Soj i Odzak Ehli-Islama, Barcelona 1974

7/25/2019 Soj i Odzak Ehli-Islama, Barcelona 1974

1/121

O$IilH

HI


2/121

ZI}IRKA I'JESAMA O DOMU I RODU MUSLIMANAIIIIVATSKO(; KOUENA I JEZIKA. * Priredio: FeridKsrlhman. - Miincherr-Barcelona, 1974. - Izd" KnjiZnicaIlrvrrtskc rovije: Hrvatski pjesnici, Knjiga Sesta. - Str. 286.-

MNOCOBITOJNIM antologijama hrvatskog pjesniStva, FeridKu.rillmtun, vrijcdni hrvatski kulturni radnik, pridodaje jednu lovu,ptrrl nusltivom' ,,Soi i otliak ehLi-Islamg" (-:,,Rod i dom Muslima-irrr"), koju bolje objainjuje njen podnaslov: ,Zbirka pjesama o,krrriir i iorltr Muslimana hrvatskog koljena i jezika".

Nnkorr predgovora, niZu se poglavlja; Turski zemurfi,-Hr'outskuu ieziku- iui. Pasteli, Soi i odZak, Muhad2:iri i Nooi sabah,u koiiila nalazimo stihove'od DerviS-paSe Bajezidagi6a (roden okoi560:) (lo najmladeg, Ibrahima Hadil6a, pa tako ova zbirka obuh-vada pjesniitvo ,,Muslimana hrvatskog koljena i iezika" kroz detiristolieca, ti. od'ivr5etka 16. stolje6a do sada.lnjice" lJrednik, nakraju, priiodaje vrlo korisne op6e napomene, bio-bibliograf-skepu,i"it " i rjednik, te, kao

posebni prilog, objavljuje svoju studiju,,Ilroutski iruiiZeanici muslimoni", koja vrlo korisno upotpunjujeknjigu.

U predgovoru nam Urednik otkriva, kako je do5ao na misaoove antirlogije: u 6asovima nostalgije za domovinom stihovi -pje-snikr Musf,rirana govorili su mu o starim zemanima i zborili oiru"{irn lluclima, dormu i rodu, i bili su mu ,,melem-lijek, utjehaiokricttu". Kako bi nabasao na koju takvu pjesmu, prepisao ju je i

rpt"ritiu, pa kad se sabrala ditava ,,zbirka- IjekaruSa", odlu6io iuic .,pnriiti i drugim suputnicima i zaljubljenicima naleg roda iil,uriir", dn bi i njima bila ,,melemJijek, utjeha i okrjepa".

Ovu je zlrilka, kao i svaka druga ovakve vrste, -,,osobni izlor"nsloioru rrnutar ograniienih mogu6nosti i nepovoljnih qrilika utrrdlrrl. icr niie Uiednik uvijek mogao do6i do domovinskog gra-


3/121

KNJIZNICA HRVATSKE REVIJE

UREDNIK: VINKO NIKOLIC

HRVATSKI PIESNICIKnjiga lesta

SOJ I ODZAK EHLI-ISLAMA

Prlntod ln SpulnlsnN 84-199-ltt7.9

Drpdrlto l,ogalr Il, 71162'tg7{(lllRgA, l,lorenr y llerhs, 16-ltl, Ilarselonn-lI

sol r oDzAKE,HLI-ISLAMA

ZBIRKA PJESAMA O DOMUI RODU MUSLIMANAHRVATSKOG KOLJE,NA

r IEZTKL

PRIREDIO:

FERID KARIHMAN

I S74

x NtltNl(iA ll nvA'rllKE nnvIIIN


4/121

ol'ltl,l\44: KOIUCE PREMA SARAJEVSKOM KUJUN-I)ZI.ISKOM MO'|IVU S PLADNJA. ILUSTRACIJE U'I'I,]I(S'I'(]

17 TBII\KE CIITEZA VLADIMIRAPINTARICA,,,/i()sNr\", zACrilil], 1938. (OSIM DZAMIJA U ZAGREBU)

PREDGOVOR

OVA zbirka knjiievnih primjera u stihu zove se Soii odi,ak ehli-lslama, Sto bi u distom hrvatskom jezikuzna6ilo ,,Rod i dom Muslimana". Zastupljeni pjes-nici su Muslimani (1) hrvatskog koljena i jezika odsvrietka 16. stolje6a do danas, neki od kojih su stva-rali i na orijentalnim jezima islamske civilizacije.Ova antologija je nastala na slijedeii nalin; Kadbi me u dugotrajnosti iseljeniStva nostalgija za do-movinom najvi5e proZimala, stihovi pjesnika Musli-mana, koji bi nekim sludajem dolli do mene, poveli

(l) U zadnje doba uveo se u domovini obidaj da serijed Musliman piie velikim poietnim slovom, kad se radi obosansko-hercegovadkim i sandZadkim (bhis) pripadnicimaIslama. Uz slobodnije tumaienje pravopisa i mi to 6inimo,da bismo uspostavili razliku izmedu muslimana kao sljedbe-nika univerzalnog Islama bez obzira na podrijetlo, s jedne, i

bhisMuslimana,

s druge strane. No to ni u kojem slutiajune znadi, da dajemo pravo nedarmim ncznanstvenim kvalifi-ciranjima Muslimana kao posebnoj naciji. Vjersko-drultvenespecifi6nosti bhis Muslimana (koje reki srnatraju etniikomposebnoi6u) ne umanjuju znanstveno dokazano hlvatskopodrijetlo (etni6ko, jezi6no, antropoloiko, povijesno, migra-ciono) i pripadnost Muslimana hrvatskoj naciji. Vidi u tompogledu: Mandi6, D., Etni,ikn pouijest Bosne i Hercegoaine,Ifrvatski povijesni institut, Rim, 1967.; Bali6, S., CulturuLAchieaements of Basnian and Hercegu;inian Muslims, i N{rn-dii), D., The Ethnic and Religious Historg of Bosnia antlI:lercegoaina u Croatia/Land, People, Culture, Universityof Toronto Press, 1970.; Karihman, F., Hraatski kniiieoniciAlu.slimani, Hrv. revija, sv. 80, gol XX, 1970. i Musli,manilLruatskog iezika i, koliena, Hw. razgovori o Slobodi, KnjiZ.Ihv. revije, Miinchen - Barcelona, 1972.; Durakovi6, A.,t\lie:;to Muslimana u hnsatskoi narodnoi zaiednici, Pitatlertar:innuhr,og opred,iel;ienia Muslimu.na Bosne i Hercegooine,Ilrvutski razgovori o Slobodi. Knjii. I{R, Miinchen - Bar-t'r'krrrt, 1.972.


5/121

bi sa rnnorn eglen o starim turskim zemanima, pro-zborili bi mi hrvatskom rijedju o naiim ljudima,domu i rodu, ili bi mi opet satkali koji lirski motiv,i bili mi tako melem-lijek, utjeha i okrjepa. I takokroz godine tu i tamo brlh nabasao na po joi kojupjesrnu, prepisao je, stavio je uz njene drug6, i ondabi i ona pridonosila onim posebnim ugodajima 6ita-nja, Sabrala se na taj nai:in zbirka-ljekaru5a moje6.ednje i ljubavi zrr dornovinom, koju sada ielimpruZiti i drugim strpatnicima i zaljubljenicima nalegroda i cloma. Ova zbirka je, prema tome, sastavlje-na prema posvc osobnom izboru, a unutar ogranide-nih moguinosti i pod posebnim, nepovoljnim okol-nostimir rr tntlini. Isprepli6u se tu tako 6isto rodo-ljrrbni motivi s pokojim vjerskim, socijalnim i idili-Inim motivom. Ima u ovoj zbirci pjesama velike


6/121

suha analiza svih vrrijednosnih, tehniikih i ambijen-talnih aspekata nekog pjcsniit'vt, koja ne moZe bitiprestrogi temclj jr:dnc st.:rntlalihrc antologije, kaoSto je ova. 'l'roba imirti lrlirbrosti j ncqtrtivno estetskiocijeniti tuZt)jl


7/121

snici koji su podeli stvarati prije pro6log rata, nokao knjiievnici su se afirmirali poslije rata. Nisuto viSe rodoljubne pjesme starog kova, ve6 misaonipogled u pro5lost svoga naroda. Bogumili, ste6ci-mramorovi, besmisleni vjerski i bratoubila6ki ratoviza vrijeme velike osmanlijske invazije i otkri6a za-pretanih osjei:rrja o svom soju i odZaku tema je ovihpjesarna. Uz rnirnjc pozrratog Ramusovi6a, tlr suinadajne i istakrrrrtc krrjiicvrre lidnosti Envera eo-lakovi6a i Mrrl


8/121

TURSKI ZEMANI


9/121

-_-=_ --;=-:==I

I

1t

lt't:fr'7a

2''Ul:ll

:l

II

*o:.{t-.I.\s

-ftr?r,

s^lr^lrtvo / lll,l(x)vA l)zAMl.lA sA SAIIA'l'-Kl.lLOM

t

y4/1 4Y-

i,

DERVIS-PASA BAJEZIDAGIC (oko 1560.-1G0S.)

GAZEL O MOSTARU

KO bi mogo opjevati redomSve ljepote divnoga Mostara,Zar se dudiS, srce, Sto ga ljubimSa ljubavlju sinovskoga Zara?

O ne ima na ovome svjetrr,Ako nema sred bajnoga raja,Bistre vode i svjeEega zraka,Sto dovjeka sa zdravljem opaja

Ko ga gleda, Zivot mu se mladi,A du5a mu u nasladi pliva.Svaki kraj mu i svako miestanceZadivljene odi podraZiva.

S vo6em, s vodom i ostalim miljemOn je druga Sirija na svijetu,E bi reko da je rajska ba3da,Ko ga vidi u majskome cvijetu.

S dvije kule velika 6uprijaPmZila se preko rijeke dame,Te sa svojim velebnijem lukomPridinjare poput d0ge Sarne.

Cio svijet da obide5 redom,Ne bi naSo onakova svijeta.On je maidan darovitih ljudi,Seher Mostar ures je svijeta.

(Bomiaci, i Hercegooci u islamskoikniiieanosti, Sarajevo, 1912.)

15


10/121

MEDZAZT (?-1610.)

STARI MOST U MOSTARU

ZASTO se stas mostarskog mosta pogrbioPMoZda se i on zaljubio u (neku) dragu kamenog srca.

Sto je most jednook (s jednim lukom) je li mana?Sto bi bilo kad bi imao dva oka? Jer zaljubljeni na svije-[tu uvijek imaju jedno oko.

Ne bi mu suze iz odiju dan-no6 tekle (da nije zaljubljen).Meclutim, rastanak

-akoga ima- snaSao ga je.

Budu6i da mu je glava na nebu, a noga na zemliiNije dudo Sto mu je jedan kraj na istoku a drugi na

Svaki mramor (njegov) d.ao je zemtji"", n"".,,"11,1"11u"'Jednom njegovom oku (svodu) dao je sjaj nebeski mlije-

[dni put.

Ovako visokluk

nevidje oko svijeta,Iako vanjStinom izgleda kao drlga.

Kao da je svezao srebmi luk sredinorn toku6e vodeDvije kule izgledaju kao dvije kandZe.

Jedna voda ispod njega druga iznad njega tede,Kakvo je ovo 6udoP Most, iznad njega voda, ispod

[njega voda,

Hvala Allahu, dan-no6 nam je omoguien prelazak,Gdje se na svijetu nalazi ovako privladno mjesto?

Tako je visok da ti cio svijet pokazuje,Zato stt mu dali ime kompas svijeta.

16

MEDZAZT

Kada bi mrav vidio ovaj most, pomislio biDa su ga divovi pravili po naredbi Sulejmana.

Ovako visok ltk slidan svgdu vasioneNe vidje ni ljudi ni andelA..Ovo je posao

Da li ima izvora da od podetka stalno tede?Svijet do podnoZja (ide) kao voda jutrom i vederom.

Kada dode ljeto, Neretva oslabi poput aSika,A kada nastupi zima, nadode kao more, kakvo je to

[6udo

Nekada ovaj luk svojom sredinom postaje tijesan,Nekada je Sirok i suh, ne znam Sta se dogada

ditav svijet nade mir danas pomo6u njega,Saduvaj ga od zlih odiju Tvojom dobrotom, o naS

IGospodaru

PoJio je stvarrri most slika (mosta na onom svijetu)[o MedZazijo,

Prelazi preko ovog mosta, pazi Sta ti je na ovom putulBoZija zapovijed

(Prilozi. za orijentalnu fi,lologiiu,Sarajevo, 1969.)

L7


11/121

NERKEST (1592.-1634.)

U POHVALU LIJEPOG GRADA SARATEVA

NA moju duiu je djelovala tuga Sto se rastajem sa Sa-rajevom

- ljutu mije ranu nadirrio rastanak sa sarajev_

skim prijatcljima.U njemu


12/121

MUHAMED HEVAJI USKUFI

Zametnuli boje ludi.Da buclemo mi vc6 ljrrdi,da na viri nisnro lurtli.Ilodte narnl' vi rrt vinrl

Odl zlir r-:inr: pirrnctur,parnet lioji ne


13/121

HASAN KAIMIJA ZRINOVIC

Ne imaste mira,sotona vas dira,ostavte se vira,kad vam ode Kandija.

Do6' 6e Turdin do mora,podajte mu komora,dok ne budo pomora,kad vam ode Kandija.

Nemojte se tuZit,sami sebe ruZit,Turci 6e vas kruZit,kad vam ode Kandija.

Turci konje utove,hem dukate gotove,sve prejaSu svjetove,kad vam ode Kandija.

Jednog Boga robovi,jednog oca sinovi,

nevjera vas obori,kad vam ode Kandija.

Ne znaste li oganj vru6i,Sta i Sta car porudi,sami sebe Turkom kruCi,kad vam ode Kandija.

