoba, u povijesnom smislu, bila demokracija ili nacija-drzava. Kakav bi mogao biti sadrzaj takvoga europskog projekta identiteta u informacijskomdobu? Ja imam svoje preferencije kao i svatko drugi, ali one ne smiju omesti istrazivanje povijesti u nastajanju. Koji se elementi zaista pojavljuju ugovoru i djelovanju drustvenih aktera koji s suprotstavljaju globalizaciji ismanjenoj ulozi pojedinca u odlucivanju d s pri tome ne vracaju n ko-

mun liz m ?32

Obrana ddave blagostanja, socijalne solidarnosti, sigurnogzaposlenja i radnickih prava; zabrinutost za temeljna ljudska prava i teskusituaciju u Cetvrtom svijetu; razvoj demokracije, njezino prosirenje na sudjelovanje gradana u odlucivanju na lokalnoj i regionalnoj razini; ozivljavanje povijesno i teritorijalno ukorijenjene kulture, cesto vezane za odredeni jezik, kulture koja se ne uklapa u kulturu stvarne virtualnosti. VeCinaeuropskih gradana vjerojatno bi poddala te vrijednosti. Njihova djelatnaobrana, na primjer, socijalne drzave i sigurnoga zaposlenja od pritisaka globalizacije unijela bi goleme promjene u ekonomiju i institucije. A to je upra-vo ono sto je projekt identiteta: ne utopijsko prizivanje snova nego borba zaalternativne nacine ekonomskog razvoja, drustvenog zivota i upravljanja.Europski identitet je jos u zametku. I samo ako taj zametak pronade politicki izraz, ostvarit ce se do kraja proces europske integracije.

31 The Economist 23. listopada 1999.

Manuel Castells - Separat

Documents

Transcript of Manuel Castells - Separat