Bog je jedan, sunco jedno,i sva sl


14/121

RESID (oko 1640.-poslijc 1715.)

SJECANJE NA SARAJEVO PRIJE KATASTROFE7697.

BOZE, Sta bi orl i:istog i


15/121

RESID

Najvede mjesto za riznicu nauka, tekija rumskog mule.Kakav je ono sjaj u stilu njene gradevine Kakav je onosjaj koji slili sjajrr l-Icvcr.rrckalSasvim je bila lijcl>rr i nrilt; svako rrjeno mjesto kaoljepotica oltljrrlrljcrro jtr bilo.Sirsvirn slclrrrlrur krro ltjcsrrii'ka rriisao; ukr:aSena poputizmaitanog stihir.tlsrcrl rrjc loi,c r"rt:srnir rr birzcn, a naokolo zgrada kakverr litju rrcrnit.'l'o jc lrio prtvi laj glavom; sobe njene bile su rajskesoIro,'l'lo lrijalc iisto poput vi5eg svijeta; voda poput du5e, azrak lijop i ugodan.Na izgled to je ku6a mevlevija, ali u bitnosti gnijezdonnilela.Poplodani mramor odsijevade poput ogledala; i onimakoji posmatra predstavlja5e slike likova.DLamija joj bija5e poput svete ku6e; to je bilo miestou kome su klanjali sveti.Kada jutrom grane na tom mjestu sunce, cio hanikahpoput ArSa utopi se u svjetlu.BaSda tekije bijaSe slidna bajdi viJeg svijcta; ijsta odtjelesnog...Ko bi je u ma5ti izjednadio s iremskim baSiarna uiiniobi pravu Stetu.Njen Sejh, koji je jedan od onih koji Boga spoznaju,poznaie svrhu i mudrost stvaranja.Kada se taj velidanstveni Sejh popne na propovjedaoni_cu, dini ti se kao da je na Sidri sjeo hazreti DZebrail.Njemu priznaju sposobnost svi udeni kao i svi oni Stonauku traZe,Kada onaj ronilac po mom Mesnevije podne prosipatibiser mesnevijskih mudrosti.USi sviju prisutnih, visokih i niskih, kao Skoljke budupune distog bisera.Na predavanju plemeniti

dervi5i poredani rt redove kaokonjica andela u najljepdem i najugodnijem redu.26

RESID

Kada zapoji na mahfilu pjevad hvalospjeva Pejgamberu,dini ti se da pjeva slavuj dije je gnijezdo Ar5.Kada potegne jedan dah svirad rz ndj poput Kaknusa,pojavi se stotinu hiljada melodiia.Kada se prsti po rupicama n6ja podnu micati, ta Suplji-na daje stolinu zvukova.Ono nije desma, nego slavljeni Gospodar izliva na onomjesto bijelo svjetlo.Ko jedanput baci pogled na disti bazer, pomisli da jesundeva kugla na zemlju pala.Sva odjeljenja su bez primjera; rajskilivade je lijep.Mahfil joj je jedna arSska petlja, iakoovozemnog oblika.LoZa za pjevada je izracleni kafez, glas pjevada je dahslavuja.Mjesto slu5anja koliko je sjajno bilo; disto bija5e poputsrca zaljubljenih.Kada iscvatu i pokaZu se ruZe, razne vrste svjetla potopecijelu baidu.Plodovi te baSde su u slasti kao nobe-5e6er; to nije5e6er nego najsladi Zivot.

Svako stablo bilo je kao svjetlo proljetnog dana; granesu bile kao duSa odmjerene.Ono Sto pada sa stabla izgleda5e kao ptice u zraku, aslabo drmanje grana je kao jutarnji povjetarac.Kada prolje6e podne provoditi svoje veselje i postavisvoje prijestolje, svako se stablo dini kao oki6ena palma.Kada svaki list pokaZe nebu svoje znakove, on jezikomsvoga stanja poziva Bogu i istini.'leleno povr6e u baidama je kao zelena rajska svila.Obje5enim levhama na zidu, ispisanim najljepsom kali-grafijom, nisu prilidni ni rubinski komadi.Ispisati onakva pisma sloZena kao biser nije mogu6e,llciide, nema za to pisara,

(Poeziia Saraieoa,Sarajevo, 1968.)

hladnjak poput

naoko izgleda

27


16/121

NEPOZNATI PJESNTK (r7.st.)

STANOVNICI SU I)OIUEGLI U PLANINE II)US1'ARE

IIAJDB, srr:c, isprii:irj rrurr rrsilq, kako je naopako kre_nulo rr svijotrr. l,o{rr)i sc rrl ltostupal< lr."_"no. Nek suli riirr:i vj


17/121


18/121

MUST'AFA FIRAKI (1775.-poslije 1827.)

MOLBA VISOKOI PORTI rZ BOSNE

MAZHAR pi5e bosanska fukara,Ter se molo svoga gospodara,Gospodara, destitoga cara:Sultan care, sunce ogrijanol

PiSemo ti sitna arzubala,Nu posluSaj i na5ega hala,Sto imasmo siroma5kog mala,Potroiismo, sunce ogrijano,

Bosna ti je svem serhatu glava.S jednu stranu tede voda Sava,Su tri strane kaurska (je) lava,Za to znadei, sunce ogrijano.

Ovo nije ni5ta za besjedi,Od kako nam postanu5e diedi,Dosti su se napili ijediOd kaura, sunce ogrijano.

duvajuii rata i krajineI po Bosni velike planineOblade6i krvave haliine,Sultan care, sunce ogrijano.

Da poiuti5 velikoga hala:fma care dvadcst godin drnaNije ti se Bosna nasmijolaOd novolje, sunco ogrijarro.

Upital nns, llto smo i l


19/121

MUSTAFA FIRAKI

Ranjenika ni hesaba nejmaU kog ruke, u kog noge nejmaU kog uha, u kog oka nejma,Sultan care, sunce ogrijano.

Ako ne slu5a$ ove ri6i na3e,Ti upitaj Mehmed Selim pa5e,Sto se od njeg svi dulmani plaie,Sadriazam, sunce ogrijano.

On je u Bosni mrve posidio,Bosanske harekete vidio,U bosansku vojsku dohodio,Upitaj ga, sunce ogrijano.

(Hraatska enciklopediia,Zagreb, L941.)

3435

MEJLI (1714.-1781.)

PJESMA SARAJEVU

JA uzdiSem kada se spor4ene mladina Sarajeva; mene jeapfi,ila vatra tuge za rastankom od Sarajeva.

Samo u raju moZe biti njegova voda i zrak, Kamo, srce,na cijelom svijetu grad ravan Sarajevu.

Kada dotle prolje6e, procvate svukud cvijece; u rajskiperivoj se pretvore ruZidne baSde sarajevske.

Zar je dudo ako ga raju prispodobim? Sarajevska mla-dina su rajski mladi6i s Ridvanom.

MisliS da su rajske ljepotice stale po obali Kevserakada na BendbaSu izade sarajevska mladina.

Baci jedanput pogled po Sehem, kada iscvate behar;izgledat 6e ti da je svaki zakutak distim svjetlom ispu-njen.

Vrtovi lijepi, voda lijepa i ljepotice mile, sve na jednommjestu. Ne daj, BoZe, nema nikakve mane Sarajevu.

Neka ga uzviSeni Bog duva od svih nesre6a; nek budeuni5ten neprijatelj Sarajeva, ako ga bude bilo



20/121

zuHDr (?_1874.)

U SI,AVU SARAJEVA

MOJ gosllocline, drrclrro rrrjc.sto zrrtrnjt je Sarajevo; vlasnikje prv'g rrrr*r, r'jr:st. zirl>ave ,c fiaralevo. Neka ga uzviieni ivclil


21/121

UMIHANA CUVIDINA

Pod Loznicom u polju zeIenu.,,I odo5e jenidari.

Iz Saraj'va rano podrani5e,Na Glaslncu konak u6iniSe,Kod Sokoca vrola studenoga.Sa Glasinca rano podraniSe,

U Kasabi konak udiniie,Iz Kasabe rano podraniSe,Kod Zvornika konak udiniSe,A otalen rano podrani5e,Kod Loznice konak udini5e.Tu su bili tri bijela dana,Dok im stiZe pa5a AIi-paSa.A dim dode paia Ali-pada,On zametnu tunhazli duprijuI premetnu mlade jenidare:Najnapreda Camddi bajraktare,A za njime Pinjo bajraktare,A za njime Ahmet bajraktare,A. za njime aga MemiS-aga,

A za njima mladi jenidari.dim prido5e kavgu zaturiSeI nadbiie Srbadiju mladu,I sido5e stojnu Biogradu.Tu su bili preko mjesec dana.Skupiie se Sarajke djevojke,Knjigu piSu gazi AIi-paSi:,,S Bogom babo, paSo Ali_paSo,Pusti nama sve naSe aSike,Jer ostasmo mlade neudate..,Ali-pa5a njima otpisuje:,,Bogom kierke, Sarajke djevojke,Iskup'te se na Ravne BakijeI uzmite turski abdest na se,Dovu dinte od Boga i5tite,

38

t

UMIIIANACUVIDINA

Da ja uzmem stojna Biograda,Pustit 6u vam sve vaSe aSike."Djevojke su paSu poslu5ale,I iziSle na murad, na dovu,Tu su Bogu"dovu udinile.Bog je dovu kabul udinio:I ne procte ni petnaest danaPaSa uze stojna BiogrddaI Semendru niZe Biograda.Vrati5e se mladi jenidariSvome domu, svome zavidaju,


39


22/121

#&

HRVATSKoc IEZTKA Sum


23/121

1/7 //-..1

SARAJEVO / BAJRAM-ACINA T/I,ICA

S'I

*43

SN IIVET-BEG REDZEPASIC-BASAGIC(r870,-1e34.)

EAROBNA KCERI

dAROtsNA k6eri prirode majske,Otvori svoje kapije rajske,O daj me pusti u bajni dvorGdje milo pojePjesmice svojeIstodnih vila veseli kor.

Da njime kajde u naie pjesmeSlijem, da teku ko rajske desme,Jer hrvatskog jezika SumMoie da goji,MoZe da spoji,Istok i zapad, pjesmu i um.

Sad silno hudi, ko burno more,Sad blago kao kroz vilin-dvoreTajnih duhova darobni poj,A sada bruji,Kao da zujiKroz ba5du pdela prognani roj.

Sad opet njeZno kao da tuZiBulbulde malo na rumen-ruZi,Jadeci gorko na udes svoj. -Tako se miljeI sve smiljeU tebi stapa, jezide moj

(Trofand,a iz hercegooaikedubraao, Zagreb, 1896,)


24/121

SAFVET-BEC REDZEPASIC-BASAGIC

dITAJ proslost doma rnoga sa kamena krvavoga,Pa da vidij kakva slava lili ,ino j",r";k";;;Za znslug,e vcC i rneni Lada rumen *2"'r?ii,Sta me glecla$, duSmaninep -_ pred ,*;j"

[Hero mladi.

dasna sablja, itono mi je ostanula iza preda,Kao zmija otrovnica za du5mansko_ f.iri-Zua",Moram s njome skoro iii u boj ljuti i krvJ.Sta me gledaS, dudmanine? _ pred .";;;;;

fHero pravi.

Po ugarskim nizinama stari su mi krvcu lili,Hercegovo slavno ime mimo Buclim prorrorrli,Pa ti da ga sad ocrni3, kukavice, oa_"f, S,rqII' na bojni mejdan hodil -_ no"rr" i"-H"-ro'fi",r.Poziva te Hero ljuti pred sudi3te svega svijeta,Da se s tobom obraduna rad i_".ra i f"_o ,rrutu,Jerbo jednom od dvojice treba sunce aa' p"i"""i,Sta me gledaS, dusmanine? _ pred d";_,;;

[Hero slavni.

Pred tobom je Hero slavni, koji Zivom vatrom goriZa,svetinje doma svoga s duSmanino* knd .,, lo.i;3 l*: mi sablja leti, a to na zlo tvoje sluti,BjeZi, huljo, sa mejdana, sasjeC Ce te Hero ljrrtil

HERCEGOVACKI PONOS(Fahrijje)

(lzabrarn dieh, SrrttjtvtL, lg7l.)

4445

SAT.'VIJT-BEG REDZEPASIC-BASACIC

SRPSKA NEVJERA

O, slavljeni srpski vitezoviSedam brda i te"Gore Crne,Zar na vjeri biju se iunaciK' o u klancu lakonoge srne?

Na vjeri ste smakli RedZep-paSu,Na vjeri ste smakli MuSovida,Na vjeri ste smakli Bu5atliju,Pa napokon i silna dengi6a

Kamo vjera, ona vas ubila,Zar nevjera juna3tvo se zove?

Sakrijte se pred svijetlim IicemVitezova zemlje HercegoveSakrijte se, pa se ne pokaZteViSe nigda na bi;elu danuKao Sto se niste pokazali|unacima na bojnom mejdanu

(Etfiko naliiie bosansko-lte'rcegoau.ikilt

muslimana, Bed, 1952.)


25/121

SAFVET-BEG REDZEPASIC-BASAGIC

ABDULAH PASADramatski spjcv rr 4 rjina iz lB. stoljeia

(Mleku":kl Ttoslutik ir.Tto.tluje 7,(.t not)tk) kotl. rselikog oezira u, ] urisru t h L t u.,t. t u.,- ku p rcyt u.K tis'i"*';i" ;;,r:"ii i. V eliki oezir

i','i,i,lli',,i,""1'i'J,' *;

:.: : * Ab d utt ai i^'"' "

) tu p, trt ou- i,',,, r, i,,, i "j. i|_'oi,,"'_, "r[f; ; ; ;I; J;,::;, : p a m u i ar i e t t i n t e(I ilk, t(, ttc Ce izar:'1";.,:;',;,i ,"'"',.r;".t;:H;r^,T:f f i::Tr#:

Drugi din, prizor drugi: Smrt Abdullah pa5eKO god misli, tai se vara, pred samrti da ja predam,S ramena iu dati gtavrr, a i"_;;;;;;;i,r" a"_.

r:r,"i:**,*".."",'::;';;"pijem

caru,Koji danas raskuiava dy"douirr,_, ,,uJ; ;;ffi.(Drie6i pehar u ruci okrene se prema Istoku)

?j:^:Z,care gospodaru vasionog muslimanstva _51,:]

**"-; to.]" bedem ,r"""'.r"J"'r"i,,",,r,"".uvLdvu, carel pnje sm,rti ioS ti ovaj pozclnrv sl)rernarn;l: Itl glava za njih dao, ati *" ar,, i,,,i",n",,,,,,,,,,,,.Primi barem jednu glavu pokriverrrr sij


26/121

MUSA CAZrM cATrC (187S._1sr5.)

ST,OI]ODI

Rai niie baiia coietna,Ni napieo ptice male,Au/ niie liubao srana,Ni tloori puni blaga _Oh, to su samo iale,Rai

ie_

slobod.a rlragaKsil.rAr.

.SLOIIODO slatka i draga, najljepia edenska r.ilo,Kojoj na delu vazda trepti suncJsjaj,*" *:: dovjeku grije i ptici snazi kito,Da zr$ka talasom pliva ko l"ki "rd;;;;i'Ti dudotvorja si puna ko Staka kojom KelimNa valu budnog Nila krvav je ,,r;;;;;;:A ti si bijela ruka pod aili_

"1"toriJ vret;,Zivota znak je davo i tvrdi si,ruirki k;_.--- '

5i1t"i" krodi noga, tu miris_cvijeie cviti,U hladu tvojih krila vjedir caruje dan;- '---'

lgSali i silni gavan ime ti zvijezdama zlati -.-I kada o tebi sanja, najsladi ."'_.,;;;"' -

Za _teje, slobodo sveta, u termopilske klanct:

l:l: ,. krilo smrri -sparranskog Oonor" "u,;.,,,aono ;e perzijski despot u teSke oL,,u,, 1,u,,."SnaZne duhove pontske, htiyuit sat.ti ;;;,;;. "

f,sJavrri djedovi moji tako srr girrrrli z:r tr,,l\a lvom lrrarriku vtrzda prsrr irrr lrij:rlrrr zirl;Ah, ti si grlila rrr:kad rnojc i:clik-llrvrrlcI svojom oStrila rrrkorn nril(,(,\,rr rriilrovilr lrr.i


27/121

T4USA CAZIM CATIC

r;l

SILVIJE STRAHIMIR KRANICBVIC

ON, blijedi pobratim muza u hramu ljepote drageNa grudina ru -*:o.* |r;* ;;;il 1:. p"rio n"b.,,r tog se tamjana miris ko d"s"k ;;;;,-Jor*"Dizao dalekom nebu.On, pjesnik ljubavi,.koja ko oganj mddZ0ski gori,Nejake, radnike, slab-e na ,u";;; ;;;;j",A gdie se sa tamnom IaZi vjedna ,:;,;;":;On joj je bajraktar bio.

)a,krilu poletnog d],ha beskrajne u regione,Kad. m.irijade zvijezd.a g""ii" ,"U.af" pr"ao"On je hrlio Zivo i tamo vasioneRjeSavao tajne krute.

Ozgor je orlovskim okom gledo zemnog Eivotal?.ryr: jasnu stiku pod vJlom "*;;*r;ledo je svoj mili narod kako ," ,, klopko Lot"I jarmom pod tudim gine.Pa to ga u srcu peklo i on je pravde BoguPl"": n:u ottarom p"tu, ioi" i tu;""rsko je Hrvatstvu svome slobodr, ,lult*, i slogu:Dan poslije no6i duge.Al wijeme njegova di6a vrloje kratko bilo,Jer kad je na zrenik svoje gigantske snage stao,Na liri pukla mu Eica, a'a"fr""f.U.r,rfo L;il,"I on je ko listak pao.Danas mu hrvatska vila viSe groba jAda jacle,?^ .:*?^ suza s oka poput ki5e joi iapa'__-'r-vrra skuplja suze, pa ih u tuZne kaide-,U smrtno opijelo stapa.50

M(ISA CAZIM CATIC

Tu sliku u madti glede6 i jedno islamsko dijete,Skrno ga s pjesnikom mrtvim jezik i povijest spaja,Ko zadnji pozdrav evo ovaj mu vjendii pleteOd suza i uzdisaja:

Slava ti, Silvije dragil Velikom duhu ti slava,Koji se ko golub sada u carstvu etira vijeNek tiiela troSni ti pep'o spokojno, slatko spava,Njeg zemlja hrvatska krije.

(Behar, L908.)

5l


28/121

MUSA CAZIM CATIC

POVIJEST OTADZBINE

EVO tc glcdrrnr zarrcscrrirn ok


29/121

rl

'lrI

MUSA CAZIM CATIC

MATOSU

SA. trpkijem smijeskom, plad Sto i suzu gu5i,Vrdti nam s na prag *iloi ti domajiKo stradatelj, patnik. Sve ti udes sruSi,Al iverje zlatno Sto blista i siaii * * idar hrvatskog slova saduva u du.{iTi na tudol' grudi. I gle, na5i krajiA i naSi ljudi - sve se milo skru5iS umome ti pride Sto im duiu raji.Vidicim i putim ona tajno udeTu u na5u duSu. I sad, kad crv boniPedalbe ti Zivot ni5ti ponajhude,

Nehote nam ruka prsiju se hvata:Tu duboko glas tvoj darobno romoniKo kraljevsko zvono od srebra i zlata _ _

(Hnsatska sai.iest, 1914.)

54bl)

rrusNrJA CENGTC (1907.)

ZEMLJA NEPROHODNA

ZEMLJO; zemljo divlja i neprohodna,i natopljena knilju, zemljo heroja;majko zlosretna, djeci neophodna,ti si sudbina na5a, sudbina moja.

Odrasli smo tako u tvome krilu;njihala si nas vrtlogom svojih Suma;dan za dan u nekom divljem buniluizmedu sna i jave, izrnedu uma.

Zemlio uZasa, Bosno na5a draga,daliina, korak, ni5ta nas ne dijeli.U naSim rukama tvoja je snaga:bol tvoj i rana na5a da zacijeli.

Nekad je meda bila mrtva glava;ogrezla si u krvi, izrasla u krvi.Heroj tvoj pravde ni danas ne spava,okove zla mo6i 6e jednom da smrvi.

(Hroatsko kolo, Zagreb, lg}2.)


30/121

MUSTAFA H. GRABEANOVIC

DRINA

TUTNJI Drina... Kroz divlje kanjonevali ply'uSte, rasprskava pjena...SluSaj: kroz Sum pridujem gdje zvonepjesme s]avnih minulih vrernena

Gledaj gore Eno pustog klanca,povrh njeg se grane bora svile:tud Derzelez jezdio je vranca,tu su njega pobratile vile

Svaki kamen tu je stopa sveta,svaki kamen tu je uspomena:tu su pretci u pro5la vremenakrvcu liliza dast amaneta.Suti Ku5lat: mrk grad povrh Drine,gnijezdo slavnih pti6a - sokoliia,Sutke povijest krvavu nam pridaslavnih dana junadke

davnine...Hudi Drina... Mutni su joj valislavu Bosne pronijeli... u lancetirani su bili okovalisramno krSne, ponosne Bosance,

... TuZno vali iumili su Drine:plad se iuo porobljenih sela,oblak sunca skrio sa visine,u sebi je majka dedo klela...

TuZni dlni: tugom okovarri,vjedni jadi i Eivot u nadi.Zamrije pjesma. U hropcu i glarlitrmirahu ponosni Bo5njani.

56DI

I\4USTAFA II, GRABEANOVIC

Al ta pjesma praiskonska, divljadrinskog vala, budila je vjeru:nije dala duh da klone Zivlja,dok oblaci wh sunca se steru.

... Tutnji Drina... Mutni su joj valipronijeli su crne, ropske dane...Eno, pu4tur povrh krJne straneNovog Sunca rasko5no se pali

L.. duj ... Jasno sad u Sumu Drinedujem pjesmu Novih slavnih dana,krv svih precla - krv

junaka plineLr venama silno razbuktana...

Tutnji Drina... Dragi pobratime,Bosna nije vi5e sirotica,uskrslo je hrvatsko nam ime:sad je Drina hrvatska granical .."

(Nooi behar, I91Ij


31/121

MUSTAFA H. GRABCANOVIC

rtl

SAMOSTAN.SANTA MARIA IN CAMPO

I... zadnja bjeJe odslulena misa;pred stadom krenu preko Savo fratar...Osta tlo rodno - na kom bi i bitisavjekovima hrvatski ratar...

SruSi sve Tatar u pobjednom huku:od Sante Marie osta spaljen kamen. . .Tek_i danas Zivi Iegenda u pukuko davni u srcu zapretani plamen:

* U svetu ponoi kad sa vasionebetlehemska wijezd,a najavljuje Sina,utiSa se narav, utiSa se Drina...

- Y.1 semberijskim poljem u poboZnoj vatrinevidljiva zvona na Crkvi5tu zv;ei pono6ku mole davno mrtvi fratri...

I

(Marulii, 1972.)

58

PASTELI


32/121

gF4a_=fr

JAJCE / PLIVA M^IIAI,A

Mw"

l"ttr;.1_o,DL

-*1r{ J

sALrH ALrC (1906.)

TUSKANAC

VJETAR se upleo u liS6e Sume.Ti5ina u kucaj saia.S gitare arije tiho 50meko zvuk od distog zlata.

Tu izmedu sutona i zoremlado5iu srce cvatei rijedi mile prpoino zboreo zvijeZdu Sto nebo krase.

Tu se no6u stresa rosau kose usnulog granja,djevojka, koja besku6nica, bosako dilete na klupi sanja.

I u snu vidi svoj svijetli dan:na ruci prsten zlatan,pod grlom bijelim koraljni alerdan

boje ko krv, krasan.

Njih su skromne odnjihale tiSine,ki5an ih llubio dan,popile mnoge Zivotne gordine,sirotinjski mudio stan.

Tu zurle no6ne Sume vrh granjai rose Skrope travom,a zvijezde, ko darobne staklenke sanja,nji5u se crtom plavom.

(Antologiia hroatske lirike,Rim, 1953.)

61


33/121

ii

I

tI

HAMrD DTZDAR (1907._1967.)

ZBOG MNOGIH STVARI

ZBOG mnogih stvarimi 6emo uvijek ostati zadudoni;svi smo imali svojo djetinjstvo,svoje pride i snovei jednu ulicu tihu kraj rijeke.

Jedan vinograd nam je ostao u sjedanju,srebren od jutarnjih rosa,umiven i dist,sladak od pijanog ljeta i groZdai bolan od raspusnih vjetrova.

A sve mi se dini da jo3 uvijeklebdi jedan osmijeh dragpod smokvom, iza dvori5nih vrata,i prati stopu sina na odlaskuZele6i mu sre6nu i sigurnu no6.


6263

IIAMIDDIZDAR

BESIKA

DANAS je obladan dzato su kosield .rt o ,X1*"zato je danas sve mirnozato su misli oti5le na pasu

otiSle u hladovinu.Ugodnije je pod smokvomugodnije je pod odrinomugodnije je u bunaru ki6eki5e koja se s deZnjom dekada po5kropi duhaniitada raskravi otvrdle du5eda zazelenida okrijepida osvjeZivinograde tiheSto ginu i mruSto se suiepred naletom ljutih kopljanika

sundanih konjanikau ovoj kamenoj bedicigdie smo svi odnjihanii gde iemo sviumrijeti.

(Suoieni. sa sai,ietom, Sarajevo, lg7l.)


34/121

sArT ORAHOVAC (1909.)

I

,f

I

JESENJI PASTEL

NA rame pado mi list,Pade bakrenoZutI li56em zasut jo sav,Zasut uzani put.

Jesen je sjela na hrast,Sjela i trese graneI magla plovi i klizi,Plovi niz rijeine strane.

Sta li 6e jesen, Sta,Dok ovaj pastel tka,Sta 6e mi na dar dati?

Ilode Ii mraz i kraj?Ili ie bakra sjajNa cesti mojoj sjati?

(PoeziiaSaraieoa,Sarajevo, 1968.)

6465

SUKRI]A PANDZO (1910.)

NIKUD IZ KRUGA

PROKAPALA tuga u meni,hej, pusti moji tavafr'i,dimnjaci mrbvi, SiSmiSi obje5eniDoleti i skoluta se prepla5en vjetartu nalijevo - i zjenice ga traZe,doate umorna misao s druge strane klackalicei ljuljuSka se s vjetrom.Komad bijesa mi se crveni za pojasom,hej, pusta moja bespuia

-a idem, da razbijem krug.Stotinu kaZiprsta pleSu oko mog pogledaupereni u zjene, a misao se klackaumoma s preplaSenim vjetrom.Da podgrijem krik - nek goridok se bar sjetim svoga imena,da bjeZim, da raskinem krug,da ostavim sebo:nadesno

-a kavez me vrati,

nalijevo - a mrda me smete,pa gore- visoko oblaci,pa dolje - ponori mi prijete.Strah me da 6e se okna pogubiti

i da 6e ne6e nikud providjeti.Sklupdam se onda u sebe,pozatvaram prozorei slu5am.Prokapala tuga u meni,hej, pusti moji tavani,dimnjaci mrtvi, SiSmiSi objeSeni

(Suoteni sa saiietom, Sarajevo, lg7l.)


35/121

isMET ZUNrC (re14._1e45.)

OTAC MI PISE...

OTAC mi piSe, da jc morao zatvoriti du6an,i ni5ta sada nr: radi;(uz Ramazun sc to desilo, imat 6e kad Bogu se moliti).Madehn sc pomaterirrila, pa mi piSeturskim slovima, zamrSenim

od klinova pisma vi5e:*-.- Is^mete, sine nerodeni kano i rodeni... _

Jablan se nad munarom kao derdef njiSe,a u meni uspomena kao u Zeni dijete di5e:odeva kuia pred iftar:sofra deka, joi Sezdeset kuckucaja i top ie puknuti.Otac razlama tanku prohu, istom s vatre dorba se puSi;kotac zamro, ubila ga glad.Pomaterinjena maieha pali lampu. Odev se kaput susi.Cocan prede, al ne veselo ko kad bijaSe mlad.Vonj oskudnih jestiva podsje6a na vareno zelje.Madeha me se sje6a:

-Ee li je Ismet, da kahvu melye? _

(Lirika hroatskih saeuiiliitaraca,Zagreb, 1939.)

6667

ISMET ZUNIC

PJESMA O JEDNOM PISMENOM BEGU

MOJU plavu koiulju i kravatu sad nosibeg kojem je nekad dazim pokajnidku pjesmuposve6ivao. Ko svijece s diraka pali su ponosiil ko te5ke brige po raskidanom moZdanom povjesmu.

Rakija se crveni iz njegovih obraza, kao na glavifes mu lojavi. U hladama, kakvih rrosio nijeni dazim, drhte mu bedra ko lahor kad mekoj travi,za jttra vedra, poljupce dijeli, ili kada snije

djevojka dedna, da je miluje draganova ruka.- Ismet efendija, rekao je bijedni beg tada,dok je u ma5trafi ginuo miris karanfilova struka-

gladan sam, bez konaka, koSulja mi se raspadaIbega,od gamadi i plijesni.

- O,ju rad begovstva ne Zalim

ve6 kao dovjeka, Sto ko karanfilov miris ginena odigled neljudi, koji ga rabe i siiu svega:rrZivaju znoj mozga i mku njegovih i s visinezbore: pijanac, protuha

- - Bele, Bog je joS ostao;i ako smo zarasli u grijehe, ko kukurijek u grrnlju i trnju,ipak golem je R.ahmet Njegov. Nikad narn nije nedostaoosjeiaj za Njeg U moru kukolja, i ako rijetkom zrniu

paZnja se svrada. Ljudi, muslimi, jesmo li braial?Moju plavu koSulju i mainu sad nosibeg, kojem je Cazim pjevao, da se Bogu vraiai u kojeg brige brazdaju delo i rano srebro sipaju po kosi.

O, Bog je s nama mudenici gladni, mudenici bosi

(Lirika hn:atskih saeuiiliitaraca,Zagreb, 1939.)


36/121

sotr r oDzAK


37/121

l,o(;I-Et) NA SAttA.lt,lvo

JASAR RAMUSOWC

HIMNA RODNOM KRAJU

MOJA je zemlja stabloKorne vjetar "ne ikodi...Moj je narod lii6eSto se na njegovim granama rodi.

Dune Ii kadkad vjetar,Odkine I' kakav list,Pupoljak na granama stablaOstane zdrav i dist.

Moja je zemlja stabloKome ni bura ne Skodi,Moj narod je liS6eSto se na njegovim granama rodi,

Naide l'kadkad bura,Odnese 1'po koji list,Pupoljak na granama stablaOstane zdrav i dist.

(Trubliait slobode,IJuenos Aires, 1965.)

71


38/121

ENVER COLAKOVTC (1e15.)

BOSANSKA SIMFONIJA - BRATOUBOJICE(Iz zbirkc : Ilulkanske legerul.e)

SESTOPEII topuz juri kroza zrak.delcnka drhtnu. propeo se at.Razli

se mozak. Odi popi mrak.

Poljanom lode krv mahniti rat.LeSevima je zasijana Bosna.Na brata mladi udario brat.

Za kralja jedan, drugi za sultana.I gine mladost snaZna i ponosna.Vije se zastava dronjava, prkosna.Niz Bosnu tede krv iz trista rana,

S imenom Krista, ajetom Kur,ana;za svetu crkvu,

- za dienet radosnaduia Sehita... Tuguje Ealosnapramajka Buga brigom otrovana.

Y:"" je zemlju mrdnja zasijana.delenka pala u mozak i krv.U sunce zinula glava obrijana.

N-a nritreci blijesti sablja usijana.Al Zalostan ostao uz ki6enu strvi toke gleda, prsa ra5dupana.

Nasred polja leZi mlatl borac: BosanacRasjeko mu grudi nekrst sa svog ata.Uzalud Ce djeva dekati na svata.Osvetnici

sutra opsjesti ce klanac.72

It)

I'NVER COLAKOVIC

Jednom turskog ropstva zardat 6e lanac.I Skrguiu zubi. Grabljivica jatapala na boji5te pa iz gusta blatadeprkaju meso. Gine mlad Bosanac,

Cine za Turke, girre za Latine.On gradi crkve, dZamije podiZe,

guSi ga harad, mlate ga batine.

Klanja se dabi, pred oltar gamiZei zavjetima, postovima, gladumoli da nesre6e brata mu sad snaalrr.

On posti Ramazan i u svakoj dovibar deset puta ponosno ponovi:Alahu, uni5ti mog krStenog brata,tog prokletnika ... Daj mi slavu rata

Svud Sestoper topuz nad Bosnom vrluda,svuda sablje zvede i krv tede svuda.U pono6 se svaku duje lelek Buge

i sestre joj Tuge: Za dnge. Za druge.(Zbornik SDaii|,Zagreb, 1969.)


39/121

ENVER COLAKOWC

^ BOSANSKA RAPSODIIAGoDTNE GospoDNta lsar.

IZ rrrr.iilr vrl


40/121

MAI{DIZDAF

I

II

GORCIN

ASE leZitVojnik GordinU zemlji svojojNa ba5tiniI uzcll

zihA smrt dozivahNoi i dan

Mrava ne zgazihU vojnukeOdoh

Bil samU pet i pet vojniBez Stita i oklopaE da ednomPrestanuGordine

Zgiboh od dudne boli

Ne probi me kopjeNe ustreli strijelaNe posjede sablja

Zgiboh od boliNepreboli

VoljuA djevu mi ugrabi5eU robje

76

MAK DIZDAR

Ako Kosaru sretneteNa putevimaGospodnjimMoljuSkaZite "'Za vjemostMoju

(Kameni spaoai, Sarajevo, 1g70.)

KOSARA

KAD je nekud gone preko o5trog dradaGradim most od ruku njime da korada

Sve dalje je vode preko mutne vodeAli dudom stiZe meni sve to bliZe

Glavu distu me6u pod o5tricu madaU sebi si vi5a U meni si jada

Tebe viSe nema Al ti nisi nijemaNa nebu se javi ko crvena rana

Ozvjezdana

(Poeziio Saroieua,Sarajevo, 1968.)


41/121

MAK DIZDAR

ISKAZ PETOG SVJEDOKA

I 5TA da ti pridam clrljc Trebalo jeVe6 da lcrencmo iz nnselja Uz pratrrjuNajstarijih staraca i male cljeceZene su odrcdene za kledanje pred dekanjemPred djevicom

i sinom Trebalo je dakleI)a krenemo Tad zadrr se Anatema je bilo RaspraNi sad se ne zna Ko zapode je prvi KoPrihvati Ko podgrija KoNastaviTekSje6am se Kao da je sad biloSjevemjak je rekao kako seRiba lovi najbolje na Sjeveru A JuZnjakDa Sjevernjaci ne znaju ni riba Sta je toDa Ii je Ljeto ili ZimaDa I'Ljubav ili MrZnjaSprva su ljudi sa Zapada u osmijeh gornju usnu kriviliA Istodnjaci mudro lule pu5ili

AIi i oni svoje prednostiNi madke Ni mi5eviNajzad istakoSeZaboga zar kod nas zaboga Sunce naie prvo ne izlaziZar kod nas zaboga naSe Sunce prvo ne zalaziPokuiao sam i ja Jedan od rijetkih daPredu predem Koliko je vaZno I nije vaZnoKoliko je vaZnoDa Ii se Zemlja okreie oko SebeOlco sebe se okre6e f oko SuncaKoliko je vaZno ovo na5e MoreOvo more Uz Obalu Uz plimu Uz OsckuMore ovo i ove RibeKoliko je vaZnoDa razmrsim PokuSao Vjerujte I pametno78

MAK DIZDAR

I pametno i ludo Al'zamrsim ioSDok nisam glavu svoju najzad bacioKroz ovaj crveni zid medu maslineKroz ovaj tuZni prozorMeclu dlanove r'Al raspra tim ne presta KavgaZe56a posta dakZa crve i dijaneZa meridijane

Za karaveleZa paraleleI pokaza se da strasti uzaludneNema samo IstodnjakDa vlast ne drijema Da ima jeI gdje se ne sije Da ima jeU pijesku U vrijesku U tresl


42/121

IUAK DIZDAR

Sve daljeVisokoNiZeDalekoBliTeOd stare AtikeDo noveMatematikeSta se sve desilo na krajuI sami ste ve6 duh f viSe sad znateNeki se sad nalaze u paklu A neki u RaiuNekim su razbili samo GlavuA nekom i Gnjatedamci su se rasuSili

MreZe proglodali miiiSad hodamo po tudoj uriBez svjetlaBosiPo buriPo ki5i

(Zlatna kniiga hruatskogZagreb, L970.\

piesnistoa,

8081

MAK DIZDAR

OSTRVA

SPRVA su ostrva bila od perja crvenog i biserjaBila su ostrva od plitkog domaha i bliskog dnaOd lii6a su bila ukusnog Od vjetra Konadnog raskrS6aOstrva bijela od sunca Slatka od sna

Sada su ostrya na naSe stope skrvilaAko nas i ne bi molda u deljusti mr1nje smrvilaNe bi nas ostrva kao nekadOd samih nas viSe skrila

Ostrva pod prstima dudnog budenjaOstrva za na5im kamenim plademOstrva oko naieg stalnog dudenjaOstrva na klatnu sata i pod otirademOstrva koja ie biti i koja su bilaOstrva Ostrva Ostrva

Ostrva svuda oko nas

Ostn'a blaga i dragaOstrva ovaSto su seOstrvila

(Zlatna kniiga hn:atskog piesniitoa,Zagreb, 1970.)


43/121

MAK DIZDAR

I

{I

ZAPIS O PETORICI

dETVORICA jednog vodeJednog gone detvorica

detvorica mrka licaPreko vode preko Zica

I od iia i od piiaI od ruha i od kruha

Kroz Zivice kroz iZiceZbog svobode od slobode

I od hiZe i od grebaI od zemlje i od neba

detvorica jednog vodeJednog vode detvorica

eetvorica jednog brojidetiri se jednog boji

(Zlatna kniiga hruatskogZagreb, 1970.)

piesniitaa,

8283

MAK DIZDAR

KOLO

RUKA do rukeIut'a do luke

Ruka u rucimuka u muci

Zemlja priteZenebo visoko

O da sam pticada sam soko

(Poeziia Saraia:a,Sarajevo, 1968.)


44/121

MAK DIZDAN

1ii

I

MODRA RIJEKA

NITKO no zna gdje je onaMalo znamo al je znano

Iza gore iza dola

fza sedam iza osam

I joS dalje i jo gorePreko gorkih preko mornih

Preko gloga preko dradePreko Zege preko stege

Preko slutnje preko sumnjeIza devet iza deset

I jo5 dublje i jo5 jadefza Sutnje iza tmale

Gdje pijetlovi ne pjevajuGdje se ne zna za glas roga

I joS hude i jo5 IudeIza rama iza Boga

Ima jedna modra rijekaSiroka je duboka je

Sto godina Siroka joTisui ljeta duboka jest

O dullini i ne sanjajTma i tmuia neprebolna

8485

MAK DIZDAR

Ima jedna modra rijeka

fma jedna modra rijekaValja nama preko rijeke

(Zlatna kniiga hraatskog piesniitaa,Zagreb, 1970.)

DrM S OGNJTSTA

BOZF. svih bogovaOprosti Sto ti se obra6a onajKoji je u neznanju oskmavio sva boZanstva

Nemoj da ispustimSvoju jadnu duiuDok ne ugledam na obzorjuKomad svoje zemljeI dim Sto se sa ognjiSta diZe sve viSe put neba

(Mod,ra riieka, Sarajevo, 1921.)


45/121

MUHADZmT


46/121

'ry:;:_L+t

SARAJEVO / BENTBASA_MLrNr

,1.: 7.&'4...

FERID SALIHOVIC

TUZNA JE DRINA(BAJRAMSKTM ZRTVAMA 1948,)

SUMI Zalosno Drina... protidu mutni vali,..zelena dubina njena jezivu sliku kriie,

na njene burne grudi bezbrojni sinci su pali,u njenoj hladnoi dubini iitava nacija mrije...

T.uZna je danas Drina, tuZniji i mi jesmo;ponosna Bosna naSa ranjena do u dno srcacjeliva grobove brojne, diji duvari bjesmoi sad se ranjena bori i zaiedno s nama grca...

Dokle 6e strava i jeza zvoniti fuojim tokom,dokle 6e nevine Zrtve padati s tvoga mosta,dokle 6e gorki pelin hraniti svojim sokomnesretnu djecu tvoju, od kojih malo ih osta?...

Suti Zalosna Drina... protidu mutni vali...tiSina grobna vlada nad ovom svetom vodom;molimo Boga danas za one, koji su Zivot dalii duvajmo spomen na njih pod ovim nebeskim svodom,

(Hroat ska reoiia, L954.)

89


47/121

FBRID SALIHOVIC

BLAGOSLOVLJENE NOGET

NOGE odmirlu 1,r.crna Zapaclu... Noge gaze staze i bo_gaze. Upadaju rr l


48/121

FERID SALIHOVIC

Bez Zice-u Zici: U slobodi- bez slobode. Noge,brojevi. Brojevi, noge. prebacuju, kako znaju. prevriu,

kako hoce. Grijeskc se krvlju placaju...AIi se trpi, poclnosi, icka...GladrrjeTavorc noge i glacluju...Tavorc nogo i iekaju...Acznrr zir daljinama (blizine

su im daleke, opasne posta_lel), zlt suncem, za rosom, za zovom ptica, za snom, zarnalo zoborava, za daSak ljudske ,r"""...O slabosti, slabosti ljudska Slatka slabosti, ne napuStajnasl Samo je u slabosti dovjek velikl Samo je u slabostidovjek dovjekTavore noge iekaju...Tuguju...I5dekuju...DodekujuDolaze noge iz daljina i odvode... Noga nogu razumije.Zdrava zdravu izbavlja, bolesna bolesnu tie5i.Odlaze u daleka prostranstva... U nove svjetove...U nova otkriia...

U sloboduBIaZene zemlje slobode BlaZena poljal BIaZeni ljudiBIaZene vodeDomovino, gdje si ?Noge se skupljaju, noge se ne gube, noge ne dangube,Domaja ih veZe. Na nju misle, za nju rade, u nju senadaju

Bore se sa svim poteSkodama zbilje, klime, tudine...klecaju... ali ne pokleknul Ne gube vjere. VjerujuPod zemljom ili nad zemljom, misle na svoju zemlju.Nju Zele vidjeti. Po njoj hodati. U njoj Zivjeti. Kostiostaviti.U nju se vratitiSila i nasilje su prolazni. Sila ne da mirtr ni silnicima.Ona ih uznemiruje, drZi u strahu... Sila, kao Damoklov

92

FERID SALIHOVIC

mad, visi im nad glavom... Visi i nji5e se... A konac jetako tanak... liZe se... joS tanji postaje...U nju se vratiti... I u njoj ostatiA kad se vrate, vratit 6e se i golemo iskustvo njihovo...Za mali narod potrebno. Dragocjeno.Iskustvo naroda, rasa, sustava, kultura, vjera...Globus je pod njima, globus je u njima.

I viSe pameti.Naudile su se slobodi, redu, stezi, strpljivosti, sno5ljivo-sti; naudile su se pravilno hodati, ne isprijediti se, nestajati na putu, ne podapinjati, ne gurati se, ne udarati,ne razbijati... nego marljivo raditi i graditi.Naudile su se stvarati, ne ruSiti.Naudile su se ZivjetiBlagoslovljene nogel

(Hraatskn reuif a, Lg59.)

93


49/121

HUSNIJA HRUSTANOVI1 0922.)

PONIZENI ZATOEENIK

DIGNI se iz blatalZatresi lancima teskim,cln jcknu ko zvona svijetom dalekim

Operi kaljavo licerr svijetlu jutra novoga,prezri bijedne, Sto htjedose gospodari biti,skrsit te htiedose...

Digni se iz blataIza mistidne graniceblistaiu,zovu-odi mrtvog ti brata...

Zagrmi, zawlaj, rikni ko topova jeka,pokaZi na podlost ljudi,skini im krinke,

nek savjest Zemlje sudi

(U ponorima Dremena,Valencija, 1965.)

9495

I{USi{IJA HITUSTANOVIC

PROGNANIKOVA TUGA T ZVIIEZDENA ORTJENTU...

NE duje se viSe glaS'mujezina,minareti spokojno straZe u noii.ProSli su zadnji karavani,

tek se duje sevdah mladog beduina.

No6 je.Zvijezde nad Orijentomtrepere sneno i iapiu iople molitve.MuSepci skrivaju tajne starog Damaska,dedrvani Zuboreu sjeni clulistana...

Otvaram srce i ono plade,Hvala, hvala Ti, ahbabu moj,al' tuga je bez doma svog biti;sad ga u tudini jod volim jaie.

Na delu tvome sve je zapisano,to znak je sudbe

-ijedi Abdul-Aziz smireno zbori,sjede6i na serdZadi,u sumraku plavom.

Tuga i ja bdijemo i noii ove,daleko od svega, Sto sam nekad voliou mladosti svojoj.

Sagibam glavu na kamennekog prastarog spomenika,sklapam umome odi,a najdraZi

san u tiSini orijentalne no6iSiri se oko mene


50/121

HUSNIJA HRUSTANOVIC

i vidim:ponosnu Herceg-Bosnu,starodrevni Gridi biser Jadrana plavog...

Abdu -Aziz je davno oti5ao uskim sokakom.Rijedi jo$ drhte sijedog starca,

Sto lijedi tugu i samo6usmirenjem i vjerom u Allaha.

(Pod tudim nebom,Buenos Aires, 1957.)

96 s7

HUSNIJA HRUSTANOVIC

MISAO NA DOM

POGASENA svijetla u domu na3ern,gdje otac neko6 pridao,u zimske snjeZne no6iro mladosti svojoj i zemanu davnom,o liudima, kojih vi5e nema,junacima, Sto vjedno u legendi Zive.

Nad Bosnom ugasle zvijezde.Sokaci i mahale iemerom biju.Sedrvani ne Zubore viSe...Umorne odi dobrog, plemenitog starcadebetru knjigu o bolu kriju.

Plodnikom starim sad tuile noge idu,ljudi bez srca ocrni5e obraz rodnog mi grada.

PogaSena svijetla u domu na$em.Sijedi otac ne 6e vidjeti sina.

(Pod tuilnn nebom,Buenos Aires, 1957,)


51/121

I

I

I

HUSNIJA HRUSTANOVIC

U PONORIMA VREMENA

ZNAS li kuda otidu nabujale rijeke stoljeia?Gdje vode hladne ceste progonstva?Sto nas deka iza vjetrovite lepeze Vremenap

Pod kupolama svemiralutaju zaboravljeni ljudi. I ne znaju vi5ekud put ih vodi.Ljudi bez domovine godinama dekajuna svim postajama,u dalekim lukama.O kako su hladne ceste u no6ibez zvijezda...

lz zagrljaja sudbine bijeg ne koristi.Mi nosimo u srcu rodni kraj -o razvijenu zastavu.Povrh modrih kanjonaVrijeme se grohotom smije.Zavijaju cikloni razapete boli.U dubinama ponorami traZimo sebe.U pjeni sinjeg mora,na pijesku Sutljive pustinjeostaju izgubljene godine

-otrgani aterdan mladosti.Idemo dalje. Smirenja ovdje nema.U ponorima vremena i demernih obzorjami iekamo rumenu zorui behar Slobode...

(U ponorima aremena.Valencija, 1965.)

9899

HUSNIJA HRUSTANOVIC

SJECANJE NA RAMAZANSKE NOCI

IGRAJU srca ko kristalni vodoskociu sokacima rasiiievanog Sehera.Odsijevaju kandilji u odima djece.

Zubore molitve,5edrvanij sfals [65ms -pod zvjezdanim nebomrodnog zavidaja.

Ramazan je krasni derdanovih nezaboravnih no6i.Ramazan je vjeino svijetloSto treperi iz djetinjstva moga.

Trideset dragulja, trideset nodi,na nebu dalekog zavii.aja...

(U ponorima aremena)Valencija, 1965.)


52/121

HUSNIJA HRUSTANOVIC

IZ TUDINE

SIJEDU glavu tvoju,ode,zar nikada vi3e poljubit ne 6u?

Tuctame zemlja prezirom ko bidem Siba,posrdem,

padami mislim:dietinistvo i mladost prode,godine pokopaSe nade iostasmo sami,napu.5teni.

Podivaj tijelom kraj mezara starih,u sjeni minareta vjednih,ode moj,a duhom plemenitim iz plavih visinablagoslovitugu progonstvasinova tvojih.

(U porwri,ma oremena,Valencija, 1g65.)

100101

HUSNIJA HRUSTANOVIC

BUNA

MRKI konjanici na obzorju.U sundanu iorurobovi ustaju -ucaju teiki lanci.

(U ponortma orenxena,Valencijq 1965.)


53/121

ALAN HORrC (1e2S.)

MOLITVA ZA HRVATSKU

SLUSAJ, kako ponizno kucaju, otvori Tvoja y14fs- hladne duie prospi malo ljubavi Tvoje.

O, otvori, BoZe, nevinim Zrtvama ratai primi tu djecu u sveto krilo svojelSluSaj molitvu ljinu i suze ito teku;jecaj smrtnog hropca, krvave odi -ijelo trudne Zene Sto noZevi oStri sijekui sav taj 6emer 5to suznom dolinom todi.NapuStena stada Sto lutaju stazama zablude,pustinjom osame, siromaSni duhom, Zedni kaplje znanja.O, izvedi, Ode, na pravi put istine siroma5ne Ijudeito Ti se vraiaju du5ama iskrenog kajanja.Ne daj da mradne ideje vrtlog ih proguta,ni da se njenoj strasti poda osje6aj nagli;ni da ih mamljive klopke skrenu sa Tvog puta.Ne daj da Tvoj se narod izgubi u nevjerja magli.

Fomiluj du5e onih Sto nikoje u dradu,diji se grijesi na dnu savjesti taloi.e.PosuSi suze djevica Sto za iaS6u pladu,one Sto nose teret rata, spasi od propasti, BoZe.

Daj da ugrije sunce slobode mrzlog roba,da Zar ljubavi proZme ozebTe, oZivi mno5tvo raka.Spasi djecu Sto umiru sutonom novog dobai daj im snagu da raskinu okove mraka.Vjerujem u Tvoju mo6, nebeski Ode, ugled Sto ga m5e;U Tvoju milost Sto Iebdi nad nama na nebu,u blagost oprosta, u velidirru Tvoje cluie.Vjerujem u Tebe, BoZe, jer 7;ivim o Tvome hijebul

102

(lltuutska reaiia, 95I.)

103

ALAN HORIC

ZA SLOBODOM

DIZITE jedra, junaci, svaki na svoje mjestonek uvijek deka spr6man:u pokret mi5ice, posado u strojNaprijed smjelo, momci,more nas Siroko dekai liuti boj.Volja naSa i Leljezo taliti moZe.Na pudinu momci: 6eka nas majka tuZna,bura silna i gavranovi.Svoji na svome Zelimo biti,nek svijet znade:da znamo za svoje i vuci biti.Tko ne zna za volju puka,nek Sutidelik ga deka na meilii ratni puti.U boj, junaci, za svetu pravednu stvar.Bog je na naSoj strani.Zoran je dan, danas se raduje nebo.I more je krotko,raduj se, zemljo,u zastavi naSoj nosimo slobodu.Kormilo u ruke,da budemo svojina naSem brodu:

Raduj se, uznideTrudna je hrvatska zemljarodit ie slobodu

(Pod tudi.m nebom,Buenos Aires, 1957.)


54/121

ALAN HORIC

BOSNA

NE mu6u krave, ne mekeiu koze.Udovico i majke grle svjeZe grobove.

Odevi spu5tenih glava

mrtvadke sanduke nose.

Sokaci pladu za djedjim smijehom,Sto hitac ubice rastjera.

U baSdi behar radoS6u ne rada viSe,ne pjeva mahala.

Tuclinske noge hrvatsku Bosnu gaze,gladni vukovi ajedaju njeno lice.

Divljaci ubijaju adet, plaie djecui razgone ptice.

Sijedi starci nose Boga u Kur'animai tuZnim srcima.

Narod u dZamijama i crkvamastryljivo deka uskrsnuie.

(Pod tudtm rwbom,Buenos Aires, 1957,)

I

104 105

ALAN HORIC

BOSNA

SLAD u gnjilom voiu ispija crv,usahle ruke Sto iabuke,beru.U odi se ciied.i sodno meso iabuke,Sto plade za djedjim smiiehom.

Grane suhe veselje prosei cvrkut ptica, ito hitac ubice rastiera.U ba5di behar radoS6u ne rada viSe,njive pladu u dradu.

Tudinske noge hrvatsku Bosnu gaze,gladni vukovi izjedaju nieno lice.Divljaci ubijaju radost, plaSe djecui razgone ptice.

DZamijama svijetla no6u duhovi palei mrtvima sabiru cviie6e.Mahale puste pokopale sevdalinke i sre6u,sijedi starci nose Boga u bradama i tuZnim srcima.

Izdi5e Bosna, kad umiru Sumei stabla se sijeku u znojnoj krvi,druga, Sto ostaju, da s lludima strde u nebo,rastiEu bezboZni crvi.

(Hraatska reaija, L954.)


55/121

ALAN HORIC

LAMENTACIJA

TRI kukavice sinje,kukaju Zalosti strah.

Kukavna immajkal

HROPAC

NOdAS me probudi krik:

Razvio jedrai grabi na sve detiriBoZje strane.

Vidjeh hodZu,krvav mu turban na glavi.

To bezbo5tvoHrvatsku davi.

(H ra at s ka r er:ii a, 1954J

106

(Hraatska reaii a, 1954.)

107

ALAN HORIC

PORUKA

CRN mi golub razvio kriianad glavom;s komadom naseg neba.

KaZi im, da 6emodo6i.

Netko nas treba.

(Pod tudim, nebom,Buenos Aires, 1957.)

SVANUCE

USIDREN u no6i dekamslobodan dan.Bojim se da me ne svladavjedni san.

(Hraatski. kalendar, Chicago, 1960.)


56/121

t:

I

AL.dN HORIC

SAN O SLOBODI

NAROD na uranku bijedu svojupliuJe,na uranku o ustankusnuje.

(Hnsatski kalendar, Chicago, 1g6O.)

ZLODUH

DA mi je odi suncada stalim sav mraku jednu lomadu.

Da mi je snageda rastjeram zloslutne vjeiticeispod na3eg neba.

(Hraatskt kalendar, Chicago, 1960.)

,l

rl

108 109

ENVER MEHMEDAGTC (1929.)

HRVATSKOI

ZDRAVO majko, vrleti i moratihih sela kraj"gradova bijelihPlodnih njiva, kamena i bijedesitne grude koju svatko grabi

Zdravo majkozvonika i fesovaVitezova kriZa, stjegova islamavjere i prokletstvaBratske mrZnje... zavisti i jala

Zdravo majko nestalih banovaGubca i IliraTudih ideala, propasti i robstva

Zdravo majko... madeva oStrihmrtvih tijelakrikova i pla6aCrne nodi progona i bolimokre zemlje pune tople krvi

Zdravo majkonebeskih vojnikaBleiburga i SrijemaSruSenih oltara, uga5enih svije6ana grobovima pustim

Zdravo majko... iSdezla majkou maglama gustimuspomeni starcaMlijeku majke isuSenih grudi

Majko... Majko...

(Hroatskd kalenilar, Chicago, 1g60.)


57/121

ENVER MEHMEDAGIC

KAPTOL

PAPIR je bijel,i nitko vi6e ne umade pero...

Kule Nadbiskupskog dvora pune su sjenadavne i nedavne pro5losti Zagreba,Zagorke i Katedralisa,Harmice i Krvavog mosta.

Siljci zvonika paraju nebo,dok vrata Katedrale uvlade u povijest.

Grobovima banova,hladnoj jezivosti smrti...usnulom Kar&nalu.

Vani je sunce.NjeZno kupa krovovesa polomljenim crijepovimabri3u6i vrijeme.

(Soiietla i. siene, Madrid, 1967.)

,l

110111

ENVER MEHMEDAGIC

MINARETI

VITKI vrdci Sto str5e u neboPolumjesec i zviiezdasvijetle i po danu...

dibuci i brade, uz crven fesna glaviGIas muezina nad avlijuse slijeva

Nalik krijesu, crne odiblje5teRumen obraz za feredZom se skriva

Uz Sedrvan harmonika jecaAman, aman, sevdah srce lomi

Hafizi i uleme broje se na prsteMahale su tuZne, nit EarSije nema

Kroz zatvorene odi diZu se munareTurbeta je mnogo, poput sijedih kosa

(Saiietla i siene, Madrid, 1967.)


58/121

ENVER MEHMEDAGIC

NA PRAGU DOMOVINE

NA samom pragustajao sam tvomei pruZao ruke...

Val za valomcjelivao mi nogei grijao tijelo

Tu si blizuna dohvatu okaa tako daleko

I stisnutih zubaskrivao sam suzuSto stapljala se s morem

Na samom pragustajao sam tvome

i kroz zttiZdaj bweslu3ao tvoj jecaj...

(Saiietla i, siene, Madrid, 1967.)

trz113

ENVER MEHMEDAGIC

BOSNA

SOKACI zabadenih kasabapod okriljem vitkii munaraSto podivaju u Sutnji...Bez pjesme muezinabez tihih lietnih ak3amskih veierikad se je kroz feredZu nastojalo razabratinjeZnost djevojadkog lica

I one odi, crne poput ugljaSto sijevade kano munjaopdaravaju6i momkepunei im grudi uzdasimanesta5e... izgubiv5i se u mraku

Sve je pusto... u promjeni ljudistrasti i karakteraNovoj dobi koja poput ranetazrila je zemlju

Tek u no6ima, kad se nebo prijetia tmasti oblaci najavljuju ki5uiz tisuia grobova sjene se tad diZuhrled sokacima u potraZnji slaveSto odavno je proSla.

Sve je pusto, tiho, mrtvo...dok vjetar cvili kroz ogoljene grane

(Sr:iietla i siene, Madrid, 1967.)


59/121

ENVER MEHMEDAGIC

MARKOV TRG

NEKAD je trgom jahao Jeladidi pregledavao banderije

Danas su dvori pusti,a sablasti se Suljaju sobama

Crkva Svetog Marka stoji osamljenako nijemi svjedok proilosti

Meki sag snijega prekrio je kaldrmui zameo tragove

(Hroatski kalendar, Chicago, 1965.)

tr4 It5

FERrD KARTHMAN (1930.)

HRVOBOSNA

MOZDA nikad ne iu vidjeti:tsvetih Zala svijetlih snovaIjubavi moje beskrajnevinutih k nebu munarajeke oblaka i zelenila

Daleka ljubavi moga djetinjstvablizo mi proZimai bi6eod maglidaste nostalgijecto grca r zectl


60/121

FERID KARIHMAN

BALADA O SNUSENIM MINARETIMA

KAD svratig trgom Kulina banaSad zvanim Zr+ava fa5izrnapoglodal siluetu zagrebaike dZamijekoja je ve6 6etrt stolje6a

-muzej.

Nekad su kraj nje straZilatri vitka, bijela, darobna minaretakoji su i za slavnog Me5tra biliovjendanje njegove zamisli.

Ali srokta3e se Sejtanii sruSi5e u prah munareda onda fstoku zaglumehipokreziju filoislamije.

Molim Te, kad procles onudabaci pogled na bijelu kolonadui vidjet 6eS pokraj nje

tri vitke, prozirne munarekako tiho, nevidljivo rastu i dekaju -da budu obijeljene.

It.

I16

NOVI SABAH


61/121

I

SARAJEVO

MESUD TSLAMOVTC MEDO (1926.)

POSTOJANOSTT SVOIE SVJEDOK

dOVJEKOVO vrijemedovjeka"saznanja tragostavlja

Kome se moliiodi pere5njegovom vodomi svojim se potvrctujeShodom

(P oeziia daadeset p etofi,ce, Banjaluka, 1971.)

119


62/121

NUSRET TDRTZOVTC (1930.)

KAMI IZCUI]I,JENA PLEMENA

LIJEVO i rlr.srro srr visol


63/121

I{USI),ET IDRIZOVIC

da voli (jer je mali, obiilni crvic), a ljubav-

golemaklaonica. Katl srr rr vrijcmc rrjegova nagrizla zdravljadoJli podanici rla sc lalc rrrr rnjestovine, mostarine, po-ljarine, grclrcrrrrirrr:, pilju.irrc, placarine, zemljarine,ccslulir rc, vor'lrrrirrr:, rnl intr-irro, vlirilarine, taksarine, gro-bariuc, li.r'rrljsc rrhvatio za glavu, pridaju da je prosuzio,ito rrr: tlolilirrjc kralju, i rekao da je dovjek sklon mu-rirrrrjrr scbc i dmgih, i da dovjek nije kadar da praStajr:r jc iovjeka nernogude uvjeriti da ne pripada svojoivlaslitoj zaludnosti.'Zernljon Bosnom vladali su mnogi banovi i kraljevi, au Zivom srcu narodne legende ostao je samo ,,naSToma", ,,najdraZi kralj naS Stjepan TomaS',, ,,najljep5imuZ starog kraljevstva", ,,kralj na5, vrli za5titnik domasvojega". Kad on umrije, otrova se sva Bosna od kugei zemlja osta bez l1udi, bez stoke i slatkih plodovaZivotnih. dedo i muka, predidni kralj Toma5, onaj kojiduva zemlju od nerodice, svojom iznenadnorn srnr6uzemlju Bosnu zavi u crno i jedne pojede mai, drugeropstvo, trede glad, a ostale danju i no6u napadaju6iih proZdirahu vuci... ,,Samo je jedan na5 gospodin isamo je jedan nai krall, Stjepan TomaS.',

Kraljevi su najljepii kad ih promatramo iz tame nago-milanih vjekova.Kad se vrati s puta, kralju Tomi se obidno ne dopadaniita u Bosni. S kim on to ZiviP Od koga kupuje i komeprodnjc? Za koga se bori? OkruZen stvorovima kojiizrniiljrjrr rrclcc bcsposlcrrc vjcre, i kr.alj jc podeo daBrigrr l


64/121

NUSRET IDRIZOVIC

bez knjige. fako prcnrrr 'l'orrrinirn rijeiima u kraljevstvuvlada zakonsl


65/121

NUSRET IDRIZOVIC

dijim dopLrdterrjcm? Tl


66/121

NUSNET IDT1IZOVIC

,,Velika je kazna biti kraljl Kralj u Bosni, Sto je top,,pitao je krali Toma, Ijudi bili navikli na njegovu bolestpa pitanja nisu shvaC:ali ozbiljno, a ionako su svi osje-iali da im zemljrr rragrizl rda, Bogu du5u Bog je ne6e,ne zrraju Sto cc s kraljem a ne znaju Sto 6e bez kralja,ditava kugla zemaljska upada u ponor, bilo je gotovo sBosnom dim je njezin kralj podeo javno govoriti o za_ludnosti.,,Mijenjaj zemlju, kraliu " rekao je mladi heretik. ,.Za_ludan je samo dvor Zaludni su nameti, zaludno je pro-ganjanje naSega Boga, zaludno je vade dodvoravanjerimskom papi... Ja nisam sve to zapamtio, ali sam sluiaopridu naiih o-eva: ljudi, kaZu, vapijahu; konji, pridaju,vriskahu; ontlja, vele mrtvi, zvek i stravu tvorahu; stri-jele, pjevaju naSi ljudi, letahu bez prestanka; zemlja,plakahu, buda5e; zrak, drhtahu uplaSeni, grmjeJe; ljudi,smijahu se bezbriZni objesenjaci, stradavaie

-a sve

to sunce gledaSel I na ljudskoj muci kraljevi slavu pra-vrsel"Pretposljednji bosanski kralj zanesenjaka je jednostavnoprodao Dubrovdanima. Da mu kraljevska

kasa nije bilaprazna, vjerojatno to ne bi udinio. Moglo se iak dogo_diti da mladog heretika postavi za vojvodu dvora. Kraljje, naime, bio previJe umoran i mogude je pretpostavitida mu je svejedno tko mu je vojvoda dvora. Jer dvorovinidu kao gljive, svi podinju sjajem a zavr5avaju pogre-benjem, i zaito, onda jedan ovijani heretik ne bi biovoivoda ili mar5al pravovjerna dvora, kad i dvor i vojvo-da, zajedno s banom ili kraljem, nepovratno tonu uzemliu?

U sutjeskinim i bobovadkim klancima tijelom, a mislimapo svijetu, Eangrizav| ratoborni i kolebljivi, bolesni inemo6ni kralj Toma na vrhuncu svoje nemo6i reiejednom sam sebi, moZda u Jali, a vjerojatno i u zbilji,svjedoci su ved davno mrtvi: zar ne, kralju, kad dovjekne pripada nikome, zar taj dovjek ne zasluZuje smrt?

128

NUSRET IDRIZOVIC

Putovanje je sok 1ivota, a ostajanje kod ku6e samobdijenje na straZi. Kuda putuje kraljeva daljina? U smrt,naravno. Nasljednici pridaju da je kralj uodi smrti po-kuiao da se ogradi od velmoZa i agresivnih roctaka.Umukni , rekao je njegov sin Stiepan i brat Radivoje,bilo je to ljeta 1461. u gradu Bilaju, i brat i sin zadaviSekralja, a rijetki kraljevi prijatelji sahraniSe ga u manastiruSv. Ivana u Sutjesci. ,,Svoj je svojoj bra6i dodijao, i go-lubu na jelovoj grani", veli narodna pjesma. Na pogre-bu bija5e i onaj heretidni mladi zanesenjak, sad ne viieni kao marial ili vojvoda dvora, a ni kao rob, ve6 kaoobidno, misleie, heretidno bi6e kojemu bija5e Zao kraljaTome. Kad se udalfi5e visokodostojnici i kad kralj Tomaosta sam u crkvi, pristupi mu i rede: za5to si, naS kralju,nade dasne krstijane slao u ropstvo dokazujuci da todini3 radi spasa njihove duSe? Ne dini li ti se, kraliu, dase duSa nikako ne moZe spasiti?... Kad bih bio nekimo6nik, zapovjedio bih ljudima da ne vjeruju ni jednomsatrapu.

To su bile posljednje rijedi bosanskog heretika. Zivioje jo3 dvije godine, ni riiedi nije progovorio, Sutke je po-ginuo brane6i Bobovac. Njegova Sutnja joS uvijek traje.Tomina i heretikova slava zaginu u olujnoj no6i vje-kova...

Dodekivale su me podignute ruke, ko5ute u biiegu, ka-valkade, lovne scene, stari znanstvenici s knjigom u ruci,a i bujne spirale na grobnom kamenu, madevi, Stitovi istrijele, sretali me i kamenovi drugadije namjene i sasvimdrukdijih znamenja, a u samom srediStu stare bosanskedrZavnosti - ni kamena. Ni samca ni zajednidnjaka, nigromade ni majdana, kamena nema, ni domoroca nidoseljenika, stari kamen ne moZe staroj Bosni biti ni

drug ni brat jer ga nema ni za lijek. Nema kamena inema sje&Sta starih bosanskih banova. Drrgo vrijeme

129


67/121

NUSRET IDRIZOVIC

uzelo dizgine u ruke. TuZno je promatrati ledinu nakojoj je davno obitavao hram bosanske drZavnosti. Sje-diSte bosanskih banova ne izgleda viSe dak ni kao ruSe-vina rimskog kazaliSta u turskom gradi6u pergu, ni kaonekada5njn Mutavalikova dZamija u Iraku, ni kao razmr-vljena Karmelitska crkva u Famagusti, ni kao mnogostariji hramovi nubijskoga Nila, ni kao zaduZbina bogo-va-kraljeva Angkora, ni kao ruSevine kulture Maja, Etru-raca, kulta planeta drevnog Harana, starog Afganistana,zaboravljenog Sarmata, Megalita a i onih usamljenihdZinova s grozno usamljenog tihooceanskog Uskr5njegotoka, ni kao Dioklecijanova palada, dak ni kao razmr-vljeni Durdevi Stupovi, ni kao solinske ruievine, nemani kamena na kamenu, ni porrr5enog zida, nema gradabanova. Malo zdanje, bez obzira na ljepotu i dragocje-nost, eto tako, brzo iSdezne, nitko ne poznaje pravumo6 vjetrova, nije to znao ni bosanski dvor, inade mumisli ne bi plovile uz vjetrovite klance: ne uzvisuj ode-ve, ne pomaZi moi

-sjeZen mir u dolini primao je

poruku dvora-

ne dek4j pijane, ne hvali site; duvajse pakla, ne idi u raj

-prevarit 6e te Pazi da te pre-

vareni ne dobiju na varljivu rijed (SAMO DRVO, ZNAsE, PRVO VJETROVI ZAKOLJU.)

(Iz knjige ,,Dijaci i ba5tinici")(KoIo, L970.)

130131

NASTHA KAPLDZTo-HADZTC (r9S0.)

VRBAS

PUTNIKkiridZijabez sna i konadi5taniz klance svojei svoja mlini5tako zna od kojih neznanih danasilazi s blagom karavana

i tjera vilene konjiie zelenei valja svoje tovare srmenesvilene boidesehare srebrneu noii pali kalajli fenjereda smaragd pronesei krupne biserepa da ih s prvim Zarom sundanimprospe na grive konjima vilenimnek tako s blagomrazotkrivenimprispiju kulama prvim kamenimnek tako sjajnisrmali

kideniu luci toploj budu videniKo zna od kojih neznanih danasa skupim blagom svog karavanakiridZijadaljina zr\anacsilazi hitro kroz tijesan klanacpreko serdZada cvjetnih prelaziiz jednog Sehera u drugi dolazii dok mu konjic konjiia sustiZeuz toplu bijelu luku pristiZeda sve 5to nosisrmaliki6enona dlanu njenom

budevieleno

(Poeziia doadeset ytetorice, Banjaluka, 1971.)


68/121

ASAF DURAKOVTC (1938.)

zAPrs o zEMt-Jr HRVATSKOJ1.

JA BARD usklailujem strune dok vjedno vrijemeOd Gebalima drevnog u nove zore plave.Sijedu mi bradu mrsi vjetar i jesenje vede,Korak mi dekaju staze od

Jadrana do Drave.I-ijepa si, voljena zemljo. U kr5u voda EivaStijenama bisere todi. Pieda mnom iesen od zlataPovrh Suma Sto plamte nebo se valja, plivaI divljih gusaka jata.Kazuju zviezdane staze san je u travama blizuKreni, jer miri5e jesen iz Suma i velikih vodaJedre nebeske lade zorom u beskrajnom nizuListopad poljima hoda.

Kroz SipraZje i trsku polja u nedogledVjetrina povija hukom redove smeclih travaObzorom pogled svrni. Crni se Suma redTiha je pjesma zvijezda nad zemljom koja spava.

Ne budi umomu zemlju. Njoj su nemiri straniSto ako plugovi oru, Sto ako razdiru rijekeUvijek se poslije no6i radaju novi daniI snaZnije se bude obzorjem gore daleke.2.

Danas je vjetar i jesen poljima pognuto juriI drvece se sprema na smrt u svedanom ruhu.Zapis o zemlli piSem, nebo nad glavom ZuriI vitla nada mnom vjetar hrastovu granu suhu.I tko ne Zeli da klone mora da na prrt kreneU polja gdje je magla prekrila strni5ta gola,

Upolja gdje

se duje dah na5e zemlje sneneU Zetvenoj pjesmi teZaka i Skripi seoskih kola.

132

tede

ASAF DURAKOVIC

I mali pauk 5to je pao na moju rukuOdlijece sitan. Krijepi me njegova malena snagaI ja odlazim miran. Nebom se oblaci vukuVjetar mi taknu lice kad_ prijedoh preko praga.

Rodna me zemlia deka. Ona mi nemir znadeJedno je srce u nas. Zna uzrok mojega bijega

Radosna darove sprema da svome sinu dadePolja prepuna sunca. Planine prepune snijega.

3.

Nestajem od ljepote u toplom vjetru jugaI tako postajem sjena. Svi me putnici znadu,Svaka me travka pozna. f svaka cesta dugaI samotni Sumarci. I magle Sto se kradu.Putnide, kad u miru pijanog ljetnog danaUsne5 u polju sAm uz pjesmu Sturaka snenuPosluSaj, kloko6e voda, Sumi lisnata grana,duje5 Ii glasove zemlje? Prastaru povijest njenu?S tobom sam u svakom dasu. S tobom iu mokar od roseKorakom mjeriti ceste i prelaziti rijeke.S tobom u svakom polju, Sto ga ne taknuSe koseS tobom u no6i na moru, u mirisu jadranske smreke,

Na nebu 6eS me vidjet u tisudama zvijezdaPonirem u ti5inu drevnih hrastovih Suma.Kraj loga divljeg zeca, Kraj grmu5ina gnijezdaSAm pratim te u sumrak preko polja i huma.Moja se sijeda kosa vi& na vrhu gora.Odi u rosi trava. U vatri uranka gorimDah mi je zrak planina. Magla sam povrh mora,lrlad svojom domovinom levitski blagoslov zborim.

(H roatsko rer:ifa, I97 0.)

133


69/121

ASAF DURAKOVIC

TAMA

ZDRAVO noiri. I)aljina se guii snomMutna je. Nesttje sivaNad sjeianjima, nad pro3lim vremenomJoi samo magla pliva.

JoS samo magle. Ved me dotidu siveOdmi6em. BjeZim od magleA vei sam u njoj. JoS mi tek odi ZiveU njima oblaci nagle.

Prekrio mrak sav svijet. Mrak je od magle i tameDvostruki mrak na zemlji. Dvostruki mrak u glaviDvostrukim lancima mraka veder okovala meHodam a ne znam gdje sam. Ni u smr ni na javiPreda mnom samo plodnik, a oko mene tamaZmirkaju redom lampe, a nema moje sjeneNi koraka ni glasa no6as na tlicamaNi koraka ni glasa daleko oko mene.

I tako dugo sAm. I tako dugo, dugoU svome polusnu. U pjesmi svojih noguNikoga sa mnom nema. Ni tebe nema, tugoSamo je tama ito je zaustavit ne mogu.Ku6e. Kuie i stakla. Pred jednim dugo stojimGleda me s crrrog stakla lik Sto ga ne vidjeh prijeI bjeZim drvoredom. Za korakom se mojimVjetar u granama smije.A kuda. No6 je sjela na krovove i ku6eNo6as je vrijeme stalo. Vrijeme je no6as staloI znam da vi5e ne6u dodekat svanu6eMahSersko vede je palo.A zvonik muklo bije. I zvuk rnu grli tamai zvuk mu okovan pada

Pada u maglu i tamu. Stenje na ulicamaPrazna i mrtva grada.

184

ill

ASAF DURAKOVIC

Golema teska no6 kao podetak krajaNi radosti, ni tugeSvuda je samo mir. Magla bez ludi, bez sjajaI znaci strepnje duge.Ni straha nema pred kral'em, tek znak tjeskobe nijemeKao kad uznik deka ve6 oproSten od svijetaHo6e li duti pred oknom zvuk okovanih petaDa mu oznade vrijeme.

Tama se provladi gradom. Tama se provladi tijelomTama se provladi du5om. Tama je crna od misliU gradu crnom od no6i. U gradu od magle bijelomOd velike su zebnje parkovi grane stisli.

135


70/121

ASAF DURAKOVIC

PRICA O DOBROM

NETKO mudar i star zastade povrh kuiaU oku 6udesno sjajnu mnoge galaksije ploveAli ne ispruZi ruku. Grli ga dodir svanu6aStrah guii jablanove.

On je do3ao sAm. I sAm je oti5aoOstade ni5tavna, prazfia, uznemirena sjetaDaleko se je oblak na obzor pomakaoMiri5u pa5njaci ljeta.

A ja zastadoh sAm u prahu nekog drumaO Allahu. O sjaju. dudesna sundeva zrakoVelika crvena svjetlost lije se povrh SumaTko Ii ie nebo dotako.

136 137

ASAF DURAKOVIC

POVRATAK

lZ vlaka gledam tihi sanBorova hrvitskih planinaNad prostorima klone danKrajem je zastala ti5ina.

Ocvala bazga opadaKu6e se niZu s bojom njivaGroblja u tami ogradaTako su tuZna. Tako siva.

U RAKITI

U mkiti gustoj uz maglu i rosuPotodnica vila EeSIja dugu kosu.

U zelenu sagu na uranku plavomRa56e5ljana kosa vijori nad travom.

Udaraju konje tri junaka dilaZvonkim glasom vietra smijala se vila.


71/121

MEHMED MASrC (rgse.)

BOGUMILKE

I.IZGUBLJENIH svjetlosti i ravnica

Bila si matiLjepotica srebrenasta sjajaHirovita kao i sestreObasjana suncem rumenimKamen bija5e san tvojZrelost tvoje nutrineZeleni barjaci ponosI momci krSniKolebala si se pred vjetrom istodnimNanose zemlje crniceMirisneDonijela si na groblja bogumilskaDahom toplim ste6ke milovala

Mnogi ratnik zanos svoi ostaviNa sivom pijesku tvojih obala

A ruka njegova zadrhtat bi znalaKad bi vranac njegov voda tvojih se napioZbadeni kraljevi i junaci na dno tvoieMadeve slomljene poloZiieZelena svila sa istoka doneSenaRanu je tvoju zamatalaDa mjesec pogled blijed u nju ne uprePoznala si ljude glasa turdaDok ti se srce ne skameniDanas te mladi6 jedan sa zvijezdama sjedinfenOdna5a u svom srcuI zadniu 6e molitvu za te izmoliti

Ne uviri prije zoreDodekaj bijele momke s tugom na ramenima

138

MEHMED MASIC

il.Ravnica u san zavijenaLjubav njezina u rosu se pretvorilaZemlja umirenaSviraju sviradi djetinjstva ZeliniSje6aju6i se bijelih pokrova

Iprida sjetnih

Vatrom namamljeni u ovo podneblje

uI.

Obuzeta ognjiSta kruhom i pepelomDan na nogama dodekanZvijezde pobjegle kao ptice seliceNe na jug na sjever ni istok

Na ZAPAD

Za SUNCEM

IV.

Vezirski ogrtadi vise o drve6uZlatna srma potajno oploclena kao udovaSve odi u istinu-povijest krvavu gledajuVratite plodnost rijeciU ime diste krviU ime ljubavi

V.

Trnite svjetla po ku6amaNo6as dolaze zavjetovani ratniciNo6as se rijeka bratimi s goramaSamo jo5 no6as mogu ljubiti svi koji doduJer zadnji je das

ZAISTA(Zbornik Saaiii, Zageb, 1969.)

139


72/121

MEHMED MASIC

PODJELA BOSNJAKA

ODUVIJEK sam znaoDa 6emo se rastatiOvdjePod ovom gorom

Upravo ovdje gdje se rastajahuI na5i oci

Zamamne su na5e ZeljeBez svrhe 6e oti6i na5e kostiGora jedi pomamomBistra rijeka nas dozivljeDa se oslobodimo jedni od drugih

Pred svakim od nas put jedan postojiZa svakog po jedno stablo u ovoj SumiPo jedan kamen za tzglavljeU ovoj goriPo jedan izvorSpas od Zede

Netko ie moZda i ljubav prona6iNeki od nas potomstvo zadobitiNetko u smrt zagledanDugo sanjatiGroblja predaka

Netko ie ipak isukati maiSvijetaoPojahati najpomamnijeg koniaPro6i mimo svih straZaI trubljeVojnidka glasanjaNede jo5 utihnuti

140 141

MEHMED MASIC

f vatre pokraj rijekeObistinit 6e se

Bit 6e no6Ispodetka tamna'A zatim mjeseca punaI dut ie se jauk rodiljePlad novoroalendeta

Zemlja ie nas nadjadatiGora okupiti u svoja njedraJagoda divljih bit iemo ZedniPrije rastanka prije podjeleRijedPrisega

Nad nama orao s vatrom u kljunuTrave zabotavljaju na Ijubav

Prije izgubljenjaPogledajmo se

(Zbornik Soaidi, Zagreb, 1969.)


73/121

MEHMED MASIC

USNULI PUTNICI

USNULI putniciS kamenih sarkofagaSto noCu odlazite po mjesediniPrekidajuCi mirnu vjednostZastanite

Bilo je zora rumenihPrije va5eg dolaskaI usnulih djevojakaOki6enih mjesecomBistrih potokaNemira i protoka

Bila su tada jedna vrata kamenitaSa svojim kamenim duvarimaStasale su vojskeOkrenute JUGUPlakala je tada jedna Zena BREMENITA

Usnuli vije6niciSto tako dugo vijeiateNa kamenim plodamaOko vas se nastanjuju tmoruZiceUsnulo je u vama vite5tvo

Mnoge su stare pjesme zaboravljeneOdmetnuli se nevje5ti mladi6iOgnji5ta zasuta pladem i zvijezdamaPoZurite se u svoja kamena skloniStaDOLAZI ZORA S DUGIM KOSAMA

PoZurite seI budite vjerni pobratimiSa zorom

Kamenom i rosama

t42

(Zbornik Saaiii, Zagreb, 1969.)

143

MEHMED MASIC

sA ZEMLJOM JBDNO

JA sam samo kamenOtrgnut od zemljJ'Obidna krhotina u lutnjama i samodi

Jasam ovdje nepokolebljiva ISTINA

Najvatrenija vatraNajledeniji ledenjakUsamljeni tragad zelenoga JUTRAJa sam ogoljela goletKAMENITAZemljin vje6ni duZnikI njen vjerni dio

(Bogumilke, Zagreb, 1969.)


74/121

MEHMED MASIC

OSUDA NOCI

OSUEUIEM te noci beskrajnaNa tugovanje i samovanjeOsuclujem te na prokletstvoSto prokaza njihove bijegove

Bijahu vidni samo6i u zemlji tudinskojJedino oruZje bijaSe im ljubavJedina snaga zemljaA vjera BJELINA DOLAZEdEG DANA

Osudujem te no6i zvjezdanaNa vjedno ponavljanjeI suzne odi u DAN zagledane

(B o gumilke, Zagreb, 1969.)

I44r45

MEHMED MASIC

DANAS KADA SU MRTVI I{ACIJENI

ODLAZIS prijatelju na broduOd morske pjenePijan kao jesenje berbeBio si Zestok i razuzdan

OdlaziS prijatelju u najbolje vrijemeKAD MRTVI NESTO VRIJEDEU duboku uzburkanu pustinjuBez olovnih kugli muha i straZara

Sada si na polasku blijedKao da dolazi5 s ovog svijetaU mradne hodnike i vode nemimeODLAZIS

Dovoljno si putnikNijedna spasiladka ekipa pomo6 ti ne moZeSviraj Ciganine najtuZniju koradnicu

Nek krijesnice okite tvoj putA kiSe jesenje operu tragoveSvi 6emo za tobom jednog danaSTRMOGLAVICE

(Bogumilke, Zagreb, 1969.)


75/121

MEHMED MASIC

RBLIKVIJE RELIKVIJARUM

OVI ljudi omrznuli sami sebiIzranjaju iz pijeskaUstajuPohode svoju staru stazu

Svoj putOdgadan u nedogled

Ovi lju& Sto u dZepovima svojimNose svoje usnule RELIKVIJE

DrZe se za rukeIdu i padajuUranjaju u piiesak ZiviUstajuTeturaju naprijedUgrizaju jedan drugog i smiju se preko voljeOdiju poZutjelih kao listak duhana

Opsjednuti svojom mrZnjomI krutim bijelim owatnicima

Iznad njih nebo pLAVO KAO I UVIJEK(B o gumilke, Zagreb, 1969.)

r46r47

BSAD P. EKTNOVTC (L942.)

STECAK

VRIJEME se sabire slikama ili rijedimaAl' ostaje nesabrano.

Jednoje kamen

bitii leZati na visoravni,drugo svjedo6iti:

Kao i kamendovjek je stajao ovdjeZalostan i praznih ruku,prkosan no i poboZnog mira pun.Nijeme svjetlostiBudne mu u duSi probijale izvoreniti okrutnoj svijesti opreine.U travi odbaden leZaieratnikov Stitsmije5ne uloge sit

i udaraca.Ono Sto ratom, redom ni nasiljem redeno nije u sarla-Snjosti nema svrhe, u budu6nosti utjehe bit Ce.

(Suoieni sa saiietom, Sarajevo, 1971.)


76/121

sADrK TABAKOVTC (1s42.)

DALEKOM ZOW ODAN

MOGAO sam i u toplom zovuglas za liru naii odve6 u.Stimangdje se zvonkim mirom ustrajno talasaduboka mudrost svijeta.

I to bi bio moj pitomi glasnad tijelom melem svaki prijetvorba blisragdje se Ijubavnim zovom uspomene mnoZezasluZena Zetva onog Sto se desina pitomoj gozbi.

Ali ja sam odve6 dalekom zovu odani moja je lira nad tamnom rijekomglasni akord za buduie daleko ljetovanvremena skitnia sto odvei znanom ciljunien put nas vodi pramcem beskrajnim.

(Poezii a doadeset

petori,ce,Banjaluka, I g7l.)

148 149

tsMET BEKRTC (1948.)

RIJEE

RIJEd -pjesma bez svrietka,

rijed - bogatStva bez imetka,rijed - veder meka, blaga,rijed-

toplina ku6nog praga,rijed - sre6a Sto

pjevuSi,rijed -

rat koji m5i,rijed - neimar koji stvara,rijed -

nesloga ito razara,rijed-putunigdinu,rije6-pogledudubinu,rijei - klesar bez dlijeta,rijei -

mostovi srcA, svijeta,rijed - prhut ptice bijele,rijed -- odapete strijele,rijed __ ponor bez uspe6a,rijed -

proplanak prepun cvije6a,rijed - Suma neprohodna,rijed

-njiva jedra, rodna,

rijed -- zraka usred tmine,rijed - drhtaii violine,rijed -- djedak koji Suti,rijed - osmijesi razasuti,rijed__pra5inaiblato,rijed

- mramor, biser, zlato,rijed - cvijet Sto se njiSe,rijeE - kap mlake,junske kiSe,

rijed - putokaz pokraj druma,rijed -jutro koje grca...

sve zavisi od razuma i srca.

(Poeziia daad,eset petorice, Banjaluka, 1971.)


77/121

IBRAHTM rBN KAJAN (1s44.)

STRAFI KRALJEVA

TKO ie htyeti krunu SiromaStvo umobolnih rukuJednu smrt mrava u tvrdaviHtjeti izreii bolesnu tajnuUci u predkomoru ispunjenu zvijezdama

Pustiti da pobjegne razbojnik duvan u zvonu cvijetaUmrijeti. Tko 6e htieri biti lijep. Biti ljubavnikHtjeti ostati s nama u ipiljiJednom u6i u delo glavosjedi

(Zbornik Suaii6, Zagreb, 1969.)

KLETVA KRALJEVA

Uvu6i se ponovno u koZuSpustit se bez ptice stubama u podzemljeU sobi se nedemo vidjetiod teskih rusevjna

Prvo 6emo prokleti male zmije u tijeluzapaliti hramove u deluizvaditi otrovne noZeve kao vjerni poganiizbosti koraljna tjelesa ljeta i cvijeca

150

(Zbornik Saadi6, Zagreb, 1969.)

nlnAl{rM rBN KAJAN

LJUBAV KRALJEVA

PRELOMISE prste radi nekih zlatnih bubicaZa ias pretriaSe jelerii preko tijelaPijavice na usnama Mravi u hrptenjadiTamme ptice skri5e se u tvrdavu

Hramlju cvjetovi Prokleti lzrezati oii leptirimaSva je utroba izgorila Javljaju se rogljiO kakva bjesomudna potjera hajka Raskomadaieljubavnike si6uSni sjajni kukci SpaliSe ih

(Zborni.k Soaii6, Zagreb. 1969.)

HODOCASCE

Pre5ao je pustinjuda bi dao tijelo svojetijelu mojem

Odnio je zvono tijelaiz ba56e mojeu zemlju svetu svoju

Oluja u pustinjinaiinila piramidu od pijeska i boli -ne vide ga odi darne moje

(Zbornik Srsadi6, Zagreb, 1969.)

r51


78/121

IBRAHIM IBN KAJAN

JABUKA

SABAH hair olsun, majkoDijete tvoje bludi okolone naziruii u svijetlostini ku6u

ni avlijuJabuka joj grdna u grluruke grlice neutje5ene

BABOVA KUCA U BLAGAJU

OdE mojsutra 6emo u Blagajneka mi majka i sestrastare odaje obijeleU BlagajRudat 6emo pod kajsijomPiti BunicuBabo, u na5e konadiStePrah je pao po tepsijamapo rAfama knjigamaMravipaukufildZanima

Kada u Blagaju nade dobro u naie zlo

Bademi Zedajuu vinograduIsti kobac na nebui Sutnja majke u mutvaku

t52(ZborrLik Suaiii, Zagreb, 1969.)

r53

IBRAHIM IBN KAJAN

KAMENA VAZA, MOSTAR

GOVORIT iu vam, ako vam se, pak, moja prida ne do-padne, ne grdite me - ja sam, ipak, samo zaljubljenu te juZne plo6e, u te gradove na kdu, u te ljude tamo,u Mostaru, u Humskoj zemlji, Hercegovini, Sto dijelekrov s otrovnim zmijama kamenjarkama i poskocima,opedene suncem, u taj pedalj, napokom, Sto raila herojei pjesnike.Sanjajte Mostar. Modro. Kao Neretvu i kao nebo. Sa-njajte ga kao svjetlost sunca. Sanjajte ga kao pjesnika ikao dednu Eminu u prezrelom vinogradu.Kdprili ieher. Grad s mostom.Ulazi se u nj na sve ietiri strane svijeta. On je tu, izme-du VeleZa i Huma, kovilja, vrijeska i kadulie, ogranakadabulje, a na sredini BiS6a i Biielog polja. U dokotu ismokvi. Modrom vodom Neretve Mostarci se kupaiu, abijelu vodu Radobolju piju. Ona izbiia povrh grada, dabi mu se u srce ulila. Pod sami Sulejman-paSin most Stoje

pupak gradu.I napravi5e most od drveta. Na lancima, u langl'm.. 1smrtni strah Mostarac i putnik namjernik irnaSe kadabi htjeli na drugu obalu Neretve prije6i" A tako pi5eu pismu dubrovadkom od 4. travnja 1452. godine. Zataj most drveni. I pi5e joi da se Vladislav, sin HercegaStjepana na Blagaju, odmetfiuo od svojega oca vrlog izanzeo mu grad propet na vrhu brda, ispod kojeg bijevrelo Bunice i oko kojeg kruZe orluStine, a i da je podvlast metnuo, veli pismo, i ,,due castelli al ponte deNeretva".Ali, kako vjetri silni puSu i ki5e padaju obilate, cvijetbijel i krhak hrane i razvijaju, tako godinama ljudi silnii pokorni svoj grad diZu u visinu i pruZaju u Sirinu.Muka, bogme.


79/121

IBRAHIM IBN KAJAN

Onaj most od drveta se liulia, a lanci zvele, pa strah ukosti urezuje. SkupiSe se prvaci Sehera, pa uz kahvu, uzdibuk i mangalu, pade besjeda. Mudre rijedi, kao ijudiSto su mudri pa ih izboride. Ode molba na Bosfor, dosjajnoga Stambola, a u ruke samoga sultana.

Euzu billahi minuiejtaniradZim

bismillah-ir ahman-ir ahimu ime Boga Jedinog i MilostivogSultane Sulejmane:

Sadini nam novu dupriju na boZjoj vodi Neretvi kao Stoje sultan Mehmed II El Fatih boZjom voljom opraviostaru. Kao Sto rab boEii Zivi i proZivi po zakonu Sve_vi5njeg, tako isto i sa svim stvarima, pa i s na5omstarom 6uprijom...

(Al-saiab i, kamena oaza, Zagreb, 1969.)

154 155

IBRAHIM IBN KAJAN

MOST SULEJMAN PASE

U Mostaru 974 (po hidZri), 1566. godine

Neka je pokoj duSi sultana Muhamedakoji je ostavio mnoga humana djelaZa vrijeme vlade Sulejmana,

nek je vazda zdravo i spokoino,dovrSena je ova graitevina.

Kronogram mu je napisaoKudret kemuri - snaga svoda

Evo pjesme o mostu, na mostu. Sultan je dao ferman irijed carsku i selam narodu.A jesu li u njega uzidali sestru Stoiu i brata joj Stojana,ne znam. Tako prida kaie, a ka7e i o Radu Neimaru.AIi, Sejahatnama, putopisi onoga duvenog lutalice, neli-cemjernog Evlije delebije, ne da Radu nego MimarSinanu, slavnom turskom graditeliu. Ali, vraga, opetvele: nije ga sadinio ni Rade, ni Mimar, nego lijepiHajrudin neimar. Hajrudin, prije 400 godina, udenikSinanov. Njegovi zidari dovladili su kamen iz MugoSe,4 kilometra niz Neretvu. Kamen imenom teneli ja.Mehak i bijel. BoZe, kad gq pogledai kroz oko mikro-skopa, vidi5 pravu poeziju. U kamenu.Kad upede strrtce, ,,zvizdan", pa se i olovni Siljak naminaretu KandZozbegove dZamije stane taliti, kad i ljudii haivan hladovinu traZe, Radobolja skoro ugasi vrelo, aNeretva se uvude duboko u korito - eto, tada

je mostvisok 21 metar, a s kraja na kraj 28,70.Ima li pjesnika da ga nije vidio, a da nije retka o njemusrodio? Nema. Od Evelije delebije i Dervi5-pa5e Bajazi-dagi6a, dati6a, preko Dfiki6a, Santi6a i Jakovljevi6a, donajmladih

- Babi6a, Kordi6a, Sari6a.


80/121

IBRAHIM IBN KAJAN

Kukci se ljubepod starim mostomGegave ku6icesilaze do vodeMost odnesen na celuloidu

,t ZagrebTokio

ParizMoskovske novine na prvoj stranidonijele most s malim nevidljivim

poljupcima kukacaMost razdijeljen svijetumost rasut savanamapje3daramaMost zguZvan u ispijenomstarcu iz Atenedami iz eikagaCiganu - prolaznikuMost na stakluzgnjedenih puZevih ku6icaMost nadnesen nad veliko platnoMost u liudima pjeva...

Ljudi koji su duvali most, m o s t a r i, traZili su akade,aspre, jaspre u srebru od liudi, da bi im put prekomosta bio otvoren i blagoslovljen.Malo-pomalo, ispod gradskih duvarova nikle su mnogekamene ku6e pod sivim plodama, demirli pendZerima,avlijama punim mirisnih djulsija i raznobojnih Seboja, aBoga mi, i sila malih, ubogih, na plahu i sirotu rukusklepanih da5dara pokrivenih papirom ili plehom. Izi-da5e i fine dZamije, pa se od sabaha do akiama duo glasmujezina s minareta, ispod oblaka.Sve mahale na lijevoj obali, s 12.000 duda, prvenstveno

muslimana, a zatim katolika i pravoslavnih, zidom bjehuopasane. Kule HerceguSa i Halebinovka, straZaril

Soj i Odzak Ehli-Islama, Barcelona 1974

Documents

Transcript of Soj i Odzak Ehli-Islama, Barcelona 1974